Živa sjećanja na fašistički zločin

Bračanin Ivo Vuković rođen je 1930. godine u Selcima. Dugo godina radio je u osnovnoj školi u rodnome mjestu. Kada je imao samo 14 godina, doživio je paljenje svog mjesta od strane talijanskih fašista, u kolovozu 1943. godine. Njegov je životni put bio težak, ali ističe kako mu je velika podrška i pomoć bio Ivan Štambuk Ivulić, izuzetna osoba, inače predratni i ratni načelnik Općine Selca.

Ivo Vuković marljivo čuva uspomene, ali i sjećanje na kulturu koja je uništena. No njegov rad nije samo amaterski i sentimentalistički: on istražuje i povijesne događaje koje službena historiografija nije posebno istraživala. Tako je i nastala knjiga Talijansko paljenje Selaca na Braču 9. kolovoza 1943. Knjigu je objavila agilna Udruga Didulić, a riječ je o udruzi koja je osnovana 2012. godine i to sa svrhom revitalizacije Selaca na način da se istražuju i da se sakupljaju pisani i ostali materijali, kao i izdavanje pisanih materijala, osnivanje memorijalno-istraživačkog i muzejsko-knjižničnog centra s organizacijom seminara, te poticanje istraživanja i edukativnih djelatnosti.

Naslov ove knjige sugerira kako je riječ o istraživanju jednog događaja koji je uvelike utjecao na život općinskog mjesta Selca na otoku Braču. Mlada profesorica Katarina Jakšić u predgovoru ističe kako ni danas, 70 godina nakon paljenja Selaca, nema niti povijesnog spomenika, niti pismene ostavštine koja bi govorila o tom događaju. Stoga se autor odlučio na metodu tzv. oral history, odnosno na to da iz arhive izvlači sjećanja svjedoka tih zbivanja. Time stvara polazište za neka nova istraživanja. U vrijeme kada su Selca zapaljena, u njima je živjelo 2300 stanovnika. Paljenje je trajno uništilo strukturu i demografiju tog mjesta, a gradić više nikad nije dostigao prijašnji broj stanovnika. Danas Selca imaju svega 700 stanovnika, u padu je i rast i razvoj mjesta, ali ipak je dužnost njegovih stanovnika da čuvaju sjećanje, da ne zaborave tešku prošlost, ali i da se bore za budući prosperitet mjesta. Uostalom, upravo kroz iskaze tih svjedoka čuvaju se sjećanja i za nadolazeće mlade generacije.

Vuković na početku opisuje događaje vezane uz talijansku okupaciju Jadranske obale. Autor posebno ističe ulogu načelnika Ivana Štambuka Ivulića, koji je u ratnom razdoblju upravljao mjestom, osiguravao nabavu hrane za stanovnike, a brinuo se i za bolesnike. No autor prikazuje i način na koji se odvijao suživot s Talijanima; pritom ne stvara crno-bijelu sliku, jer bilo je i vrlo dobrih primjera suradnje, pa čak i kumstva između okupatora i domicilnog stanovništva. U knjizi se govori i o partizanskim akcijama na Braču. O tim aktivnostima govore svjedoci, kao što je npr. Nikica Marinković Tapunera, koji svjedoči o partizanskom napadu na talijanski garnizon u Bolu 5. kolovoza 1943. godine. Vuković pronalazi dokumente i u Muzeju grada Šibenika. U posebnom poglavlju je detaljno opisan dolazak talijanske fašističke kaznene ekspedicije na Brač, te paljenje mjesta Pučišća, Pražnica, Gornji Humac, Bol, te najrazornije – Novog sela i Selaca. Tada su uništeni mnogi važni kulturni objekti, kao što je palača Štambuk-palac, koja je dovršena 1868. i koju je nemoguće posve obnoviti. Selca su tada, treba istaknuti, imala najbogatiju knjižnicu na otoku.

U samome mjestu rođeno je mnogo intelektualaca koji su se školovali kasnije i na sveučilištima po Europi. Treba spomenuti kako je u Selcima u kamenu isklesan i postavljen prvi spomenik u svijetu L.N. Tolstoju 1914. godine, te crkvu Gospe Karmelske iz 17. stoljeća, rad brata češkog profesora Vaclava Barde. Vuković donosi i velik broj svjedočanstava očevidaca. Svjedočanstva su vrlo živopisna, donose i fakte, ali su to i emotivni iskazi koji pokazuju žal mještana zbog velike nesreće koja ih je snašla. Posebno se izdvaja paljenje važne zgrade društva Hrvatski sastanak, u kojoj su se nalazili povijesni dokumenti, umjetničke slike. Sve je to nestalo u plamenu. Čak i više od 200 velikih kamenih kuća. Neki očevici pažljivo su zabilježili sve oštećene zgrade, čija prošlost slikovito govori o bogatoj povijesti ovog mjesta. Vuković bilježi i zapise iz ljetopisa fra Augustina Marušića. Talijani su u Selcima boravili od 1941. do lipnja 1943. godine, kada su se premjestili u Sumartin. To je bilo vrijeme kad se već naslućivao pad Mussolinija.

U idućem poglavlju govori se o životu mještana prvih mjeseci nakon paljenja Selaca. Siromaštvo, težak život stanovnika, zatim, nakon Talijana, dolazak Nijemaca. I nakon toga oslobođenje kraja, obnavljanje kulturnog života. Velik broj Selčana otišao je u zbjegove, iselili su u razne zemlje i tako je danas u Selcima za stalno ostalo svega 650-700 stanovnika. Knjiga donosi i životopise i fotografije značajnih osoba, kao što su don Luka Trebotić, spomenuti načelnik Štambuk, Zore Nižetić, organizator partizanskog narodnooslobodilačkog pokreta za istočni dio Brača, područje općine Selca, te profesor Ivo Ursić. Posebno je zanimljiv dio koji sadrži i građu vezanu uz muzikologiju – bilježe se pjesme koje su opjevale te događaje; ovdje nalazimo biblijski intoniranu liriku koja sudbinu Selaca uspoređuje sa sudbinom Jeruzalema, te narodne pjesme koje su ljudi pjevali u trenucima ogorčenja... Riječ je o pjesmi »Zaplakala stara majka« . Riječi i melodije te pjesme je zabilježio Davor Tonšić Pivac. Ivo Vuković brižljivo je sačuvao i fotografije popaljenih kuća u Selcima na Braču, pa ih isto prilaže kao dio dokumentacije. Dio tih fotografija je iz arhive obitelji prof. Ive Ursića.

Na kraju treba spomenuti kako je ovo već treća knjiga koja je od 2009. godine objavljena u sklopu male biblioteke Selački korijeni. Te knjige su se počele objavljivati upravo na poticaj Ive Vukovića, koji je i desetljećima skupljao materijale i građu, a sve zato kako bi oteo zaboravu te događaje. Ratnih godina je zapravo mjesto uništeno, nestalo je u nepovrat i etnografsko blago, a svi ti zapisi su kao rekonstrukcija u kojoj se želi barem stvoriti relevantna građa kao okvir za buduća sustavna istraživanja. I svehrvatska pjesničko-jezična mainfestacija »Croatia redivia, ča-kaj-što«, koja je utemeljena 1991. godine, a osnovao ju je ugledni pjesnik, diplomat i liječnik dr. Drago Štambuk, također ima svrhu pridonijeti očuvanju kulturnog identiteta Selaca, ali i podsjetiti na slavnu prošlost u doba borbe za ujedinjenje hrvatskih krajeva.