Pjesnik i promicatelj poezije: Germain Droogenbroodt

Germain Droogenbroodt rođen je 11. rujna 1944. godine u Rollegemu (Belgija), a od 1987. živi u Španjolskoj (Altea). Pjesnik je, prevoditelj, nakladnik i promicatelj moderne svjetske poezije. Preveo je više od trideset knjiga iz njemačke, engleske, francuske, španjolske i latino-američke književnosti – primjerice, djela Bertolta Brechta, Reinera Kunzea, Petera Huchela, Miguela Hernándeza, Joséa Ángela Valentea i drugih. Također je uređivao prijevode arapske, kineske, iranske, japanske i korejske poezije. Njegove su pjesme pak prevedena na dvadesetak jezika.

Nakladnička kuća POINT (POoesía INTternacional), čiji je osnivač i kojoj je na čelu, objavila je više od osamdeset knjiga iz svjetske poezije. S kineskim pjesnicima Beiom Daom i Duo Duom pokrenuo je novi pjesnički pokret – neosenzacionalizam. Organizator je raznih međunarodnih pjesničkih festivala i urednik književnog časopisa Contemporary Poetry. Predsjednik je zaklade ITHACA Droogenbroodt-Leroy, a bio je i glavni tajnik Svjetskoga pjesničkog kongresa. Za svoju je poeziju dobio nekoliko nagrada. Počasni je doktor znanosti o književnosti u Egiptu.

Premda je tematika njegove poezije raznovrsna, razvidno je da se u opusu Germaina Droogenbroodta isprepliću četiri osnovne teme: ljubav, priroda, život i smrt.

Prva zbirka pjesama Cuarenta en la pared (Četrdeset na zidu, 1984.) okuplja ljubavne, neoromantične pjesme kao i zbirka Veinticinco y dos poemas de amor (Dvadeset i dvije ljubavne pjesme, 1997). Pjesnikovi česti motivi su tuga, samoća, čežnja i naravno, ljubav:

 Iz jezičnoga plasta
podigao sam prvi stih
jedne ljubavne pjesme;
krhka sreća
vlastitoga truda
ranjiva je
kao pšenično polje
prije žetve...
(Nedovršena pjesma o ljubavi)

Na istome je tragu zbirka Conoces al país (Poznaješ li zemlju, 1986.), ali u njoj se uočava i pjesnikovo veliko zanimanje za prirodu – možemo čak reći da se ovdje radi o naturalističkoj poeziji koja opisuje zemlju, jezera, žubor vode, galebove koji lete. Primjerice, pjesma Sjećanje iz mojega sela podsjeća na razglednicu:

Zvonjava zvona s malenih tornjeva
prelijeva broncu
nad zlatnu planinu.

Snažne su metafore i u pjesmi »Hobotnica noći« gdje velika crvenkasta kugla / ponovno pali zid predvečerja / utiskuje niti oblaka / nad olovnu vodu...

Poezija posvećena mjestima u Italiji nježna je kao sjećanja na ugodne boravke u njima.

Pjesme iz zbirki Palpable como la ausencia (Opipljiva kao odsutnost, 1993.) i Entre el silencio de tus labios (Među tišinom tvojih usana, 1998.) prepune su žudnje za spoznajom, za transcendentalnim i metafizičkim. Tako da je odsutnost opipljiva, jesen prodire poput skalpela hladnoće, riječi su zimske. Pjesnik se sjeća neke ljubavi iz prošlih dana, vremena nježnosti: Moja svjetlost / moje proljeće, moj opipljivi život / moji satenski prsti dirat će slonovaču tvojega tijela / i plesati erotični tango i strastvene sevillane / s tvojim nježnim prstima (Posljednji stih).

Žudnja za spoznajom, transcendentalno i metafizičko obilježava i zbirke Conversación con el más allá (Razgovor onkraj života, 1995.) te Amanece el cantor (Pjesnik se budi u zoru, 2001.). posvećene Droogenbroodtovim omiljenim pjesnicima – Nizozemcu Hansu Faveryju i Španjolcu Joseú Ángelu Valenteu koji su obojica umrli od raka. Čitav ciklus obrađuje temu smrti i prožet je dubokom meditacijom. Za zbirku Conversación con el más allá dobio je autor nagradu P.G. Buckinx. Naš se pjesnik predaje pred silinom i neminovnošću smrti; ovdje nema svijetlih tonova:

 Nema zvonjave zvona, ni bubnjeva,
ni zvuka trube,
nikakve mreže za skok.
Ni cvijeća, ni pljeska.
Čuje se samo jeka,
Odjek ništavila.
(Umrijeti)

Zbirke El camino (Put, 2004.), Contraluz (Protivna svjetlost, 2002., En la corriente del tiempo (U struji vremena, 2010.) i Desombrada Luz (Svjetlost bez sjene, 2012.) predstavljaju vitalistički ciklus, povratak u život. Specifične su po tome što im je tematika duboko filozofska i mistična. Razvidno je da autora, koji je više od šezdeset puta posjetio Daleki istok, snažno privlači to područje. Proučavanja istočnjačke kulture, filozofije i poezije kao i putovanja u te krajeve ostavili su dubok trag u njegovome stvaralaštvu. Upravo su ga nove spoznaje koje je doživio na tim putovanjima nadahnule da napiše zbirku El camino, do sada svoje najuspješnije djelo, objavljeno u dvadeset i četiri zemlje na dvadeset i jednom jeziku. Zbirka je utjecala na mnoge svjetske pjesnike, među kojima se ističu Belgijanac Frans Minnaert i Indijac Satish Gupta. U toj se zbirci pjesnik propituje o životnim vrijednostima, o čovjekovu putu u vječnost, o prolaznosti života, putanji zvijezda, univerzumu... Zabrinut je za naš planet kojega, nadahnut jednom slikom Satisha Gupte, pita:

Odakle si došao?
Kamo ideš?

 Koliko će još dugo trajati
tvoja vječnost
– planete?

Zbirka Amanece el cantor (Pjevač se budi u zoru, 2001.), koja slijedi liniju djela El camino, u Rumunjskoj je u godini svojega izvornog izdanja proglašena najboljom knjigom strane poezije. U pjesmama okupljenim u njoj pjesnik također razmišlja o umiranju, sudbini, tišini koja prati smrt, ali možda na malo drugačiji način:

Prestaje disanje
kojemu je jedina sudbina
slomiti se
u nedokučivom ponoru
daljnjega nepostojanja.
(Smrt)

Zbirka En la corriente del tiempo (U vrtlogu vremena, 2008.) nagrađena je u Španjolskoj poetskom nagradom Juan Alcaide i prevedena na makedonski i japanski. Ovdje je vidljiva pjesnikova opčinjenost krajolikom i stalna prisutnost rijeke koja teče. Za razliku od zbirke El camino, ovi nas stihovi naprosto potiču na meditaciju, na stapanje s prirodom. Ova je zbirka najbolji dokaz da je Droogenbroodtovu poezija most koji povezuje našu zapadnjačku kulturu s istočnjačkom, kao što to ističe španjolski kritičar Rafael Carcelén. To se potvrđuje i njegovim prevoditeljskim radom, te činjenicom da pjesnik ta dva svijeta nastoji spojiti i glazbom te slikarstvom. Vrlo često autor tekstove posvećuje svojim prijateljima slikarima i glazbenicima, jer suradnjom s njima širi svoje vidike i saznanja. Upravo u ovoj zbirci pjesnik upija sve što ga okružuje i što nas prožima:

 Čini se
da je prethodna noć
utažila svu žeđ.

 Budi se dan pun svjetlosti
a glasovi ptica
uhu su čudni.

 U daljini,
kolebljivi zvuk flaute.
(Ugodno jutro na Himalaji)

Posljednja Droogenbroodtova pjesnička zbirka naslovljena Desombrada luz (Svjetlost bezsjene, 2012.), prema riječima Rafaela Carceléna na najbolji način predstavlja njegovu poeziju koju piše već četrdeset godina. Možda je u njoj najjasnije prikazan odnos između stvaralačkog impulsa i samoga čina stvaranja, dok joj je tematika u rasponu od igre jezikom do kontemplativne meditacije. Zapaža se jasnoća, zvučnost riječi, muzikalnost stiha ili ritma pojedine pjesme, a odlikuje je i iznimna misaonost:

 Nemojte prezirati rosne kapi
koje će jednom utažiti
silnu žeđ.
(Rosne kapi)

Poezija Germaina Droogenbroodta je zanimljiva zbog njegovih dubokih i filozofskih misli vezanih uz promatranje prirode, lijepih krajolika i svega onoga što nas okružuje. Osobitu pozornost plijene pjesme u kojima razmišlja o smrti kao nastavku života – suptilne su, a na čitatelja ostavljaju snažan dojam, jer mu dopuštaju da posredstvom njih sâm donese zaključke o velikim životnim temama. Zanimljivo je i to da mu poezija varira od hermetičnosti i nedostupnosti do jednostavnosti i pristupačnosti. U njoj se odražavaju šutnja, tišina i glazba. Zrela je i duboka, ulijeva mir.

Ovo izvorno pjesničko štivo Germaina Droogenbroodta, temeljeno na ispreplitanju različitih kulturâ i znanjâ, preuzetih iz drevnih tradicija, čitatelj lako prihvaća. Privlačni su ti stihovi pisani jasnim jezikom, nadahnuti zen budizmom, vedantom, Starim zavjetom ili klasičnom Grčkom, jer nas uče kako slobodno živjeti i otvoreno se izražavati, jer oživljavaju naša čula i bude ono plemenito u nama.

Uskoro će i u Hrvatskoj biti objavljena zbirka njegovih izabranih pjesama, u Nakladi Đuretić.