Zagrebački gitarski tri­o – tri desetljeća vjernosti

Iako je zamisa­o o osnivanju gitarskoga trija, koji su 1983. godine namjeravali utemeljiti profesor gitare na Muzičkoj akademiji Sve­učilišta u Zagrebu Darko Petrinjak i njegovi tadanji studenti István Römer i Goran Listeš, morala biti otkazana zbog operacije Römerova prsta na ruci, tri­o je pod nazivom Zagrebački gitarski tri­o osnovan već iduće godine i prvi put javno nastupi­o u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, 10. svibnja 1984. Program tog prvog nastupa bi­o je opsežan i obuhvaća­o je sljedeće skladbe: Tri­o sonatu za kontrabas i dvije gitare G. F. Händela; Bachovu Ci­ac­conu koju je solistički izve­o Goran Listeš; Vivaldijevu Sonatu za kontrabas i continu­o sa solistom na kontrabasu Darkom Petrinjakom; pra­izvedbu Male su­ite br. 4 Johna W. Du­arte­a, koju je skladatelj napisa­o godinu dana ranije upravo za prvi koncert Zagrebačkoga gitarskog trija; Pet bagatela Wil­li­ama Waltona sa solistom Istvánom Römerom; Ravelovu Pavanu za preminulu infantkinju i de Fal­lin Španjolski ples iz opere Kratak život.

Već je taj prvi koncert u glavnim crtama najavi­o programsku usmjerenost novoga komornog ansambla u kojemu su se okupila trojica vrsnih solista, a od kojih se Darko Petrinjak predstavi­o i ka­o kontrabasist i ka­o gitarist. Dakle, bile su na programu skladbe u obradama za tri gitare, solistička djela, ali i izvorna djelâ za gitarski tri­o, prvenstveno engleskog skladatelja Johna W. Du­arte­a, kojega je sa zagrebačkim gitaristima povezivalo dugogodišnje prijateljstvo. Publika je s velikim simpatijama pozdravila nastup prvoga gitarskog trija u Hrvatskoj, a za njegove je članove to bi­o početak umjetničke i prijateljske suradnje koja traje eto već puna tri desetljeća. Zagrebački gitarski tri­o pojavi­o se tako 1984. godine ka­o znatno obogaćenje u zagrebačkom i širem hrvatskom glazbenom životu, a već je 25. lipnja iste godine slijedi­o nastup na Večerima na Griču sa sopranisticom Mirom Vlahović i tenorom Josipom Novoselom. Dakako, tako vrsni gitaristi imali su i međunarodne aspiracije i već 9. veljače 1986. godine predstavili su se londonskoj publici u poznatoj koncertnoj dvorani Wigmor Hal­l.

Važan prodor na inozemne koncertne podije

Imala sam zadovoljstvo biti u Londonu na tom prvom inozemnom nastupu Zagrebačkoga gitarskog trija i o koncertu sam izvijestila u Večernjem listu 18. veljače 1986. godine. U ovoj prigodi citirat ću ključna zapažanja o tom koncertu:

»Uzbuđenje pred nastup poveća­o je zadovoljavajući broj za­interesirane publike pred kojom su glazbenici izveli opsežan program djela u kombinaciji za dvije gitare i kontrabas ili za tri gitare. Skladbe Händela, Vivaldija i osobito pra­izvedba Tri­o sonate za dvije gitare i kontrabas Borisa Papandopula, u prvom dijelu koncerta, u stalnom usponu intenziteta za­interesiranosti uvjeravale su slušatelje da se radi o profesi­onalno i umjetnički spremnim glazbenicima koji su taj izlazak pred svjetsku javnost shvatili i pripremili vrlo ozbiljno. U drugom dijelu izvedena su djela za tri gitare Gragnanija, Du­arte­a (britanska pra­izvedba Male su­ite suvremenog engleskog skladatelja koji je bi­o nazočan na koncertu), Ravela i Dvořáka. Temperatura u dvorani sve je više rasla, što je potvrđiva­o i sve dugotrajniji i glasniji pljesak. Dodaci, stavci Bacha, Čajkovskog i de Fal­le, nakon upornog odobravanja zadovoljne publike, i dalje su otkrivali mnogostranost mogućnosti glazbenika, čija vrlo u­igrana i tehnički sigurna interpretativno dojmljiva prezentacija govori o po­uzdanim pretpostavkama po kojima su takvi nastupi u svjetskoj areni pravi put za afirmaciju.«

Završna misa­o u navedenom osvrtu, kako će za »Darka Petrinjaka, Istvána Römera i Gorana Listeša ovaj nastup zacijelo ostati vrijedno iskustvo i doživljaj koji su podijelili s brojnim slušateljima i ostaje nada da će tim koncertom za­interesirati organizatore kako bi nastup u Londonu ima­o i svoje reprize u budućnosti« – itekako se ka­o želja ispunila. Slijedila su brojna gostovanja i Zagrebački gitarski tri­o nastupi­o je do sada u Njemačkoj, Francuskoj, Portugalu, Italiji, Sloveniji, Irskoj, Slovačkoj, Izra­elu te vrlo često u Velikoj Britaniji. Inozemna je glazbena kritika svaki od tih nastupa popratila uvijek hvalospjevima u kojima se isticalo muzikalnost, tehničku usavršenost i nadasve precizno i u­igrano muziciranje triju »magičnih hrvatskih gitara« (Il Golfo, Napulj, 28. kolovoza 1992.). Jednako su tako, navedimo samo još jedan od odličnih osvrta, bile hvaljene »izuzetne kvalitete glazbenika, odlična tehnika i savršeno zajedničko sviranje« (Gu­itar­rendo, travanj 1998., Portugal).

Tako su se Zagrebačkom gitarskom triju otvorila vrata svjetskih koncertnih dvorana, ka­o i dakako hrvatskih (i tada još na širem planu jugoslavenskih). Njihovo je muziciranje ubrzo postalo znakom iznimne pedagogije i dometa »zagrebačke gitarske škole«, na čijem je početku od 1982. godine na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji bi­o upravo Darko Petrinjak. Posebno se stalno istica­o vrlo zanimljiv reperto­ar Zagrebačkog gitarskog trija, bilo da na reperto­aru imaju renesansna ili barokna djela, izvornu glazbu za tri gitare iz 19. stoljeća, romantične skladbe u obradama ili bogat izbor ostvarenja skladatelja 20. stoljeća. A muzicirali su ka­o tri­o gitara ili pak u formaciji za kontrabas i dvije gitare, što je svakako posebnost njihovih izvođačkih mogućnosti.

Poticaji hrvatskim skladateljima i bogata diskografija

Svakako, kada je riječ o reperto­aru Zagrebačkoga gitarskog trija, ne­ophodno je istaći poticaje koje su ka­o tri­o gitara pružali inozemnim skladateljima poput Nikite Koshkina, Johna W. Du­arte­a, ili pak Micha­ela Blake­a Watkinsa, ali je dakako najbrojniji popis hrvatskih skladatelja koje je inspiriralo muziciranje i visoki tehnički dometi sjajnog gitarskog trija. Vrlo je bogat popis skladbi koje su Marko Ruždjak, Željko Brkanović, Adalbert Marković, Miroslav Miletić, Frano Parać, Sanja Drakulić, Olja Jelaska, Antun Tomislav Šaban i Nikša Njirić posvetili upravo ovom triju. Osim njihovih pra­izvedbi, Zagrebački gitarski tri­o pra­izvodi­o je i skladbe svojega člana Gorana Listeša, a izvodi­o je i djela Frana Matušića i Ive Josipovića te brojnih drugih hrvatskih skladatelja.

Uopće, za­uzimanje za hrvatsko glazbeno stvaralaštvo jedna je od bitnih značajki glazbene misije koju tijekom 30-godišnjeg djelovanja Zagrebački gitarski tri­o zastupa i potvrđuje. Tako je i njihov nosač zvuka High Spirits (Cantus d.o.o., 2007.) posvećen isključivo djelima hrvatskih skladatelja i sadrži Hom­mage à Sorkočević Nikše Njirića, Consort tri­o Miroslava Miletića, Tri­o sonatu Adalberta Markovića, Sonatu a tre Željka Brkanovića, Fantaziju br. 3 Gorana Listeša, Fabli­er Stanka Horvata i High Spirits Sanje Drakulić. Osim tog nosača zvuka, i nešto stariji CD Zagrebačkog gitarskog trija iz 2001. godine (BeST MUSIC), nazvan The River of Time po skladbi britanskog skladatelja Micha­ela Blake­a Watkinsa koja je triju posvećena, sadrži uz skladbe Stephena Dodgsona, Alfonsa Montesa i Micha­ela Blake­a Watkinsa i ostvarenja hrvatskih a­utora: Not­turno Marka Ruždjaka, Ostinato ostentato Antuna Tomislava Šabana, A tre Ive Josipovića, Pas­sacagli­u Anđelka Klobučara i Tri sonetne bagatele Rubena Radice (skladane za tri gitare, fla­utu, vibrafon, marimbu i glasovir te recitatora, pri čemu je svakako posebno dirljivo čuti glas uglednog preminulog glumca Zlatka Crnkovića).

Valja pridodati da je diskografija Zagrebačkog gitarskog trija i bogatija. Tu su još stariji nosači zvuka iz 1985. godine, sa skladbama Händela, Ravela i de Fal­le i iz 1989. godine s djelima Bacha, Klobučara, Papandopula i Dvořáka (Jugoton), zatim April is the cru­el­les month iz 1995. godine s djelima Du­arte­a, Ruždjaka, Wagner-Régenyja, Detonija, Paraća, Foretića, Ambrosi­usa, Koškina i Matušića (Hrvatsko društvo skladatelja-Orfej HRT), potom CD iz 1997. godine posvećen isključivo ostvarenjima Johna W. Du­arte­a (Dinaton), te onaj iz 2004. pod nazivom Rajski otok, sa skladbama Matušića, Bel­linat­tija, Listeša, Alme­ide, Gnatal­lija, Riz­za, Ro­uxa i drugih (Tonika-Cro­ati­a Records).

Sve spomenuto pokazuje vrlo angažirana nastojanja da se reperto­ar »ovjekovječi« i da se hrvatska diskografija obogati snimkama skladbi koje je Zagrebački gitarski tri­o uglavnom pra­izvodi­o, jer su njemu bila i posvećena, te na taj način ustali­o izvedbene standarde koji svim budućim interpretima mogu poslužiti ka­o neza­obilazan uzor. Do­ista, kada se sluša nosače zvuka Zagrebačkoga gitarskog trija dobiva se uvid u njihovu odličnu u­igranost, u zajedničko po­imanje glazbe što osvaja posebnom ujednačenošću interpretacija, ka­o i u njihove sjajne tehničke mogućnosti, sposobnosti izvođenja i najzahtjevnijih virtu­oznih pasaža i sklopova i, ono što zacijelo nije nimalo manje važno, u njihovu evidentnu radost muziciranja, a što se potvrđuje kontinu­iranim zajedništvom u nepromijenjenom sastavu već, eto, puna tri desetljaća.

To je svakako impozantna brojka u istom sastavu provedenih godina. Iako broj njihovih koncerata ne prelazi nešto više od 200 javnih nastupa, svi su izlasci pred javnost bili praćeni sjajnim kritikama, bilo da je Zagrebački gitarski tri­o nastupa­o u domovini ili u inozemstvu. Svoju pak visoku profesi­onalnu razinu članovi Zagrebačkoga gitarskog trija osiguravaju i činjenicom da su sva trojica i vrlo cijenjeni solisti i gitarski pedagozi, a to se potvrđuje i u njihovoj ozbiljnosti pristupa svakome glazbenom djelu, o bilo kojem stilskom usmjerenju da je riječ, ka­o i u osnovi njihove trajno nepomućene spremnosti da zajedničkim trudom i tehničkim vrlinama ozvuče glazbu koju stavljaju na program.

Impresivne profesi­onalne bi­ografije

Upravo zbog svih navedenih značajki i odlikâ Zagrebačkoga gitarskog trija, u prigodi njegove 30. obljetnice djelovanja nužno i pojedinačno predstaviti svakog člana. Evo njihovih kratkih profesi­onalnih bi­ografija:

Darko Petrinjak (Zagreb, 1954.) diplomira­o je kontrabas u razredu Josipa Novosela na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te gitaru i lutnju na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Londonu. Solističke gitarske recitale održa­o je diljem domovine i u mnogim e­uropskim državama. Snimi­o je 20-ak nosača zvuka ka­o solist na gitari, du­ete s vi­olinom, vi­olončelom, fla­utom i glasom te s gudačkim kvartetom. Osobito je bila zapažena njegova suradnja s Dunjom Vejzović, s kojom je snimi­o dvostruki LP sa španjolskim reperto­arom (Granados, de Fal­la), te s renesansnom glazbom za lutnju. Član je žirija na međunarodnim gitarskim natjecanjima i vodi majstorske tečajeve na festivalima i na muzičkim akademijama. Ugledni hrvatski skladatelji (Papandopulo, Šulek, Bjelinski, Miletić, Njirić, Klobučar, Ruždjak, Juranić, Parać i dr.) za njega su skladali djela za gitaru, među kojima su i četiri koncerta za gitaru i orkestar.

Petrinjak je urednik dvadesetak notnih izdanja za gitaru, među kojima se ističe prvo cjelokupno izdanje popijevaka za glas i gitaru Varaždinca Ivana Padovca, hrvatskog gitarskog virtu­oza i skladatelja iz 19. stoljeća; Padovcu je posveti­o i CD s prvim suvremenim snimkama njegovih concertina za gitaru i gudački kvartet. Osim toga, predava­o je gitaru na Školi za glazbu u Birminghamu (1978.-1981.), a od 1982. godine vodi razred za gitaru na Muzičkoj akademiji Sve­učilišta u Zagrebu i od 1997. godine u zvanju je redovnog profesora. Kraljevska muzička akademija u Londonu imenovala ga je 1990. za pridruženog člana (As­soci­ate of the Royal Academy of Music), a 1997. godine odlikovan je redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

István Römer (Zagreb, 1962.) studira­o je gitaru u razredu Marge Bäuml-Klasinc na Visokoj školi za glazbu i dramske umjetnosti u Grazu (diplomira­o 1984.) i na Muzičkoj akademiji Sve­učilišta u Zagrebu, u klasi Darka Petrinjaka (diplomira­o 1983.). Njegova je karijera započela osvajanjem niza nagrada na međunarodnim natjecanjima, od kojih valja izdvojiti prve nagrade osvojene sredinom 1980-ih u Met­tman­nu (Njemačka) i na Segovijinom natjecanju u Palma de Mal­lorci, te nešto kasnije u Viňi del Mar u Čile­u. U svome popisu bilježi više stotina koncerata u Europi, Južnoj Americi i Aziji. Dva su njegova koncerta u Zagrebu (2001. i 2005.) bila uključena u izbor najboljih koncerata u Hrvatskoj tih godina, i to u listovima Vijenac (2001.) i Vjesnik (2005.). Römerova sklonost glazbi J. S. Bacha doživjela je vrhunac jedinstvenim pothvatom – integralnim izvedbama svih šest Sonata i partita za vi­olinu solo u obradbi za gitaru koje je izradi­o vi­olončelist Valter Dešpalj.

Osim solističkih recitala i nastupa uz ugledne hrvatske i inozemne orkestre, Römer vlo često djeluje i ka­o komorni glazbenik te je održa­o brojne koncerte u du­etu s Valterom Dešpaljem i klarinetistom Milkom Pravdićem. Objavi­o je tri solistička albuma i CD u du­etu s Valterom Dešpaljem. Redoviti je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a održava majstorske tečajeve na raznim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Goran Listeš (Split, 1961.) završi­o je studij na Muzičkoj akademiji Sve­učilišta u Zagrebu u razredu Darka Petrinjaka i na Visokoj školi za glazbu i dramske umjetnosti u Grazu, u razredu Marge Bäuml-Klasinc. Pobjednik je međunarodnih natjecanja Je­unes­ses Musicales (Be­ograd, 1985.), Fernando Sor (Rim, 1989.) i Ma­uro Gi­uli­ani (Bari, 1989.). Na natjecanju Printemps de la Gu­itare u belgijskom Walco­urtu 1990. osvoji­o je prvu nagradu – Zlatnu medalju kraljice Fabi­ole, nagradu Belgijske skladateljske unije ka­o najbolji interpret skladbe belgijskog a­utora, te posebnu Nagradu novinara. Gostova­o je u prestižnim dvoranama ka­o što su Wigmore Hal­l u Londonu, Radi­o France Auditori­um u Parizu, Sala Čajkovski u Moskvi te u Belgiji, Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Poljskoj, Austriji, na Kubi i dr.

Osim na solističkim koncertima, Listeš je nastupa­o i s mnogim orkestrima (Zagrebačka filharmonija, Češka filharmonija, Madridski orkestar, Belgijski komorni orkestar I Fi­am­minghi i dr.). Ka­o komorni glazbenik nastupa­o je s Kati­om Ric­ci­arel­li, Tonkom Ninićem, Orestom Sho­urgotom, a djeluje i u nekoliko drugih gitarskih sastava, npr. u du­etu s talijanskim gitaristom Agostinom Valente­om i u Talijanskom gitarskom kvartetu. Snima­o je za tvrtke Cro­ati­a Records, Orfej, Ple­in Je­u Editi­ons i Nic­colò. Uspješno se bavi i skladanjem. Talijanska izdavačka kuća Gu­itar Editi­ons objavila je njegovo notno izdanje i CD s vlastitim skladbama za jednu i dvije gitare. Redoviti je profesor gitare na Umjetničkoj akademiji u Splitu i gost-profesor na Konzervatoriju u Monopoliju (Italija), a majstorske tečajeve održava u Austriji, Italiji i Hrvatskoj.

Tijekom 2014. godine bit će još prigoda i koncerata kojima će Zagrebački gitarski tri­o obilježiti 30. obljetnicu svoga postojanja i plodnoga djelovanja – tri slavna protekla desetljeća u kojima su ka­o vrsni glazbenici i trajno bliski prijatelji oduševljavali ljubitelje gitare, u Hrvatskoj i u inozemstvu. Kako su sva trojica još u punom naponu snage, treba vjerovati da će njihova suradnja i uspjesi biti nastavljeni i u idućim desetljećima. To im svakako od srca i želimo i iskreno čestitamo na svemu što su do sada ostvarili!