Udvaranje iracionalnom

SPONTANO UTVRĐENA SVETOST KATEDRALE

Nadraženo s deset piva
A praznih džepova
Moje već odraslo Ludilo
Nudilo je na prodaju katedralu

Ponudu sam usporenim jezikom
Izricao prostim hrvatskim
Nikome razumljivim urdskim

Obzidanim kineskim
Zaigranom moćnom šatrom
Engleskom bajkovitom o švedskom

Na ruskom pripitom poput mene
Zapravo ne sjećajući se
Na kojem sve ne

Napokon priklonio sam se i lisičjem jeziku

No nitko se nije osvrnuo
Na moju ponudu

Doista nisam imao druge
Nego utvrditi svetost katedrale.

UDVARANJE IRACIONALNOM

Sve je iracionalno
Sijanje ozimih slova

Otisci poljubaca na pločniku

Njihova kontemplacija
Sa snjegovićima koje
Odvoze u umobolnice
Povedu li razgovor s djecom

Umiješani radosno poput kruha

Nisu hostije koje zamjenjuju
Njegovo trenutno odsutno tijelo

Južnjak na kriške
Presijeca njihovu topivu šutnju

Mene netopivog mijesi
Kao da ti je prvi put

Lud sam poput snijega.

KONCERTNA ŠUMA

Zima muzicira veprovim zubima

Preplavljen emocijama
Vrag sabotira smrt
Osluškujući šumski koncert

Uspavao je umorne snajperiste
Zaplesavši s hladnim zrakama siječnja

Ubrzo u hrastovoj kuli
Harmonija mi se igra živcima

Pripitim glasom Hemingway mi
Šapće na uho
Pubertetski sam zaljubljen u antilopu

Poslije posljednjeg hica

Dolazit ću ti sazdan od
Mjesečevih niti

Nećeš me prepoznati
Niti doživjeti sebi bliskim.

DAN KADA JE TREĆI PUT PROPALA ŽELJEZARA

Nakon dvadeset sedam godina
Izlazimo kao poklane ovce,
Tako mirno
Tako tiho

Pred profesionalnom kamerom
U mikrofon govori uplakana Izeta

Iako njihova povorka nehotice
Priziva sliku Tadijanovićevih ovaca

Prezirem sebe emotivno ravnodušna

Shvativši da sam dio gomile
Koja naklapa o viđenome
Ne sluteći dosege mahnitosti

U Sisku, anno domini 2011.

NISAM BEZ ŠANSE

Bila je to nedjelja bez vida

Ni kardinal nije primjetio
Dolazak Boga na misu

Usred propovijedi
U zagrebačkoj prvostolnici

Japanke i Japanci bljeskali su
Fotoaparatima poput munja

Posumnjao sam da su i oni osjetili
Njegovu prisutnost
I da zato tako sumanuto škljocaju

Od te pomisli uplašio sam se
Da će kršćanima odnijeti
Boga u nepoznatu religiju

Bila je to nedjelja bez sluha
Nitko nije čuo top s Griča
Koji je označio završetak mise

Na odlasku ohrabrio me je blagim
Smiješkom
Nisi bez šanse kada stigneš meni.

DVIJE POLOVICE

Na šetnici
Ponad jezera

U desnoj
Koprca mi se
Vrećica ludila

U lijevoj
Povodac

Šećem psa

Oduvijek sam bio
Dvije polovice

Uvijek jedna od njih
Nije vjerovala ni u što

Umorivši se
Od skupljanja
U privid cjeline

Počeo sam
Sve glasnije
Razgovarati
Sam sa sobom

Ne mogavši povjerovati
Da smo preživjeli podijeljeni.

PROLJETNI KOKTEL

Snjeguljica
Razdjevičena zbiljom

Prespava mirise
Šiznutog proljeća

Njegov vjetar
Svuče je do gola

Na dodir prstiju
Osjeti snažan potres

Panično utrči
U mračni ormar

Obuče moju halju
Svećenika utopije

U čaši miksa
Podjetinjelu krv

Pripravlja koktel
Za božje nepce.

ČAS ANATOMIJE EMOCIJA

Prezirem sebe melankolična
mrtvačkoplavog lica,
takav nisam simpatičan ni ribama.

A ribama smo zvali one
najljepše među ženama.

One su već umorne
i skrivaju se pred nama
u zasjenjene zakutke soba.

I kada ih razbistre
ljekoviti čajevi
njima smo priviđenja.

Nespreman za njihove
polutamne hramove
ne posustajem raspirivati
toplu rasvjetu Bosuta.

Sve bliži godinama
u kojima bih trebao
pisati o mrtvačnici
čekajući da me mojih
dva milijuna predaka
pozovu k sebi.

AUTOGOL

Netko uzvišen
ne odustaje ispovijedati
ptice
u nasmijani suton.

Netko ne odustaje
putovati u izgubljeni zavičaj
svile.

To bih mogao biti
i prosvijetljeni Ja.

Jedini sam
u svemiru sunčani glagol.

BLISKA BIĆA

Smrt nikoga
ne oslovljava virtualno.

Uvijek može reći:
tu sam.

Drhtim poput
ubranih naranči.

Govorom tražim
davno usporene
otkucaje svog srca.

Bića tako bliska smrti
s kojima hodam ukorak.

Ulaze u putničke agencije
pokušavajući odložiti put.

METAFIZIKA KAVEZA

Svako malo oslobođen
u kavezu slova
mladalački šizne Jendričko.

Neukrotiv razmaše se
mrežicom skuplja
sisatu svjetlost zvijezda.

Da li se i Ezra Pound
srčano sričući utopiju
okliznuo u besmrtnost.

U padu žilav
nije osjetio miris
zagorjele ljudske krvi.

Sitniš posvojene
slobode anarhizma
svom silom trpam
u sužanjsku ladicu.

No rep viri
ne predaje se
titra dok ti
ne zapali samačku sobu.

Pomakni se Ezra
da se ispružim u kavezu.

SVEĆENICA KUPA

Silazeći s kreveta
opet sam zapeo
slomljenim krilom.

Nikamo ne mogu odlepršati.

U strahu od nečistoće
čisteći stan pomela si
nehotice božansku česticu.

Sputan zagasim zvijezde
iza štita što skriva lice,
nigdje ne boli kao iza njega.

Ne podnosim svoje prste
što drhte o lošeg sna
svakog jutra otvore slavinu.

Ne mogu se prisjetiti
jutra kada sam počeo
prezirati svoje dijelove.

Onda zablistam naivan
ponovno pristupam
krštenju, pognuvši glavu
pred svećenicom vodom.

NOĆENJE NA TERASI

Zanoćim slijep na terasi
poželim biti bliže nebu
nehajan prema zvijezdama.

Noć je najluđa u šumi
izderem se na sav glas,
izgovorim imenicu smrti.

Iza jedne od tisuće terasa
čujem iskreni ženski krik,
znao sam da je poljubila smrt.

RAVNOTEŽA

Ne čistim paučinu
Pauk proždire muhe

Nečujno radi tamni
Posao preživljavanja

Nikad ne zaratimo
Prekrupan sam plijen
Prakticiramo suživot

Pridružuje nam se lastavica
U sumanutom letu
Ponad posvećene tastature

ŽENSKI OSMIJEH

mojoj životnoj družici

Iza ponoći šutnjom
češljam tvoju dugu kosu
i čistim iz nje sunčeve pjege.

Pletem od nje užad
za samoubojice
i vesele penjače u nebo.

Na sav glas
pred svitanje
pozdravljam te
snažniju od muške ruke.

U povremenim
trenutcima beznađa
niti krupne kapi kiše
ne mogu isprati
vitalni ženski osmijeh.

KOBIN SMIJEŠAK

Ne možeš obrijati
Staljinove brkove.

Ostalo je programera
koji raspiruju požare
u Sibiru na minus 50.

Povijesni manageri su
talentirani za prijevare
vedrim samokresima utopije.

Imaju božanski osjećaj
za sve ljude
s pogonom na glad.

I one nesretnike
koje je prerano
pojela ljubav.

Dovoljan je jedan
zlokobni Kobin
smiješak ispod brkova
da digne Kremlj u zrak.

BRZO SRCE

Za volanom njemu
opako cvrkuće adrenalin.

Pjevuši žestoku pjesmu
do daske stišće gas
zapali cestu brzim srcem.

Sleti bučno u šumu
nju na časak zaboli.

Predoziran ptičjim pjevom
naoko sporo umire
u drsko bijelom cadillacu.

 

Čekajući vatrogasce
da pljusnu kišu
suha trava tinja uz kolnik.

U međuvremenu
izašao je iz auta
i stao u red za inkarnaciju.

REPRESIJA

Listopad trguje
lišćem
i umornim nebom

uvečer djeci
ostacima ljeta
peče kestene.

Klimatski apstraktan
zašutim na hrvatskom
osjetivši samptome represije.

Pubertetsko proljeće
stranim jezicima
proklija sjemenje
odbjeglih očeva

maćeha zima
centralnim grijanjem
uspavljuje
naslijeđene
hiperaktivne anđele.

BEATIFIKACIJA KUPE

Ponekad treba izreći
I štogod istinito
A da te ne potopi blato.

Nikad ustrijeljeni
U zatiljak
Nisu bacani u Kupu.

Iz nje svakodnevno ptice piju vodu
Na odabranim mjestima
U pjesmi i imaginarni anđeli.

Sava se oduvijek punila leševima
Koji bi plovili do Crnoga mora
Ako usput ne bi zapeli u vrbama.

K vragu svaka lažna skromnost
Prvi sam među pjesnicima
Koji će Kupu proglasiti sveticom.