Nova knjiga »Vijenčeve« kolumnistice

Recentna književna produkcija u Hrvatskoj oskudijeva vjerodostojnim kritičkim prosudbama i ocjenama o sebi u okrilju nacionalne književnosti i njezine povijesti. Gotovo je posve nestala književna kritika u dnevnim i tjednim listovima, na radiju i na televiziji, te mnogi upozoravaju na neodrživost takva stanja i pogubnost za razvoj hrvatske književnosti. Istina, književni časopisi prate i preporučuju nove naslove ustrajavajući u misiji artikuliranja književne scene, neki od njih imaju i stalne, za pisanje kritika posebno zadužene autore, no takvi časopisi nemaju široku čitalačku publiku pa njihov glas dopire uglavnom do uže, književno educirane javnosti koja se na tom području i sâma dobro snalazi. Izostaje, dakle, praksa da se o novoj knjizi govori na više mjesta, da se o njoj čuju različiti glasovi koji bi ponukali čitatelje da posegnu za novim naslovom i knjigu pročitaju, što objavljivanju knjiga i jest temeljna zadaća i cilj.

Stoga je knjiga Vijenac odabranih Ljerke Car Matutinović vrijedna naše pozornosti i zagovora. U njoj je skupljen i u pet cjelina usustavljen šezdeset i jedan tekst kolumne Matičina dvotjednika »Vijenac«, koju ona već godinama, zamalo cijelo jedno desetljeće, ustrajno i nadasve maštovito piše u misiji pouzdane recenzentice novoobjavljenih knjiga. Opskrbljena teorijskim znanjima, obrazovana i načitana, s puno duha i kreativnosti donosi svoje prikaze novoizišlih knjiga u njihovoj predmetnoj i stilskoj šarolikosti, pomnjivo i s ljubavlju za knjigu uopće, a za umjetničku napose. U suženu opsegu od svega dvije-tri kartice teksta iznalazi vlastitu metodu književnih prikaza, sjedinivši u njima poznavanje suvremene književnosti s vrsnoćom pisanja izvorne književnice kojoj je hrvatska riječ najbliža suradnica i prisna saveznica – kreativni prostor gdje je posve udomaćena i svoja, jer joj je pisanje knjiga životni poziv i izbor – stalna i nepotrošiva ljubav.

Tražeći u knjigama ljepotu i sklad, zavičajnost i domoljublje, iskonske humanističke vrijednosti i ljudske vrline, prepoznajući iskusnim okom ljepotu umjetničkoga teksta, osvaja Ljerka Car Matutinović čitatelje esejistički pisanim prikazima, gdje je znalačka informacija začinjena odabranim citatima, a sve skupa pretočeno u stilistiku koja brine o kakvoći našega susreta s vrijednom, za čitanje poželjnom knjigom. Maštoviti naslovi njezinih prikaza ciljani su uvod u svijet pročitane knjige, koju počesto prva predstavlja čitalačkoj javnosti, i gdje nakon disciplinirano sažeta upoznavanja s autorom i njegovim opusom smještenim u odgovarajući vremenski i prostorni kontekst, otkriva bit, ljepotu i poruku te izražajne i jezične vrijednosti svake nove knjige.

Tako autorica uvijek iznova pokazuje na osebujan način kako se s malo pravih riječi može izreći puno, a svakako ono najvažnije i najpoučljivije, ako to čini onaj tko s knjigama živi, tko ih umije čitati i tumačiti i o njima darovito pisati. Jednako inspirativna i maštovita u tumačenju poezije, proze, eseja i drugih diskursâ, uvijek pronađe znakovitu uporišnu točku iz koje nastoji i uspijeva dešifrirati smisao i vrijednost djela. Tu do izražaja dolazi njezino prokušano umijeće interpretacije teksta apsolvirano u Zagrebačkoj stilističkoj školi već na početku stvaralačke karijere i ovjerovljeno dvjema knjigama interpretacija Cesarićevih i Tadijanovićevih pjesama. Stoga je bilo itekako razložno ukoričiti »rasuti teret« njezinih kolumni, kako to rade i drugi vrsni kolumnisti.

Književnica moderne senzibilnosti, odnjegovana ukusa i široka raspona stvaralačkih vještina, Ljerka Car Matutinović osvaja znalačkim uvidima i kontekstualnim referencijama o novim izdanjima. Ne mareći za generacijsku pripadnost i izražajnu obilježenost, izabire vrijedne knjige te čini sve što je u njezinoj autorskoj moći da nam ih preporuči u uvjetima sveopće užurbanosti, kad ima sve manje vremena za dokolicu čitanja. A tim je i takvim stvaralačkim postupkom svoju kritiku učinila svojevrsnim bedekerom za buduće čitatelje.

Knjiga Ljerke Car Matutinović Vijenac odabranih osebujna je i posve specifična vrsta esejistički pisana priručnika koji kompetentno tumači suvremeno književno stvaralaštvo, a uzgredice upozorava i na nakladničku zauzetost u tiskanju knjiga. Suvereno i precizno otkriva nam ona o čemu svjedoči knjiga, kakva je i što znači, a jezgrovita izražajna majstorija prikaza intrigantna je preporuka za čitatelje, kako bi i sâmi otkrili što je kolumnisticu ponukalo na uzbudljivo druženje s odabranim knjigama. I kad je riječ o klasicima, o manje slavnima ili o početnicima, ne zanima je rubno i okvirno, nego srž i bitno. Znalački promišljajući tuđe knjige, napisala je prepoznatljivu svoju knjigu, te iskreno mislim da bi malo tko od pozvanih uspio tako dugo i tako budno pravim riječima dočekivati i u svijet ispraćati novoobjavljene knjige za sve suženiji krug hrvatskih čitatelja. Izričući svoj originalni kritičarski pravorijek o pročitanim knjigama na specifičan je način i dokumentirala stanje i dosege naše književne umjetnosti i recentnoga nakladništva, pomažući pritom i našoj kroatistici u formulaciji i izricanju književnopovijesnih ocjena.

Svojim je vrsnim perom dijagnosticirala stanje u književnosti u svim hrvatskim regijama, pozivajući na recepciju i sudioništvo. Nedvojbena je danas potreba za knjigom koja tako zorno potvrđuje da u nesagledivo perpetuiranoj medijskoj buci i kakofoniji svagdašnjice, interes za književnu umjetnost nije potrošen u onih koji znaju izabrati što je čitanja dostojno i vrijedno sve dragocjenijeg nam vremena. Izvorna u detaljima i u cjelini, nova je knjiga Ljerke Car Matutinović namijenjena svima koji knjigu vole i koriste u svagdašnjemu poslu – kritičarima, novinarima, studentima, đacima, cjelokupnoj kulturnoj javnosti, i stoga ju preporučam pažljivu čitatelju, ne bi li u nju uronio s takvom znatiželjom i žarom s kakvima je naša kolumnistica otkrivala i preporučivala tek pročitane knjige.

U knjigu Vijenac odabranih uložila je autorica vrijedan minuli rad, vrijeme i trud, neutaživu književnu znatiželju i stvaralačku energiju, skladajući probrane riječi u slikovito književno pismo, te primjerom pokazujući kako se o lijepoj književnosti (beletristici) može i lijepo (beletristički) pisati. Uz pjesničku meštriju kojom nas obdaruje svojim novim zbirkama upisanima u središnje dionice hrvatske poetske riječi, pokazala se izvrsnom i u tumačenju novih knjiga svojih kolega književnika i pisaca, posvetivši im dragocjeno vrijeme u čitanju i umješnom pisanju o njihovim djelima.

Petodijelna struktura knjige Vijenac odabranih (Poezija; Proza; Dječja književnost; Kritika, ogledi, eseji; Antologija) opremljena je instruktivnim uredničkim uvodom Zorke Jekić i Pogovorom Darije Žilić, bilješkom o autorici i korisnim Kazalom osobnih imena. Riječ je o prilozima nadasve potrebnim stručnjacima za snalaženje u knjizi gusta sadržaja, s puno naslova i mnoštvom imena.

Vijenac odabranih Ljerke Car Matutinović uzastopno iznenađuje svježim autorskim pristupom svakoj od analiziranih knjiga, obogaćujući nas tankoćutnim zapažanjima o pročitanu štivu, te se doista čini kako svaka od knjiga pomaže kolumnistici u oblikovanju i stilizaciji teksta; uvijek drukčijega od prethodnog i prijašnjih. Pokazuje u tomu vještinu koja otkriva da svaki knjižni sadržaj i izraz ima svoju melodiju, koju će ona sigurnom rukom zapisati i učiniti trajnom. I kad pomislimo da je iscrpila sve raspoložive nijanse i mijene u prikazu knjigâ, progovori ona novim ogledom o novoj knjizi, izražavajući svoj dojam i ukus, svoju misao i znanje o njoj. Iz ponuđena nakladničkoga obilja izabire i knjigu i diskurs o njoj, izvoran i svjež, bez mudrovanja i nemuštih rečenica, čitak i pitak – nikad i nipošto frazerski. A mogla je tako pisati ne samo zato što je darovita, nego i zato što knjige poštuje i voli. Na nama čitateljima je da joj se odužimo čitanjem ove njezine vrijedne i tako posebne knjige.