Na tvome dlanu

PLETER

Kako vješto vodiš, Gospodine,
labirintima svojih nauma
moje nevoljko, pobunjeno tijelo:

trak sam tvog pletera, nit
među mnogima kojima pleteš
čudesnu čipku života

i ne znam
zašto mi mrsiš putove
i osujećuješ želje

sve dok se niti ne saberu
i vidim
savršen cvijet.

LJUBAV

                          Djeci s Jabukovca

Ljubav je ušla u tijelo
kao dobra domaćica, oprala
prozore, velove paučine
obrisala s osjetljivih površina,
iz dimnjaka izvukla čađu,
pročačkala spiralne cijevi.
Za goste je spremila slatko
i svježu vodu sa izvora
i širom otvorivši vrata
iznijela je dušu da se zrači.

VELOVI DUŠE

Duša plete čipke od najtanje svile
s uzorkom od lica, putova i snova;

jedan preko drugog, duša oblači
sedam velova.

Kad duša pleše
iznenađuje igrom velova:
odjednom
njezin obraz, rame ili bok
bljesne kroz finu čipku nekog starog
zaboravljenog lica, puta ili sna.

PUČINA

Kad bih znala prihvatiti
tvoju pruženu ruku
hodala bih po vodi.

Pošli bismo zajedno
svjetlucavom mjesečevom stazom
po pučini.

MOZAIK

Da ti ne slažeš mozaik
od trenutaka mog života,

da ih ne uranjaš u svoju tišinu
i ne vezuješ svojom ljubavlju,

osula bih se poput iglica jele
bačene u smeće poslije Božića,

raznio bi me vjetar
kao što raznosi prašinu s puta.
Da ti ne nosiš na dlanu
mozaik mog života

razasuli bi se posvuda
raznoliki ulomci,

krhotine nekog života
bez imena i lica.

SJAJ TVOGA LICA

Sjaj je tvog lica
poput sunčanog plašta
što bliješti na leđima oblaka
i obrubljuje srebrom
njihove nadute sive trbuhe.

Gospodine, daj mi krila
da se uzdignem iznad oblaka
i ogrni me sjajem
svoga lica.

DOŠAŠĆE

Kolijevka tvoja
od grubo tesanoga drva,
hrapava i skromna,
napunjena slamom.

Prijestolje tvoje
od munja i oblaka,
usijane magme
i kozmičkog leda.

Dom tvoj
u ljudskome srcu.
Stojiš mu na vratima
i kucaš.

BLAGOSLOV DOMA I OBITELJI

Kako će zidovi stana
obgrliti tvorca svemira?

No nema mjesta
gdje tebe nema.

Ti, koji si ležao u jaslama,
tu se nastani.

U ovome domu
budi kralj.

Svima koji ulaze
ti se nasmiješi.
Svojom nas milošću obdari.
Sve koji izlaze
neka tvoje oko prati.
Neka pazi na njihove korake.

I tvoja svemoćna zaštita
neka ih čuva na putu.

NEBO

Nedokučiva dimenzija postojanja
prodire u pore
ovoga svijeta

i čeka
začahurena.

Zovemo je nebom,
a nije plava.

Stvaramo svijet razdora
i pomutnje
bez prostora da se nebo prostre.1