Etički vodič za sve uzraste

Ponekad nam tek statistika razvije svijest o svijetu. Prema istraživanjima, adolescent koji je gledao televiziju od najranije dobi nekoliko sati dnevno svjedok je oko 50.000 ubojstava i oko 5.000 silovanja. Taj režim slikâ zla svakako nije jedini primjer svjetske invazije emocije-udara koja danas sve više potiskuje sanjarenje, razmatranje, ukratko, kontemplativno doživljavanje slojevita svijeta. U eseju Kult emocije Michel Lacroix razlikuje emociju-udar, pošast današnjeg doba, i emociju-doživljaj, koja pred svijetom zauzima misaoni stav, koja svijet čini objektom dugotrajnog spoznavanja i osjećanja, a ne pukim okidačem za akciju, krik. Blago onima koji danas još mogu uzdisati, biti bića vremena, a ne bića prostora koja su zarobljena u kaosu stimulansa i senzacija. Dijagnoza današnje civilizacije upravo je bolest emocija – vrtlozi strašnoga, ubrzanoga, izopačenoga, afektivnoga, vrtlozi koje stvaraju mediji i internet, sve više potiskuju meditaciju, one emocije koje se protežu, koje traju, a ne prskaju u mnoštvu disparatnih trenutaka.

Kako danas u svijetu – prenapučenom brojnim raznorodnim stimulansima, koji izazivaju neurozu i neravnotežu – nanovo afirmirati tradicionalnu etiku, duhovni odnos prema drugom biću, promatranje i samopromatranje? Izvrsne odgovore na ta pitanja daje knjiga Bonton 3 Zvonimira Baloga, etički priručnik za sve uzraste, koji nam pokazuje kako je u današnjem kultu mase ipak moguće biti čovjek, pojedinac, emotivac, prijatelj, kako je moguće biti aktivan subjekt, a ne samo objekt atraktivnih izazova. Ovu knjigu, koja može zamijeniti razgovor s najvrsnijim psihologom, svakako bi trebalo uvrstiti u lektiru za osnovne i srednje škole, a roditelji bi je trebali čitati pred spavanje i ne odlagati je na ormarić, nego pod jastuk.

No, prijeno štoseosvrnemonaBalogovuknjigu, razmotrimoidealdanašnjegvremena – emocionalnooslobođenje pojedinca. Svako doba imalo je svoj ideal – vitez je bio heroj srednjega vijeka, uglađeni dvorjanin pojam renesanse, prosvijećeni filozof uzor prosvjetiteljstva, poduzetnik je bio ideal 19. stoljeća. Nakon svih političkih bitki za demokraciju, 20. stoljeće dobilo je posljednju bitku za čovjeka – otvaranje sebe, slobodno iskazivanje u stilu “Ti to možeš!”, “Just do it!”, ukratko, 20. stoljeće raskrililo je slobodu do te mjere da su je mnogi shvatili samo kao samoisticanje, bez svijesti o granicama, bez osjećaja za Drugog. Taj novi emocionalni raj, dakle, često vodi u egoistično samoiskazivanje nauštrb drugih, podiže samopouzdanje, jača volju, bez obzira podupire li je umijeće. Odatle toliko pjevača bez glasa, slikara bez kista, pisaca bez pera.

Novo vrijeme uvjerava nas da svatko može sve, pa usklik “Oslobodite svoje emocije!” dokida stručnu hijerarhiju i stvara anarhiju volje. U anarhiji je teško doseći ideal prvog, najboljeg, stoga je pojedinac frustriran, a psihoterapije, alternativna liječenja i literatura o uspjehu i samopomoći se množe. Knjiga Zvonimira Baloga, bez pretjerivanja, korisnija je od svega toga – ona je skup mudrih savjeta o tome kako biti prijatelj, kako pridobiti neprijateja, kako oprostiti, utješiti, kako izbjeći frustracije, kako doživljavati život. Sve to vraća nas u stara vremena grčkih stoika koji su isticali umjerenost, razum i pravednost, te najbolje lijekove protiv današnje depresije i anksioznosti. Dobro valja poticati, a zlo zaobići, mogao bi biti sukus ove knjige, a jedna od njezinih najvažnijih maksima je ona Epiktetova: “Podnesi i odriči se”, savršena formula za smirivanje današnje celebrity generacije koja, ponesena svijetom prisilne sreće, želi uspjeti pod svaku cijenu.

Balogova knjiga nije nimalo stroga: daleko je ona od devetnaestostoljetnih priručnika o lijepom ponašanju za stolom, u plesu, u društvu, priručnika u kojima je pokazivanje emocija smatrano slabošću i sramotom. Daleko je Balogova knjiga i od današnje “emocionalne revolucije” u kojoj se mladi natječu, bore se protiv pravila, upotrebljavaju sve internetsko, medijsko i mobitelsko oružje protiv kontempliranja, čitanja, učenja, druženja. Balogova knjiga je negdje između svega toga – i ona potiče emocionalnu slobodu pojedinca, ali ne nauštrb tuđe slobode, afirmira iskazivanje srca u korist drugog srca.

Ova knjiga je zbirka pametnih, sažetih savjeta (ljubljenje neprijatelja uvreda je za prijatelja; ulizica je brat klevetniku; dobro uzvrati dobrim, a zlo nemoj zlim; kad te napadaju, reci da si još gori kako bi zaustavio izazove; ne otvaraj vrata gostu kada izlazi, nego mu daj da ih sam otvori kako bi mu dokazao prisnost; ne reci frazu “dobar dan”, nego “vrlo dobar dan” kako bi podigao vedrinu; ako je netko bolestan, reci mu da odlično izgleda, da je posve zdrav kako bi spriječio samosažaljenje, itd.).

Mnogi Balogovi savjeti izuzetno su duhoviti, primjerice onaj koji zatomljuje atraktivni poziv da se bude prvi (“Već i mala djeca znaju da je Beethowenova 9. simfonija neopisivo bolja, veća i sjajnija od, na primjer, prve atomske bombe. Ili da je šesto čulo neprocjenjivo veće od Prvog svjetskog rata... da i ne govorim koliko je nedužnije trinaesto prase od Trećeg Reicha”). Vrlo je duhovito i autorovo tumačenje božje transcendencije: “Bog je nevidljiv iz praktičnih razloga. Jer, da je vidljiv, koliki bi za njim trčali da ga dotaknu. Čitave kolone bi ga slijedile, tražeći autogram. Bilo bi ih koji bi se željeli s Bogom fotografirati, rukovati. Mame bi tražile da uzme njihovo dijete u ruke, da ga podigne iznad glave, ljubile bi mu ruke i skute. Tražili bi ljudi da im bude kum... Novinari bi opsjedali dragoga Boga s pitanjima: Hoćete reći nešto za naše gledatelje, za naše čitatelje? Dragi Bože, recite kako ste došli na ideju da napravite svijet? Otkud vam toliki materijal? Tko vam je pozirao kad ste radili djevojčice? Na čemu trenutno radite?” Iako su često prožeti humorom, tim najjačim Balogovim oružjem, većina savjeta temelji se na stoičkoj filozofiji koja afirmira mudroga čovjeka što se usklađuje s razumom i prirodom, afirmira dužnost savjesnog čovjeka da oblikuje svoj karakter i ovlada sobom. Tako su u Balogovu etičkom priručniku smijeh i zagrljaj lijek protiv dušobolje, lažni osmijeh bolji je od tužnoga lica, ne valja ljenčariti, da život ne prolazi pored nas, ne valja stalno biti okrenut prošlosti i isključivati se iz stvarnosti, ako je netko nesretan, neka se nakrevelji sebi u zrcalu....

A kako mladima (i odraslima) objasniti cilj i smisao života, tu mističnu, nedefiniranu cjelinu? Balog je i tu našao mudro i jednostavno rješenje – nema jednoga cilja života, nego mnoštvo malih ciljeva (dnevnih, tjednih, mjesečnih...) i tek kada se povežu mali ciljevi, život dobiva smisao u raznolikosti i razigranosti. A problemi? Upravo su oni izazov za odvažnost i lukavost, za iskazivanje vlastita karaktera, za ostvarenje skrovitih želja.

Kako jest da jest, valja se voljeti (ne uobraziti), pa Balog kliče: “Trebali bismo biti sretni što se imamo!” No, trebali bismo biti i sretni što imamo knjigu Bonton 3, trebali bismo biti sretni što imamo Zvonimira Baloga, proznog i pjesničkog virtuoza koji bi, čini se, slobodno mogao otvoriti ordinaciju za liječenje dušobolje. Zacijelo bi čekaonica bila puna, a psihijatri i psiholozi osjetili bi... malčice zavisti, zato što se jedan pisac sjajno ubacio u njihovu struku!