Zvijezde Izraela na jednome mjestu

Svojom novom knjigom Mali rječnik biblijskih žena hrvatska književnica Dorta Jagić ponovno je potvrdila da voli iznenađivati čitalačku publiku. Prekoračivši granice književnoga diskursa, ona u osobnom iščitavanju i prevrednovanju biblijskih tekstova sada promatra žensku stranu judeokršćanske civilizacije iz konteksta suvremenog doba. Dakle, iako je Mali rječnik biblijskih žena žanrovski potpuno drugačija knjiga od ostalih knjiga iz dosadašnjeg opusa Dorte Jagić, ona se ipak tematski nadovezuje na njezine književne tekstove u čijem središtu su bile sudbine žena u raznim društvenim i intimnim okolnostima. Osim toga, predmet svoje umjetničke preokupacije autorica u svojoj novoj knjizi povezuje na originalan način – uspostavljajući metafikcijsku i historijsku korelaciju suvremenog ženstva s biblijskim ženama.

Tako Mali rječnik biblijskih žena nudi opis sto i tridesetak junakinja iz fundamentalne knjige zapadne civilizacije, čime je Jagićeva predstavila praktično zanimanje za svoju struku, budući da je završila studij filozofije i religijske kulture pri Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. Sama autorica zapravo napominje kako je ova knjiga nastala kao produkt osobnog istraživanja u kojem su se aktualizirale teme za koje većina ljudi smatra da pripadaju drevnoj prošlosti. Stoga je ova njna knjiga i praktična teologija u svakodnevnom životu – presjek subjektivnog čitanja i znanstvenog razmatranja Svetog Pisma.

Rječnička baza biblijskih žena uz njihove kratko ocrtane sudbine sadržava i filozofsko-teološki podtekst koji nose određeni likovi pa je pristup pojedinoj natuknici jezgrovit, a u portretiranju samih likova uglavnom postoje zakonitosti. Prvo se polazi od značenja pojedinih ženskih imena biblijskih junakinja prema principu nomen est omen: Ruta (prijateljica), Estera (noćna zvijezda), Ivana (dar od Boga), Abija (moj otac je Jahve), Dalila (ona koja oslabljuje), Hamutal (rođakinja rose), Berenika (donositeljica pobjede)... Semantika imena je ključna stvar u semitskoj kulturi, jer ime s jedne strane povezuje lik s aktualnom društvenom stvarnosti, a s druge strane naglašava temeljnu karakternu osobinu.

Nadalje, u pristupu pojedinoj biblijskoj junakinji indikativni su opisi kose koji postaju stalna mjesta portretiranja pojedinog lika. Mnoge su žene biblijski pisci fizički ocrtali, no likovima kojima nisu navedene nikakve tjelesne osobine, autorica im stvaralački nadodaje zamišljene vanjske osobine od kojih je opis kose dominantan element. Semiotika kose očituje se u sljedećem: ako ime predstavlja fizički život, kosa predstavlja duhovni život pojedinog lika. Kosa je u umjetnosti obično simbol nepropadljivog dijela tijela, pa time predstavlja i karakteristike duše koja je vječna. Maštoviti opisi kosa Malog rječnika biblijskih žena su stoga iznimno slikoviti te stvaraju vrlo profinjeni lirski detalj, ali istovremeno podcrtavaju značenjski kontekst pojedinoga karaktera. Kosa dolazi u središte ženske osobnosti čime se dodatno naglašava njezin duhovni identitet, nutarnja stvarnost:

* Tanku kosu boje noćnih leptira dobila je od šetnji pod mliječnom mjesečinom (Lea).

* Svoju obojenu kosu boje spaljene sandalovine kovrčala je i tisuće sitnih upitnika (Kraljica od Sabe).

* Imala je kosu boje sjenovitih planinskih padina i pustinjskog vjetra, kojom su se voljela igrati njezina djeca (Kentura).

* U svojoj kosi uzgajala je jajašca kraljevskih zmija (Saloma).

* Skrivala je dugu, ranjivu kosu boje uglančanoga pištolja (Dalila).

Nakon fizičkog opisa slijede vrijeme i okolnosti u kojima je pojedini ženski lik živio, te se navodi knjiga i poglavlje čime se daje izravan link za moguće daljnje osobno proučavanje. Posebno su zanimljivi odnosi ženskih likova prema muškim likovima, npr. biološkom ocu, muževima te prema Isusu. Žene se također promatraju unutar svoje uloge u židovskoj zajednici ili u ranim kršćanskim zajednicama, te u međusobnim odnosima koji su preslika svih žensko-ženskih odnosa kroz povijest, npr. Marije i Elizabete, Rahele i Lee, Sare i Hagare. Na taj način autorica iz suprotnih perspektiva osvjetljava jednu priču čime aktivira različita gledišta, zamjenjuje konotacije i naglašava dramatiku takvih odnosa.

U svome istraživanju Dorta Jagić ne zadržava se samo na biblijskom tekstu, već u osobnim napomenama povezuje ostvarivanje pojedinih ženskih likova i u znamenitim likovnim, filmskim, glazbenim uprizorenjima što ocrtava jednu široku paletu reprodukcija biblijskih tema u umjetnosti. No, napomene uključuju i autoričine vlastite refleksije o onome što ona smatra ključnim za sagledavanje vlastitog položaja u društvu, pa kroz druge likove afirmira vlastite životne stavove i izbore.

Dorta Jagić biblijskim ženama ne pristupa u obliku visokih teološko-filozofskih razmatranja, ali ipak podvlači neke teze crkvenih otaca i učitelja što je važno, jer time opisi ženskih likova dobivaju istaknutu ulogu u mističkom čitanju Svetog Pisma, odnosno njihova tvarnost postaje označitelj za duhovnu istinu. Tako se u liku Rahele nalazi slika plodnog kontemplativnog života, dok se u liku Lee prikazuje aktivni nekontemplativni život; Tabita postaje majka tako što rađa mnogo duhovne, vječne djece koja nakon njezina vraćanja iz mrtvih dožive istinsko obraćenje; Lotova žena postaje simbol žena koje su zalijepljene za svoje ideje, sjećanja, rane; Saloma postaje prototip neostvarenih žena koje su marionete svojih majki... itd.

Ono što najočiglednije približava i otvara autoričin tekst suvremenome čitatelju jest uporaba riječi, fraza i izraza iz razgovornog stila te obilno korištenje pomodnih anglizama. Tako Dorta Jagić svjesno koristi suvremeni žargon, rječnik žute štampe, kolokvijalizme, poštapalice, a taj leksik istovremeno kolažira s citatima književnika i biblijskim navodima, čime spretno stvara jedan vrlo zanimljiv hibridni izraz u kojem je rečenica leksički zategnuta, a semantički protočna. Baš u izrazu najviše se osjeća da je knjigu napisala ipak jedna od vrsnih suvremenih hrvatskih pjesnikinja. Osim što kolokvijalizmi i žargonizmi u Malom rječniku biblijskih žena referiraju na suvremeno doba, oni podcrtavaju niz autoričinih lucidnih komentara i duhovitih zapažanja. U izvrsnom pripovjednom stilu očituje se leksička pristupačnost, a kao protuteža izražajnoj lakoći javljaju se majstorski semantički obrati koji tekst otvaraju vrlo širokim recepcijama, ali i kritičkim promišljanjima.

Osobito je važan humor koji proizlazi iz autoričinih zapažanja o perspektivi u kojoj se pojedini biblijski lik zatječe, a humor povremeno prelazi u jetku autorsku parodiju s ciljem da oštro podcrta poantu. Tako je Marija Magdalena okarakterizirana kao biblijska celebrity, a u opisu Druzile naglašeno je da žene oduvijek vole bad guys. Nadalje, žene u poznim godinama ne nose ništarije ili buduće hitlerčiće, već izabranike Božje; Hagara je dvaput morala bježati od Sarina mobinga; Hani je pukao film, Elija je pomislio da se žena napila do daske, Jobovu ženu je između ostalog nervirala muževa smola za smolom...

Prema biblijskim ženama Dorta Jagić osjeća bliskost i naklonost, promatra ih s dubokim simpatijama, sa svima ostvaruje intiman odnos jer vlastitom intonacijom premošćuje prostorne i vremenske međe. U Malom rječniku biblijskih žena jasno je naglašen autoričin stav da su biblijske žene zapravo arhetipi svih ženskih stvorenja pa stoaga historijske osobe, događaje, činjenice umješno prepliće aktualnim sadržajem. Izgleda da se stvari s vremenom ne mijenjaju kako se to nama čini, a to Dorta Jagić vrlo umješno prepoznaje. Knjigu Mali rječnik biblijskih žena korisno je pročitati i ponovno se susresti s likovima koji su svojevrsni parametri svevremenog ženstva. Te beskrajno uzbudljive žene dio su svih nas – sa svim svojim brigama, pobjedama, nesrećama, radostima – i to ne samo kao duhovne heroine, već kao čovječice od kojih je potekla naša civilizacija. Treba ih samo prepoznati. Sub specie aeternitatis.