Slično u kontrastu

Velik i važan prilog kontrastivnim proučavanjima srodnih jezika predstavlja nova knjiga Vesne Požgaj Hadži i suradnika Izazovi kontrastivne lingvistike : Izzivi kontrastivnega jezikoslovja objavljena u Znanstvenoj založbi Filozofskog fakulteta u Ljubljani 2012. godine. Ona predstavlja svojevrsni nastavak knjige Hrvaščina in slovenščina v stiku : Hrvatski i slovenski u kontaktu koju je ista autorica objavila 2001. godine. Knjiga je nastala na temelju velikog broja raznolikih istraživanja koje je autorica provela s različitim suradnicima tijekom posljednjih desetak godina te obrađuje širok raspon kontrastivnih tema. Sastoji se od tri tematske cjeline: Od kontrastivnih do sociolingvističkih i korpusnih proučavanja, Nešto između ili o međujeziku i Hrvatski i slovenski u metodičkom obzorju, u koje su uklopljene ukupno 23 rasprave.

Građa predstavljena u ovoj knjizi pokazuje kako se kontrastivno, sociolingvistički i korpusno proučavaju dva srodna jezika, kako se njihovo poučavanje odvija s obzirom na kontrastiranje, i to po cijeloj obrazovnoj vertikali od osnovne škole do fakulteta, te kakav je odraz načina i statusa poučavanja hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Prema riječima glavne autorice, upravo srodnost hrvatskoga i slovenskoga jezika uvjetuje kontrastivni pristup njihovu poučavanju jer je to jedini način koji jamči ispravljanje interferencijskih pogrešaka. Zato je pristup poučavanju hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Ljubljani komunikacijsko-kontrastivni i zasniva se na razvijanju jezičnih djelatnosti i na izradi kontrastivnih materijala za poučavanje i učenje.

U instruktivnom tekstu Hrvatski i slovenski: prikaz proučavanja međusobnih odnosa Vesne Požgaj Hadži i Tatjane Balažic Bulc prikazuje se duga i bogata povijest kontrastivnih, sociolingvističkih i korpusnih istraživanja u Hrvatskoj i Sloveniji, primjena kontrastivnoga proučavanja hrvatskoga i slovenskoga u poučavanju i status hrvatskoga jezika u slovenskome društvu. A tekstovi Vatroslav Kalenić između hrvatske i slovenske kulture i Kontrastivne študije Vatroslava Kalenića Vesne Požgaj Hadži i Marije Smolić lijep su hommage velikom i zaslužnom profesoru koji je jako zadužio slovensku kroatistiku baveći se lingvostilističkim, kontrastivnim, jezičnopovijesnim i sociolingvističkim temama) te utro put današnjim znanstvenicima koji se bave sličnim temama. Automatizirani red riječi Vesne Požgaj Hadži tekst je koji se teorijski, kontrastivno i metodički bavi redoslijedom enklitika, što pripada najteže ovladivim sintaktičkim poglavljima u nastavi za neizvorne govornike. U njemu se prikazuje općelingvistička vrijednost kontrastivnih proučavanja te se oblikuje teorija poučavanja s obzirom na kontrastivna istraživanja, stvara se opis hrvatskoga i slovenskoga sustava kao predložak za sastavljanje programa za poučavanje i izradu komunikacijskih udžbenika za hrvatski jezik namijenjenih govornicima slovenskoga i slovenski jezik namijenjen učenicima kojima je hrvatski prvi jezik.

U tekstu Slovensko-hrvatski paralelni korpus Vesne Požgaj Hadži i Marka Tadića izneseni su rezultati istoimenoga projekta koji se izvodio na temelju Sporazuma o bilateralnoj hrvatsko-slovenskoj suradnji u znanosti. Riječ je o drugome slovenskome paralelnome korpusu (prvi je napravljen s engleskim jezikom). U radu je prikazan početak rada na projektu i njegove glavne odrednice: korpusni parametri, način obrade i sravnjivanja. Projekt je nailazio na poteškoće prilikom prikupljanja tekstova, jer u vrijeme kad se provodio još nije postojalo puno prijevoda s hrvatskoga na slovenski i sa slovenskoga na hrvatski u digitalnom obliku. Nažalost, korpus još nije gotov pa nije ni dostupan, a kad se dovrši, zacijelo će služiti kao koristan alat i izvor informacija za različita kontrastivna istraživanja.

Kako je i prikladno kad je riječ o knjizi koja se bavi kontrastiranjem dvaju tako sličnih jezika, tekstovi su pisani i na hrvatskom i na slovenskom jeziku. Jedan je od tekstova napisan slovenskim jezikom - Bližnja srečanja tretje vrste: študenti in akademski diskurs Tatjane Balažic Bulc i Vesne Požgaj Hadži. Tekst govori o važnosti usvajanja diskursne kompetencije studenata inoga jezika. Jedan je od diskursa i akademski diskurs s kojim se studenti tijekom studija prvo upoznavaju na receptivnoj razini, a u okviru seminarskih radova i na produktivnoj jer sami trebaju moći proizvesti takav diskurs, što se pokazuje teškim jer se izvori i tumačenja u postojećim priručnicima pokazuju nedostatnima. Studentski radovi pokazuju zamjetnu količinu elemenata koji odstupaju od uzorne žanrovske uporabe, a iz toga je vidljivo da to područje treba temeljito istražiti kako bi se osmislila nastava kojom bi se studenti uspješno osposobljavali za aktivno baratanje znanstvenim jezikom.

Zanimljiv je sociolingvistički rad Kam je izginila srbohrvaščina? Status jezika nekoč in danes Vesne Požgaj Hadži i Tatjane Balažic Bulc, jer donosi informacije o promjeni statusa hrvatskoga jezika u modernome slovenskom društvu te o statusu hrvatskoga jezika u Sloveniji u prošlosti. Hrvatski su jezik kao dio tzv. srpsko-hrvatskog jezika u Sloveniji razumjeli mnogi, jer je bio rezervni kod u tadašnjoj zajedničkoj državi i bio je smatran prestižnim. No, situacija se iz korijena promijenila, a to se vidi po tome što se nove generacije Slovenaca u komunikaciji s Hrvatima radije služe engleskim nego svojim dvama jezicima. Što se hrvatski jezik u Sloveniji više bliži statusu stranoga jezika, a svakim je danom sve bliži, to je manje negativnih konotacija vezanih uz njega. O simultanom hrvatsko-slovenskom bilingvizmu poglavlje je Vesne Požgaj Hadži i Simone Kranjc koje istražuje zanimljivo pitanje - kakav je odnos između slovenskoga i hrvatskoga kad su oba djetetu prvi jezici, koji je od jezika dominantan, kakve su interferencije, te koliko okolinski jezik utječe na komunikacijsku kompetenciju u oba jezika. Ispostavilo se da su potvrđene hipoteze kako postoji međuovisnost između slovenskoga i hrvatskoga kao prvoga jezika te da je jezik okoline dominantan jezik. Simultani slovensko-hrvatski bilingval ima dva prva jezika, od kojih je slovenski dominantan kada je jezik okoline i obrazovanja.

Tema je poglavlja Slušateljeva redakcija govornika koje su napisali Damir Horga i Vesna Požgaj Hadži - rezultati istraživanja slušanja, koje je pokazalo kako je uloga slušatelja u komunikaciji složena i važna jer je slušatelj cijelo vrijeme zapravo govornikov redaktor. Spontani govor nije jednostavno preoblikovati u pisani tekst i u tome se provode mnogi redakcijski postupci koji ovise o liberlnosti redaktora, ali i o njegovoj jezičnoj kompetenciji. Što je jezična kompetencija manja, manja je redakcija i pisani je tekst bliži govornome. Isti su autori napisali i poglavlje Govorna fluentnost u stranom jeziku, u kojem iznose interesantno istraživanje odnosa između procjene stranoga izgovora i fluentnosti hrvatskih studenta koji studiraju slovenski jezik i slovenskih koji studiraju hrvatski. Procjenjuje se da hrvatski studenti govore slovenski sa stranim akcentom više nego što slovenski studenti govore hrvatski. Na obje strane bilježi se približno jednak broj prekida fluentnosti tako da se on događa svake dvije sekunde. Slovenski se studenti u prekidima fluentnosti ispravljaju i ponavljaju, a hrvatski unose tzv. nefonemske segmente. Zaključeno je da prekidi fluentnosti pridonose izraženosti stranoga akcenta.

Damir Horga, Vesna Požgaj Hadži i Marko Liker pišu o istraživanju vremenskih varijabli u govoru (tempa govora, broja stanki, trajanja stanki i fonetskog bloka, trajanja čitanog teksta, stupnja stranog akcenta i korelacije procjene varijabli fluentnosti i stranoga akcenta) hrvatskoga jezika u poglavlju Vremenski parametri govora, a Vesna Požgaj Hadži iTatjana Balažic Bulc o procjenjivanju izgovora slovenskoga i hrvatskoga kao stranih osoba kojima su ti jezici prvi u tekstu Otvori usta pa ću ti reći tko si. Među ocjenjivačima postoje globalne razlike jer hrvatski ocjenjivači više ocjenjuju fluentnost, a slovenski strani akcent. Najstroži su ocjenjivači studenti jezika, a najblaži - upravo stranci. Tudi to je slovenščina, poglavlje koje su napisale Vesna Požgaj Hadži i Ina Ferbežar, a ono nastoji dati odgovor na pitanje - kako tipični govornik hrvatskoga, bosanskoga ili srpskoga govori slovenski jezik. Rezultati istraživanja pokazali su da većina govornika drugoga jezika održava u komunikaciji osobine prvog jezika i da su te osobine upravo iz područja fonetike najsnažnije. Prijenos iz srodnih jezika razlog je za intenzivnije interferencije koje se lako fosiliziraju i ostaju trajne.

Rano učenje slovenskog jezika - iskustva i problemi poglavlje je koje je napisala Vesna Požgaj Hadži. U njemu je riječ o karakteru i učincima kurikularne reforme u Sloveniji s obzirom na rano učenje slovenskoga u prva tri razreda osnovne škole. Slovenski se jezik uči prema komunikacijskomu modelu, što je velika promjena u odnosu na tradicijski model. Tekst iste autorice Jezične djelatnosti u ranome učenju prvoga jezika iznosi rezultate analize jezičnih djelatnosti u sklopu komunikacijskoga pristupa poučavanju. Komparativna analiza hrvatskoga i slovenskoga programa za rano učenje prvih jezika pokazuje kako hrvatski program nije usklađen s programima većine europskih zemalja jer je samo deklarativno komunikacijskoga karaktera, a u svojoj je biti još tradicionalan te mu nedostaju prikladne vježbe za izražavanje i slušanje. U članku Hrvatski kao izborni predmet u slovenskoj osnovnoj školi Vesne Požgaj Hadži i Mirjane Benjak riječ je o programu za poučavanje, odnosno učenje hrvatskoga kao izbornoga predmeta u slovenskim osnovnim školama te se iznose potrebe za izradom komunikacijskoga udžbenika za svaki razred, kao i za specifičnim osposobljavanjem i usavršavanjem nastavnika. Poučavanje hrvatskoga u slovenskim osnovnim školama navodi se kao pozitivan primjer uključivanja susjednoga jezika u kurikulum te se izražava želja da se takva korisna praksa stvori i u Hrvatskoj.

Članak Kako učiti srodne jezike detaljno predstavlja komunikacijsko-kontrastivni pristup učenju i poučavanju srodnih jezika koji nastaje na temelju kontrastivnih proučavanja dvaju jezika. Taj pristup nastaje opisom jednoga i drugoga jezičnoga sustava, usporedbom jezičnih jedinica, predviđanjem pogrešaka i utvrđivanjem područja jezičnih interferencija. Poglavlje Dolga pot do sosedove sodobne proze, koje su napisale Mirjana Benjak i Vesna Požgaj Hadži, tematizira nepostojanje književnosti susjednih zemalja u hrvatskim školskim programima za učenje književnosti. Istim problemom izbora korspusa u programima za poučavanje književnosti bavi se i sljedeće poglavlje istih autorica koje je duhovito naslovljeno France Prešern u nastavi književnosti jučer i danas (a sutra?). Nadalje, Pasti pri prevajanju iz slovenščine na hrvaščinu (in narobe) poglavlje je koje upozorava na probleme s prevođenjem neprevodivih elemenata kulture i civilizacije, ali i rečeničnih konstrukcija koje su nepoznate jeziku na koji se prevodi. Kao što je poznato svakom jezičnom stručnjaku koji ima iskustva s tim područjem, nije nimalo jednostavno izraditi dobar jezični test. Poglavlje Kako izraditi jezični test koje su napisale Vesna Požgaj Hadži i Ina Ferbežar nastoji dati glavne odrednice izrade jezičnih testova te potaknuti sve koji se bave jezičnim testiranjem na profesionalno i etično ponašanje.

Dvije ure kulture - kulturološki sadržaji i nastava stranog jezika poglavlje je koje su napisale Vesna Požgaj, Mirjana Benjak, Tatjana Balažic Bulc i Maša Plešković, a govori o stjecanju kulturološke kompetencije na jezičnoj nastavi. Učenje jezika neodvojivo je od učenja kulture i cilj mu je stjecanje interkulturalne komunikacijske kompetencije koja mora pratiti jezičnu. Poglavlje iznosi teorijski uvod u tu problematiku te modele interkulturalne komunikacijske kompetencije. Dobar primjer jezične nastave popraćene kulturološkim sadržajima pruža kolegij Južnoslavenske kulture i civilizacije u sklopu južoslavenskih studija na ljubljanskom Filozofskom fakultetu, na kojem se posebna pozornost posvećuje izboru tema te kompetencijama lektora i studenata.

Kao što se vidi iz opisa pojedinih poglavlja i tema koje su zaista široke, raznorodne i sveobuhvatno obrađene, velika je vrijednost ove knjige što proširuje uvriježeno shvaćanje dosega i opsega kontrastivne lingvistike koja se često znala zaustavljati na kontrastiranju ustroja jezika i, eventualno, prijenosu iz jednoga jezika u drugi uvjetovanom razlikama u njihovu ustroju. Uz to, knjiga Vesne Požgaj Hadži i suradnika daje jasne smjernice lektorima i profesorima hrvatskoga kao inoga jezika kako i kamo trebaju usmjeriti svoja istraživanja. Nesumnjiva kompetentnost i svestranost autorice i izvrstan izbor suradnika te širina područja zahvaćenoga istraživanjima rezultirali su kvalitetnom i sveobuhvatnom knjigom koja obrađuje puno različitih apsekata kontrastivnosti i iz koje svaki jezični stručnjak, a poglavito svaki lektor koji se bavi poučavanjem inoga jezika, može zaista puno naučiti.