Recept dr. Siječnja

RATOVI

U ratu godišnjih doba
geleri mogu biti i krhotine leda.
Svaka krhotina jedna je koščica
u anatomskom atlasu zime
i prognostičari još ne dozvoljavaju
da se pokopa.
I vezilje i pletilje su ratnici u pojedinim
bitkama.
Rujan strpljivo veze bablje ljeto.
Nebo jednoličnim bodom plete maglu
pa su jutros prolaznici pješadija
koja nasrće na njene bedeme.

Na Internetu plijene jaja koja je još
u dvadesetom stoljeću snijela Europa.
Kad god bi se okončao neki rat
osjetila bi se laganom, umislila da je ptica.
Zapisala je: Kad nebo propadne u
zimsku rijeku, iz nje se čuje poklič.
Ali čiji? Neizvjesno je
je li ono palo ili zauzelo rijeku,
tko je osvajač.

Kad nebo propada u rijeku,
katkada vidim kako se na površini
zadrži samo oblak, njegova naušnica.

GRADOVI BEZ SNIJEGA

Svrgavam najrazličitije režime kad navečer
svlačim sa sebe naslage vijesti i politike
i oblačim pidžamu.
Kad ujutro otresam s kose, lica, dekoltea
puder za noć, prašinu zvijezda, svrgavam san,
poništavam sve pečate u svemirskoj putovnici.
Potom valovima tuša zapljuskujem
dokove pod pazuhima, uvale između prstiju,
a oni aritmično putuju od jedne do druge
točke mog tijela u Krakowu.
Dok se odijevam,
prekratko traje prizor dokumentarne emisije
da bih si od čipke raskošnijeg televizijskog vala
skicirala rublje.

Tog popodneva u rudniku soli Wieliczka
silazim na dubinu od 135 metara.
Tri dana kasnije,
vinula sam se na tisuće metara visine
prema Zagrebu.
Stigavši u još jedan grad bez snijega,
otresla sam pahulje s veste zimskog uzorka.

U Zagrebu usne su meki tepih
na kojem zastaju i novače se rečenice.
Kao ona: Dan je argument.
Ili ona: Dan je laboratorijski miš
nakratko upao u nepregledni kavez Zemlje.
I dok je još u kavezu,
Davor odmara glavu
na blijedom Mjesecu mog trbuha.

KROŠNJA

Nebo je divovska krošnja koja visi nad glavom.
Sve vremenske prilike u njoj kao da imaju
isti korijen, samo je okrenut naopako,
kao i plavet koja ovdje služi umjesto zelenila.
Na trenutak je drži staroslavenski bog groma Perun,
na trenutak Mitra, perzijski bog sunca,
pa s njom tako naopako okrenutom,
kao da je buket potočnica,
nehajno stoji starogrčka kišna boginja Diona.
Ako su bogovi poput divova,
mogu ga držati jednom rukom prislonjenog
uz bedro.
No za razliku od cvjećarske dekoracije,
iz nepregledne modre kitice izlijeću ptice.
Kad neka poleti, izgleda poput broša koji se
otkvačio.

Ako je nebo prosinačko,
povremeno zakriva mladenke
koje kradu snijegu bjelinu.

Jedna baš izlazi iz kuće
i ulazi u obzor, nestaje,
krivotvorivši snijeg na haljini.

KOST

Tratina pred prozorom oponaša stanare,
daje znak i naručuje snijeg poput fast fooda.

U Hrvatskoj ima barem nekoliko stotina
nezaposlenih labudova, komentira Davor
u šetnji uz jarunsko jezero dan kasnije.
Razmišljam koliko Zagreb posjeduje
plastičnih šuma. Koliko umjetnih jelki
anesteziranih u skladištima.

Dok snijegom ne napunim jastučnice,
pun ga je balkon.
Netaknut na kružnom toku pozira
kao šam na torti za mladence.
No i ovaj prosinac će ga redizajnirati.
Skrutnut sve više podsjećat će na kost.

SIGNAL

Rezigniranost Stare godine spušta se
niz planinu, niz strminu, niz deblo
kao da vozi nevjerojatno tromi slalom.
Kad se napokon umiri,
taloži se na njima, pretvara se da je snijeg.
Najavljena je kao magla kad obavija
i krade razgovore, reklame, namještaj,
secesijsku vazu, zelenu salatu.

Kad se pojavi, treba otputovati.

Vozač automobila znoji se u jakni
od poliakrila s previsokim ovratnikom.
Ljepljiv, poštanska je marka
kojom će vozilo prilijepiti
za neko od usputnih mjesta.
Kad mi se na benzinskoj crpki učini
da drži mobitel, shvatim da zapravo
magla u njegovoj ruci gubi signal.
Kad potpuno nestane, moći će je
slagati u sjećanju kao puzzle.

STRIP

Nebo je puno oblačića
u koje nisu upisane riječi
što ih izgovaraju likovi stripa.

Mi smo ti likovi koje, već na izmaku,
crta Stara godina.
U sljedećem trenutku pretvara nas u
pomične reljefe na fasadi magle.
Ništa više od toga.

Za osvetu bacit ću godinu u WC školjku
i motriti kako propada.
U ponoć potpuno će je zakloniti
utopljena ličinka papira.

ŠILJILO ZA SNIJEG

Sipi snijeg kroz snove onih u stanovima
i propada kroz zagrebačke nebodere.
Presijava se nakon što je osvijetlio
ostave i podrume.
Vijest drsko udari nogom o ekran televizora.
Nešto kasnije na njega ušeta Nova godina
poput ekscentričnog samca
koji će zauzeti čitav svijet kao da
unajmljuje jednokrevetnu hotelsku sobu.
Sada je ekran njeno zrcalo.
Iako joj znam dimenziju po širini,
ne mogu joj predvidjeti visinu i dubinu
usprkos Vanginom proročanstvu
i Nostradamusu koji je ne spominje,
usprkos jasnoj veličini Bundeka ili
maksimirskog parka s gladnim labudovima,
mjerljivom Gobiju i Atacami
i nemjerljivim ljudskim pustinjama
u kojima blijede i suše se rodoslovna stabla.
Otkada je ekran njeno zrcalo,
naprasito ga dodiruje
kad je registriram kao laso
mahnito nabačen oko događaja.
Sasvim suptilno ga dotiče kada
zagorski krajobraz na njemu
zašilji svoju olovku, snijeg,
i nastavi pisati.

DR. SIJEČANJ

Medvednica uči logici.
Zaspem na njenom obronku odjevenom
u drveće.
U drugoj premisi planina kao odjeću nosi
i mrak pedesete minute iza ponoći
pa zaključujem, ima pidžamu,
barem njen gornji dio je crn.

Budim se u snijegu.
Prozor sliči kristalu novogodišnje kuglice
u kojoj sam zatočena, povjerovala sam.
Jutro je spralo mrak, svaku izvjesnost,
konačni broj spustova anđela.
Ne vidi se gdje točno snijeg prelazi u
bijelo i isprano nebo nad Sljemenom,
jesu li i jutros oni na skijama anđeli.
Na receptu doktora Siječnja
propisani su i poslani na stazu
već s najmanjom dozom pahulja.
Što dan postaje raspoznatljiviji,
oni se brže gube s obronaka
i zamjenjuju ih drugi skijaši.
No poneki s krilima uvijek ostane.

U utorak usnem:
Već dva dana orgija snijeg na Medvednici.
Konobar je umjesto šalica s čajevima
donio snijeg i njime zatrpao tijela gostiju.
Postala su bjelina na stolicama i prate
kako odlazi s praznim pladnjem.

STVARI

Iz daljine se pokušavam sporazumjeti s predmetima.
Učini mi se da katkada preuzmu ljudski kašalj.
Jučer je kutijica za ruž, baš kao žena,
zatvorila i progutala pahulju snijega nad Zagrebom.
Tumačim si, htjela je da je ona posveti,
smočivši joj podstavu.
Sobne stvari pretjeruju s teško zamjetljivim,
no opsesivnim radnjama.
Zato uzimam šalicu i izlazim na svjež zrak.
U nju sipi snijeg koji si umišlja da je
bjelilo za jutarnju kavu.

POZDRAV IZ MIKSERA

Jagodice prstiju mrljaju mliječnim puderom
sve što dotaknu.
Uskoro se iz tih otisaka počne isparavati
gusta magla, iako je u sobi uključen radijator.
Vanjski prostor se vidi znatno jasnije.
Pred prozorom svjetlost izrasta poput
visoke biljke, stabla bez sjene.

Kad me uplaši tolika sobna magla,
prelazim u kuhinju.
Dok pripremam biskvit, zazuji muha.
Pozdravlja me iz miksera.
Iako nevidljiva, javlja da stižu
topliji dani.
Da me ne brine streljački vod munja
koji se sprema zamijeniti vedrinu
pred prozorom.

Spuštam rolete.
Uzimam foto-album od prošle zime
i dolazim na nišan snijega.

____________________

Lana Derkač (Požega, 1969.) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, drame i eseje. Nagrađivana je, uvrštavana u antologije, panorame i zbornike u zemlji i inozemstvu. Bila je sudionica više međunarodnih pjesničkih festivala i književnih događanja kao što su Međunarodni pjesnički festival (Hrvatska), Struške večeri poezije (Makedonija), Curtea de Arges Poetry Nights (Rumunjska), Kuala Lumpur World Poetry Reading (Malezija), Kritya (Indija), Sajam knjiga u Guadalajari (Meksiko), Lirikonfest (Slovenija), International Poetry Meeting (Cipar), Festival international et Marche de Poesie Wallonie – Bruxelles (Belgija), Festival Internacional de Poesia u Granadi (Nikaragva)... Tekstovi su joj prevođeni na 15 jezika.

Uredila je: Kairos u Zagrebu (izbor poezije s Međunarodnog pjesničkog festivala; zajedno s D. Šalatom), Zagreb, 2006.; Third Word, Post-Socialist Poetry (izbor iz poezije postsocijalističkih zemalja; zajedno s indijskim književnikom Thachomom Poyilom Rajeevanom), Calicut, 2007.

Objavljene su joj sljedeće knjige: Usputna raspela (poezija, 1995.); Utočište lučonoša (poezija, 1996.); Eva iz poštanskog sandučića (poezija, 1997.); Škrabica za sjene (poezija,1999.); Rezignacija (drame, 2000.); Osjećam melankoliju (poezija, zajedno s R. Jarakom i T. Ribićem, 2002.); Osluškivanje anđela (kratke priče, 2003.); Šuma nam šalje stablo e-mailom (poezija, 2004.); Striptiz šutnje (poezija, 2006.); Tko je postrojio nebodere (poezija, 2006.); Murmullo sobre el asfalto (poezija, zajedno s D. Šalatom, 2008.); Zastava od prašine (kratke priče, 2009.); Qui a mis en rang les gratte-ciels? et autres poèmes (poezija, 2010.); Šah sa snijegom (poezija, 2011.); Doručak za moljce (roman, 2012.).