Hrvatska glazba osvaja bečke slušatelje

Tradicionalni Festival hrvatske glazbe u Beču, koji je utemeljio i umjetnički vodi muzikolog mr. Davor Merkaš, ravnatelj Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb, u svojem je sada već devetom izdanju svečano otvoren 5. studenoga 2013. godine. Kako je Veleposlanstvo RH u Beču za svečano otvorenje festivala obavilo glavninu priprema i osiguralo financijsku podršku te na raspolaganje dobilo velebnu crkvu u Carskome dvoru (Hofburgkapelle), okvir uvodnoga koncerta je bio osobito svečan, a nastupio je ugledni hrvatski ansambl specijaliziran za izvođenje barokne glazbe Camerata Garestin iz Varaždina.

U posve popunjenoj Hofburgkapelle započeo je svečani koncert otvorenja festivala, koji je okupio više stotina uzvanika iz visoke austrijske politike, veleposlanike i predstavnike diplomatskog zbora u Austriji, te brojne austrijske i hrvatske uglednike. Pozdravni je govor održao rektor Hofburgkapelle dr. Ernst Pucher, koji je naglasio odličan odabir programa za svečano otvorenje, te podsjetio da Hofburgkapelle postoji još od 15. stoljeća i da svake nedjelje ugošćuje Bečke dječake, pjevače i članove Bečke filharmonije na pjevanim misama. Ujedno je potvrdio vrlo uspješnu suradnju Hrvatskog veleposlanstva u Beču s upravom ovog najuglednijeg bečkog sakralnog prostora.

I hrvatski veleposlanik Gordan Bakota pozdravio je brojne ugledne uzvanike, naglasio kako hrvatska diplomacija podržava i razumije značaj kulturnih i umjetničkih programa, što je u Beču već u mnogo prigoda potvrđeno pa tako i 1. srpnja kada je RH ušla u EU i kada je u arkadama Bečke vijećnice nastupila Zagrebačka filharmonija. U tom kontekstu naše Veleposlanstvo u Beču podržava i Festival hrvatske glazbe, koji se ove godine održava po deveti put i koji austrijskoj i međunarodnoj javnosti predstavlja zacijelo slabije poznatu, ali itekako vrijednu hrvatsku glazbenu baštinu i suvremenu produkciju. Spoj mediteranske, podunavske i srednjoeuropske kulture koji je u osnovi velikog bogatstva hrvatske kulture u cjelini, itekako je potrebne predstavljati u inozemstvu, pogotovo sada kada je Republika Hrvatska postala ravnopravnom članicom Europske unije. Veleposlanik Bakota istaknuo je kako se ove godine svečano otvorenje festivala s baroknim ansamblom Cameratom Garestin nadovezuje na 43. Varaždinske barokne večeri, najugledniji hrvatski festival barokne glazbe.

Publici se obratio i umjetnički ravnatelj festivala mr. Davor Merkaš i vrlo nadahnuto govorio o glazbenom programu večeri, koji predstavlja baroknu glazbu s obiju strana Jadrana, talijansku kao jednu od kolijevki barokne glazbe uopće, te hrvatsku u kojoj su uz domaće majstore Ivana Šibenčanina i Ivana Lukačića djelovali i talijanski skladatelji Gabrielo Puliti Tomaso Cecchini. Tako se jednako o sakralnim kao i o profanim sadržajima pjevalo i sviralo na obje jadranske obale, što hrvatsku baroknu glazbu stavlja u kulturni prostor vremena na širem europskom planu. Svakako, to je i intencija Festivala hrvatske glazbe u Beču, da na svakom koncertu hrvatskih i stranih glazbenika hrvatsku skladateljsku produkciju stavlja u kontekst europske i svjetske glazbe.

Otvorenje u znaku Varaždinaca

Cameratu Garestin je 2008. utemeljio varaždinski violončelist Krešimir Lazar i ona nosi ime u povijesti poznato kao staro ime za grad Varaždin. Ansambl koji uz K. Lazara uključuje i flautista Danija Bošnjaka, violinista Silvija Richtera i čembalista Krešimira Hasa, izveo je zajedno s vrsnim solisticama – Ivanom Lazar, sopran, Martinom Klarić, sopran i Helenom Lucić Šego, mezzosopran – lijepo sastavljen program barokne glazbe na kojemu su uz manje poznate talijanske skladatelje na kraju bile i skladbe Claudija Monteverdija, jednog od glavnih začetnika baroka u okvirima europske glazbene baštine. Bila su izvedena i djela hrvatske barokne baštine, Responsorio di S. Antonio di Padova Ivana Šibenčanina i moteti Ivana Lukačića, a na programu su se našle i skladbe Talijana koji su djelovali u Hrvatskoj, Tomasa Cecchinija i Gabriela Pulitija. Kako je riječ o izvođačima specijaliziranima za izvođenje glazbe kasnog 16. i 17. stoljeća, umjetnici su svojim autentičnim izvedbama, na visokoj profesionalnoj razini, decentno i u svim skladbama pouzdano izveli odabrani program te dobili dugotrajni pljesak. Dakako, bio je izveden i dodatak, a brojna se publika još dugo zadržala na prijemu uz ponudu hrvatskih vina dobivenih od sponzora iz Gradišća i Varaždina.

Nakon vrlo uspješnog otvorenja Festivala u uglednoj Hofburgkapelle nastavljeni su nastupi hrvatskih glazbenika u prestižnim bečkim prostorima i koncertnim dvoranama. Kako festival uz klasičnu glazbu obuhvaća i nastupe sa zabavnom, pop, tradicijskom i jazz glazbom, nastupio je i jedan od uspješnih pjevača hrvatske pop glazbe, Massimo Savić, sa svojim bandom 12. studenoga u Teatru Akzent i taj je koncert privukao brojnu publiku. Bila je to dvosatna večer ispunjena odličnim pjevanjem i šarmantnim vođenjem kojim je Massimo publici predstavljao svoje pjesme i vodio kroz program. Prateći instrumentalni sastav u kojemu su Marko Matošević, udaraljke, Boris Popov, bubnjevi, Marko First, violina, Dalibor Matošević, gitara, Goran Delač, bas gitara i Aleksandar Ismailovski, klavijature, pokazao se kao iznimno umješna grupa glazbenika čije je sviranje virtuozno i prati glas sjajnim improvizacijama. Massimove pjesme možda i nisu hitovi koji bi bili opće poznati, ali publika je svojim sudjelovanjem pokazala da prati ovog pjevača i zna zapjevati njegove pjesme s njegovih CD-ova objavljivanih još od 1980-ih godina. U svakom je slučaju riječ o zanimljivim i poetski uspješnim tekstovima i o glazbi u kojoj je publika vidno uživala.

Sljedeći prostor održavanja festivala, već tradicionalno, bila je palača Eschenbach u središtu Beča kojim upravlja Austrijska obrtnička udruga. Tako je publiku prvo pozdravila predsjednica Margarete Kriz-Zwittkovits i izrazila oduševljenje da se suradnja s voditeljem festivala Davorom Merkašom nastavlja, a pred brojnim su slušateljima 17. studenoga nastupili zagrebački afirmirani glazbenici Anđelko Krpan, violina, Milan Čunko, viola, Branimir Pustički, violončelo i Dalibor Cikojević, glasovir. Oni su izveli vrijedan bio program, koji je obuhvatio Kvartet za violinu, violu i violončelo i glasovir u d-molu, op. 25 Dore Pejačević, Kvartet za violinu, violu, violončelo i glasovir u d-molu, op. 36 Božidara Kunca i Kvartet za violinu, violu, violončelo i glasovir u c-molu, op. 60 br. 3 Johannesa Brahmsa.

Glazba najuglednije hrvatske skladateljice Dore Pejačević, koja je bila vezana i uz Beč, oduševila je svojom kasnoromantičnom izražajnošću, a rijetko izvođeni Kuncov Kvartet upozorio je na inspiraciju hrvatskim folklorom što je bilo tipično za razdoblje u kojemu je djelo nastalo, naime 1936. godine u vrijeme tzv. novonacionalnog smjera u hrvatskoj glazbi. Slušatelji, pretežno austrijska publika, s velikim su zanimanjem pratili izvedbe djela hrvatskih autora, a u izvedbi Brahmsova Kvarteta dodatno su uživali u tehnički pouzdanom i glazbenički vrlo izražajnom muziciranju izvođača, od kojih su Krpan, Pustički i Cikojević studirali u Beču pa je među slušateljima bio i znatan broj njihovih bečkih prijatelja.

I atrij Austrijskog osiguravajućeg društva službenika je mjesto gdje se koncerti Festivala hrvatske glazbe u Beču kontinuirano održavaju, ove godine već po osmi put, što je u pozdravnom govoru kao iznimno dobru suradnju istaknuo predsjednik Upravnog odbora mr. Josef Trawöger. Nastupio je Kvartet saksofona Papandopulo, četvorica mlađih saksofonista koji su proizašli iz razreda Dragana Sremca na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i slijede primjer svojega profesora osnivanjem kvarteta saksofona. Doista, mladi su saksofonisti – Nikola Fabijani, sopran saksofon, Gordan Tudor, alt saksofon, Goran Jurković, tenor saksofon i Tomislav Žužak, bariton saksofon, očito vrsno školovani, prirodno vrlo nadareni i u sviranju nadasve sigurni. Skladbe G. Rossinija i J. Petita na početku i na kraju koncerta donijele su posebnu razdraganost, prvo talijanske operne melodije, a drugo nadahnute varijacije na poznatu temu »Karneval u Veneciji«. Između tih krajnjih točaka bile su skladbe triju mladih hrvatskih skladateljica kojima je koncert bio i posvećen. Lana Janjanin (1990.) predstavljena je djelom pod naslovom Neue Komposition, Mirela Ivičević (1980.) dvostavačnom skladbom Goldspell 1 i 2 i Margareta Ferek-Petrić (1982.) skladbom Melankolija gegen Rakija.

Iako je riječ o tri različita skladateljska pristupa i o različitim postupcima s izvođačkim sastavom, sve su tri skladbe pokazale da mlade autorice vladaju kompozicijskim tehnikama i da glazbeno imaju što reći. Pritom je posebno oduševila inventivnost u ponešto koketirajućem odnosu s jazz idiomom koju je u svojoj zrelo proživljenoj i strukturno vrsno razrađenoj glazbi demonstrirala Mirela Ivičević. Publika je oduševljeno pozdravila nova skladateljska imena, sve tri nazočne autorice, a Kvartet saksofona Papandopulo zahvalio se za pljesak još i nizom dodataka. Zaključno valja istaći kako Kvartet saksofona Papandopulo treba preporučivati za daljnje nastupe jer su doista odlični mladi, spontani i tehnički bravurozni glazbenici.

Visoka profesionalnost svih izvođača

Jedan od najljepših baroknih sakralnih prostora u Beču svakako je crkva sv. Petra (Peterskirche) u koju Davor Merkaš iz godine u godinu dovodi birane glazbenike. Tako je 22. studenoga umjesto oboljelog Ante Knešaureka na velikim tromanualnim orguljama svirao Pavao Mašić, a s njim je nastupila i vrsna mlada sopranistica Monika Cerovčec. Na početku koncerta izvedene Intrada, Pastorale i Toccata Anđelka Klobučara iskazale su punu zvukovnost instrumenta i jedinstveni skladateljski jezik, da bi u Koralu u E-duru i Koralu u a-molu Césara Francka orguljaš Pavao Mašić pokazao svo bogatstvo orguljskoga potencijala i svoje znatne izvođačke sposobnosti. A Monika Cerovčec je osvojila publiku toplim sopranom u djelima Vivaldija, Mozarta i Zajca, da bi u završnom Sanctusu Charlesa Gounoda gosti iz Zagreba slušatelje potakli na dugotrajni pljesak jer su ih svojim muziciranjem uvjerili u visoku profesionalnost i muzikalnost.

Šesti koncert festivala posebno se pak posrećio, jer su izvođači, Varaždinski komorni orkestar sa solistima – Monikom Leskovar, violončelo i violinistima Timurom Melnikom i Ekaterinom Frolovom – u dvorani Nacionalne knjižnice 24. studenoga naprosto »zapalili« brojnu publiku. Doista, na početku izveden Koncert za violončelo, gudače i udaraljke br. 1 Bruna Bjelinskog pokazao se kao majstorsko djelo u kojemu sve pršti od sjajnih glazbenih ideja, odlične formalne obrade, dojmljivih kontrasta i za barda hrvatskog skladateljstva karakterističnog optimizma. Monika Leskovar izvela je solističku dionicu nadasve poletno, tehnički superiorno i s potrebnim unošenjem u sadržajnost dionice, a Varaždinski komorni orkestar surađivao je u svim pojedinostima precizno i nadahnuto.

I sljedeće je djelo hrvatskog skladatelja, a bila je to Samba da camera Ive Josipovića, uvjerilo nazočne u posebne vrijednosti glazbe koju uopće ne poznaju a koja dolazi iz bogate riznice hrvatskoga skladateljstva 20. stoljeća. U pauzi smo čuli brojne pohvale na račun izvedenih djela, a posebno se isticalo kako je do sada bilo malo poznato da Hrvatska ima predsjednika koji je i skladatelj i k tome još tako duhovit i za suvremenu glazbu tako lako prihvatljiv. U drugom dijelu koncerta na programu su bila Vivaldijeva Četiri godišnja doba, pri čemu je u prva dva koncerta kao solist nastupio solidan Timur Melnikov, a Jesen i Zimu bravurozno je odsvirala Ekaterina Frolova, mlada Ruskinja koja u Beču već ima zavidnu popularnost. Varaždinski komorni orkestar pratio je soliste vrlo pouzdano pa je ukupni dojam bio svakako na opće zadovoljstvo.

Još jedna od tradicionalnih smjernica Festivala hrvatske glazbe u Beču, predstavljanje klapskoga pjevanja, bila je zastupljena 27. studenoga u vrlo ugodnom Hrvatskom centru, a nastupila je Klapa Žrnovnica iz okolice Splita. U do zadnjeg mjesta popunjenom okupljalištu Hrvata i gradišćanskih Hrvata ostvarena je iznimno dirljiva atmosfera, mladi pjevači pjevali su i svirali na gitari, mandolini, mandoli i kontrabasu, a repertoar hrvatskih narodnih, autorskih i na kraju božićnih pjesama razgalio je sva srca. Dodacima dakako nije bilo kraja.

Možda i prevelik broj od čak 13 koncerata 9. Festivala hrvatske glazbe u Beču, što se ogledalo na izostanku dijela slušatelja na pojedinim koncertima, protekao je nedvojbeno na zadovoljstvo organizatora. Naime, postignuta su dva osnovna cilja – predstavljanje vrlo bogate baštine i suvremenog hrvatskog glazbenog stvaralaštva, a predstavljen je i velik broj izuzetno kvalitetnih hrvatskih glazbenika, solista i ansambala. Zbor HRT-a pod ravnanjem svojeg šefa-dirigenta Tončija Bilića nastupio je 28. studenoga u prekrasnoj baroknoj bečkoj crkvi sv. Petra, a za tu je prigodu u Beč došla i ekipa HTV-a i na taj način i slikom izvijestila hrvatsku javnost o tom uspjelom nastupu.

Zbor HRT-a izveo je a capella doista profesionalno i glasovno usklađeno repertoar na kojem su bile skladbe anonimnih autora iz hrvatske baštine 17. i 18. stoljeća, četiri renesansna moteta Julija Skjavetića, opsežna zborska epopeja Križu, daj nam ti milosti velikana hrvatske glazbe 20. stoljeća Igora Kuljerića i nekoliko vrlo uspjelih skladbi straniha autora, When David heard Erica Whitavrea i Alleluia Valentina Silvestrova. Iako je odaziv publike bio skroman, svi koji su se te hladne zimske večeri odlučiti doći slušati zagrebačke pjevače mogli su se uvjeriti u visoku kvalitetu Zbora HRT-a i u skladu s time su vrlo glasno i dugo pljeskali, te izmamili i dodatak, antologijsku zborsku skladbu Josipa Štolcera Slavenskog Voda zvira.

U posebno dugom sjećanju Hrvata koji žive u Beču zacijelo će ostati nastup jedne od najvećih dama hrvatske zabavne glazbe Gabi Novak, koja je s triom – Matija Dedić, klavir, Mladen Baraković, kontrabas i Kruno Levačić, udaraljke – nastupila 30. studenoga u kultnom bečkom jazz klubu Porgy & Bess. U skladu s usmjerenjem svojega sina Matije Dedića, danas sigurno najboljeg hrvatskog jazz pijanista, pjevala je Gabi Novak prvenstveno »jazzistički«, iznimno sigurno u zapjevu te u cjelini i izrazito dirljivo, jer je na programu imala najbolje pjesme žanra i dobro poznate hitove Arsena Dedića. U odličnoj kondiciji naša se pjevačica potvrdila kao vrhunska interpretkinja i oduševila je mnogobrojnu publiku. Kao »opening act«, dakle za »ugrijavanje« publike, pjevala je vlastite pjesme mlada jazz glazbenica Lana Janjanin sa svojim triom i uvjerila sve nazočne u znatnu nadarenost.

Ugledni Zagrebački gitarski trio u kojemu već tri desetljeća zajedno nastupaju Darko Petrinjak, István Römer i Goran Listeš odabrao je za svoj nastup u najstarijoj bečkoj crkvi, u crkvi sv. Ruprechta, održan 2. prosinca, nadasve zahtjevan i bogato sastavljen program. Od hrvatskih skladatelja bili su zastupljeni Nikša Njirić skladbom Hommage à Sorkočević, Frano Parać Diptychom i Marko Ruždjak djelom poetskog naslova April is The Cruellest Month, a na programu su još bila djela J.S. Bacha, M.A. Zani de Ferrantina, I. Čajkovskog, A. Vivaldija, M. Ravela i A. Dvořáka. Svako su djelo iskusni gitaristi izveli precizno i uigrano, s dubokim uživljavanjem i muzikalnim interpretiranjem, pa se ushit publike uvećavao tijekom koncerta i na kraju se pretvorio u dugi pljesak na koji su glazbenici odgovorili dodacima.

Prisjećanje na Milku Trninu

U 2013. godini obilježena je i 150. obljetnica rođenja velike hrvatske operne pjevačice Milke Trnine (1863.-1941.) koja je 1883. godine diplomirala na Konzervatoriju Društva prijatelja glazbe u Beču. Kako je to bila ustanova koja je izravni prethodnik Sveučilišta za glazbu i dramske umjetnosti u Beču, hrvatsko je Veleposlanstvo stupilo u kontakt s tim glazbenim Sveučilištem i postignut je dogovor za održavanje koncerta 5. prosinca u njihovoj Dvorani Joseph Haydn. Pod nazivom Hommage à Milka Trnina okupljeni su studenti iz Beča – sopranistice Julia Michaela Schick, Iva Martinčević i Tamara Ivaniš, obje podrijetlom iz Varaždina, bariton Wolfgang Stefan Schwaiger i varaždinski basbariton David Oštrek, a sa zagrebačke Muzičke akademije došla je sopranistica Antonia Dunjko, kćerka i studentica ugledne varaždinke profesorice Lidije Horvat Dunjko. Uz operne arije W.A. Mozarta, R. Stolza, G. Puccinija, G. Verdija i G. Rossinija čule su se i operne arije Ivana pl. Zajca i B. Papandopula. Klavirsku su pratnju osigurali Christian Koch i Igor Horvat. Mladi su se doista iskazali, a kraj večeri bio je rezerviran za majstorski pjev mezzosopranistice Dubravke Šeparović Mušović, koja je uz sudjelovanje pijanista Đorđa Stanettija maestralno izvela ariju Kundry iz glazbene drame Parsifal R. Wagnera i patriotsku »Odu zemlji« iz opere Mila Gojsalića Jakova Gotovca.

Suradnja s bečkim glazbenim Sveučilištem, koje ima 3300 studenata (!), pokazala se kao odličan potez i nedvojbeno s takvim nastupima, koji onda uključuju i studente u Beču i Zagrebu, svakako valja nastaviti, što su u svojim uvodnim govorima naglasili voditelj Instituta za pjevanje red. prof. Karlheinz Hanser i hrvatski veleposlanik Gordan Bakota. Svojim pak je nastupom Dubravka Šeparović Mušović, koja je kao dodatak temperamentno otpjevala Habaneru iz Bizetove Carmen i kao prava »zavodnica« ušla i među publiku dijeleći muškim posjetiteljima cvijeće iz svojega buketa, iskazala visoku razinu opernog pjevanja u Hrvatskoj, o čemu je, govoreći o Milki Trnini i njezinoj svjetskoj karijeri, naglasila i dr. sc. Zdenka Weber, urednica i autorica priloga u monografiji Milka Trnina, koju je 2013. godine objavila Općina Križ. Stoga su koncertu bili nazočni i predstavnici Općine Križ u kojoj se nalazi selo Vezišće gdje je Trnina rođena, predsjednik Općinskog vijeća Đuro Paher i voditeljica Knjižnice Sandra Crnković.

Na posljednja dva koncerta festivala nastupili su gudački kvarteti, prvo ugledni češki Kvartet Stamic 10. prosinca u Velikoj dvorani ORF-a i zatim Kvartet Gironcoli 11. prosinca u koncertnoj dvorani Collegiuma hungaricuma, odličnom prostoru Mađarskog kulturnog centra u Beču. Moguće je zaključiti da je već bilo i izvjesno zasićenje kod publike, jer oba su koncerta bila slabije posjećena. Pa ipak, Kvartet Stamic je s izvedbama Concertina in modo antico, za tri gudača i klavir Borisa Papandopula, Kvintetom za dvije violine, violu, violončelo i klavir u c-molu, op. 35 Božidara Kunca i Kvintetom za dvije violine, violu, violončelo i klavir u h-molu, op. 40 Dore Pejačević – predstavio doista vrhunska ostvarenja hrvatske komorne glazbe i tako upozorio na skladatelje koji su korifeji hrvatske glazbe 20. stoljeća.

Za klavirom je bio renomirani njemački pijanist Oliver Triendl, koji već dulje vrijeme izvodi djela Dore Pejačević, a sve su izvedbe snimljene za arhiv ORF-a, što znači da će biti i ponavljano emitirane. Voditeljica programa dr. Irene Suchy, urednica na ORF-u, na podij je kao sugovornike pozvala Olivera Triendla i pijanisticu Natašu Veljković, koja je upravo snimila CD sa cjelokupnim klavirskim opusom Dore Pejačević, te muzikologe mr. Davora Merkaša i dr. Zdenku Weber i oni su u duljem razgovoru iscrpno govorili o skladateljima s programa. Bilo je osobito zanimljivo čuti mišljenja oboje pijanista, jer su oni svjedočili iz neposrednog umjetničkog iskustva s glazbom naših autora.

Zadnji je koncert svakako bio »poslastica«, jer je bio programiran u okviru projekta Europske komisije »Culture 2007-2013 – Minstrel« uz podršku Međunarodnog društva Muzičkih informativnih centara (IAMIC), a na programu je bilo jedanaest djela skladatelja iz jedanaest država Europske unije. Uz našeg Borisa Papandopula to su još bili – za Austriju W.A. Mozart (!), za Grčku Nikos Stalkottas, za Belgiju César Franck, za Latviju Pēteris Vasks, za Cipar Georgios Stavrou, za Poljsku Henryk Górecki, za Sloveniju Julijan Strajnar, za Portugal Fernando Lopes-Graça, za Češku Leoš Jánaček i za Slovačku Ilja Zeljenka. Mladi članovi Kvarteta Gironcoli dobro su se nosili s tim europskim glazbenim bogatstvom i vrlo poučno prikazali kulturnu raznolikost Europske unije, što je svakako za pohvalu. Na kraju je u ime Veleposlanstva RH u Beču dr. Zdenka Weber, kao savjetnica u Veleposlanstvu, zahvalila svim glazbenicima i utemeljitelju festivala mr. Davoru Merkašu za izvrsno osmišljen cijeloga festivala, te najavila jubilarni 10. Festival hrvatske glazbe u Beču 2014. godine, koji će očito trebati ograničiti u broju koncerata, ali i zadržati njegovu do sada postignutu visoku kvalitetu.