U znaku vrhunskih ruskih glazbenika

U Varaždinu su od 20. rujna do 2. listopada 2013. održane 43. Varaždinske barokne večeri, ugledni hrvatski nacionalni festival, na kojemu su se vrlo uspješno predstavili i ruski glazbenici budući da je ove godine država-partner festivala bila Ruska Federacija.

Svečano otvorenje 43. Varaždinskih baroknih večeri, održano u varaždinskoj Katedrali 20. rujna, proteklo je u punome sjaju kako i priliči tako uglednom hrvatskom nacionalnom festivalu s tako dugom i uspješnom tradicijom. U prepunoj Katedrali nazočni su bili i hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović i varaždinski biskup Josip Mrzljak, a pozdravnim govorima su se publici obratili gradonačelnik Varaždina Goran Habuš, veleposlanik Ruske Federacije u RH dr. Robert Markarijan i zamjenik ministrice kulture RH Berislav Šipuš, koji je i otvorio festival. A ruski se veleposlanik posebno zahvalio organizatorima što je ovajput upravo Ruska Federacija odabrana za državu-partnera, jer to daje mogućnost za upoznavanje vrsnih ruskih glazbenika koji se posvećuju autentičnom izvođenju barokne glazbe.

Nakon otpjevane hrvatske himne u izvođenju varaždunskog katedralnog zbora Chorus angelicus pod ravnanjem njegova utemeljitelja i dirigenta Anđelka Igreca, na svečanom je koncertu nastupio moskovski barokni orkestar Pratum integrum i na početku iznimno poletno odsvirao Sinfoniju u C-duru ukrajinskog baroknog skladatelja Maxima Berezovskog (1740.-1777.). Već je naziv orkestra osnovanog 2003. godine, Pratum integrum, što znači »netaknuta livada«, najavio da će hrvatska publika ove godine imati priliku upoznati doista slabo poznatu rusku skladateljsku tvorbu 18. stoljeća. Tako su i zvuci simfonije dali naslutiti da se u ruskim prostranstvima kriju još mnoge nepoznanice i uključivanje Ruske Federacije na ovaj barokni festival moguće je ocijeniti kao osobito dobar potez organizatora Varaždinskih baroknih večeri i njegova umjetničkog ravnatelja prof. Davora Bobića, koji je kompoziciju, glazbenu teoriju i harmoniku diplomirao na Državnom konzervatoriju u Kijevu. Besprijekorno muziciranje moskovskih glazbenika pokazalo je ozbiljnost i disciplinu pristupa, a budući da sviraju bez dirigenta, odlikuje ih osobita uvježbanost u svakom detalju izvedbe.

Vrhunci pak večeri bili su solisti. Mlada sopranistica Anna Gorbachyova iskazala je odličnu tehniku koloraturnog pjeva i nadasve iskrenu uživljenost u pjevanju. Oduševila je izvedbama Händelove arije »Oh, ectasy for happiness...Myself I shall adore« iz opera Semele i isto tako vrhunski zahtjevne arije »Ah, Ruggiero crudel...Ombre pallide« iz Händelove opere Alcina, te Follyjeve arije iz opere Platée J. Ph. Rameaua. Također se na najvišoj razini istančanosti ukusa za baroknu interpretaciju, udruženoj s iskonskim temperamentom vrsnoga glazbenika, predstavio i violinist Dmytri Sinkovsky, koji je poletno izveo solističku dionicu Vivaldijeva Koncerta za violinu, gudače i basso continuo. A kada se u dodatku sa sopranisticom još predstavio kao odličan kontratenor, mogli smo se uvjeriti da nas je posjetio doista rasni glazbenik koji oduševljava svojim umijećem.

Slijedio je Koncert za dvije blokflaute, gudače i basso continuo u e-molu, TWV 52:e3 G.Ph. Telemanna u kojemu su briljirale solistice, a na kraju koncerta slušali smo i Krunidbenu himnu Svećenik Zadok G.F. Händela u izvođenju orkestra Pratum integrum i zbora Chorus angelicus. Posebno valja pohvaliti varaždinske pjevače amatere čiji je zapjev bio siguran i dinamički razrađen, što nedvojbeno treba zahvaliti vrlo ozbiljnom i predanom radu dirigenta Anđelka Igreca. Tako je svečano otvorenje već na početku festivala postavilo i vrlo visoke standarde, što varaždinske svečanosti barokne glazbe svakako ubraja među relevantne europske specijalizirane festivale.

I sibirski barok u Varaždinu!

Da zvuci barokne glazbe iz Sibira mogu doprijeti do Varaždina dokazao je ansambl Insula magica iz Novosibirska, koji je nastupio 21. rujna u crkvi sv. Nikole s programom nazvanim »Sibirski barok na putu k ruskomu prosvjetiteljstvu«. Odjeveni u svečane barokne kostime sedmoro je glazbenika, četiri instrumentalista i troje pjevača, započelo nastup glazbom rata i mira iz Tobolskog rukopisa (1715.) Gustava Blidströma, švedskog vojnog glazbenika koji je nakon poraza Šveđana kod Poltave (1709.) bio zarobljen i poslan u sibirski egzil. Uz Blidströmovu glazbu na repertoaru su bile i skladbe anonimnih autora iz 18. stoljeća. Instrumentirana za violinu, baroknu gitaru, gambu, čembalo i blok flaute, uz pjevanje solista, predstavljena glazba otkriva vrlo zanimljiva muzikološka istraživanja ruske baštine svjetovne glazbe koja je bila izvođena u Sibiru tijekom 18. stoljeća i koju ansambl Insula magica vrlo angažirano, izvedbeno sjajno uvježbano i s posebnom energijom predanosti prenosi suvremenom slušateljstvu. Drugi dio koncerta bio je nazvan »Prozor u Europu« i započet je pjesmama iz zbirke Najljepše ruske pjesme iz prvih zbornika izdanih u Sankt Petersburgu u drugoj polovici 18. i početkom 19. stoljeća. U tom smo dijelu večeri upoznali i neka nama nova skladateljska imena, Osipa Kozlovskog, Friedricha Meyera i Grigorija Teplova, koji su bili povezani s carskim dvorom u Sankt Petersburgu, a svakako je najpoznatije ime Dmitryja Bortnjanskog (1751.-1825.), skladatelja školovanog u Veneciji, koji je djelovao na carskom dvoru Katarine II. Velike.

Tradicionalni jutarnji Koncerti uz baroknu kavu, održani u Dvorcu Trakošćan i u Renesansnoj dvorani varaždinskog Starog grada, predstavili su 21. i 22. rujna Ansambl Minstrel, sastav u kojemu su okupljeni zagrebački glazbenici. Program je uglavnom obuhvaćao španjolske i južnoameričke barokne majstore i posebno su pjevači - Ana Lice, sopran, Vesna Matana Matić, mezzosopran, Nenad Kosak, tenor i Luka Marohnić, bas, ugodnim glasovima ispjevali odabrane skladbe.

Ozbiljnost i mar kojima su primjerice članovi Ansambla Minstrel prionuli svom zadatku nisu međutim bili zastupljeni na koncertu lutnjista Edina Karamazova na njegovom nastupu u velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu, iste večeri 22. rujna. Iako vrlo afirmiran i poznat kao vrstan gitarist i lutnjist, Karamazov se ovom prigodom, osim toga i vidno prehlađen, nije uspio nametnuti kao osobiti autoritet.

Zagrebački orguljaš Ante Knešaurek, magistar orguljaš i diplomirani skladatelj na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, na kojoj i radi u zvanju docenta uz zaduženje glavnog orguljaša Bazilike Srca Isusova u Zagrebu, za nastup je odabrao isključivo majstorska djela J. S. Bacha i odlične orgulje varaždinske Katedrale bile su 23. rujna predstavljene u punome sjaju svojih mogućnosti. Knešaurek, poznat i kao sjajan improvizator na orguljama, svoj je nastup zaključio vrlo zahtjevnim i impresivnim improvizacijama na motiv B-A-C-H, dajući time počast geniju čija ostvarenja tako superiorno interpretira.

Naslov koncerta »Zimmermannova kavana«, kojim su čembalisti Pavao Mašić i Tomaž Sevšek s gambistom Domenom Marinčićem u varaždinskoj Galeriji Sermage 23. rujna u kasnovečernjem terminu željeli podsjetiti na lajpcišku poznatu kavanu s početka 18. stoljeća dobro je odgovarao intimnom ugođaju ambijenta. Zimmermannova kavana bila je mjesto na kojemu su izvedbama sudjelovali i J. S. Bach i G. Ph. Telemann, pa su se upravo izvedbe njihovih djela nadovezale na tradiciju komornog izvođenja, koje ne teži nikakvoj velebnosti već u suglasju manjeg sastava osvjetljava atmosferu ugodnih glazbenih doživljava. Tako su Pavao Mašić i Domen Marinčić precizno izveli Bachovu Sonatu za čembalo i violu da gambu, BWV 1027, a jednaka doza preciznosti i vrsnog muziciranja označila je i izvedbu Koncerta u C-duru za dva čembala, BWV 1061a kao i motorične Sonate u D-duru za čembalo i violu da gambu, BWV 1028 u kojoj je za čembalom bio Tomaž Sevšek. U Telemannovom Triju za violu da gambu, čembalo i continuo, TWV 42:G6 udružila su se sva trojica glazbenika i na nadasve poletan način ozvučili glazbu kontrastirajućih stavaka. Ozbiljnost pristupa i simpatična nepretencioznost dale su ovom koncertu sve potrebne elemente za ocjenu odličan!

Vrsni solisti iz Petrograda i Moskve

Nastup Solista Katarine Velike iz Petrograda održan 24. rujna u uršulinskoj crkvi bio je jednako u programskom kao i u izvođačkom pogledu prava poslastica. Naime, petoro glazbenika predstavilo se djelima nastalima uglavnom na carskom dvoru koji je osobito za vrijeme vladavine Katarine II. Velike, koja je Rusijom vladala pune 34 godine, od 1762. do 1796., posebno njegovao glazbu, a u pomanjkanju školovanih domaćih skladatelja angažirao strance, pretežno talijanske majstore. Tako se u analima ruske povijesti glazbe to razdoblje naziva Zlatnim vijekom glazbe, a sačuvana djela svjedoče visoku razinu autorstva, pa onda i visoku razinu izvođačkog umijeća. Na početku koncerta čuli smo vrlo opsežni slijed stavaka iz zbirke »Golovin musiken« švedskog skladatelja Johanna Helmicha Romana, glazbu koju je ruski veleposlanik u Stockholmu, grof Nikolaj Fjordovič Golovina, naručio za krunidbenu svečanost cara Petra II.

Bio je to vrlo poučan odabir kasnobaroknih, dijelom već i klasicistički oblikovanih skladbi, čija je bogata skladateljska inspiracija nedvojbeno oduševljavala suvremenike, a može to i nas danas, iako je riječ o još uglavnom slabo poznatoj glazbi. Uz navedene soliste, uz bravuroznu izvedbu Jarnovićeva Koncerta sa sjajnim Sviridovim, u izvedbama su sudjelovali još i violist Andrej Penjugin i violončelistica Anna Burceva, svi od reda vrlo angažirani i tehnički odlično pripremljeni glazbenici.

Iz Ruske Federacije, sada iz Moskve, stigao je i Telemann consort koji se predstavio na koncertu održanom 25. rujna u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu. Sopranistica Svjetlana Sumačeva, blokflautist Valerij Prošutinski, Polina Babinkova s baroknom violinom, Andrej Spiridonov s baroknim violončelom i čembalistica Aleksandra Korenjeva u dvoipolsatnom trajanju koncerta nanizali su izvedbe Telemannova Pariškog kvarteta u G-duru, br. 1 i njegove 56. kantate »Betrübter Lohn der Missetaten«, Geminianijeve Treće sonate u C-duru za violončelo i basso continuo, Quantzove Trio sonate za blokflautu, violinu i basso continuo, Cimarosinih i Scarlattijevih Sonata za čembalo, Handoškinovih Varijacija na rusku narodnu pjesmu »Gubim to što volim« za violinu i violončelo, kantate »Clori mia, Clori bella« Alessandra Scarlattija, Veracinijeve Treće sonate u d-molu za blokflautu i basso continuo i na kraju opet Telemannove kantate i to razigrane glazbe u »Da, Jesu, deinem Ruhm zu mehren«. Kao što je iz navedenoga vidljivo, svaki od članova consorta predstavio se i kao solist, što je programsko obogaćenje festivala, a Telemann consort iz Moskve možemo ocijeniti kao profesionalno savjestan, discipliniran, uvježban i glazbeno pouzdan sastav.

Varaždinska sinagoga prostor je koji je u vrijeme komunizma bio obeščašćen kao kino dvorana, s nerijetko sumnjivim repertoarom. Želja da se taj prostor obnovi u kulturne svrhe nedvojbeno je pozitivna, iako prema sadašnjem stanju građevine još ostaje mnogo za učiniti. Pa ipak, Varaždinske barokne večeri uključuju i bivšu sinagogu kao mjesto koncertnih događanja pa je 26. rujna brojna publika nazočila nastupu Camerate Garestin i Komornog zbora Chorus angelicus. Bila su izvođena isključivo djela J. S. Bacha, a glazbenici - flautist Dani Bošnjak, violinist Davide Albanese, violončelist Krešimir Lazar (Varaždinac koji je 2008. i potaknuo osnivanje Camerate Garestin) te čembalist Krešimir Has - uspješno su se izmjenjivali tijekom večeri.

Kraj koncerta bio je rezerviran za nastup zbora varaždinskih amatera Chorus angelicus, koji je utemeljio zborovođa Anđelko Igrec 1999. kao katedralni zbor za predvođenje liturgijskog pjevanja u varaždinskoj prvostolnici. U međuvremenu se Chorus angelicus razvio u vrlo angažirano i ambiciozno pjevačko tijelo, a najnoviji nastup s izvedbom Bachova moteta »Singet dem Herrn«, BWV 225 potvrdio je da se varaždinski pjevači amateri hrabro i uspješno nose i sa zahtjevnim repertoarom. Dirigent Anđelko Igrec je nastup posvetio uspomeni na preminulog oca, a bio je pročitan i prigodni tekst iz Biblije. U svakom slučaju, Igrec je sa svojim zborom u potpunosti opravdao uključivanje na inače profesionalni festival, jer pjevali su sigurno i vrlo kompleksnu partituru s dva četveroglasna zbora iznijeli zvonkim glasovima precizno, ritmički pouzdano i nadasve dobro uvježbano.

Bogatim repertoarom talijanske i ruske glazbe 18. stoljeća predstavio se u Crkvi sv. Nikole 27. rujna ansambl Musica antiqua russica, jedan je od najstarijih ruskih sastava posvećenih izvođenju stare glazbe, osnovan još 1988. godine u Sankt Petersburgu. Na čelu s umjetničkim voditeljem Vladimirom Shulyakovskim, barokna violina, ansambl u kojem nastupa sedmoro glazbenika i troje pjevača, u dvosatnom je gusto sastavljenom programu iskazao ne samo dobro poznavanje stilskih značajki glazbe svirajući agogički, dinamički i ritmički s potrebnim naglascima i poletom, već se predstavio i kao sastav u kojemu je gotovo svaki od članova i odličan solist.

Nastup je Musica antiqua russica započela Sinfonijom u C-duru, RV 112 Antonija Vivaldija, a u daljnjem su izvođenju na programu bile i Vivaldijeva arija »Gelido in ogni vena« iz opere Farnace, La folia za dvije violine i basso continuo i Koncert za flautu i gudače »La notte« velikog talijanskog majstora. Solisti, sopranistica Victoria Evtodieva, violinisti Vladimir senior i Vladimir junior Shulyakovski i blokflautist Alexander Kistachi muzicirali su s toliko predanja i tehničke superiornosti da su s pravom osvojili simpatije brojne publike.

Ruski majstor Dmitri Bortnyanski jedan je od rijetkih skladatelja u ruskoj baštini 18. stoljeća čije se ime učestalo javlja na programima sa starom glazbom, a činjenica da je deset godina djelovao u Veneciji pomogla mu je da vrsno upozna talijanski stil tog vremena. Osim toga, kao što je već navedeno, bio je glazbenik na dvoru Katarine I. Velike u zlatnom razdoblju ruske glazbe, što je sve omogućilo i nastajanje vrlo bogatog opusa. Iz njegove opere Alcide, praizvedene 1778. u venecijanskom kazalištu San Samuel, čuli smo razigranu Uvertiru i Dva plesa, te ariju Edonide i ariju Areteje koje je sopranistica Victoria Evtodieva otpjevala sjajnim koloraturama, dramatskom snagom i pouzdano postavljenim glasom.

Manje slavan od Bortnyanskog ali svakako vrijedan pozornosti je i ruski majstor Maxim Berezovski čiju je ariju iz opere Il Demefonte, praizvedene u Livornu 1773. godine, Evtodieva izvela kao daljnji dokaz pjevačkog umijeća i kao primjer glazbe koja se već napajala na postignućima talijanske klasicističke operne produkcije. Na kraju koncerta čuli smo primjer duhovne glazbe Bortnyanskog »In covertendo Dominus« za dva soprana, bas i gudače, u kojoj su se pridružili sopranistica Elena Kondratova i bas Ivan Tkachenko, iako je cijeli srednji dio solistički iznijela Victoria Evtodieva. Na ovaj način predstavljeni ruski majstori 18. stoljeća dokazali su svoje čvrste pozicije u okvirima europske glazbe razdoblja prosvjetiteljstva i stila koji je sigurno kročio prema novim otkrićima motivičke obrade i skladateljstva rokokoa i klasicističke usmjerenosti. Pa ipak, postojanje barokne motoričnosti i elemenata stila velikana talijanskog baroka ubrajaju i ruske majstore u pouzdanu maticu kasnoga baroka, što su sve sjajni članovi ansambla Musica antiqua russica svojim angažiranim izvođenjem majstorski izveli.

Zbor Ruske patrijaršije - za pamćenje

S posebnim je pak zanimanjem bio očekivan nastup Zbora Ruske patrijaršije i franjevačka je crkva 28. rujna bila popunjena do posljednjeg mjesta. Poznato je da je je barok bio prvenstveno zapadno-europski umjetnički stil i u kulturama na istoku kontinenta nije bio zastupljen u eminentno baroknom razdoblju između okvirno 1600. i 1750. godine, pa tako niti u glazbi. No, činjenica je da su ruski glazbenici koji su ove godine gostovali na Varaždinskim baroknim večerima kada su i izvodili djela skladatelja 18. stoljeća bili uglavnom usmjereni na skladbe zapadno-europske glazbene baštine. Nadalje, posebno na carskom dvoru Katarine II. Velike zaposlenje su nalazili pretežno talijanski majstori, šireći tako svoje glazbene utjecaje, pa i kada se na programima javljaju imena ruskih skladatelja, riječ je o autorima školovanima u Italiji ili o učenicima talijanskih majstora koji su djelovali u Rusiji. Kada je pak riječ o zborskoj glazbi, a u Varaždin je iz Moske stiglo jedanaest pjevača pod ravnanjem utemeljitelja Zbora Ruske patrijaršije Anatolija Gridenka, imali smo prigodu upoznati izuzetan crkveni zbor, koji je je svoj program ispunio skladbama karakterističnima za pravoslavnu crkvenu glazbu, od anonimnih autora 16. i 17. stoljeća pa sve do ostvarenja ruskih majstora iz razdoblja prije Revolucije 1917. poput Pavela Česnokova i skladatelja iz prve polovice 20. stoljeća poput Sergeja Rahmanjinova i Mikhaila Popova-Platonova.

Svakako treba podsjetiti da je za vrijeme komunizma crkvena glazba u Sovjetskom Savezu bila potisnuta, što je uzrokovalo i veliki zaborav slavne tradicije pravoslavnog muškog zborskog pjevanja, tako da dirigent Anatolij Gridenko i njegovi suradnici-muzikolozi danas otkrivaju i oživljavaju mnoge zaboravljene rukopise, a kvaliteta Zbora Ruske patrijaršije omogućila je slavu jednako zbora kao i njegovog repertoara na brojnim turnejama diljem svijeta i na brojnim objavljenim nosačima zvuka.

I doista, prvi dio ove koncertne večeri u varaždinskoj franjevačkoj crkvi posvećen duhovnoj pravoslavnoj glazbi uputio nas je u izuzetno vrijednu tradiciju polifonog pjevanja koje uključuje četveroglasje, peteroglasje i šesteroglasje i u nadasve zahtjevnom i bogatom zborskom slogu otkriva ljepotu ispreplitanja glasova u okvirima muškoga zbora. Dakako, mogli smo se diviti muževnoj snazi ruskih basova, ali i sjajnim tenorskim dionicama, a završni »Tebe Boga hvalimo« Dmitrija Bortnjanskog zaključio je program duhovne glazbe koja krajnje umjetnički uvjerljivo spaja popudbinu zapadne i istočne skladateljske škole 18. stoljeća. Tako daleki put moskovskih savršenih pjevača zacijelo se ne bi isplatio bez uključivanja u program i tradicijskih napjeva Stare Rusije, bez niza bisera zborske a capella glazbe koja nam je predstavila neodoljivo dojmljive soliste, članove zbora. Sve su to glasovi iznimne kvalitete, pjevanje emocionalno nabijeno, a zajednički nastup usavršen do najmanjih detalja. Riječju, Ruska Federacija, kao država-partner koja se oslobodila zabrana i stega bivšega režima, koja očito i sama otkriva nataložene vrijednosti stare glazbe, predstavila se muškim zborom čije ćemo gostovanje na Varaždinskim baroknim večerima još dugo pamtiti.

Španjolski violinist Jorge Jimenez, koji je u okviru festivala nastupio u Dvorcu Trakošćan i u Varaždinskim Toplicama sa solističkim repertoarom, svirao je 29. rujna u Baroknoj dvorani Staroga grada u Varaždinu s hrvatskim čembalistom Pavlom Mašićem. U bogatom životopisu stručnjaka za baroknu violinu čitamo da je bio i asistent dirigenta u HNK u Splitu. Mladi, tehnički vrlo pouzdani glazbenici koncert su završili interpretacijom Sonate za violinu i čembalo Ivana Mane Jarnovića, što je zacijelo i inspiriralo glazbenike da svoj koncert naslove kao »Destinacija St. Petersburg«. Razigrana, već galatno poletna Jarnovićeva glazba bila je oživljena spontano i prpošno, što je Mašiću i Jimenezu svakako i pomoglo da njihov nastup bude popraćen burnim pljeskom.

Usprkos kišnom vremenu na koncert Ansambla Antiphonus, održanom 30. rujna u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu, odazvao se znatan broj slušatelja. Desetoro pjevača i članovi ansambla - Silvio Richter, violina, Pavle Zajcev, violončelo, Krešimir Fabijanić, kornet, Edin Karamazov, arhilutnja i Pavao Mašić, čembalo i orgulje, a sve pod umjetničkim vodstvom dirigenta i pjevača Tomislava Fačinija, pripremili su vrlo zanimljiv program kojim je ovogodišnji festival zakoračio i u razdoblje neposredno prije doba baroka. Tako su nastup započeli izvedbom frottole »Tutto el mondo« renesansnog skladatelja Filipa Vranjanina, Filippa de Laureane, koju je transkribirao ugledni hrvatski muzikolog dr. Ennio Stipčević. Nakon tih veselih tonova na programu su bila dva opsežnija madrigala Claudija Monteverdija »Hor che il cielo« i »Zefiro torna«, od kojih su se pjevači osobito razigrali u drugom madrigalu veselog pastirskog ugođaja.

I hrvatski barokni skladatelj Ivan Lukačić dobro je već poznat na Varaždinskim baoknim večerima, a iz njegove zbirke »Sacrae cantiones«, objavljene u Veneciji 1620. godine, Tomislav Fačini i njegovi vrsno uvježbani pjevači lijepih glasova izveli su tri moteta i to »Panis angelicus«, »Canite et psallite« i »Quam pulchra es«, prave bisere barokne vokalne ostavštine. Na kraju smo čuli izvedbu »Tractusa stellae« iz obrednika Zagrebačke katedrale, zapisa anonimnog autora iz 11. stoljeća koje je iz neumatske notacije još 1980-ih godina transkribirao muzikolog dr. Miho Demović. Treba istaći uigrano sviranje instrumentalista čija suzvučja su vraćala u neka stara vremena, kao i pjevača čija je usklađenost dobro prezentirala glazbu. Pa ipak, nakon uvodnog ritmički pregnatnijeg ulomka - »Tractus stellae« obiluje pasažama koje donekle umrtvljuju ovu liturgijsku igru o Isusu u kolijevci, Herodu, trojici kraljeva i betlehemskoj zvijezdi, što je u cjelini rezultiralo izvjesnim zasićenjem.

Festivalski nagrađenici

Posljednji je bio koncert Varaždinskog komornog orkestra, održan 1. listopada u crkvi sv. Nikole, a umjetničko je vodstvo preuzeo u Varaždinu već dobro znani britanski čembalist i pijanist Richard Egarr. Koncertna majstorica, odlična američka glazbenica na baroknoj violini Mimi Mithcell dostojanstveno je uvela Händelov Concerto grosso u B-duru, op. 6, br.7, a s njom kao vođom vrsno su interpretirane i dvije Sonate Heinricha Bacha (1615.-1692.), jednog od starijih izdanaka razgranate obitelji Bach, kao i prpošno i poletno intepretirani Mozartov Divertimento u F-duru, KV 138. U Koncertu za čembalo i gudače u D-duru, BWV 1054 J. S. Bacha i u Koncertu za klavir i gudače, KV 414 W. A. Mozarta iskazao je pak Richard Egarr takav vatromet umijeća da je brojnu publiku naprosto ostavio bez daha. U dobro poznatom Bachovom Koncertu svirao je stilski i tehnički pouzdano i uvjerljivo, dok je Mozartovu glazbu, svirajući na fortepianu, obnovljenom originalnom instrumentu koji se čuva u Muzeju grada Varaždina - i koji je posebno vrijedno povijesno glazbalo - izveo s toliko spontanosti i muzikalnosti da su gromoglasni pljesak i povici bravo bili logična reakcija na doživljeno.

Doista, Egarrova superiorna tehnika i virtuoznost u okvirnim brzim stavcima allegru i allegrettu, te pjevnost kantilene u srednjem stavku andanteu, uz nadahnuto improvizirane kadence i savršenu usklađenost s gudačkim korpusom, pridonijeli su ukupnome dojmu iskonske glazbeničke uživljenosti koja odlikuje samo najdarovitije umjetnike. Pa ako je festival barokne glazbe izvedbom Mozartove genijalne skladateljske misli već i zakoračio u nova područja, ponovljeni Bachov Adagio e piano sempre vratio nas je u svijet zvukovlja koji upravo umjetnici poput Richarda Egarra tako odlično utjelovljuju, a kojemu su Varaždinske barokne večeri već 43. sezonu bile posvećene.

Treba na kraju istaći kako je sve izvođače i na 43. Varaždinskim baroknim večerima pratio stručni festivalski žiri, koji je djelovao u sastavu: dr. sc. Zdenka Weber, predsjednica, prof. Nataša Maričić i prof. Predrag Šantek. Žiri je tradicionalnu festivalsku nagradu »Ivan Lukačić«, koja se dodjeljuje za najviši izvođački domet ansambla, dodijelio ansamblu Musica antiqua russica iz St. Petersburga, dok je nagrada »Jurica Murai«, koja se dodjeljuje za najbolju interpretaciju, ravnopravno pripala ex aequo Dmitriju Sinkovskom, barokna violina te Richardu Eggaru, čembalo, fortepiano.

Znanstveni skup o Janu Křtitelu Vanhalu

Otkako je 1980-ih godina ugledni hrvatski muzikolog, akademik Lovro Županović (1925.–2004.) svojim znanstvenim istraživanjima u Varaždinu uveo u optjecaj pojam »Varaždinskog skladateljskog kruga« s imenima Ivana Wernera, Leopolda Ebnera i Jana Křtitela Vaňhala, posebno je češki skladatelj Vaňhal zaintrigirao svjetsku muzikološku javnost. Naime, pronalaženjem Vaňhalovih djela u varaždinskom uršulinskom samostanu i vezom koju je imao s grofovskom obitelji Erdödy prenosi se podatak, a u svojim ga djelima navode i inozemni muzikolozi, da je Vaňhal 1760-ih godina boravio i skladao u Varaždinu. Iako postoje i skeptici koji dvoje o tom podatku, budući da osim pronađenih rukopisa nisu u arhivima obitelji Erdödy dosd pronađeni zapisi koji bi nedvosmisleno potvrdili taj Vaňhalov boravak u Varaždinu, s ovim ga se gradom kontinuirano povezuje. Stoga je u povodu 200. obljetnice Vaňhalove smrti, u sklopu 43. Varaždinskih baroknih večeri Zavod za znanstveni rad HAZU u Varaždinu organizirao znanstveni skup posvećen ovom uglednom češkom skladatelju. Kako su se odazvali i inozemni znanstvenici, Međunarodni znanstveni skup »Skladatelj Jan Křtitel Vaňhal (1739.-1813.), život i djelo« održan je varaždinskoj Glazbenoj školi 30. rujna 2013.

Skup je svojim izlaganjem o Beču u 18. stoljeću, dakle o vremenu u kojemu je živio Jan Křtitel Vaňhal, otvorila muzikologinja dr. sc. Zdenka Weber, što je ujedno poslužilo kao povijesni okvir na koji su se nadovezala istraživanja specifičnih i pojedinačnih tema. Tako je muzikologinja dr. sc. Michaela Freemanova izvijestila je o glazbenoj zbirci Braće Ivanovaca, kao primjeru čeških zbirki u kojima su bila zastupljena Vaňhalova djela, posebno simfonije po kojima je još za života bio poznat diljem Europe; novozelandski muzikolog prof. dr. Allan Bradley prikazao je detaljno stil, strukturu i kronologiju Vaňhalovih solističkih koncerata; akademik Stanislav Tuksar referirao je o Vaňhalovim skladbama u hrvatskim glazbenim kolekcijama; prof. Dada Ruža predstavila je svoja najnovija istraživanja o Vaňhalu u Hrvatskoj. Zbog odsutnosti autora pročitan je referat dr. sc. Vjere Katalinić o glazbenim migracijama i kulturnom transferu na primjeru Vaňhala i nekih njegovih suvremenika, te pismo možda najboljeg poznavatelja Vaňhalova opusa, američkog znanstvenika Paula Bryana, koji je za boravka u Varaždinu 1970. godine temeljito upoznao Vanhalovu ostavštinu u uršulinskom samostanu.

U svakom slučaju, znanstveni je skup bio vrlo zanimljiv i poticajan, a kad varaždinski Zavod za znanstveni rad HAZU objavi rezultate tih znanstvenih istraživanja, zacijelo će to biti vrijedni prinosi u mozaiku do sada poznatih podataka o ovom značajnom skladatelju. Jer, po relevantnim mišljenjima i po svojoj poznatosti za života, Jan Křtitel Vaňhal već danas ulazi u onaj ugledni »drugi red« bečkih skladatelja - odmah iza Mozarta i Haydna - koji su svojim skladbama oplemenjivali svakodnevicu europske glazbe 18. stoljeća.

Istog je dana (30. rujna) u velikoj koncertnoj dvorani Glazbene škole u Varaždinu bio upriličen i koncert komorne glazbe Ivana Krstitelja Vanhala, kako glasi hrvatska inačica skladateljeva imena. Nastupio je Barokni ansmabl Aestas musica (Ana Lice, sopran, Andreas Helm i Petra Labazan, oboe, Adrian Butterfield i Andrea Nikolić, violine, Ivan Jakšeković, viola, Nika Zlatarić, violončelo i Anne Marie Dragosits, čembalo). Ansambl osnovan u okviru Međunarodne ljetne škole barokne glazbe i plesa »Aestas musica«, koja se od 1999. održava u Varaždinu, djeluje pod umjetničkim vodstvom oboista Andreasa Helma i kao sastav koji njeguje baroknu interpretaciju postiže rezultate i na međunarodnom planu. U svakom slučaju, tako vrsni glazbenici pokazali su se i kao vrlo precizni i pouzdani prenositelji Vaňhalovih komorno-glazbenih misli čija je maštovitost velika a skladateljsko-tehnička razina znatna.

Muzikalna mladež varaždinske Glazbene škole

Tradicionalno se na kraju Baroknih večeri održava i koncert učenika Glazbene škole u Varaždinu s izvođenjem djela baroknih skladatelja i uz pratnju Varaždinskoga komornog orkestra. Ove je godine koncert održan 2. listopada u Katedrali, a bio je posvećen 100. obljetnici rođenja prof. Marijana Zubera, jednog od najuglednijih varaždinskih glazbenih pedagoga koji je bio direktor škole od 1956. do 1974. godine. Za Varaždin je prof. Zuber već legenda, jer kada je on vodio Dječji zbor Glazbene škole bio je to jedan od najboljih takvih pjevačkih zborova u bivšoj Jugoslaviji, koji je uz nastupe i snimanja u zemlji gostovao i u Mađarskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj i SAD-u. Osim toga, prof. Zuber bio je s maestrom Vladimirom Kranjčevićem i akademikom Juricom Murajem utemeljitelj Varaždinskih baroknih večeri 1971. godine, a i inače se isticao kao »dobri duh« glazbenoga Varaždina.

Profesori Glazbene škole u Varaždinu doista su stručno pripremili svoje učenike za nastup. U gotovo dvosatnom programu izmjenjivali su se pojedini stavci solističkih koncerata J. S. Bacha, G. Ph. Telemanna, A. Vivaldija i C. Ph. E. Bacha, a pjevačke dionice čuli smo u djelima G. F. Händela, A. Scarlattija i G. B. Pergolesija, a na kraju sa stavcima iz Mise u C-duru, W:XIX C7 J. K. Vaňhala sa solistima i u izvođenju Mješovitog zbora GŠ koji već niz godina uspješno vodi dirigentica prof. Dada Ruža. Tako su završni barokni zvuci pripali najmlađim naraštajima, a Varaždinske barokne večeri i njihov umjetnički ravnatelj red. prof. Davor Bobić i ravnatelj Koncertnog ureda Raymond Rojnik već su objavili program idućeg festivala 2014. godine, kada će država-partner biti Republika Italija.

Predstavljena nova vrijedna izdanja

U okrilju Varaždinskih baroknih večeri tradicionalno se organiziraju i brojna popratna događanja. Ove je godine posebno bilo važno - predstavljanje monografije o Rudolfu Klepaču autorice Bosiljke Perić Kempf, održano 27. rujna i predstavljanje albuma kompaktnih ploča varaždinske izdavačke tvrtke »Aulos«, s djelima Leopolda Ebnera, održano 2. listopada.

Povjesničarka glazbe Bosiljka Perić Kempf već je poznata po monografijama uglednih hrvatskih glazbenika. Njezina knjiga o Rudolfu Klepaču, jednom od najslavnijih svjetskih fagotista u 20. stoljeću, koji je uz iznimnu solističku karijeru ostvario i zapaženu pedagošku djelatnost kao profesor fagota na Mozarteumu u Salzburgu, svakako je značajno izdanje koje svjedoči o njegovu životu, nastupima, snimkama i svemu onome što je odredilo tako slavnu karijeru. Promotori monografije bili su ravnateljica nacionalnog HNK u Varaždinu Jasna Jakovljević i književnik Ernest Fišer, a glazbeni dio programa izveli su fagotist Petar Križanić i violončelist Krešimir Lazar.

Album pak kompaktnih ploča s djelima Leopolda Ebnera, već 60. izdanje važnih glazbenih izdanja koja je omogućio svojim marnim djelovanjem producent Vladimir Gotal, predstavila je muzikologinja Zdenka Weber, istaknuvši važnost ovih CD-ova kao prvih objavljenih snimaka skladbi varaždinskog skladatelja iz 18. stoljeća Leopolda Ebnera. Na predstavljanju nazočan jedan od izvođača, orguljaš Emin Armano, podsjetio je i na prinose prof. Ladislava Šabana za očuvanje orgulja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.