U zagrljaju glazbe

Knjiga muzikologinje Zdenke Weber U zagrljaju glazbe glazbeno-spisateljska je retrospektiva autoričina opusa nastalog između 1972. i 2012. godine. Izbor je to dakle njenih tekstova koji donosi presjek i pregled njenoga javnog djelovanja u posljednjih četrdeset godina, a sadrži glazbene kritike, osvrte, prikaze, recenzije, razgovore, portrete glazbenika, muzikološke eseje, znanstvene i stručne radove, kao i događaje iz njene diplomatske djelatnosti. Knjiga je obilato dopunjena fotografskim materijalom iz autoričina profesionalnog i privatnog života te biografijom i bibliografijom pomalo upućuje na svojevrsnu monografiju u povodu njenoga četrdesetgodišnjega stvaralačkog jubileja.

Zdenka Weber ostvarila je nekoliko djelomično međusobno upotpunjujućih, a djelomično neovisnih karijera, svakako uvjetovanih i njenim obrazovanjem. Naime, nakon završene gimnazije i srednje glazbene škole u Varaždinu, odlazi u Zagreb gdje upisuje i završava germanistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu te muzikologiju na Muzičkoj akademiji. Studij muzikologije nastavlja potom na Sorbonni u Parizu gdje je magistrirala i doktorirala. Predavala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na Muzičkoj akademiji u Osijeku te na Visokoj muzičkoj školi Hans Eisler u Berlinu.

Dvadeset je godina Zdenka Weber bila stručna suradnica Muzikološkog zavoda Muzičke akademije u Zagrebu. Od 1992. do 1997. godine obnašala je dužnost osobne tajnice generalnoga glazbenog direktora Njemačke opere u Berlinu, a od 1997. djeluje u diplomaciji, gdje je od 2010. na položaju ministra savjetnika u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske.. Trenutno obnaša dužnost savjetnika za kulturu pri našem veleposlanstvu u Beču. Uza sve to, tijekom cijele karijere piše za niz dnevno-političkih, periodičnih i stručnih časopisa, za novine i radio, a dugogodišnja je i stručna suradnica glazbenih festivala, poput Osorskih glazbenih i Varaždinskih baroknih večeri. Osim toga sudionica je niza znanstvenih i stručnih muzikoloških simpozija.

Raznolika i široka djelatnost Zdenke Weber – publicistička, znanstvena i diplomatska – uvjetovala je i raznolikost tema, pristupa i žanrova u njenom pisanju, prema kojima je i knjiga U zagrljaju glazbe komponirana u sedam koherentnih tematskih poglavlja. To su: I. Kritike, osvrti i prikazi; II. Recenzije nosača zvuka; III. Razgovori; IV. Portreti glazbenika; V. Eseji; VI. Znanstveni i stručni radovi; VII. Prilozi iz diplomatske djelatnosti. Poglavlja su nejednaka opsega, s obzirom na razdoblje nastanka pojedinih tekstova i njihovu važnost.

Prvo, najopsežnije poglavlje knjige, koje obuhvaća više od 200 stranica, donosi nam pregled autoričine glazbeno-kritičarske djelatnosti kojom se kontinuirano bavi od samih početaka svoje karijere do danas. Izbor je to tekstova što ih je autorica objavljivala u dnevnom i periodičnom tisku - Telegramu, Oku, Vjesniku, Večernjem listu, Varaždinskim vijestima, Cantusu, Hrvatskom slovu i Kolu – od prve njene objavljene kritike u Telegramu 1972. godine do posljednjih u Hrvatskom slovu koje je napisala neposredno prije zaključenja rukopisa ove knjige za tisak. U tom su poglavlju uvršteni autoričini osvrti, kritike i prikazi posebno značajnih koncerata, kao što su npr. autorski koncerti skladatelja (R. Radica, I. Josipović, D. Bobić, A. Igrec) ili koncerti u povodu obljetnica naših uglednih solista (J. Murai, R. Pospiš-Baldani) i ansambala (Kvartet Rucner, Collegium pro musica sacra) odnosno za današnjeg čitatelja nastupi posebno zanimljivih gostujućih umjetnika (npr. gostovanje Davida Ojstraha 1972. u Zagrebu).

U prvo poglavlje knjige također su uvršteni tekstovi koji tijekom niza godina donose pregled kroz domaće, ali i inozemne glazbene festivale (Muzički biennale Zagreb, Tribina jugoslavenskog - kasnije hrvatskog - glazbenog stvaralaštva u Opatiji, Osorske glazbene večeri, Dani hrvatske glazbe, Varaždinske barokne večeri, Varšavska jesen, Ohridsko ljeto, Musikprotokoll u Grazu i dr.). Temeljno je obilježje ovih tekstova kako obilje informacija o sudionicima i događajima o kojima govore tako i dočaravanje raspoloženja, reakcija publike te vrlo često promišljanje njihovog šireg društvenog konteksta.

Tekstovi drugog poglavlja – recenzije nosača zvuka – novijeg su datuma, uglavnom od 2008. godine do danas, a pisani su za Cantus, Kolo i Hrvatsko slovo. Radi se prije svega o recenzijama domaće glazbene produkcije – kako stvaralačke (S. Dedić, D. Detoni, A. Igrec, B. Bersa, D. Bukvić, P. Dešpalj, I. Josipović, D. Pejačević, B. Bjelinski) tako i izvodilačke (V. Krpan / N. Majnarić, C. Hansell-Bakić, B. Milić, P. Detiček, I. Gamulin, M. Pavlović / M. Filjak, Kvartet Rucner, A. Ramuščak, P. Mašić, K. Krpan, V. Kranjčević). Kao i tekstovi prvoga poglavlja i recenzije donose iscrpne podatke o skladateljima, skladbama i izvođačima.

Razgovori – obuhvaćeni trećim poglavljem knjige – slično se kao i kritike, osvrti i prikazi provlače tijekom svih 40 godina spisateljskog opusa Zdenke Weber. Stoga i donose širok spektar tema i problema, ovisno o sugovornicima i prigodama povodom kojih su vođeni. Tako je npr. s Branimirom Sakačem autorica razgovarala 1972. o Muzičkoj tribini u Opatiji i suvremenom domaćem glazbenom stvaralaštvu; s Milanom Horvatom 1977. o glazbenom programu Dubrovačkih ljetnih igara; s Friedrichom Cerhom 1987. o stanju u suvremenoj europskoj glazbi; s Miroslavom Miletićem 2007. i Borisom Papandopulom 1986. povodom njihovih obljetnica; s Vladimirom Krpanom 1987. o natjecanju studenata i učenika glazbe; sa Sanjom Majer Bobetko 2010. o hrvatskoj glazbenoj historiografiji, itd. Kao i kritike, uvršteni autoričini razgovori objavljivani su prethodno u dnevnim i periodičnim tiskovinama – Oku, Telegramu, Vjesniku, Hrvatskom slovu...

Portreti pojedinih glazbenika uglavnom se odnose i nastali su u povodu obljetnica njihova javnog djelovanja (Emil Cossetto, Ruža Pospiš Baldani) ili rođenja (Bjelinski, Stanko Horvat) ili kao tematska crvena nit koncertnih programa i festivala (Josip Hatze / Ruben Radica odnosno Ivo i Frano Parać). Većinom su stoga prvotno bili objavljeni u programskim knjižicama slavljeničkih koncerata i festivala (Osorske glazbene večeri) odnosno u Cantusu i na Trećem programu Radio Zagreba.

Peto poglavlje knjige U zagrljaju glazbe donosi izbor glazbenih eseja nastalih u razdoblju od 1994. do 1997. godine, tj. u vrijeme autoričina djelovanja u Berlinskoj operi. Riječ je, poglavito, o stručno-popularnim tekstovima pisanim za programske knjižice koncerata orkestra Njemačke opere u Berlinu, odnosno o autoričinom promišljanju i prosudbama stvaralaštva različitih skladatelja i tema vezanih uz programe tih koncerata.

Pretposljednje poglavlje - znanstveni i stručni radovi – zatvara puni krug autoričina muzikološkog djelovanja. Izlaganja su to s različitih stručnih skupova, pri čemu je posebno usmjerena na položaj žene u glazbenom stvaralaštvu i glazbenom izvodilaštvu i uopće na sociološke aspekte glazbe, što je također prati od njene doktorske teze (Recepcija glazbe Claudea Debussyja u Hrvatskoj) do posljednjih radova. Tako ova plodna autorica s jedne strane tijekom četrdeset godina stvara, artikulira glazbeno-recepcijski okvir naše sredine, dok ga s druge strane - budući je domaća glazbena recepcija predmet njenoga trajnog znanstvenog interesa i istraživanja - proučava.

U zadnje, sedmo poglavlje knjige uvršteni su odabrani tekstovi autoričinih govora održanih u diplomatskoj službi. U pravilu su to bila njena svečana izlaganja u prigodama uspostavljanja ili održavanja kulturnih veza Hrvatske s drugim sredinama i državama.

Skupivši na jednome mjestu glazbene kritike, razgovore s glazbenicima, eseje o skladateljima i njihovoj glazbi, znanstvene radove, Zdenka Weber je ovom knjigom napravila zapažen pothvat. Jer, osim uvida u autoričin opus, knjiga U zagrljaju glazbe predstavlja vrijedan doprinos u osvjetljavanju hrvatskoga glazbenog života druge polovice 20. i s početka 21. stoljeća. Tekstovi obuhvaćeni knjigom pouzdan su izvor informacija o programima i njihovim konceptima, domaćim i stranim skladateljima, o izvođačima, gostovanjima stranih umjetnika, jubilejima, festivalima, kulturnoj politici te glazbenim problemima kojima smo se u pojedinim razdobljima bavili na ovim našim nacionalnim prostorima. S druge strane, kao dokument vremena, ti su tekstovi vrijedan prilog proučavanju domaće glazbene recepcije od 1972. do 2012. godine. Sve ih to čini značajnom građom za promišljanje, a u budućnosti i za istraživanje hrvatskoga glazbenog života u kontinuumu od posljednja četiri desetljeća.