Matapur vu cvetnjaku Horvatske

Procjenjivati ili prikazivati neko djelo znači ujedno govoriti ili pisati o autoru, jer svako objavljeno djelo na ovaj ili onaj način govori o svome stvaratelju – od ideje do ostvarenja i izvedbe. Upravo se o ovoj »zvučnoj« knjizi etnologinje i umjetnice Lidije Bajuk može govoriti kao o simultanom stručno-književnom ostvarenju i glazbenoj izvedbi, pod zajedničkim naslovom - Matapur: hrvatska prirodna i kulturna baština Međimurja.

Dvostrukost se ovog projekta Lidije Bajuk doživljava na više načina – u otisnutom, tvrdo ukoričenom izdanju, vrlo lijepo i bogato slikovno opremljenom tekstu, te u zvučnom, mekom, raskošno obrađenom, raznolikom i vrlo zanimljivom glazbenom izdanju, ostvarenom na dvama priloženim nosačima zvuka. I dok kao čitatelj možete uživati u poglavljima koja svako sa svojeg stajališta progovara o različitim temama o prirodnim, kulturnim te turističkim vrijednostima i zanimljivostima Međimurja, kao slušatelju vam se istovremeno omogućuje radost uživanja u vješto osmišljenom međimurskom zvukoliku. Takva dvostrukost ugodnih dojmova umnogostručuje se raznolikošću tema, boja i zvukova.

Cjelovitost i širina autoričina pristupa pokazuje njezinu želju za povezivanjem i prožimanjem različitih istraživačkih disciplina, za interdisciplinarnošću koju uspješno i vrsno provodi i angažmanom velikog broja – čak devedesetak umjetnika i izvođača melografskih zapisa Franje Kuhača, Vinka Žganca, Florijana Andrašca i Ivana Mustača. Među njima su međimurski glazbenici - klarinetist Ladislav Varga, gitarist Marko Žerjav, trubljač Marjan Novak, izvorni pjevači Marija Tuksar i Mijo Ujlaki, trontoljaš Neven Kolarić, folklorne skupine Palovčanke, TS Biseri Međimurja i KUD Zasadbreg, Limena glazba Belica, Vokalna grupa PZ Josip Štolcer Slavenski, Dječji pjevački kvintet Horvat i VIS Stari pajdaši, te istaknuti hrvatski izvođači etno-glazbe (Stjepan Večković, Igor Barić i Alan Kanski iz Lada, cimbalist Andrija Maronić, mandolinistica Natalija Radušić, Ivan Koprivčević/ex Legen, didžiriduist Dubravko Lapaine).

U ovaj projekt autorica je uključila i druge poznate glazbenike, kao što su pjevačica Josipa Lisac, klaviristi Matija Dedić i Pavao Kempf, harfistica Marija Mlinar, violončelist Stanko Kovačić, udaraljkaši Elvira Happ i Branko Trajkov, flautist Žarko Hajdarhodžić, basist Marko Rašić, usnoharmonikaš Tomislav Goluban, skladatelj Darko Hajsek. Glazbenu sliku Međimurja upotpunjuje i suradnja Lidije Bajuk s romskim (KUU Zlatna korita), slovačkim (Juro Dufek), mađarskim (Lovász Irén) i britanskim (James Cannon, Dominic Duddil) glazbenicima, zbog čega ovo njeno djelo istodobno predstavlja regionalni, nacionalni i multikulturni projekt.

Kroz povijest od paleolitika do našeg doba, s jedne strane kao krokiji – kratke crtice s osnovnim podacima, koliko ovakvo izdanje može ponuditi, a s druge strane knjiga Matapur donosi nam lepezu zanimanja i tema s mnoštvom detalja, uz znakovite, simbolične i izvrsne arhivske, dokumentarne i umjetničke fotografije. Tako autorica piše o Crkvi i crkvenom graditeljstvu, od povijesnih sličica i detalja poput pregleda redovničkih zajednica i samostana do spominjanja malih vjerskih zajednica najnovijega doba. U sklopu pak etnografskog nasljeđa - od opisa naselja i arhitekture, šopanih hiža s pelnicom/pevnicom (podrumom) i najžom, ciglenih hiža z ganjkom, do nošnji i prehrane (s jedinstvenim detaljima, poput spomena kalapajsanoga kalampera), kao i do načina privređivanja, godišnjih blagdana i običajnih praksi i obreda, tako značajnih simbola našeg suvremenoga identiteta.

Drugi dio knjige Matapur posebno je posvećen tradicijskoj glazbi s navođenjem mnoštva utjecaja i međuetničkih prožimanja, ponovno povijesno postavljeno, s podjelom tradicijskih napjeva s obzirom na metroritmičko ustrojstvo, starost stihova, metričku strukturu melodija, te stilske i tematske razlike epskih i lirskih pjesama. Ističu se pjesnički motivi s povijesnim temama o Zrinskima, o Turcima, mitski motivi u pjesmama, novelama, naricaljkama i spričavanju – mrtvečkom govorenju. Ukratko se obrađuje i plesna tradicija Međimurja te društvena uloga, osobito obrednih plesova, pučkih koreografa i važnog prostora izvedbi, dakle, cjelina konteksta. Obrađena su i brojna mitska bića: međimurska dekla, vodenjak, sojenice/sođenice, kača, grabancijaš – črni dijak, Bogorodica, žene v belom, pozoj, pesjanek, kola, konji, jahači, kvatri, posvečari, copernjica, čerlena kapica, strahi, more i mraki, božja brada i vragi.

Projekt Matapura donosi i zvukovnu mnogostrukost identiteta: od najjednostavnijih vokalnih izvedbi u punini bogatog zvuka i stila do suvremenih obrada i milozvuka prirodnog cvrkuta ptica i šumora vode, do zvečki i niza različitih instrumenata – udaraljaki i šuški, žičanih – trzalačkih, gudačkih i cimbala, baš kao i puhačkih – lako prepoznatljivih bandista.

Ukratko, jedinstven je pothvat bilo osmisliti, okupiti i ostvariti ovo višeznačno izdanje – zvukolik i slikopis brojnih prijatelja i suradnika sa stručnim tekstom, pitkim i jednostavnim, popularno pisanim, s popisom korištene literature, brojnim fotografijama, te sa stihovima pjesama čije su izvedbe snimljene na plavom i zelenom nosaču zvuka. To je i svojevrsni pothvat ljubavi prema čovjeku i prirodi autoričina rodnoga kraja, Međimurja, tom našem dragom cvetnjaku Horvatske u dolu i na bregu, med dvemi vodami, a u velikom projektu ujedinjenom u malom i nježnom ali značajnom leptiru – matapuru.