Cvijet od papira

PETA DIMENZIJA

Kao u jednoj
Pjesmi iz mladosti
Sva sam se pretvorila
U papir i slova

U detalj
U lijepe riječi
I riječi o ljepoti
Cvijet od papira
Prešanu ružu

Ti si me prodahnuo
Mirisom
S tobom sam ušla
U petu dimenziju
Pjesme:

Život.

NICANJE GLAZBE

Sve je dragocjeno
Trenutak u kojem
Upisuješ svoje lice
Kao središte

Pretvara se
U složenu ružu
Prostora i vremena

A pokret
Kojim prinosiš
Čašu s vodom
Postaje kalež

Točno u devet
Sati i petnaest minuta
Sve je dragocjeno

I urezan odraz
Injem u zrcalu
I otisak na otiraču

Sve blagoslivljam
Vodom svog srca

To tiho tiktakanje
Zlatnih ljuski
Jutra
To duboko i sneno
Nicanje glazbe

ŽIVA KAPELICA

Šepa
Na jutarnjoj hladnoći
Idući u crkvu
Blagoslovljena starica

Bol u njenom stopalu
U koraku
Briše kapi
S Isusova čela

Zimi
Kad ptice samo još
Pričaju o proljeću
Ona donosi
Svoje rascvale ruke

I stavlja ih na oltar
Umjesto tratinčica
Dok noge sakriva
U starim papučama

I moli, i polaže
Skromni milodar
Za one
Kojima je teže

Tako slična
Mojoj baki
U polumraku
Dok joj anđeo popravlja
Presavijeni rukav
I dodiruje usnama
Izlizanu krunicu.

NEZAMISLIVO

Vani
Pada snijeg
I pjevaju ptice

Dok trava
Pod mojim noktima
Nezamislivo
Miriši na
Raj i ljeto

Na tvoje usne
Na koži djeteta
Koje volimo.

SAVJEST

Ono što me zaboli
Svaki put kad ugledam
Prašinu
Na Svetom Pismu

Samo je otpuhnem

NASMIJANO LJETO

Rekao si,
Da mi izmamiš osmijeh,
U rascvalom vrtu, kraj lijepe palme:
»Izgledaš kao Marilyn Monroe...«
A ja dodala:
»Nakon ekshumacije.«

Žena koja je zastala
Iza tvojih leđa
Da ne pokvari snimak
S djetetom u naručju
Tiho se od srca nasmijala,

Kao i galeb
Što je uletio u kadar
Sličan ukrasu s mog prstena,

Kao i plavokoso more
Milijardama slanih usana
I akvamarin neba u tvojim zjenama

Pa sam se i ja nasmijala.

NADTAJNA

Neću stati
Neću prestati
Boriti se
Za ljepše misli
Mala djela
I osmijeh siromaha

Trenutak zanosa,
Kakav poznaju djeca

Za mir
Između
Riječi i riječi
Boje u pjesmi
Što miješaju nijanse

Makar rane
Zbog mene
Krist imao
Samo još na prstima
Kao od glazbe.

SKRIVENI SUPERHEROJI

Oni s pažnjom
Obrađuju svoje vrtove
I čude se stvarnosti
I osjećaju zaboravljeni
Čak i od poezije

U bljeskovima
Televizijskih ekrana
U gužvama
Na tržnici
U knjižnicama

Poput molitve
Ponavljaju u sebi
Zadnji zapisani stih

Dok na glas šute
Kao i drugi
O svakodnevnim dramama
Skriveni i naoko tužni
U knjigama

Lete
Bez maske
I bez plašta
U svojim
Najboljim pjesmama

MAČKA U SKOKU

Ona je membrana
Divlje nježnosti
Sa srcem u njušci

Repom razdvaja
Vrijeme i vječnost
A kontinente
Nosi na šapama

Sfinga je tek
Njena daleka sjena

Dok skače
U spokoj
Skrivenog dvorišta

I prede
Šifriranu uspavanku
Za toplu ruku
Sunca na leđima

U BOMBONJERI ZRCALA

Često tražim oči
Djevojke s bombonjere
Koja je nekad
Iz zrcala
Gledala u mene

I tek kad ih ugledam
Odmaknem se
S osmijehom.

Tražim samo oči
Uskim pogledom
Jedine mrlje akvarela
Kojeg ne mijenja vrijeme

Preostalu sličnost
U dvostrukoj tišini
Gledam kako
Gleda u mene

Jer u srebrnoj kutiji zrcala
Još su ostala
Samo dva bombona:
Oči i osmijeh
Obnavljaju refrene

AMOR DEI

Mediji najavljuju
Još jedan smak svijeta
Za one koji s njega odlaze
On se svakog dana već odigrava.

Kraj svijeta Romea i Julije
Djevojke koja je neoprezno
Pretrčavala ulicu u papučama
Smak svijeta
Tužnih soba po bolnicama
Križnog puta i jeke Armagedona.

Pa ipak
Pjesme zriju kao trešnje
Na granama memorije
Pod sutrašnjim nebom
U košticama
Novo sunce rascvjetava
Genezu, u dječjim zjenama.

Jer još nema
Strašnih konjanika
Nema Kralja na oblaku
Nitko ne dolazi nenajavljen
Dok čovječanstvo spava
Na pola
I sanja poantu
U dovršenom rukopisu Stvaranja.

SAVJET

»Ne vjeruj ljudima
Koji ne vole mačke.«
Rekao mi je
U snu
Moj mačak Jojo
Vrlo ozbiljnim glasom.
»To su oni koji
Ne mare za male
I bespomoćne
I mjere vrijeme zalogajima.

Oni mogu zamijeniti
Jedno lice drugim
U sekundi
Zaboraviti
Jednostavan život
Sa zdjelicom mlijeka.

Zato budi oprezna
S ljudima
Koji ne vole mačke
Oni su na zao glas
Doveli i mačke i ljude.«