Povijesna godina za Hrvate

Ukupno 23 rada sa znanstvenog skupa održanog u palači Matice hrvatske od 29. do 30. listopada 2008., a pod pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske, objavljena su u zborniku pod nazivom 1918. u hrvatskoj povijesti. S obzirom na tako velik broj radova koji su zastupljeni u ovom zborniku te na ograničenost prostora za prikaz, svaki rad je opisan u elementarnim crtama u kojima je istaknuta njegova srž. Naravno, čitatelji koji žele saznati više o samim radovima i temama koje obrađuju, upućuju se na čitanje samog zbornika.

Nakon predgovora Željka Holjevca, prvi članak u zborniku je »1918. – granica epoha« autora Ljubomira Antića. Autor smatra da je I. svjetski rat bio velika ljudska prekretnica, nakon čega su svijet obilježili snažni suprotstavljeni društveni fenomeni u vidu totalitarnih ideologija. Sve prednosti i nedaće tog vremena snosio je i hrvatski narod, a autor zaključuje kako su se Hrvati ipak na kraju »okoristili« pozitivnom stečevinom iz 1918. – pravom naroda na samoodređenje. Slijedi rad Petra Strčića »Godina 1918. kao stvarni početak problema u hrvatsko-slovensko-talijanskim odnosima na Jadranu u 20. stoljeću«, u kojem autor pokazuje kako je 1918. bila izuzetno teška za narode bivše Austro-Ugarske monarhije, jer je po završetku rata Kraljevina Italija zaposjela dijelove istočne obale Jadrana koje je nasilno talijanizirala. Strčić također daje pregled zbivanja prije, za vrijeme i nakon II. svjetskog rata te završava prikazom raspada SFRJ, kao i o raznim političkim ambicijama koje su nakon toga željele stvoriti novu političku kartu istočne obale Jadrana.

Treći je članak u zborniku »Američka politika 1918. i problem Austro-Ugarske« autorice Livije Kardum. U njemu ona govori o američkoj (Wilsonovoj) politici kojom se smatralo da se protiv Centralnih sila treba boriti odvajanjem Austro-Ugarske od Njemačke, a ne poticanjem pobune austro-ugarskih naroda. Autorica zaključuje kako se raspadom Monarhije Wilson vratio svojoj prvotnoj ideji o samoodređenju naroda, no unatoč tom zaokretu, državi južnih Slavena na predstojećoj mirovnoj konferenciji prethodila je velika borba za priznanje, a propašću europskih mnogonacionalnih monarhija započeo je proces trajne američke prisutnosti u Europi.

U prilogu pod nazivom »Prehrana u Hrvatskoj tijekom 1918. godine«, Mira Kolar je istražila pitanje prehrane u Hrvatskoj za vrijeme I. svjetskog rata., a prehrna se, po njenom mišljenju, mora podijeliti na onu u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji te onu u Dalmaciji. Kako je opskrba bila otežana ponegdje se javila glad te je zbog toga sjeverna Hrvatska prihvatila djecu iz krajeva pogođenih glađu. Autorica smatra kako su se događaji dodatno zakomplicirali krajem rata zbog španjolske gripe, te raspuštanja upravnih i političkih ustanova što je uzrokovalo izvoz hrane iz Hrvatske, a shodno s time i socijalne nemire.

Željko Bartulović u članku »Rijeka i Sušak 1918.: 90. obljetnica raspada Austro-Ugarske i početka talijanske okupacije« piše o kompleksnoj situaciji s gradom Rijekom i Sušakom nakon raspada Monarhije, zatim njihovim teritorijalnim priključenjem Državi SHS te kasnijoj represiji pod talijanskom okupacijom. Po završetku I. svjetskog rata Istra je postala granično područje između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS, o čemu piše Darko Dukovski u prilogu ‘Talijanska okupacija Istre 1918.–1920.«. Istarski poluotok bio je zapravo nagrada Talijanima za pomoć Antanti u borbi protiv Centralnih sila, a nakon što je teritorij okupiran, uslijedilo je razdoblje prisilne talijanizacije domicilnoga hrvatskog i slovenskog stanovništva.

O zbivanjima u najsjevernijoj hrvatskoj županiji piše Vladimir Kalšan u članku »Međimurje 1918. i 1919. godine«. Autor je opisao političko stanje u Međimurju od 1861. godine, kada je ponovno ušlo u sastav Ugarske, do kraja Velikog rata i povratka vojnika s ratišta koji su zatekli u rodnom kraju očajno opće stanje te se pobunili protiv mađarskih vlasti. Radi toga Mađari su uveli prijeke sudove i u kratkom roku ubili više stotina međimurskih civila. Autor dalje opisuje zbivanja u Međimurju nakon što su ga zauzeli hrvatski dobrovoljci do konačnog rješenja u Trianonu, kad je potvrđena pripadnost međimurja Kraljevini SHS.

Osmi po redu je članak »Prilozi za povijest Dalmacije u 1918. godini« Franka Miroševića. Dalmaciju su teško pogodila ratna zbivanja te se ubrzo pojavila glad, opskrba životnim namirnicama bila je vrlo otežana, a uvoz iz Banske Hrvatske ili Bosne i Hercegovine zabranjen odlukama ugarske vlade. Djeca su radi spašavanja od gladi bila poslana obiteljima između Drave i Save. Autor dalje opisuje politička zbivanja sve do ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom te zaključuje kako tek tada počinje borba za očuvanje hrvatskog identiteta. U članku »Uspostava Zemaljske vlade za Dalmaciju u Splitu 2. studenoga 1918.« Zdravka Jelaska Marijan govori o imenovanju Zemaljske vlade za Dalmaciju u Splitu, o preuzimanju Namjesništva u Zadru te o uključivanju dalmatinskih Srba u rad Zemaljske vlade.

Tado Oršolić u članku »Dalmacija u posljednjem tromjesečju 1918. zabilježena u dalmatinskim novinama« istražuje društveno-politička zbivanja u navedenom razdoblju na temelju zapisa u dalmatinskom tisku (Narodni list, Novo doba i Hrvatska kruna). Rezultate istraživanja podijelio je u tri grupe: osnivanje i djelovanje Države SHS, zaposjedanje Dalmacije od Talijana te propaganda za novoosnovano Kraljevstvo SHS. Zatim slijedi rad Ante Bralića »Zadarska recepcija sloma Austro-Ugarske i stvaranja novih država«, u kojem autor opisuje tešku političku situaciju u kojoj su se hrvatske i srpske političke snage ujedinile u Jugoslavenski nacionalni odbor i pokušale sačuvati narodni karakter grada, te s druge strane talijanska politička elita koja se zalagala za priključenje Zadra i Dalmacije Kraljevini Italiji.

Zanimljiv je rad Tonka Barčota pod nazivom »Odbori Narodnog vijeća SHS-a na otoku Korčuli: uspostava, djelovanje i političko-upravni kontekst«. U njemu autor analizira politička, upravna i druga zbivanja u dva posljednja mjeseca na otoku Korčuli 1918. godine koja su isprepletena sukobima između domoljubno orijentiranog stanovništva i predstavnika talijanske vojne vlasti. Autor zaključuje kako je osnutak i djelovanje odbora Narodnog vijeća bilo u velikoj mjeri autonomno, kao i da su u prvim danima Države SHS ti odbori imali vrhovnu vlast na otoku. Zatim slijedi članak Nikole Tominca »79. pukovnija zajedničke vojske u Prvome svjetskom ratu«, u kojem autor daje pregled vojnih aktivnosti te pukovnije u njenoj zoni djelovanja. Naime, opisan je ratni put 79. pukovnije od bitke na Ceru, Kolubari i Drini, zatim premještaj na Karpate te dolazak do najudaljenije točke na istoku – do ruskog grada Lucka. Nakon velikih gubitaka u Brusilovljevoj ofenzivi, pukovnija se razmješta i prebačena je na Jugozapadno bojište (Soča) gdje je dočekala kraj rata.

Ivan Bulić u radu »Vojna cenzura u Hrvatskoj za vrijeme prvoga svjetskog rata« govori kako je cenzura na području Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imala u sadržajnom kontekstu zadaću braniti stanovništvo od strane neprijateljske propagande te neutralizirati antivladino djelovanje u vlastitoj državi, što nije bilo samo obilježje Austro-Ugarske već svih zaraćenih strana. Vojna cenzura bila je snažan instrument vladama za postizanje (ratnih) ciljeva te je stoga bila usmjerena na sve razine društvenog djelovanja. A u članku »Narodne straže narodnog vijeća SHS-a na prostoru Banske hrvatske« Tomislav Zorko opisuje kako se kaos nakon raspada Austro-Ugarske u Državi SHS morao sprječavati osnivanjem ogranaka Narodnih straža – dobrovoljačkih poluvojnih odreda sastavljenih od pristaša Narodnog vijeća SHS-a. U kasnijem procesu ukidanja Narodnog vijeća SHS-a, ukinute su i Narodne straže.

U svom instruktivnom članku »Stjepan Radić u vrijeme Prvoga svjetskog rata« Branka Boban je predstavila Radićeve političke stavove na početku rata. Tada je podržavao dinastiju Habsburg, jer bi u slučaju raspada Monarhije došlo do cijepanja hrvatskog teritorija, zatim razloge zbog kojih se već 1917. opredijelio za Antantinu politiku te 1918. za ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom. Dio rada autorica je posvetila i Radićevom angažmanu u Saboru gdje se bavio problemima vojnika na frontama, korupcijom i gladi.

Sljedeći članak u zborniku potpisuje Ivan Mirnik, na temu: »Referat dr. Viktora Alexandera caru Karlu«. Mirnik je bio državni odvjetnik koji je u audijenciji pri caru Karlu potvrdio da su neke optužbe Generalne uprave u Srbiji protiv civilnog stanovništva bile temeljene na krivotvorenim dokumentima. Nakon audijencije, optužbe su odbačene, a kako navodi autor, njegov je pothvat Milada Paulova označila viteškim. A Željko Holjevec u tekstu »Filipašićeva zbirka obavijesti o Hrvatsko-slavonskim željeznicama u prevratničkoj jeseni 1918.« izvješćuje o zapisima željezničkog činovnika Vilima Filipašića o zbivanjima na željeznici u dramatičnim trenucima raspada Austro-Ugarske i stvaranja Države SHS. Ljiljana Dobrovšak pak objavljuje rad »Fragmenti iz povijesti Židova u Hrvatskoj za Prvoga svjetskog rata (1914.-1918.)«, u kojem piše o aktivnostima Židova u Hrvatskoj tijekom I. svjetskog rata. Autorica ističe da su Židovi dali velik doprinos u ratnim zbivanjima između 1914. i 1918., a stvaranjem Države SHS prijetio im je progon jer neki nisu imali riješeno pitanje državljanstva (zavičajnosti), dok su im s druge strane dolazile ozbiljne prijetnje od »zelenoga kadra«.

Zanimljiv je i rad Branka Dubravice »Prevrat u Velikoj Gorici 1918. ili kako je srušena vlast župana dr. Ljudevita Josipovića«. Josipović je bio župan Plemenite općine Turopoljske 25 godina, a prilika za njegovu smjenu nastala je tek 1918. godine. Njegova smjena nije izvedena nasilno, stihijski ili samovoljno, već prema važećim zakonima, što je za proučavano razdoblje bio rijedak primjer. A Danijel Vojak u članku »Kako je završio rat u trgovištu ili iz povijesti Samobora 1918.« opisuje nedaće ratnog i poslijeratnog Samobora: građani su čekali u redu za hranu, žalili se na seljake koji su prodavali svoje proizvode u Zagrebu, a ne u Samoboru, a na kraju se još pojavila gripa i crne kozice. Autor navodi kako je smjena vlasti provedena mirno te kako nije bilo demonstracija ili izbijanja nereda.

»Odraz posljedica Prvoga svjetskog rata na život Vatroslava Jagića u Beču« naslov je članka Alojza Jembriha, u kojem autor iznosi probleme s kojima se Jagić susreo u Beču tijekom rata, a opisao ih je u pismima poslanim udovici Mariji Pintar. Posljednji pak rad u zborniku donosi »Pogled na 1918. iz perspektive dijela istaknutih sudionika«. U tom radu Ivn Zvonar donosi stavove istaknutih pojedinaca o slomu Austro-Ugarske i stvaranju Države SHS iz svijeta političkog i vjerskog života, publicista, umjetnika i književnika.

Na kraju ovoga kratkoga pregleda valja istaknuti kako su u zbornik »1918. u hrvatskoj povijesti« uvrštena čak 23 rada koji opisuju dramatične događaje pri raspadu Austro-Ugarske Monarhije i stvaranju nove južnoslavenske Države SHS i kasnije Kraljevstva SHS. Autori su obuhvatili značajna ratna zbivanja u raznim dijelovima Hrvatske, čime je osigurna kvalitetna šira slika I. svjetskog rata na ovim prostorima. A svakako treba napomenuti kako je većina radova napisana na temelju istraživanja neobjavljenoga arhivskoga gradiva, što ovaj zbornik izdvaja kao prvorazredan doprinos nacionalnoj historiografiji.