Hrvatska glazba uspješno pohodila austrijsku prijestolnicu

Nerijetko smo nezadovoljni statusom hrvatske glazbe u svijetu svjesni toga da je premalo prisutna na međunarodnim koncertnim podijima i premalo poznata i zabilježena u svjetskim medijima, bilo u tisku, bilo u radijskim ili televizijskim emisijama. Partiture djela hrvatskih skladatelja premalo kruže svijetom i rijetko dolaze na pultove inozemnih glazbenika i činjenica je da je hrvatska glazba doista na globalnom planu premalo poznata. Da bi se taj nedostatak poznatosti hrvatske glazbe barem u austrijskim okvirima donekle umanjio, započeo je hrvatski muzikolog Davor Merkaš prije osam godina, tada još kao student na bečkom Sveučilištu, organizirati Festival hrvatske glazbe u Beču. Dakako, početci su još bili skromni i s tek nekoliko koncerata, ali Merkaševa se izvrsna inicijativa uspjela održati i on je kao direktor Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije u Zagrebu uspio očuvati festival i osigurati (2012.) njegovo već osmo održavanje u austrijskoj prijestolnici.

Glazbena umjetnost i politika

Doista, trebalo je sigurno mnogo truda i komunikacijskih sposobnosti za organizaciju festivala, ali manifestacija se proširila i ako je suditi prema svečanom otvorenju osmog festivalskog izdanja održanom na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti 5. studenoga 2012. godine, sva su se ulaganja truda i novaca itekako isplatila. Naime, 8. Festival hrvatske glazbe u Beču započeo je predavanjem predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića na temu »Umjetnost i politika«, a u posve ispunjenoj Clara Wieck-Schumann dvorani prevladalo je uvjerenje, što je potvrđivao dugotrajni pljesak, kako Hrvatska danas na čelu ima političara, ali i umjetnika, skladatelja, koji je itekako duhovito znao »prošetati« poviješću i pokazati različite načine korištenja, pa i zloporabe, umjetnosti u političke svrhe.

Dotaknuo se Josipović više skladateljskih imena i glazbenika koji su u povijesnom slijedu bili povezani s politikom, ili ih je ona znala iskoristiti za svoje »potrebe« (primjerice i na slučajevima hrvatskih glazbenika Lovre pl. Matačića i Borisa Papandopula pokazao je predavač zlouporabu glazbenika od strane režima u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu), da bi na kraju izlaganja, koje je bilo vrlo bogato opremljeno video i audio zapisima uglavnom s you tubea, prezentirao i svoj angažirani spot iz vremena predsjedničke kampanje. Pretežito mlada publika mogla je tako dobiti uvid u osobito indikativne veze između glazbene umjetnosti i politike, a prema reakcijama u tome je itekako uživala.

U nastavku svečanosti u većoj Joseph Haydn dvorani držan je koncert na kojem je nastupio Gudački orkestar Muzičke akademije u Zagrebu, što je svakako odličan primjer suradnje između zagrebačke i bečke visokoškolske glazbene ustanove. Prof. dr. Werner Hasitschka, rektor Sveučilišta za glazbu i scenske umjetnosti u Beču, u pozdravnom je govoru naglasio upravo tu odličnu suradnju, a o dosadašnjim je kontaktima govorio i dekan Muzičke akademije u Zagrebu prof. Mladen Janjanin. Svakako je bilo zanimljivo čuti i inicijatora cijele manifestacije, muzikologa Davora Merkaša, kojemu uspijeva već osmu godinu zainteresirati austrijske glazbene institucije za sudjelovanje u projektu Festivala hrvatske glazbe u Beču.

Mladi opravdali povjerenje

Mladi zagrebački gudači, koje vodi istaknuti hrvatski violinist i profesor Jože Haluza, vrlo su nadahnuto i s puno angažmana izveli dobro odabrani program – Divertimento za dvije violine, violu i bas u D-duru, KV 136 W.A. Mozarta, Koncert za ksilofon i gudački orkestar Borisa Papandopula s nadarenom solisticom Aleksandrom Šuklar koja studira u Beču, te kao zvučni primjer predsjednikove glazbene imaginacije, Josipovićev Dernek za gudački orkestar, dva klavira i udaraljke s mladim pijanistima Vitom Vukov i Stipom Bilićem. Djela Papandopula i Josipovića ubrala su dugotrajni pljesak, nedvojbeno zahvaljujući sjajnim interpretacijama, ali i njihovoj glazbenoj zanimljivosti, pri čemu Papandopulo iskazuje svoju bogatu maštu i ritmičku pregnantnost, a Josipović izuzetnu duhovitost i odlično uravnoteženu formalnu i melodijsko-harmonijsku strukturu proizašlu iz folklorne inspiracije. Uporni pljesak brojne publike izmamio je i dodatak, Mozartovu Alla turcu, u obradi akademika Pavla Dešpalja, pa su završne riječi hrvatskog veleposlanika Gordana Bakote mogle samo potvrditi uspjelu suradnju zagrebačke i bečke visokoškolske glazbene ustanove i uputiti na nastavak daljnjih poticaja za njezinu budućnost.

Detalj s koncerta Amadeus trija iz Zagreba u baroknoj dvorani bečke palače Eschenbach

Drugi koncert festivala, održan 11. studenoga u Theatru Akzent, bila je pak prava svečanost jazzističkog i popularnijeg idioma u kojoj je uživalo nekoliko stotina pretežno hrvatskih pobornika proslavljenog pjevačkoga umijeća Josipe Lisac. Pjevačica je došla u Beč sa svojim bandom u kojem nastupaju Josip Grah, truba i harmonika, Gojko Tomljanović, klavijature, Davor Črnigoj, bas, Borna Šercar, udaraljke i Elvis Penava, gitara te priredila dva sata posebnih glazbenih doživljaja, vrhunskog pjevanja i ugodne atmosfere potpomognute vlastitim vođenjem kroz program. Jedan od vrhunaca, a cijele su večeri bili pravi vrhunci scenskog i pjevačkog umijeća Josipe Lisac, bila je i izvedba jednog od brojeva iz rock-opere »Gubec beg«, koji je naša umjetnica izvela uz klavirsku pratnju Mateja Meštrovića.

Josipa Lisac predstavila se iznimno dobro osmišljenim nastupom i pjesmama koje je publika već nakon prvih taktova pozdravljala pljeskom, a na kraju su bile prave »standing ovations«, gromoglasni pljesak koji je izazvao i dodatke. Publika se očito teško rastala od Josipe Lisac, umjetnice čija glazba osobito kod mlade publike nailazi na oduševljeni prijem, pa je bila simpatične i njezina primjedba kako danas očito »dolazi u modu«. Dobri akustički uvjeti dvorane, odlični band i posebno dobro raspoložena Josipa Lisac pomogli su uspjehu večeri koju će bečki Hrvati nedvojbeno zadržati u dugom sjećanju.

Zapaženi festivalski dometi

Festival je nastavljen 18. studenoga kada je brojna bečka publika s srdačno pozdravila nastup Amadeus trija iz Zagreba, čiji su članovi ruski violinist Leonid Sorokow, hrvatski violončelist Krešimir Lazar i armenski pijanist Ruben Dalibaltayan u baroknoj dvorani palače Eschenbach izveli djela L. van Beethovena, B. Bjelinskog i P.I. Čajkovskog. Uz antologijske skladbe europskih majstora Klavirski trio u B-duru Brune Bjelinskog privukao je osobitu pozornost svojom glazbenom ekspresivnošću. Trio nastao neposredno nakon ratnih strahova drugog svjetskog sukoba ispunjen je za Bjelinskog neobičnim dramatičnim epizodama, ali u završnom stavku Allegro con brio isijava skladateljeva poslovična razigranost i optimizmom ispunjena melodijska izražajnost. Osim toga, Bjelinski je svakako majstor oblikovanja svih triju kontrastnih stavaka, pa je uz Beethovena i Čajkovskog njegov Klavirski trio djelovao na visokoj razini skladateljskoga umijeća, što je iskusna publika znala i prepoznati i nagradila ga dugim pljeskom. Kako su sve tri skladbe renomirani glazbenici izveli na visokoj razini tehničke spremnosti i interpretativnoga pregnuća, odobravanje brojnog slušateljstva bilo je dugotrajno i glazbenici su bili potaknuti na još dva dodatka, kratki stavak iz baleta »Zaljubljen u tri naranče« S. Prokofjeva i vrlo duhoviti stavak »Ples pilića« iz ciklusa »Slike s izložbe« M.P. Musorgskog. Uopće, gledano unazad, nastup Amadeus trija Zagreb bio je jedan od vrhunaca cijelog festivala.

Jedna od najljepših bečkih baroknih crkava, Peterskirche, u samom središtu grada uz legendarni Graben, bila je mjesto događanja čak triju koncerata. Tako su 20. studenoga nastupile sopranistica Lidija Horvat Dunjko i orguljašica Ljerka Očić, koje su uz svjetski repertoar izvele i skladbe T. Cecchinija, A. Motovunjanina i F. Dugana. Uravnoteženi zvuk orgulja s crkvenoga kora skladno se stapao sa zvonkim sopranom Lidije Horvat Dunjko, koja je s osobito preciznim koloraturama izvodila odabrani repertoar, posebice Mozartov motet »Exultate, jubilate«. Cjelina programa bila je dobro predstavljena i hrvatske su glazbenice ispraćene toplim pljeskom.

U Peterskirche je 21. studenoga nastupio Kvintet limenih puhača »Simply brass«, u sastavu: Tomica Rukljić i Rudolf Homen, trublje, Hrvoje Pintarić, rog, Alan Bošnjak, trombon i Joe Kaplowitz, tuba. Oni su u opsežnom programu izveli skladbe koje su obuhvaćale razdoblja od renesanse sve do naših dana. U tom je slijedu bila i praizvedba Fantazije i fuge u f-molu Damira Butigana, neobarokne skladbe znatne tehničke zahtjevnosti, a sastav »Simply brass« je sjajno »ispuhao« i Četiri plesa za puhački kvintet Tomislava Uhlika, skladbu koja mu je posvećena i koja ističe upravo prodorne zvukovne mogućnosti limenih puhača.

Velik je pljesak 23. studenoga pratio i nastup Komornog zbora »Ivan Filipović«, pod ravnanjem Gorana Jerkovića. Dobro poznati amaterski zbor iz Zagreba, kojega rese ugledna svjetska priznanja i nagrade, predstavio se čak s trinaest skladbi, među kojima su bila a cappella djela Joška Ćalete, zatim Citharom octochordom iz 1757. godine inspirirani Sanctus Davorina Kempfa, istom zbirkom potaknuta Zdrava Devica Mate Lešćana, te niz uglavnom duhovnih pjesama koje su obuhvatile i Verbum supernum Damijana Močnika, Ubi caritas Ole Gjelilo i na kraju vrlo uspjela Tri kralja, iz suite »Božićni triptih« Tomislava Uhlika. Kultivirano, precizno i nadahnuto pjevanje članova Komornog zbora »Ivan Filipović« potvrdilo je njihovu reputaciju i bečkoj publici pružilo nadasve ugodne trenutke doživljaja sakralne vokalne glazbe.

Kako je Davoru Merkašu uspjelo uključiti se u koncertnu sezonu koju u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču organizira Neues Künstlerforum, nastupio je 25. studenoga u moderno uređenom prostoru knjižnice Kvartet flauta »4syrinx« pred brojnom austrijskom publikom. I ovaj je put program bio dobro osmišljen, a uz skladbe Mozarta, Reiche, Griega, Laubera i Bizeta četiri su vrsne flautistice, hrvatske glazbenice Marina Novak i Darija Zokić, sa slovenskim članicama kvarteta Karolinom Šantl Zupan i Špelom Benčina, izvele i vrlo dobro primljenu modernističku skladbu Monochromie Mladena Tarbuka. Četiri flautistice tehnički su odlično pripremljene, u skupnom su muziciranju vrsno usklađene i njihove interpretacije odišu muzikalnošću i pravim glazbeničkim žarom. Te su svoje kvalitete isticale tijekom cijelog koncerta, a za kraj su punim pregnućem izvele Suitu br. 2 »Arležanku« Georgesa Bizeta i zaključno oduševile mnogobrojne slušatelje.

Glazba za sve ukuse

Festival je ponudio ponešto za sve ukuse, pa je tako bio uključen i nastup rock sastava Elektrikeri, čiji su članovi mladi gradišćanski Hrvati – Marco Blascetta, vokal, gitara, Nikola Zeichmann, bas, vokal, Luka Zeichmann, gitara, vokal i Michael Schreiber, bubnjevi, koji su nastupili 26. studenoga u Clubu Chelsea i zagrijali uglavnom mladu publiku.

Nastup Ženskog zbora »Čipkice« pod ravnanjem Lidije Dokuzović i uz sudjelovanje gitarista Alana Skrobea 30. studenoga u Hrvatskom centru, kojim upravljaju gradišćanski Hrvati, bio je također izvrsno primljen, a raznoliki program skladbi folklorne provenijencije izvele su mlade pjevačice nadasve spontano, glasovno sigurno i u odličnom raspoloženju.

Po broju slušatelja najimpozantniji je ipak bio koncert saksofonista Matea Granića, Vienna classical crossover orchestra i pijanista Mateja Meštrovića u dvorcu Schönbrunn. S odlično aranžiranim crossover partiturama na osnovi klasičnoga glazbenog repertoara, a bile su to skladbe J.S. Bacha, J. Brahmsa, W.A. Mozarta, G. Bizeta i C. Saint-Saënsa, oduševiili su jednako saksofonist Mateo Granić i pijanist Matej Meštrović. Pri tom su bile praizvedene i dvije Meštrovićeve skladbe, Can can fantasie i The walls of Jericho, u kojima je briljirao saksofonist, a pijanist isticao svoju energičnu i uvjerljivu muzikalnost. Na programu su bile i Impresije iz Voloskog Ljubomira Kuntarića, a brojna je publika glasnim pljeskom pozdravila i nazočnog 87-godišnjeg skladatelja kojega svi poznajemo po sjajnim zabavnim melodijama.

Iste je večeri u Klubu Porgy & Bess bio nastup Jazziane croaticae Borne Šercara. Ljubitelji jazza došli su na svoje i nešto više od sat vremena mogli uživati u doista vrsnom muziciranju gitarista Ante Gela, pijanista Zvjezdana Ružića, saksofonista Vojkana Jocića, kontrabasista Tihomira Hojsaka i nadasve sposobnog bubnjara Borne Šercara.

Osobito pak programsko obogaćenje bio je nastup Zagrebačkog trija, 4. prosinca, u modernom zdanju Austrijskog osiguranja službenika. Pijanist Daniel Detoni, violinist Martin Draušnik i violončelist Pavle Zajcev združenim su snagama i odlično uvježbano predstavili jedanaest skladbi autora iz deset država Europske unije (Flandrija, Grčka, Litva, Austrija, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Češka i Cipar) te skladbu Capriccio hrvatskog skladatelja Tomislava Uhlika, sve u okviru projekta Europske komisije »Culture 2007-2013 – Ministrel«. Glazba 21. stoljeća u šarenilu skladateljskih rukopisa, a opet u ozračju sklada i neoromantične ugođajnosti. Svakako ćemo zapamtiti vrlo inspirirane stavke Sensible ed inquieto slovenska skladateljice Nine Šenk, te na kraju izuzetno modernistički, a vrlo ugodno zvučeći Furiant češkog doajena Mareka Kopelenta. U tom je slijedu Uhlikov Capriccio potvrdio skladateljski dojmljivu imaginaciju i tehnički zahtjevno upošljavanje klavirskog trija.

Zadnji koncert ovogodišnjeg 8. Festivala hrvatske glazbe u Beču, nastup gitarista Srđana Bulata 6. prosinca u Ruprechtskirche, sadržavao je čak tri hrvatska ostvarenja: Muziku za gitaru Frana Paraća, Tri hrvatska plesa Borisa Papandopula i Tri trubadurske Stjepana Šuleka, i to u sjajnim izvedbama vrsnog mladog glazbenika.

Treba zaključno naglasiti da su svi koncerti 8. Festivala hrvatske glazbe održani u uglednim bečkim koncertnim prostorima, publike je trajno bilo u znatnom broju, a pljesak je uvijek bio dugotrajan i srdačan, što upućuje na vrlo dobre izvedbe, ali i na vrsno odabrana djela, među kojima su upravo skladbe hrvatskih autora primane s očitim zanimanjem. Stoga se valja nadati i devetom izdanju ove vrijedne manifestacije hrvatske glazbe u Beču, koju tako samoprijegorno provodi Merkaš. Dakako, još je potrebno prodrijeti do pera bečkih glazbenih kritičara, kako bi koncerti festivala bili i medijski popraćeni, a svakako bi bilo dobro uključiti i austrijske interprete, kako bi se proširilo i obogatilo ponudu. U tome smislu treba očekivati 9. Festival hrvatske glazbe u Beču kao nadasve vrijednu prigodu za afirmaciju hrvatskoga glazbenog stvaralaštva i hrvatskih uglednih glazbenika na bečkim koncertnim podijima.