Jedinstveni festival barokne glazbe u znaku Bečkih dječaka

Zbor bečkih djačaka na svečanom otvorenju 42. Varaždinskih baroknih večeri

Otvorenje 42. Varaždinskih baroknih večeri, održano u varaždinskoj Katedrali 21. rujna 2012. godine, proteklo je u nadasve svečanoj atmosferi, jer nitko nije mogao odoljeti čarobnoj najavi nastupa Zbora bečkih dječaka, u svijetu zacijelo najpoznatijeg dječjeg zbora. Kako je Republika Austrija bila vrlo angažirana država-partner festivala, dječaci iz Beča stigli su u Varaždin uz pratnju Bach Consort Wien, bečkog ansambla specijaliziranog za povijesno utemeljeno izvođenje barokne glazbe, pa je cijeli »paket« bio doista nabijen bečkom tradicijom, što su u pozdravnim govorima naglasili svi uglednici, varaždinski gradonačelnik Goran Habuš, austrijska veleposlanica u Hrvatskoj Andrea Ikić BÖhm, čiji je govor bio osobito srdačan i izgovoren na korektnom hrvatskom jeziku, te zamjenik ministrice kulture Berislav Šipuš. Festival je otvorio hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović. (Ipak, nije bilo moguće previdjeti da niti jedan od govornika, uz pozdrave nazočnim političarima i brojnoj publici, nije uputio pozdrav i varaždinskom biskupu Josipu Mrzljaku, svakako osobi kojoj treba najviše zahvaliti da kao domaćin ustupa festivalu na korištenje prekrasnu Katedralu i druge sakralne objekte u gradu.)

Predsjednik RH Ivo Josipović u društvu s Davorom Bobićem, ravnateljem festivala (lijevo) i Keremom Sezenom, dirigentom Bečkih dječaka

Na programu prve večeri bio je Magnificat u b-molu Francesca Durantea, Druga sonata iz zbirke Armonico tributo Georga Muffata i Stabat mater Giovannija Battiste Pergolesija, sve antologijska ostvarenja baroknog razdoblja koja su u tako vrsnim izvedbama oduševila. Međutim, nježnost dječačkih glasova, a bilo je samo 18 članova Zbora bečkih dječaka, nije mogla u potpunosti ispuniti prostor Katedrale. Tako se užitak prvenstveno odnosio na činjenicu njihova nastupa, a manje na akustički zadovoljeno ispunjenje pretpostavki koje bi djela na programu zahtijevala. Dodamo li tome da osobito izvedba Pergolesijeve Stabat mater traži nešto puniji zvučni dojam, moguće je zaključiti da smo u Varaždinu s ganućem slušali doista dirljivo pjevanje bečkih štićenika koji nastavljaju pet stoljeća dugu tradiciju zbornog pjevanja, dok zvukovno punije interpretacije ipak treba očekivati od odraslih pjevača. Izvedbama je ravnao odličan dirigent Rubén Dubrovsky pod čijim je ravnanjem sve protjecalo u punom skladu vrsne uvježbanosti i potpune sigurnosti. Svakako koncert bečkih glazbenika koji će Varaždinci, a sigurno i oni koji su pratili televizijski prijenos, sa zadovoljstvom pamtiti.

Tradicija održavanja koncerata uz baroknu kavu u Viteškoj dvorani dvorca Trakošćan nastavljena je već drugi dan festivala nastupom britanskog Ansambla Le Jardin Secret. Taj »tajni vrt«, što je u vrijeme baroka bio simbolični naziv za srce, obuhvatio je pod nazivom koncerta »Na bečki način« skladbe manje poznatih autora, među kojima je bio i habsburški car Leopold I., a drugi zastupljeni skladatelji J.H. Schmelzer, J.K. Kerll, F. Cavalli, G. Muffat, A. Sartorio, J. Schenc, De Saint Luc i J.J. Fux. Članovi ansambla, sopranistica čista i dojmljiva glasa Elizabeth Dobbin, gambist Liam Fennelly, teorbistica Sofie Vanden Eynde i čembalist Raphaël Collignon stilskom su vjerodostojnošću predstavili odabir u kojemu su se s instrumentalnim stavcima izmjenjivale arije iz ranobaroknih opera, donoseći pregršt osjećajno vrlo ugodnih vokalno-instrumentalnih minijatura. Ugođaj lijepoga prostora i predanog muziciranja itekako su bili bitni elementi za dugi pljesak publike koja se odlučila doći u Trakošćan i uživati u ljepotama dvorca i okružja s kojima se u Hrvatskoj s pravom ponosimo.

Sudionici varaždinskog festivala u baroknim kostimima

Kako se 2012. godine obilježava 15. obljetnica otkako je Varaždin dobio biskupiju, zajednički nastup glazbenika iz Graza i iz Varaždina bila je posebna svečanost organizirana 22. rujna. Nastupili su zajedničkim snagama Zbor Chorus Angelicus iz Varaždina i Zbor Domkantorei Graz, a instrumentalnu je pratnju osigurao Ansambl Musica Coeli također iz Graza, sve pod ravnanjem dirigenta Josefa Doellera. Na programu su bila isključivo djela G. F. Händela. Na početku izvedena himna »Zadok the Priest«, HWV 258 ispunila je Katedralu udruženim snagama snažnoga zbornog zvuka. Riječ je skladbi posvećenoj Zadoku, potomku Eleazarovom i svećeniku na dvoru kralja Salomona, koju je Händel skladao 1727. godine, a tradicionalno se koristi u svečanim prigodama britanskog dvora. To je jedna je od četiriju krunidbenih himni, u engleskoj traediciji nazivanih anthem, iz pera skladatelja koji se svojim djelovanjem upisao u povijest britanske glazbe, a to je i potvrdio preuzimanjem britanskog državljanstva.

Publici se obratio varaždinski biskup Josip Mrzljak biranim riječima zadovoljstva što je Varaždin biskupsko sjedište i prisjećajući se prvoga varaždinskog biskupa Marka Culeja. Slijedila je izvedba duhovnog ostvarenja Nisi Dominus, HWV 238, potom Koncerta za orgulje u F-duru, HWV 295 u kojemu je solističku dionicu pomno interpretirao varaždinski orguljaš Višeslav Jaklin i na kraju velebnog Utrechter Te Deuma, HWV 278. Sa solistima, Barbarom Fink, sopran, Norom Nemec, mezzosopran, Nicholasom Spanosom, kontratenor, Andrejusom Kalivanosom, tenor i Gerdom Kendeom, bas, gosti iz Graza i izvrstan varaždinski amaterski katedralni zbor Chorus Angelicus, koji je zborovođa Anđelko Igrec doveo na doista visoku razinu pjevanja, ispunili su svečarsku večer Varaždinske biskupije skladnim i izvedbeno pouzdanim interpretacijama.

Puni sklad stilske vjerodostojnosti, sada u manjem komornom sastavu, potvrdio je i Ansambl Responsorium, koji je nastupio 23. rujna na jutarnjem Koncertu uz baroknu kavu u Renesansnoj dvorani Staroga grada u Varaždinu. Bila je to posveta 400. obljetnici prvotiska zbirke Amorosi concetti talijanskog skladatelja koji je profesionalni život proveo u Splitu i na Hvaru Tomasa Cecchinija. Zbirka tiskana u Veneciji 1612. godine, a koja sadrži madrigale sa sadržajima ljubavne poezije, potvrđuje visoku razvijenost ranobarokne monodije. Sopranistice Tamara Franetović Felbinger i Martina Klarić, zajedno s basbaritonom Darkom Solterom, izmjenjivali su se u izvedbama tih nadasve lijepih svjetovnih dokumenata razdoblja koje je znalo uzdizati plemenite osjećaje. Augustin Mršić, viola da gamba, István Kónya, chitarrone i Mario Penzar, čembalo osiguravali su pouzdanu instrumentalnu pratnju, a Ana Benić i Dani Bošnjak s blok flautama naglašeno su virtuozno predstavili instrumentalna intermezza iz pera B. Marinija, M. Cazzatija i T. Merula. Tako su već prvi dani 42. Varaždinskih baroknih večeri bili ispunjeni glazbenim poslasticama koje tradicionalno rese ovaj ugledni nacionalni festival donoseći vrijedne skladbe velikih, ali i manje poznatih skladatelja razdoblja, koje varaždinske svečanosti barokne glazbe približavaju uvijek brojnoj i zahvalnoj publici.

Barokna glazba u Varaždinu u punome sjaju

Kako su se 42. Varaždinske barokne večeri odvijale u znaku prijateljske suradnje s Republikom Austrijom, kao državom-partnerom festivala, bio je zastupljen veći broj austrijskih ansambala specijaliziranih za povjesno utemeljeno interpretiranje barokne glazbe. U tom je kontekstu gostovanje sastava Ars Antiqua Austria, ansambla za novu baroknu glazbu, bio pravi primjer izvođačke prakse utemeljene na detaljnim muzikološkim istraživanjima koja na koncertne podije uvode manje poznata skladateljska imena. Na koncertu održanom 23. rujna u Uršulinskoj crkvi Rođenja Isusovog nastupili su Erich Traxler, čembalo/orgulje, Daniel Oman, barokna gitara i Gunar Letzbor, violina, ujedno i umjetnički voditelj u svijetu dobro afirmiranog ansambla, koji je inače mnogo brojniji, iako su u Varaždinu nastupila tek trojica njegovih članova. Program se sastojao od šest Sonata za violinu i basso continuo talijanskog skladatelja Giovannija Antonija Pandolfija Meallija (oko 1620.-iza 1660.), virtuoza koji je djelovao na dvoru nadvojvode Ferdinanda Karla i njegove supruge Anne von Medici u Innsbrucku. Očito je bila riječ o itekako sposobnom violinistu čije Sonate, nastale od 1652. do 1660. godine, nose imena umjetnika okupljenih na dvoru i kao Sonate a Violino solo per chiesa e camera upućuju da je njihovo izvođenje bilo namijenjeno jednako crkvenim kao i svjetovnim prostorima.

Detalj iz barokne komične opere u izvedbi španjolskog ansambla Le tendre amour u varaždinskom HNK-u

Solist Gunar Letzbor najavio je svoj koncert kao nastajanje »nove glazbe«, kao živo sjećanje na prošlost i oživljavanje stare glazbe u novome duhu. I doista, svaka je sonata zaživjela kao samosvojni dokaz glazbenoga stila koji svojim izražajnim slobodama i manirizmima, kao što su to »orijentalne« povećane sekunde, razigrani trileri i uzbudljiva tremola u kratkim notnim vrijednostima, potvrđuje živu skladateljsku maštu, ali i sjajnog interpreta sposobnog da na slobodan, oduševljavajući i neposredan način interpretira glazbu iz njezine nutrine i udahnjuje joj punoću trajnoga čuđenja. Publika je oduševljenim pljeskom ispratila glazbenike, čije je muziciranje neobuzdano maštanje, a Letzboro sviranje iskaz izuzetne glazbenosti i osjećaja za vitalnost baroknoga idioma, pa je cjelina bila odlično predstavljanje Meallija kao dobro došle novosti u bogatom baroknom repertoaru.

Već sljedeće večeri, 24. rujna, mogla je brojna varaždinska publika, sada u Franjevačkoj crkvi, uživati u baroknim biserima koncertantne i vokalno-instrumentalne glazbe. Nastupio je Varaždinski komorni orkestar pod umjetničkim vodstvom violončelista Krešimira Lazara, a na programu su bile tri instrumentalne skladbe Georga Muffata (1653.-1704.), te moteti i kantata Antonija Vivaldija (1678.-1741.), Alessandra Scarlattija (1660.-1725.) i Niccolòa Jommellija (1714.-1774.). U Muffatovim Concertima naglašene plesne ritmičnosti, koji vrlo nadahnuto spajaju utjecaje francuske i talijanske tradicije, koje su znalački unosili u njemačku baroknu praksu, iskazali su se varaždinski gudači kao precizni interpreti, ali pravu je buru sjajnih interpretacija postizala solistica večeri, sopranistica Ivana Lazar. Vivaldijev motet »Nulla in mundo pax sincera«, Scarlattijeva kantata »Su le sponde del Tebro« i Jommellijev motet »Barbara poena afflicta« zasjali su u punom sjaju vokalnog umijeća, bravuroznim koloraturama, nježnim zapjevima plemenite nosivosti, riječju u pjevanju oslobođenom svakog napora, a usmjerenom na što je moguće vjerniju evokaciju melodijskih linija i u svakom detalju vjerne emisije lijepo oblikovanoga tona. Na kraju večeri izveden Jommellijev motet, posebno medidativni stavak »Gorke suze« i virtuozna »Alleluja« zaključili su koncert kojim se Ivana Lazar predstavila kao nepogrešiva koloraturna pjevačica ali i kao nadasve pouzdana pjevačica velike glasovne izražajnosti.

Barokni festival nedvojbeno je nezamisliv bez orguljskoga recitala, za što su se organizatori pobrinuli pozivom u goste poljskog orguljaša Andrzeja Białka. Muzicirajući na velikim orguljama varaždinske Katedrale 25. rujna dokazao je profesor na Orguljaškom odjelu Glazbene akademije i na Državnoj glazbenoj školi u Krakówu da je doista odličan poznavatelj »kraljice instrumenata«. Odabravši za početak koncerta četiri skladbe iz Varšavske tabulature iz 17. stoljeća i Preludij u d-molu poljskoga baroknog skladatelja Jana Podbielskog otkrivao je Białko svoje raskošno umijeće registriranja i biserno jasnog muziciranja, da bi u djelima Magnificat primi toni, BuxWV 203 i u Preludiju u g-molu, BuxWV 149 poznatog njemačkog skladatelja Dietricha Buxtehudea (1637.-1707.) razotkrio puno bogatsvo orguljskoga majstorstva.

Nastup nagrađenog izraelskog ansambla NAYA u Viteškoj dvorani dvorca Trakošćan

Pa ipak, ono što ćemo s ovog koncerta ponijeti kao vrhunac sviranja na orguljama bile su interpretacije djela J.S. Bacha (1685.-1750.), njegove Fuge sopra il Magnificat, BWV 733, Šest korala različitih vrsta (Schüblerovi korali) BWV 645-650, te antologijskog Concerta u a-molu, BWV 593. Tako vrsne izvedbe ponukale su nas da požalimo što je nestankom dnevnika »Vjesnik« s naše izdavačke scene ukinuta i mogućnost dodjele Nagrade »Kantor« za najbolju izvedbu djela J.S. Bacha, koju je »Vjesnik« tradicionalno dodjeljivao u okviru VBV-a. Doista, Białkova je tehnika sviranja bils superiorno pouzdana, svaki ton čujan i odmjeren, a cjeline dojmljive i virtuozno izvedene rukama i nogama. Muziciranje je to kojim se glazba za orgulje ističe kao posebno bogatstvo baroknoga razdoblja, kao uzvišeni poklon »duše pred Gospodinom«, kako je moguće parafrazirati naslov jednog od Bachovih korala.

Iste je večeri 25. rujna u Kapeli obitelji Erdödy u varaždinskom Starom gradu baroknu gitaru, teorbu, arhilutnju i baroknu lutnju biranim programom predstavio srpski glazbenik Darko Karajić. Zagrebački đak iz razreda Istvana Römera na Muzičkoj akademiji, danas i sam profesor na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu, Karajić je u nizu skladbi izmjenjivao svoja glazbala, ali se tek u Suiti u d-molu Silviusa Leopolda Weissa (1686.-1750.) na baroknoj lutnji vinuo do impresivnijeg muziciranja, što svakako nije bilo dovoljno da njegov recital doživimo kao osobito uspjelu večer s karakterističnim baroknim glazbalima.

Austrijski Ansambl Triagonale, koji je 2001. utemeljio tenor i umjetnički voditelj Michael Paumgarten, pamtit ćemo po osobito pomno odabranom repertoaru uglazbljenih stihova Salomonove Pjesme nad pjesmama, okupljenih pod naslovom koncerta »Noću tražim, koga moja duša ljubi«. Riječ je o renesansnim i baroknim skladateljima koji su bili inspirirani divnim slikama dirljivo i poetski opjevane ljubavi, a Paumgarten je za izvedbu tražio i glumca koji je čitao hrvatske prepjeve iz Biblije. Tako je varaždinskom glumcu Ozrenu Opačiću pripao zadatak uvođenja u glazbene primjere, a sopranistica Barbara Zanichelli, alt Terry Wey, tenor Raffaele Giordani, bas Ulfried Staber i tenor Michael Paumgarten uz pratnju bassa continua (orgulje, lutnja i viola da gamba) nizali su bisere renesansne vokalne polifonije i barokne monodije uz pratnju na način koji je potpuno opravdano izazivao oduševljenje slušatelja. Pjesma nad pjesmama u viđenjima G.P. Palestrine, C. Monteverdija, G. Dufaya, J.H. Scheina, A. Willaerta, A. Grandija, I. Poscha, J. Despreza, H. Schütza i O. di Lassa razotrikavala se u svakom od stihova plemenite pohvale ljubavi u predanom pjevu vokalnih solista kao i u savršenoj ravnoteži pjevačkoga kvinteta. Bili smo posebno obradovani činjenicom što se u izboru našao i motet »Vulnerasti cor meum« iz zbirke Sacrae cantiones hrvatskog ranobaroknog skladatelja Ivana Lukačića (1575.-1648.), kao primjer iznimnne nadahnutosti koji je u pjevu alta Terryja Weya zazvučao uzvišeno i skladno.

Kada je pak riječ o instrumentalnim oblicima koje je iznjedrilo barokno razdoblje, posebno mjesto svakako pripada solističkom koncertu, u što su nas svojim koncertom zdušno uvjerili London Handel Players na koncertu u crkvi sv. Nikole, 27. rujna. Dakako, osobito je oduševljenje muziciranjem postizala renomirana flautistica Rachel Brown, u čijem su poletnom i tehnički sigurnom sviranju Koncert za flautu u g-molu, HWV 287 G. F. Händela i Koncert za flautu u d-molu, H425 C.Ph.E. Bacha zasjali na posebno vjeran izvedbeni način barokne autentičnosti. Tom idealu povijesne izvođačke prakse pridružila se i gošća glazbenika iz Londona, hrvatska violinistica Laura Vadjon izvedbom Koncerta za violinu u D-duru, op. 3, br. 9, RV230 Antonija Vivaldija, a ravnatelj London Handel Players, violinist Adrian Butterfield, pridružio joj se u poletno izvedenom antologijskom Koncertu za dvije violine u d-molu, BWV 1043 J.S. Bacha. Vrsnog violinista Adriana Butterfielda čuli smo kao solista i u izvođenju Händelove Sonate a 5 u B-duru, HWV 288, da bi britanski glazbenici, Brown i Butterfield, dobro poznati u Varaždinu kao voditelji Ljetne škole barokne glazbe »Aestas musica«, zaključili večer baroknih solističkih bravura Koncertom za flautu i violinu u e-molu G.Ph. Telemanna, glazbom velike melodijske maštovitosti i skladateljsko-tehničkog umijeća savršene barokne izričajnosti kojoj se Varaždinske barokne večeri s toliko uspjeha kod uvijek brojne publike već desetljećima posvećuju.

Barokni festival nacionalno i internacionalno visokog ugleda

Programsko proširenje ovogodišnjeg festivala barokne glazbe osigurao je austrijski Ansambl Unicorn, koji se 28. rujna u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu predstavio programom ljubavnih pjesama izvođenih u Austriji od 12. do 14. stoljeća. Povijesno poznati »Minnesang« (Minne je stara riječ za ljubav, dakle ljubavni pjev) na njemačkom govornom području obiluje repertoarom pjesama koje su izvodili pjesnici-pjevači koji su uglavnom bili plemićkog podrijetla i čija je glavna tematika bila ljubavna, a većinom su tekstovi, rjeđe i melodije, sačuvani u rukopisnim pjesmaricama koje su naziv obično dobivale prema gradu u kojemu su pronađene. Članovi Ansambla Unicorn – Hermann Oswald, tenor, Guillermo Perez, organetto, Thomas Wimmer, lutnja, Marc Lewon, lutnja i fiddle, Wolfgang Reithofer, udaraljke i zvona, te umjetnički voditelj Michael Posch s blokflautama, u slijedu su angažiranog i usklađenog muziciranja izveli pjesme Heinricha von Lienza, Heinricha von Meißena, Johanna von Bopfindena, Neidharta, Friedricha von Sonnenburga, Hermanna Damena i Hawarta, kao i nekoliko instrumentalnih skladbi iz 14. stoljeća anonimnih autora. Divili smo se pjevanju tenora Hermanna Oswalda, njegovim interpretacijama na staronjemačkom jeziku koje su djelovale autentično i osjećajno. Kada je pak riječ o instrumentalistima, Michael Posch je pokazao virtuozno sviranje na blokflautama koje se u njegovom izvođenju otkrivaju kao glazbala poletnih i virtuoznih mogućnosti.

Kako Varaždinske barokne večeri u svoj program tradicionalno uključuju jutarnje koncerte uz baroknu kavu u prelijepom ambijentu Viteške dvorane Dvorca Trakošćan, nastup Ensemblea NAYA privukao je 29. rujna brojnu publiku. A prema doživljaju koji su priredili glazbenici Yair Dalal, ud, Thomas Boysen, teorba, Nora Roll, viola da gamba, Erez Mounk, udaraljke i Yotam Haimovich, sitar, na čelu sa svojim umjetničkim voditeljem, britansko-izraelskim kontratenorom Yanivom d’Orom, slušatelji, kojih je ipak bilo u ograničenom broju zbog veličine prostora, mogu se smatrati osobito povlaštenima. Naime, gosti su održali jednosatni koncert pod naslovom »Liquefacta est...«, dakle »Otopljena je duša moja«, što je stih iz biblijske Salomonove Pjesme nad pjesmama, a izvedbe su okupile motete Claudija Monteverdija, Alexandera Boskovicha i Alessandra Gradija, te seriju anonimnih i tradicionalnih napjeva na ladino i hebrejskom jeziku.

Bio je to pravi vatromet pjesama posvećenih ljubavi i ljepotama prirode, budući da je Yaniv d’Or, Židov sefardskog podrijetla, uspio u autentičnom baroknom idiomu predstaviti program čije su glavne značajke čisto i glasovno bravurozno pjevanje i isto tako virtuozno muziciranje instrumentalista u uvijek novim kombinacijama glazbala i u karakterističnim bojama i ugođajima. Kako je Ensemble NAYA nastupio i u Ludbregu, Križevcima i Krapini, njihovo je muziciranje čuo znatno veći broj slušatelja, a prema onome što smo čuli u Trakošćanu možemo vjerovati da je pred ovim mladim sastavom bogata budućnost. Posebno obogaćenje svakako predstavljaju tradicionalna ladina, baština sefardskih Židova protjeranih iz Španjolske u 14. stoljeću, čija je emocionalna sadržajnost neosporiva kao i ljepota melodijske izražajnosti, pa je posebno dojmljiva »Adio querida«, »Zbogom voljena«, na uporni pljesak publike u trakošćanskom dvorcu morala biti i ponovljena.

Tirolski barokni orkestar i Vokalni ansambl Novo Canto u varaždinskoj Katedrali (29. rujna 2012.)

Još jedan program austrijskih glazbenika privukao je 29. rujna u varaždinsku Katedralu brojne slušatelje. Nastupili su Tiroler Barockinstrumentalisten i Vokalni ansambl NovoCanto sa solistima – Barbarom Pöltl, sopran, Jakobom Huppmannom, kontratenor, Virgilom Hartingerom, tenor i Andreasom Mattesbergerom, bas bariton pod ravnanjem umjetničkog voditelja dirigenta Wolfganga Kostnera; oni su izveli četiri kantate J.S. Bacha. Baština Bachovih kantata, osobito bogat dio njegova stvaralaštva za potrebe protestantskih crkvenih obreda koji sadrži više od 170 naslova i ispunjava tri godišta nedjeljnih i blagdanskih datuma crkvenih godišta, neiscrpno je blago duhovne glazbe koju je ostavio iskreni Lutherov sljedbenik i ponizni, bogobojazni vjernik, skladajući ta djela u naročito velikom broju za vrijeme obavljanja svoje kantorske dužnosti u crkvi sv. Tome u Lepzigu u razdoblju od 1723. do smrti 1759. godine.

Glazbenici iz Tirola odabrali su kantate »Ich hab in Gottes Herz und Sinn«, BWV 92, »Wer Dank opfert, der preiset mich«, BWV 17, »Wer gläubet und getauft wird«, BWV 37 i »Wohl dem, der sich auf seinen Gott«, BWV 139, približivši nam ostvarenja velike glazbene vrijednosti i umjetničke snage vrlo solidnim, iako ne i oduševljavajućim interpretacijama. Naime, muziciranje instrumentalista i vokalnog ansambla bilo je stilski primjereno i dobro uvježbano, ali mu je nedostajalo žara koji bi Bachovu genijalnu inspiraciju prenio na dojmljiviji način, a niti u pjevanju svih solista nismo mogli u potpunosti uživati. Tako su najviše tenor Virgil Hartinger i basbariton Andreas Mattesberger uspjeli u svojim arijama prekoračiti granicu koja slušatelju pruža istinske užitke pjevanja. Pa ipak, publika je umjetnike ispratila dugim pljeskom i zacijelo bila zadovoljna odabranim programom kojim je sadržajno upotpunjen program festivala.

Posebnost ponude 42. Varaždinskuh baroknih večeri bio je program »Vino i barokna glazba«, održan u noćnom terminu 29. rujna u parku dvorca Opeka, na ladanjskom imanju obitelji Rožmarić, koji su ispunili članovi Hrvatskoga baroknog ansambla Tanja Rupnik i Martina Klarić, soprani, Tanja Tortić, violina, Ivan Jakšević, violina, Adam Chelfi, violončelo i Pavao Mašić, čembalo, pod umjetničkim vodstvom i uz sviranje violinstice Laure Vadjon. Slušali smo vokalne i instrumentalne barokne skladbe koje opajaju ležernijim ugođajem, a da pritom poštuju sve zakonitosti skladateljskog stila u zahtjevnim tehničkim bravurama i u složenim oblicima glazbe ovoga razdoblja – antologijski Pachelbelov Kanon, skladbe Giulija Caccinija, Biagija Marinija, Marca Uccelinija, Henryja Purcella, Claudija Monteverdija, Arcangela Corellija i na kraju poznatu Vivaldijevu La Folliju. Nakon podatnog muziciranja zagrebačkih specijalista za barokno interpretiranje brojna je publika uz osvježenje vinskih kupica i bogatu gastronomsku ponudu još dugo ostala u ugodnom ambijentu ladanjskog imanja gostoljubive obitelji Rožmarić.

Festival obogaćen i baroknom operom

Osvrt na nastup španjolskog ansambla Le tendre amour, s izvedbom opere »Los elementos«, operom armonicom al estilo ytaliano, kako ju je označio njezin autor, španjolski barokni skladatelj Antonio Lieteres (1673.-1757.), uvjetuje korištenje najpohvalnijih epiteta. Bila je to jedina operna izvedba na 42. Baroknim večerima, a svi koji su bili nazočni u gledalištu HNK-a u Varaždinu 30. rujna sigurno će tu večer pamtiti kao iznimno zabavnu, razdraganu, raspjevanu i razigranu prigodu da u stilski i tehnički odličnoj kondiciji interpreta dožive barokno glazbeno kazalište.

Detalj sa zajedničkog koncerta Varaždinskoga komornog orkestra i učenika-solista Glazbene škole Varaždin

U sadržajnom se pogledu prema libretu nepoznatog autora u ovoj operi ne događa mnogo: likovi, elementi Zrak, Zemlja, Voda i Vatra, uz sudjelovanje Aurore (Zore) i pjevača koji utjelovljuje Vrijeme, u jednosatnom se trajanju nadmeću tko će briljirati kompliciranijim koloraturama, tko biti duhovitiji, a tko više nasmijati i razgaliti gledatelje. Zasluge za tako živu predstavu poglavito pripadaju glumcu, istovremeno i redatelju, Adriánu Schvarzsteinu, koji je scensko događanje postavio u tavernu, gostionicu, što otvara mogućnosti za oslobođenu igru i uključivanje publike u radnju, te tako do krajnjih granica »raspojasao« događaj. Schvarzstein dolazi iz cirkusa, on je i gutač vatre, pa je svojim glumcima-pjevačima znao omogućiti komunikaciju s gledateljima otvorivši prednji dio pozornice i stepenicama ga izravno povezavši s publikom. Ali, uz svu tu vrevu i živost koje se događaju na pozornici, ipak najviše oduševljava Literesova glazba koju su svi interpreti, četiri sopranistice – Luanda Sigueira da Silva, Sara Rosique, Marina Pardo i Lidia Vinyes Curtis, bariton Donato di Gioia, te odlični instrumentalisti Adriana Alcaide i Maria Gomis, violine, Katy Elkin, oboa, Lixsania Fernándeez, viola da gamba, Krishnasol Jiménez, teorba i gitara, Adrián van der Spoel, gitara, Esteban Mazer, čembalo i Sergey Saprychev, udaraljke, oživjeli s toliko barokne pokretljivosti i izvođačkoga žara da pljesku na kraju izvedbe nije bilo kraja. Doista, upoznali smo baroknu španjolsku zarzuelu koju bi svaki ljubitelj barokne opere samo mogao poželjeti.

Kako je Varaždin poslovično poznat kao grad glazbe, nastup domaćih snaga, Festivalskog orkestra i Mješovitog zbora Glazbene škole u Varaždinu – sa solistima Andreom Nikolić, violina, Hrvojem Jugovićem, fortepiano, Anom Lice, sopran i Korom Pavelić, mezzosopran, pod ravnanjem varaždinske dirigentice Dade Ruža, bio je prigoda da se većim brojem djela upozna češkog skaldatelja Jana Křtitela Vaňhala (1739.-1813.), koji je jedan dio života proveo i u Varaždinu na imanju grofa Erdödyja. Upravo je činjenica Vaňhalova djelovanja u Hrvatskoj potaknula pokojnog akademika Lovru Županovića da ovog plodnog skladatelja uključi u »varaždinski skladateljski krug«. U izvedbi Koncerta za klavir i orkestar u C-duru, W Iia C9 briljirao je na povijesnom fortepianu pijanist Hrvoje Jugović, koji živi i radi u Beču, čije je sviranje plijenilo pažnju virtuozitetom ali i muzikalnošću, dok su duet Fac me cruce iz Stabat mater vrlo su dojmljivim pjevanjem ostvarile Ana Lice i Kora Pavelić. Sviranju violinistice Andree Nikolić u Koncertu za violinu i orkestar u C-duru, W Iib C2 nismo se u mogućnosti jednako diviti, jer joj nedostaje sigurnosti i intenziteta, ali završni Te Deum, koji je snagom brojnosti članova zdušno otpjevao Mješoviti zbor Glazbene škole u Varaždinu, koji u okviru svojega rada vodi prof. Dada Ruža, zaključio je zanimljivu večer djela koja stilski već ulaze u klasicizam 18. stoljeća.

Tradicionalno se na kraju festivala upriličuje i koncert učenika Glazbene škole u Varaždinu s Varaždinskim komornim koncertom, pa je tako bilo i ove godine, 2. listopada u Katedrali. Koncert je bio posvećen 70. obljetnici života i 50. obljetnici umjetničkog djelovanja primadone Ruže Pospiš Baldani. Ona je kao iznimno nadarena pjevačica stasala upravo u Varaždinu, bila je nazočna na koncertu i pozdravljena dugim, oduševljenim pljeskom Varaždinaca koji itekako znaju cijeniti domete koje je u svojoj karijeri ostvarila »najdraža varaždinska Ruža«. Plejada mladih talenata ispunila je večer biranim baroknim ostvarenjima, a za njihove uspjehe svakako treba čestitati i profesorima, koji očito nastavljaju vrsnu glazbenu pedagogiju na jednoj od najstarijih glazbenih škola u ovom dijelu Europe.

Slušali smo najmlađe violinistice – Paulu Grabar, Luciju Brašnić i Rutu Babić, osnovnoškolke s koncentriranom izvedbnom Canona za tri violine i gudače J. Pachelbela u obradi Davora Bobića; zatim pijanista Tomislava Kopjara u prvom stavku Bachova Koncerta za klavir i orkestar u D-duru, BWV 1054; sopranisticu Gabrijelu Deglin, koja je izvela Vivaldeijevu ariju O servi volate; violinista Frana Bobića, u stavku iz Bachova Koncerta u a-molu, BWV 1041, te Bachova Koncerta u d-molu, BWV 1052. Slušali smo i vrlo nadarenu flautisticu Andreu Vadjon sa stavcima iz Bachove Suite u h-molu, br. 2, BWV 1067; sopranisticu Dorotheu Kocijan s poznatom Gluckovom arijom Che faro senza Euridice; osnovnoškolku Lanu-Luciju Horvatić s Vivaldijevim Koncertom a-molu, br. 4, a u završnici još rječitije talente – pijanisticu Helenu Herman sa stavkom Bachova Koncerta u g-molu, BWV 1058, te sopranisticu Rafaelu Čanžar s Händelovom arijom P

* * *

Riječju, Varaždin je dvanaest dana živio baroknu glazbu na najbolji mogući način, potvrđujući tako visoke standarde svojih Varaždinskiih baroknih večeri kao nacionalno i međunarodno potvrđenog i uglednog festivala. To svakako nije malo, a organizatori, na čelu s ravnateljem Davorom Bobićem i direktorom varaždinskoga Koncertnog ureda Raymondom Rojnikom, već se odlučno pripremaju i za izdanje manifestacije u 2013. godini, za koju će po svemu sudeći država-partner biti Rusija.

Nagrađenici 42. Varaždinskih baroknih večeri

Varaždinske barokne večeri već tradicionalno dodjeljuju dvije festivalske nagrade – Nagradu »Ivan Lukačić« za muzikološki rad i najviši izvodilački domet ansambla, te Nagradu »Jurica Murai« za najbolju interpretaciju na festivalu. Nažalost, ove godine po prvi put nije bila dodijeljena i »Vjesnikova« tradicionalna Nagrada »Kantor« (za najbolju izvedbu djela J.S. Bacha), i to zbog gašenja dnevnog lista »Vjesnik«. No, kako je upravo J.S. Bach nezaobilazni autor na ovome jedinstvenom festivalu barokne glazbe, možda će se već na 43. Varaždinskim baroknim večerima pojaviti i novi utemeljitelj istovrsne festivalske nagrade.

Sve izvedbe ansambala i solista na 42. Baroknim večerima pratio je stručni žiri, u sastavu: dr. sc. Zdenka Weber, predsjednica te članovi (inače profesori s Glazbene škole u Varaždinu) – muzikologinja Nataša Maričić i pijanist Predrag Šantek. Nagradu »Ivan Lukačić« žiri je jednoglasno dodijelio španjolskom ansamblu Le tendre amour, za njihovu sjajnu izvedbu malo poznate barokne opere »Los Elementos« Antonija Literesa (1673.-1757.), »prvorazrednog skladatelja, vjerojatno jedinoga koji je bio sposoban ujediniti veličanstvenost i dražest stare glazbe s uzbuđenjima moderne glazbe«. A članovi opernog ansambla Le tendre amour iz Barcelone, predvođeni redateljem i glumcem Adriánom Schwarzsteinom, uz virtuoznu glazbu pratećeg instrumentalnog ansambla, pružili su oduševljenoj varaždinskoj publici nezaboravan doživljaj glazbenoga kazališta koji se ujedno nametnuo i kao najviši izvodilački domet na ovogodišnjem festivalu.

Pri dodjeli tradicionalne festivalske Nagrade »Jurica Murai« za najbolju interpretaciju, vrijedi naglasiti, žiri se nije mogao odlučiti za samo jednog nagrađenika, pa je tako nagrada ravnopravno pripala sopranistici Ivani Lazar i izraelskom Ensembleu NAYA. Izbor vrhunskih ostvarenja baroknoga repertoara – duhovnih moteta i svjetovnih kantata A. Vivaldija, A. Scarlattija i N. Jommellija za sopran solo, uz preciznu pratnju Varaždinskoga komornog orkestra – bile su partiture koje su Ivani Lazar pružile sjajne mogućnosti za predstavljanje njenog pjevačkog umijeća u širkom rasponu njegovih elemenata. Riječju, Ivana Lazar predstavila se kao nepogrešiva koloraturna pjevačica, ali i kao nadasve pouzdana sopranistica velike glasovne izražajnosti, pa joj je zasluženo pripala Nagrada »Jurica Murai«.

Osobito dojmljivim glazbenim interpretacijama i tehničkom perfekcijom, ali i onim posebnim djelovanjem na slušatelje kojim vrhunski glazbenici uspijevaju zatitrati osjećajne žice publike – istaknuo se na 42. Baroknim večerima Ensemble NAYA, i to na sva četiri svoja održana festivalska koncerta (u Ludbregu, Križevcima, Krapini i Trakošćanu). Petoro vrsnih instrumentalista virtuoznim su muziciranjem i u skladu s osobnim nadarenostima pratili glasovno čisto i tehnički besprijekorno pjevanje svoga umjetničkog voditelja, kontratenora Yaniv d›Ora. Štoviše, instrumentalisti su se predstavili i solistički kao tehnički superiorni i interpretativno uvjerljivi glazbenici, dok je kontratenor Yaniv d›Or svojim osebujnim i zanonim pjevanjem pobuđivao osobito impresivne emocionalne napetosti.

Ukratko, svi nagrađenici zaslužuju čestitke, a ako se nastavi u istom intenzitetu vrsnih izvedbi, valja sa zanimanjem očekivati i 43. Varaždinske barokne večeri.

Nagrađenici 42. Varaždinskih baroknih večeri s organizatorima-domaćinima festivala