Zona ozona

MJESTO KRAJ PROZORA

Što bih sve mogla sačuvati za te,

Od zaborava oteti i praha?

Svilu i zlato, biser i granate

Što druge ljude ostavi bez daha?

Grm zimzelena, lovor, ružu živu,

Platno u rami, što bogatstvo vrijedi?

Starinsku čipku, od prašine sivu,

Jednu riječ u pismu, slovo što ne blijedi?

Želiš li tajnu, riječ i čvrstu vjeru,

Srce u koje nitko neće stati?

Slavu čudaka što živi na peru,

Koja bi mogla u naprstak stati?

Od svega toga pomalo il’ ništa?

Ljubimo žarko, varamo se često.

Pogled na more, žamor pristaništa;

Kraj prozora čuvat ću ti mjesto.

(2011.)

POD DUNJOM

Jeste li kraljice ili sirotice,

Dunje u lišću, žute ljepotice?

Karuce kolovoza putem voze

Žut teret s cjelovom tuberkuloze.

Pod krošnjom ljeta ljubavna sjeta;

Sad lišće vrtloži na kraj svijeta.

Krtičnjak motri slijepom zjenom

Ose u krčagu razbijenom.

Pod stablom grimizne vinobojke,

U lišću stisnute, ko male dojke.

Rujan vam dade put glatku, sjajnu:

Kraljevske ložnice čuvate tajnu.

(2011.)

ZRINJEVAC, STUDENDAN

Zrinjevac, studendan; u gradu stiska.

U oblacima micanja sniježna.

Svaka platana ko odaliska

Što ljubavnika čeka nježna.

Srebrnopute, na pragu zime,

Još nude svijetu svoju ljepotu.

Na jednoj od njih tvoje ime.

Pamtim toplinu i ljepotu.

I odjednom mi toplo bude:

Znam da će sve na dobro izaći.

Uranjam spokojno među ljude:

Besmrtan osmijeh tu ću naći.

Po kori prođem vrhom prsta;

Ožive slike, tajne noćne.

Nisu li one naša vrsta,

Te bijele duše, čiste i moćne?

Zastanem trenom, odgovor nađem:

Negdje me čekaš, ništa ne pitaš.

I kad za ugao ulice zađem,

Vidjet ću kako k meni hitaš.

(2011.)

YESTERDAY...

Još jučer trava-plašt mladokralja,

Plahte od rutvice, zastor od čkalja.

U oku obris i lik tvoj bjehu,

I radost: mlado vino u mijehu.

Sad zima nosi surku mrku,

Kraj brazde zec u brzotrku.

Inje svjetluca i svud se mrači.

Gdje ću te naći? Gdje ću te naći?

(2011.)

ANIMACIJA

Koga li zanima moja anima,

Pitam se satima, pitam danima.

U praznom hodu među ekranima,

Među jatacima i jaranima?

Anima zaspala pod papirima,

U mračnu podrumu među krumpirima,

U noćnoj tinti s netopirima,

Umjesto s kraljevima i pastirima.

Na put je trebala krenuti davno,

Da za me stekne ime slavno.

U ovo vrijeme bogojavno,

Da očisti se tajno i javno.

Al’ ona tuguje i ona čuči,

Na svoju zvijezdu vrebajući,

U tijelu ruševnu, ledenoj kući,

Dok zanat patnje ne izuči.

Koga li zanima moja anima?

Pitam se satima, pitam danima...

(2011.)

MISTIKA ŠUME, DREVNOST

Kuća bez krova, odaje od sjene,

Gušter od inja među bršljanima.

K sjeveru hrli šuma provjetrena:

Caklinom bijelom rastvara je zima.

Jedino korov još se drsko koči,

Izlažuć svoje pregorene rite.

Gospodstvo njeg’vo vide rijetke oči:

U škrinje trnja panaceje skrite.

Obavija nas mistikom samoće,

Vodi kroz karme, kroz utjelovljenja.

Zatraviti nas od ljepote hoće,

I biće u tren u atome mijenja.

Kakvi smo ušli? Gdje ćemo izaći?

Zmija, crv, trčka: šareni koloplet.

U koji ćemo kvadrant svijeta zaći,

Ko ljubavnici pronađeni opet?

Odjednom Sunce: svjetlokrug se stvori.

Povlači magla spleteno povjesmo:

Kao da netko tiho izgovori:

Drevna je šuma, mi odavna jesmo!

(2012.)

VEČERNJA NJEŽNOST

Gdje su one stvari, koje želim strasno,

A drugima znače od najmanjeg manje?

Gdje je vrh planine, modro prianjanje,

Kad se povrh šume slegne nebo jasno?

Gdje je vlažna školjka u sjeni od palme,

I obris na pijesku tijela prepletena?

Od Vječnosti vrata, pustoš bezimena,

O kojoj je more šumorilo psalme?

Gdje smo, dušo moja, mi ljudi od gline,

Spremni jedno drugom pokloniti dušu?

Gdje ćemo se naći, kroz maglu i tmušu,

Kad večernja zvijezda zasja kroz visine?

Tražim prstom, slovom, jezikom i umom,

Odgovore želim, tapkam kroz bjelinu.

Gdje ljubavi naći dom i poputbinu,

Dok mjesečev odsjaj klizi praznim drumom?

(2012.)

KOLOVRATNA, NEPOVRATNA

Život vrti kolo, na kapaljku snaga.

Ilijada nova u grču se stvara.

Zorom nikne cvijeće i dušu razdraga,

Hrabrost daje ruci što knjigu otvara.

Otok, sam u magli: postojbina sanja.

Iskra svijesti pali svjetiljku u šumi.

Zakon što se vazda jačemu priklanja:

U prolazu Hamlet ludilo odglumi.

(2012.)

STAROZLATNA, S MALO HRĐE

Stare kuće, stare knjige, stari šal i cipele,

Stare priče, stare slike, crvotočno, staro sve.

Stari puti, staro društvo, prašne stare novine.

Stare greške, stare brige, starom nebu molitve.

Staro srce, korak klecav, pruga trošna, stare šine.

Stari miris posteljine, paučine i prašine.

Staro, slavno i pradavno, staro kao Rat i mir.

Staro samo jedno hoće: od mladosti eliksir!

(2012.)

PREUMORNA

Umor dođe od čekanja, predugoga nesretanja.

Od čitanja i crtanja i po ravnom posrtanja.

Od novina bez novosti i zemaljske olovnosti,

I od neba što te tišti i od ništa što te ništi.

Umor se od riječi stvori, od praznine što umori.

Od vrtnje u tijesnom krugu, prašine u vidokrugu.

Od svađe i od zle krvi, tjeskobe što život mrvi.

Od dosade vapijuće, punog trga, prazne kuće.

Od onoga što se mora, bez predaha i odmora.

Umor koji slama kosti, sve od rada bez radosti.

Umor teži od sjekire, svakog dana što izvire

Od nošenja prazne vreće, neljubavi i nesreće.

(2012.)

MJESTA GDJE ME NEMA

S mjesta gdje me nema pitaju se gdje sam,

Pronaći me žele na sto i jedan način.

Falim im ko tijesto i u njemu sezam,

Kao vidik oku i jelima začin.

Traže me u školi i u mišjoj rupi,

Gdje se druga bića nerado zapute.

Nadižu šešire spavača na klupi,

Razgrću u tami halje i kapute.

Pokazuju moju sliku širom svijeta,

O auri mojoj pričaju se bajke.

Za mnom voda teče i livada cvjeta,

Prisutnost je moja paperjast skut majke.

Znam zašto me traže, što od mene hoće:

Strast za postojanjem, volju da se divim.

Tek ponekad zvončić sumnje zaklopoće:

Na mjestima takvim znaju li da živim?

(2012.)

TEŠKA KIŠA

I pade teška kiša i nebo svuče,

Polete misli kao lastavice kroz eter.

Batićem od opala jezeru površ’ rastuče,

A korijenje pod zemljom isplete pleter.

U kamenu su lica, u šumama su zvijeri.

Pustimo da tvrdoće i kore kiša rastvori.

Aršinom točnim kišotrag svijet premjeri,

I modro oko čežnje u večeri otvori.

Koliko još smo ovdje, zazivajući kišu?

Ljubavna iskra sažgat će našu čilost.

Pod ledinom u cvijeću mrtvi na čas prodišu,

I svi smo opet u krugu, dok pada s nebesa milost.

(2012.)

POLJE RAVNO

Polje ravno gdje raštika raste,

Kišonosni oblak ga preleti.

Lišaj, kamen, modrikaste kraste,

U sprženoj proljetnoj paleti.

Ptičji zbore od sto admirala,

Čujem gdje se prepireš u granju.

Po pržini tristo ogledala:

Dusi ljeta idu kroz kampanju.

Sol u zraku, koja ranu liječi.

Rahla zemlja buja kao tijesto.

Mnogo milja valja nama prijeći,

Da se dođe gdje je duši mjesto.

Tri mi plašta paučina satka,

I pod njima trnju odolijevam

Za mnom hodi moja sjena kratka.

Polje ravno, ja u njemu pjevam.

(2012.)

DRAVSKI TESTAMENT

Meni riblje bratstvo, šuškav šaš i trska,

Meni miris mulja i vlaknasta resa.

Kad sunčeva svjetlost zjenicu isprska

I toče se zlato i med sa nebesa.

Meni dan kraj rijeke, nit tankoga dima,

Purpur što se zlati čaplji ispod vrata.

I zuj sretnih pčela među korovima,

Šaka zrelog šipka, ljepšeg od granata.

Meni cijela rijeka za miraz i leno,

Zavičajna žila što u noći kuca.

Mjesec u njoj čuva zlato taloženo,

Dok krijesnica bezbroj u travi svjetluca.

Svima sve što žele, samo rijeku meni,

Bez žiga i šare na nebeskom svitku.

Kad mi u snu bršljan kičmu ozeleni,

Vjerovat ću, braćo, da sam na dobitku.

(2012.)

ŠIRENJE, IZOMETRIJA

Pada inje vrba kroz gusto rešeto,

Dok treperi povraz nad vodom i resom.

Pod ponjavom rose šuma, mjesto sveto.

U Ivanjskoj noći nebo gori krijesom.

Pletenica čula: boje, zvuci, misli.

Hvatam zlatnu slamku u vrtlogu ljeta.

Zelendvori lipnja, travnjaci prokisli.

Potraži me, lasto, u zaleđu svijeta.

(2012.)