Svijet ne glumi prolaznost

RIBARICA

Ribarica sam!

Bacam mrežu u more!

Čekam

i izvlačim.

U njoj umjesto ribe

nestvarnost, isprana strast, razbaštinjena lijepost, trošne perspektive,

neprilike, zavist, razne izgubljenosti, nasilje, podlost, izdaja i rat,

trajanje razbijeno u najsitnije dijelove, nestalnost, neočišćeni jad,

plač, neizvjesnosti pokrivene pjenom osuđenom na plutanje...

Ne znajući što ću s tim sve vraćam nazad. U more.

Opet bacam mrežu!

Čekam

i izvlačim.

U njoj umjesto ribe

milosrđe, slikovita stvarnost, ideje, mišljenja, neki nepoznati putovi,

razne mogućnosti, neodređenosti, dodiri uklesani u riječi

krhke misli, iluzije, otkopčani strahovi,

prednosti, uplašene dobrote i slučajnosti...

Možda bi se nešto od ulovljenog i moglo upotrijebiti ali...ipak

još ću jednom pokušati. Sve vraćam nazad. U more.

Po treći put bacam mrežu!

Čekam

i izvlačim.

U njoj umjesto ribe

nepredvidiva ljepota, drhtavo savršenstvo, nesvakidašnja toplina,

pružena ruka, poljubaca jato, slatke ovisnosti, mudrosti, vječnost,

sigurnost i vlažne skrivenosti. Gle, tu su i naša šaputanja, oprost,

mnoštvo lijepih riječi, upornost, usplahireni uspjeh oslobođen pokušaja

i futur našeg vremena kojeg sam naštrikala dok sam te čekala u perfektu.

Povrh svega obećanje da ćeš uvijek biti tu i voljeti me...

Koji dobar ulov. Treći put očito i Bog pomaže.

Spremam mrežu. Žurim doma...moram ti to ispričati.

(2010.)

I GREBEN I VAL

Ne trebaju mi veličine

ni bitak zatrovanog mozga

ni soneti ni zlato

ni silne potrebe

ni sumorni krajolici

ni umjetni snijeg

ni telefon ni razgovori

ni strpljenja

ni zanjihana maslinova grana

pod prozorom.

Ni jeka mi ne treba

ni bistri potočić

ni tv program

ni schwarzwaldica

ni sumnja ni sjaj

ni snovi ni stvarnost

ni magle sa slika

ni ružini vrtovi

ni kolovoški hlad

ni sjene ni strahovi

ni prava ni zakoni

ni spokoji

ni uspomene

ni ordeni

ni govori

ni sumnjive osjetljivosti

ni uzdasi ni oprosti

ni dokazi

ni pjev ni ples...

Ni zaborava ne tražim

ni sjećanja...

Ti si moje

ushićeno ogledalo

i greben i val

i sve što tražim ...

Dah života.

Znak ljubavi.

(2012.)

SVIJET JE LIJEP

Ne traži da glumim mudraca

Ne rasipaj gluposti naokolo

I ne sakupljaj kajanja.

Ne muči sebe

Ne posrći preko zgroženosti

I ne nudi me bijedom.

Ne bistri razum spontanošću

Ne pretvaraj ljepotu u trulež

I ne tješi me tišinom.

Ne juri sto na sat za slavom

Ne bauljaj za prošlošću

I ne darivaj me ocvalošću.

Ne stoj na raskrižju predugo

Ne pobiri gorčine

I ne vraćaj se nikad istim putem.

Svijet je tako lijep...

Samo progledaj!

(2012.)

DOĆI ĆU

Na periferiji nečije zabrinutosti

čekao si me s ljiljanom

sa smotkom stihova pod pazuhom

i dlanom punim osmijeha.

I sve bi izgledalo jednostavno

da sat nije zaspao.

Za to vrijeme

ja sam popravljala sjene

razbijala ludilo tamom

pogleda ovješenog o svjetiljku

tražeći putokaz.

Zašto je sve tako neobilježeno?

Na jednoj strani omarina

na drugoj studen u koloni...

neistraženi zločin

– svjetlost je ubila mjesečinu

obično to muškarci rade.

Skuplja se ljudstvo

besposličari i prosjaci.

Napetost se ponavlja.

Sat probuđen

u čekaonici

mlati vrijeme...

Ti samo drži ravno dlan

da se ne prospu osmijesi.

I pazi da ti ne ukradu riječi.

Ja ću doći – svakako...

(2012.)

SLIKA I GLAS

Na rubu svoje misli

prestajem biti uračunljiva

vadim oprost iz rukava

i pokušavam naslikati

zatečeno stanje

Uzimam riječ s usne

umačem je u nepregled

povlačim crtu iznad svega

jer ispod nema ničeg

to mi je jasno

Vežem zvijezde za oblak

da se ne razbježe

i krojim mjesečinu škarama

prije nego me jutro zavede

i dan nauči

da za početak nikad nije kasno

prije nego razmažem nemogućnost

po platnu i trajanju

prije nego navučem paučinu

i ne zaboravim posve

da je rečenica nijema

Na rubu drhtavog htijenja

svlačim dozrelu kožu

oblačim oslikane misli

otimam kose vjetru

i vraćam riječ na usne...

(2012.)

VRATI SE

Ako ne razumiješ proljeće

s cvijećem i leptirima

kako ćeš razumjeti nebo

i ozdraviti od podjele

na tvoje i moje

Ako ne razumiješ ljeto

uronjeno u val s pjenom

zaboravljeno pod kamenom

teško ćeš pospremiti misli

u kredenac, u škrinjicu

Ako ne razumiješ jesen

koja si vadi korijenje

i cijedi strpljivost

kako ćeš razumjeti lišće

što napušta svoje tijelo

Ako ne razumiješ zimu

s vinom na stolu

i vatrom u kaminu

teško će i ova pjesma

promijeniti tvoje mnijenje

Ako ne razumiješ proljeće

ljeto jesen i zimu

kako ćeš razumjeti sreću

koja zebe sred kamene kuće

– jer ti ne dolaziš

(2012.)

SKLAD

Zašto svi ti strahovi

kad stih to pomiri u pjesmi

u besanoj noći

dok mislim na tebe

zaljuljana osmijeha

Zašto dopuštam

toliku naivnost pokopa

dok ništa ne misle

sati koji odlaze

Zašto tražim da se napišem

da budem netko treći

a oni drugi da budu ja

kad si mi ti posve dovoljan

za sklad

(2012.)

NESANICA

Ne patim od nesanice

java je tako blaga

krhka i umilna

da mi ne treba bježati u sanje

Ne patim ni od straha

čežnja je tako prkosna

nestalna i nestabilna

bojazan je suvišna

Ne poznajem grizodušje

savjest je uspravna

nema artrozu

ni trn u peti

Što će mi šutnja

bit će je posve dosta

s druge strane groba

kraj svijeta nije nedostižan

Ne trebam ni raskoš

dovoljne su mi mogućnosti

britku maštu

stvara nepresušan um

Patim li to za tobom?

(2012.)

SVIJET NE GLUMI PROLAZNOST

Kad bi se našli

na nepoznatoj pustopoljini

svi dodiri sva znanja

hodočasnici i putovanja

sve alegorije i žedna ljeta

ptice pjevice i pjesmarice

ivanjske krijesnice

trbuhozborci

mornari i nijemi pasaži

kristalni dvorci

sve natuknice

programi i note

sva gladna usta i sve dote

svi oceani rijeke mora

šume beskraji kameno stijenje

riječi iz pjesama

sramežljivo htijenje

palme masline suhozidi

staje od šepera

cvjetne aleje

ostavinske rasprave

svadbe i razvodi

rođenja i sprovodi

gradovi i zvonici

vrapci sjenice ine ptice

paunovi paunice

Brandenburški koncerti

Straussove simfonije

zrakoplovi i zrakomlati

svi znanstvenici

filantropi filozofi

i likovi iz bajke...

puno bi toga još moglo stati

da se prisutnima svidi

no – među njima nema moje majke

pa ni ljepote nema

A bio bi to

bio bi to najluđi teatar

moćan orkestar

najbožanstvenija komedija

koju ne bi bilo briga

što Svijet ne glumi prolaznost.

(2012.)

MORE IMA VREMENA

Čujem šapat riba

Golem val me umiva

More je miroljubivo

Ono ima vremena

Dobroćudno je i čisto

I sve je dobro dok ronim

Dok sakupljam lupare i školjke

Dok ne rasipam vodu

No

Ako pustim stvarnost u svoj svijet

Mogla bih se pretvoriti

U slanu suzu

Ili u stup soli

Mogla bih ishlapjeti

Osušiti se

Ne

Nisu u opasnosti tvoje ruke

To su valovi u mojoj kosi

Oči sam zaboravila na tvome dlanu

A nisam se imala namjeru vraćati

Čemu

Ionako je sve u meni

Na meni su samo krpe

Ostani

Nemoj ići

Nećeš vidjeti kako more

Svaki dan tri puta

Vodi ribe u šetnju

Zavirujući u mene do kosti

A nekad je tako lijeno

I pušta kišu

Da mu zoblje površinu...

(2011.)