RIBARICA
Ribarica sam!
Bacam mrežu u more!
Čekam
i izvlačim.
U njoj umjesto ribe
nestvarnost, isprana strast, razbaštinjena lijepost, trošne perspektive,
neprilike, zavist, razne izgubljenosti, nasilje, podlost, izdaja i rat,
trajanje razbijeno u najsitnije dijelove, nestalnost, neočišćeni jad,
plač, neizvjesnosti pokrivene pjenom osuđenom na plutanje...
Ne znajući što ću s tim sve vraćam nazad. U more.
Opet bacam mrežu!
Čekam
i izvlačim.
U njoj umjesto ribe
milosrđe, slikovita stvarnost, ideje, mišljenja, neki nepoznati putovi,
razne mogućnosti, neodređenosti, dodiri uklesani u riječi
krhke misli, iluzije, otkopčani strahovi,
prednosti, uplašene dobrote i slučajnosti...
Možda bi se nešto od ulovljenog i moglo upotrijebiti ali...ipak
još ću jednom pokušati. Sve vraćam nazad. U more.
Po treći put bacam mrežu!
Čekam
i izvlačim.
U njoj umjesto ribe
nepredvidiva ljepota, drhtavo savršenstvo, nesvakidašnja toplina,
pružena ruka, poljubaca jato, slatke ovisnosti, mudrosti, vječnost,
sigurnost i vlažne skrivenosti. Gle, tu su i naša šaputanja, oprost,
mnoštvo lijepih riječi, upornost, usplahireni uspjeh oslobođen pokušaja
i futur našeg vremena kojeg sam naštrikala dok sam te čekala u perfektu.
Povrh svega obećanje da ćeš uvijek biti tu i voljeti me...
Koji dobar ulov. Treći put očito i Bog pomaže.
Spremam mrežu. Žurim doma...moram ti to ispričati.
(2010.)
I GREBEN I VAL
Ne trebaju mi veličine
ni bitak zatrovanog mozga
ni soneti ni zlato
ni silne potrebe
ni sumorni krajolici
ni umjetni snijeg
ni telefon ni razgovori
ni strpljenja
ni zanjihana maslinova grana
pod prozorom.
Ni jeka mi ne treba
ni bistri potočić
ni tv program
ni schwarzwaldica
ni sumnja ni sjaj
ni snovi ni stvarnost
ni magle sa slika
ni ružini vrtovi
ni kolovoški hlad
ni sjene ni strahovi
ni prava ni zakoni
ni spokoji
ni uspomene
ni ordeni
ni govori
ni sumnjive osjetljivosti
ni uzdasi ni oprosti
ni dokazi
ni pjev ni ples...
Ni zaborava ne tražim
ni sjećanja...
Ti si moje
ushićeno ogledalo
i greben i val
i sve što tražim ...
Dah života.
Znak ljubavi.
(2012.)
SVIJET JE LIJEP
Ne traži da glumim mudraca
Ne rasipaj gluposti naokolo
I ne sakupljaj kajanja.
Ne muči sebe
Ne posrći preko zgroženosti
I ne nudi me bijedom.
Ne bistri razum spontanošću
Ne pretvaraj ljepotu u trulež
I ne tješi me tišinom.
Ne juri sto na sat za slavom
Ne bauljaj za prošlošću
I ne darivaj me ocvalošću.
Ne stoj na raskrižju predugo
Ne pobiri gorčine
I ne vraćaj se nikad istim putem.
Svijet je tako lijep...
Samo progledaj!
(2012.)
DOĆI ĆU
Na periferiji nečije zabrinutosti
čekao si me s ljiljanom
sa smotkom stihova pod pazuhom
i dlanom punim osmijeha.
I sve bi izgledalo jednostavno
da sat nije zaspao.
Za to vrijeme
ja sam popravljala sjene
razbijala ludilo tamom
pogleda ovješenog o svjetiljku
tražeći putokaz.
Zašto je sve tako neobilježeno?
Na jednoj strani omarina
na drugoj studen u koloni...
neistraženi zločin
– svjetlost je ubila mjesečinu
obično to muškarci rade.
Skuplja se ljudstvo
besposličari i prosjaci.
Napetost se ponavlja.
Sat probuđen
u čekaonici
mlati vrijeme...
Ti samo drži ravno dlan
da se ne prospu osmijesi.
I pazi da ti ne ukradu riječi.
Ja ću doći – svakako...
(2012.)
SLIKA I GLAS
Na rubu svoje misli
prestajem biti uračunljiva
vadim oprost iz rukava
i pokušavam naslikati
zatečeno stanje
Uzimam riječ s usne
umačem je u nepregled
povlačim crtu iznad svega
jer ispod nema ničeg
to mi je jasno
Vežem zvijezde za oblak
da se ne razbježe
i krojim mjesečinu škarama
prije nego me jutro zavede
i dan nauči
da za početak nikad nije kasno
prije nego razmažem nemogućnost
po platnu i trajanju
prije nego navučem paučinu
i ne zaboravim posve
da je rečenica nijema
Na rubu drhtavog htijenja
svlačim dozrelu kožu
oblačim oslikane misli
otimam kose vjetru
i vraćam riječ na usne...
(2012.)
VRATI SE
Ako ne razumiješ proljeće
s cvijećem i leptirima
kako ćeš razumjeti nebo
i ozdraviti od podjele
na tvoje i moje
Ako ne razumiješ ljeto
uronjeno u val s pjenom
zaboravljeno pod kamenom
teško ćeš pospremiti misli
u kredenac, u škrinjicu
Ako ne razumiješ jesen
koja si vadi korijenje
i cijedi strpljivost
kako ćeš razumjeti lišće
što napušta svoje tijelo
Ako ne razumiješ zimu
s vinom na stolu
i vatrom u kaminu
teško će i ova pjesma
promijeniti tvoje mnijenje
Ako ne razumiješ proljeće
ljeto jesen i zimu
kako ćeš razumjeti sreću
koja zebe sred kamene kuće
– jer ti ne dolaziš
(2012.)
SKLAD
Zašto svi ti strahovi
kad stih to pomiri u pjesmi
u besanoj noći
dok mislim na tebe
zaljuljana osmijeha
Zašto dopuštam
toliku naivnost pokopa
dok ništa ne misle
sati koji odlaze
Zašto tražim da se napišem
da budem netko treći
a oni drugi da budu ja
kad si mi ti posve dovoljan
za sklad
(2012.)
NESANICA
Ne patim od nesanice
java je tako blaga
krhka i umilna
da mi ne treba bježati u sanje
Ne patim ni od straha
čežnja je tako prkosna
nestalna i nestabilna
bojazan je suvišna
Ne poznajem grizodušje
savjest je uspravna
nema artrozu
ni trn u peti
Što će mi šutnja
bit će je posve dosta
s druge strane groba
kraj svijeta nije nedostižan
Ne trebam ni raskoš
dovoljne su mi mogućnosti
britku maštu
stvara nepresušan um
Patim li to za tobom?
(2012.)
SVIJET NE GLUMI PROLAZNOST
Kad bi se našli
na nepoznatoj pustopoljini
svi dodiri sva znanja
hodočasnici i putovanja
sve alegorije i žedna ljeta
ptice pjevice i pjesmarice
ivanjske krijesnice
trbuhozborci
mornari i nijemi pasaži
kristalni dvorci
sve natuknice
programi i note
sva gladna usta i sve dote
svi oceani rijeke mora
šume beskraji kameno stijenje
riječi iz pjesama
sramežljivo htijenje
palme masline suhozidi
staje od šepera
cvjetne aleje
ostavinske rasprave
svadbe i razvodi
rođenja i sprovodi
gradovi i zvonici
vrapci sjenice ine ptice
paunovi paunice
Brandenburški koncerti
Straussove simfonije
zrakoplovi i zrakomlati
svi znanstvenici
filantropi filozofi
i likovi iz bajke...
puno bi toga još moglo stati
da se prisutnima svidi
no – među njima nema moje majke
pa ni ljepote nema
A bio bi to
bio bi to najluđi teatar
moćan orkestar
najbožanstvenija komedija
koju ne bi bilo briga
što Svijet ne glumi prolaznost.
(2012.)
MORE IMA VREMENA
Čujem šapat riba
Golem val me umiva
More je miroljubivo
Ono ima vremena
Dobroćudno je i čisto
I sve je dobro dok ronim
Dok sakupljam lupare i školjke
Dok ne rasipam vodu
No
Ako pustim stvarnost u svoj svijet
Mogla bih se pretvoriti
U slanu suzu
Ili u stup soli
Mogla bih ishlapjeti
Osušiti se
Ne
Nisu u opasnosti tvoje ruke
To su valovi u mojoj kosi
Oči sam zaboravila na tvome dlanu
A nisam se imala namjeru vraćati
Čemu
Ionako je sve u meni
Na meni su samo krpe
Ostani
Nemoj ići
Nećeš vidjeti kako more
Svaki dan tri puta
Vodi ribe u šetnju
Zavirujući u mene do kosti
A nekad je tako lijeno
I pušta kišu
Da mu zoblje površinu...
(2011.)
3-4, 2012.
Klikni za povratak