Strah od raka

Dok je bljedilo zore ulazilo u sobu, Veru probudi strahovita bol. Pokušava se okrenuti, dići. S mukom se osovi na noge, ali kao da joj netko utezima vuče cijeli donji dio tijela. Odjednom: mrak. Danica, njena stanodavka, uplašeno je dotrčala. Vrisnula je vidjevši Veru na podu i govorila sama sa sobom pokušavajući je smjestiti u krevet: »Zvat ću hitnu pomoć, ne, kućnu posjetu, ili još bolje liječnicu koja je Veru liječila posljednjih dana. Gdje je samo zdravstvena knjižica? Je li potvrđena?«

Dom zdravlja je bio u blizini. Vera se ne sjeća koliko je vremena prošlo otkako je Danica otišla i vratila se. Polako je dolazila k svijesti. Uđe Danica, sjeda u kaputu na njen krevet i uzbuđeno priča:

– Zamislite vi to! Lijepo uđem, pozdravim i kažem: Ne može se žena pokrenuti. Pomognite! Liječila se u ovoj ambulanti! Stari liječnik gleda me preko naočala i kaže: »Baš ste se na mene namjerili! Ona nije moj pacijent! Njena doktorica radi poslijepodne!«

– »Poslijepodne«! ponavljala sam zbunjena – priča dalje Danica i još ljuće nastavi: »A onda mi uzavre! Tako dakle! Žena može umrijeti i vi joj nećete pomoći, jer nije vaš pacijent! Sramota! Sramota! U novine ću vas! U novine! Kakav ste vi liječnik? Što vi tu radite?

– Stari je nešto vikao, bacio mi knjižicu, ev«, ovako – zorno pokazuje Danica dodajući: – i izgurao me napolje! Otišla sam u ambulantu Kućne posjete. Liječnica će doći za jedan sat! Rekla je donijeti i lijek!

Na kraju je nemoćno ponavljala klimajući glavom: »Baš ste se na me namjerili!« kaže on. »Sramota! Sramota!« – velim ja njemu.

Liječnica Kućne posjete došla je za jedan sat. Sjela je u kaputu na fotelju, izvadila notes s receptima (o obećanim lijekovima ni traga), upitala Veru: »Gdje vas boli?« i ne pogledavši je počela pisati recepte dok je Vera govorila pokazujući: »Pogledajte, tu me boli, u križima!« s mukom se pokušavajući okrenuti i dižući vlažnim dlanovima spavaćicu obučenu uz najveće napore za tu prigodu.

– Ne mogu se okrenuti! – stenjala je Vera – Ukočila sam se, vidite, ne mogu se maknuti!

– Sve će biti u redu! – smireno govori liječnica, ne gledajući je ispisuje četvrti recept i dodaje: – Evo, gotovo je! Morate mirovati, biti u toplom, piti ove lijekove i za nekoliko će dana sve biti u redu!

Vera se zahvaljivala i molila Danicu da počasti liječnicu nekim pićem. Danica je donijela čašicu konjaka, ova ga je na dušak iskapila, nasmiješila se, pozdravila i otišla!

Danica je poslijepodne ipak pošla i u Dom zdravlja k liječnici koja je Veru liječila posljednjih dana. Ispričala joj je što se dogodilo. Ova je uz napomenu, suprotno od svoje prethodnice, da se ne utopljava, u povijesti bolesti zapisala: Bolesnica nepokretna zbog išijalgičnih tegoba. Moli se kućnoj posjeti dati: Analgocain + B1 + B2 + B12 amp./VIII.

Veru je počela hvatati panika. Da li se utopljavati ili ne?! Što će biti ako popije sve one lijekove i primi injekcije? Poslijepodne joj se pričinilo da ima temperaturu! »Pa, ja sva gorim! Gdje je toplomjer? 37 sa 8?!« – govorila je sama sa sobom!

Danica reče da je to najgora temperatura ta »ni niska ni visoka«. Skuhala joj je čaj i dala jedan lijek, jer »kog ćete vraga piti sve te, vola bi ubile, a kamoli ne čovjeka!« Navečer je došla Daničina prijateljica. Jedno joj je staklo naočala slupano pa je odmah započela objašnjavati: stanodavka ju je jučer napala, udarila i razbila naočale! Ali neće joj to oprostiti! Tužit će ona nju! Zatim je samouvjereno govorila o spondilozi, lumbagu i išijasu. »Treba raditi gimnastiku, evo, ovako, da vam pokažem!« Vera je panično vrisnula kada joj se ova približila.

Danica uključi televizor. Sve tri su šutke i s pažnjom pratile najavu programa, a zatim se opredijelile za gledanje filma »Sedmi pečat« Ingmara Bergmana. Poslije toga sudionici emisije »Kino oka«, poznati stručnjaci, razgovarali su na temu »Strah od smrti«. Tema kao stvorena za Veru! Danica i njena prijateljica prestale su gledati TV već oko 11 sati, poželjevši joj laku noć, a Vera, ako hoće gledati tu »razvučenu i dozlaboga zamršenu emisiju«, kada završi, neka samo pruži ruku kada želi ugasiti TV, daljinski je kraj kreveta. U gledanju i slušanju Vera je bila uporna. Ni jedna riječ joj nije promakla! Njeni su živci bili poput strune! Riječi iz emisije počele su je dovoditi do ludila. Vrhunac svega je bilo više puta ponavljana riječ: RAK! Još emisija nije završila, a Vera je već listala Popularni medicinski leksikon i glasno nabrajala: spondiloza, spondiloza artroza, cerebralno i lumbalno... Zanimalo je što piše o raku kostiju, kralježnice. Jer nju strahovito boli, ukočila se, to je sigurno posljednji stadij raka. Traži slovo... R... Ra... Niže abecedu: rak crijeva, dojke, grla, jajovoda, jajnika, jednjaka, jetra... Približavajući se slovu K osjećala je bilo u sljepoočnicama. Traži grčevito tekst za RAK KRALJEŽNICE. Nema slova K?! Čita dalje: rak maternice, pluća, prostate... Zaista nema slova K! Drhtavom rukom prevrće listove, pogleda godinu izdanja: 1961. Leksikon je star, objašnjavala je sebi, zato nema slova K. Pa kako se to nije prije sjetila? Sutra, ne, danas (ponoć je već prošla), zamolit će Danicu da joj kupi novo izdanje Popularnog medicinskog leksikona.

U košmaru zbilje i sna Vera ugleda Smrt iz Bergmanova filma kako nosi šah u rukama i zapovijeda da se s njom igra! Ova počinje vikati, plakati, uvjeravati je da slabo igra šah i zna da će odmah izgubiti! Smrt se smije. Zabavlja je Verin strah. Pruža ruku da je pomiluje, ceri se...!

Vera se probudi. Bolovi su malo popustili. Pokrene se s osjećajem olakšanja. Možda će ipak za nekoliko dana moći na ovo sunce koje se budi!