Otok

Za Vlastu

I.

Nagovori je da pobjegne s tobom. Na otok. I da bude goli otok.

Ona znade kako otok mijenja. Kako je sve

golo na njemu i kako u golotinju pretvara.

II.

I ona je goli otok.

Ulazi u nju nešto od tebe. Tvoj trag. Trag golog otoka iz tebe.

Upija ona taj trag, jer svoj traži na tvome tragu, na tragu tvoje

goleti koju obasjava mjesečina nad zahuktalom pučinom.

III.

Zadržat će svoju golotinju u sebi, i to će te stalno vući k njoj,

kao što more upija njeno tijelo.

Gle – već ga nema. To ona uranja.

IV.

A kad pobjegne s tobom, ionako se neće vratiti kakva je otišla.

Ispunit ćeš je sobom, kao što ona tebe ispunja. Njezin će san biti

isprekidan tvojim čestim glasom koji će joj ostati u ušima i bit će

joj kao da dopire iz daljine.

Učini nešto sam, ne obaziri se na druge. Učini mimo zakona,

mimo propisa, mimo tuđe volje. Tako ćeš izići na svoj put i na njezin

trag.

V.

Onda je baci, duboko u more, da se koprca, da pluta i da ti, gola,

izvlačeći se s naporom iz mora, pruži ruku.

Tako ćeš postaviti svoj zakon pun njezinih golih stopa.

Tako ćeš iskušati svoju moć, svoju volju,

svoju želju da joj nešto učiniš, da se to čuje.

Baš kao što drugi iskušavaju na tebi, samo su

prerušeni pa u njihovu tragu nema traga golotinje, golog traga nema,

nema traga.

A u čijem tragu nema traga golog otoka,

u tom tragu nema traga mora, nema snage,

nema volje ni moći da se umiva beskrajna golet na kopnima, da se

zalijeva golotinja svijeta, da raste prema Suncu, prema nebu,

prema tebi.

A ti da primaš sve to u svoje gole i snažne

ruke, da to upijaš, da uživaš u tom golom

životu.

VI.

U zraku je gola šutnja.

I gola mőra nad tobom.

Teško je zbog toga i drugima, ali oni nisu

goli, pa ne mogu učiniti ništa.

Ti možeš jer si pamtio sve u golom, jer si

golim stopama gazio po golome tragu.

To je gola istina, ti živiš goli život, s njom.

VII.

Gledao si je. Ona je sigurno. Samo moraš biti strpljiv.

Učtiv.

Moraš biti gol, kao i svagdje, kao i svakad.

Još nije raspoznala tvoj trag, ali on ulazi u nju.

I ona ulazi u nj.

Teško joj je razmrsiti sve tuđe stope u njemu,

jer te tuđe stope potiru i tvoje.

VIII.

Kad povjeruješ, tvoja je.

Vidiš i sam – sve je oko nje goli beskraj.

Već je to put.

Nema nikakva puta bez prvog koraka, bez

dodira gola stopala s užarenim pijeskom

golootočnim koji ti grije tijelo i uzbuđuje krv

u kojoj je ona, njezin trag i njezina snaga.

Skrivaj se vješto da te ne opazi, neka što dulje

bude gola, tako ćeš uočiti njenu put što

omamljuje more, ispunja beskraj mirisom, a

tebe vuče kao magnet. To je tvoj trag u njoj.

Čini ti se prelijepa pa te je strah.

Goli strah nad golim otokom.

IX.

Gledaj kako hoda, slijedi taj vrući trag. Po

pijesku jer pijesak bilježi njene stope kao da

ih upija. Požuri da joj stope ne isuši sunce.

X.

Trči joj u susret, a misli da joj trčiš, u zagrljaj.

I ona tako misli, ali neće prva skočiti, jer bi se

morala vinuti uvis, a tada bi joj ti odmjerio

tijelo i uočio kako je puno čežnje i kako te

zove.

XI.

Daleko su na pučini njene oči – to sunce

čezne iza nekog nevidljiva kopna, da je

pronađe i da je obasja kako bi je ti bolje

vidio. Budi jeftino stablo na tom otoku, da se

skloni od sunca kad iskoči iz mora.

Gola i pjenušava, zimljiva, tad ćeš čuti kako

kuckaju zubi siktavo udarajući jedan o

drugi kao da bi te ugrizli. I bi. I neka te

ugrizu, ti si kriv što tako dugo trči i što se

nema kamo skloniti. Ili si to htio?

Sustiže je val, neće mu umaknuti – sad je

prilika da joj potrčiš u zagrljaj.

XII.

Izlazi iz vala snagom svoje volje da bude s

tobom, gola je i pjenušava, kad bude mirisala

po kamenicama i ribama kao što ti mirišiš po

njoj – to će biti more koje vas prikiva za goli

otok i približava vas svojom višom silom

jedno drugome.

To je taj val koji ti je nemoćnu, a punu

čežnje, baca u naručje. Ćutiš li tu silu? Taj

miris?

Ne priječi je ni u čemu, ionako sve hoće.

Ionako ti ne može uteći. Uokolo je pučina, a

valovi tuku sve jače kao da su se probudili

gladni i kivni na vas. Htjeli bi da preliju otok i

da vas tako zauvijek zbliže.

Voli ona tu huku, taj udar, tu svemirsku

snagu mora, jer bi da odgonetne koliko je te

snage u tebi, u njoj samoj, je li ista ostala.

U Zagrebu, 1983.