Znanstveni zbornik o Mažuraniću

Zbornik »Ivan Mažuranić i Crna Gora«, nastao kao rezultat velikog istoimenog savjetovana što je u organizaciji crnogorskih i hrvatskih kulturnih, obrazovnih i državnih ustanova i udruga održan u Cetinju od 27. rujna do 1. listopada 2009. godine, voluminozno je djelo opsega 860 stranica. Sastoji se od četiri poglavlja koja prikazuju sva zbivanja u povodu ovog važnog događaja kojim je crnogorska znanstvena i kulturna javnost proslavila uspomenu na hrvatskoga književnika i političara Ivana Mažuranića, odajući mu priznanje za njegovo veliko djelo Smrt Smail-age Čengića kojim je, kako je rečeno, bolje od bilo kojeg drugoga pisca proslavio crnogorsko čojstvo i slobodarski duh i moral, napravivši tako najveći književni spomenik crnogorskome narodu.

U prva tri dijela knjige iznose se okolnosti i događaji vezani uz sam skup na Cetinju: objašnjenje zašto Crnogorci odaju toliku počast Mažuraniću, kronologija Mažuranićeva života i značajna studija Vojislava Nikčevića »Mažuranić i Njegoš o Crnoj Gori i Crnogorcima«, u kojoj se kulturološkom analizom pokazuje istovjetnost pogleda dvojice velikih pjesnika o integritetu crnogorskog teritorija i naroda. Tu je i program same manifestacije te izvješće sa svečanosti o podizanju spomenika Ivanu Mažuraniću u Aleji velikana na Cetinju, s govorima prilikom otvaranja spomenika i prikazima retrospektivne izložbe u Biljardi te svečane akademije u Kraljevskom pozorištu Zetski dom.

Najopsežniji je četvrti dio pod nazivom »U sazviježđu znanosti« koji donosi tekstove znanstvenih izlaganja na simpoziju o Ivanu Mažuraniću te njegovu značenju i djelu kao povijesne ličnosti. Uvodno mjesto imaju tri plenarna izlaganja: akademika Petra Strčića o ishodištu i temeljima života i djela te baštini Ivana Mažuranića i njegova roda, prof. dr. Milorada Nikčevića o demonskom karakteru Mažuranićeva lika Smail-age Čengića u istočnoeuropskom i zapadnoeuropskom kontekstu, te prof. dr. Ljudmile Vasiljeve iz Ukrajine o jeziku u doba velikih književnika Njegoša, Mažuranića i Ševčenka, koji su dali bitan doprinos stvaranju crnogorskoga, hrvatskoga i ukrajinskoga književnoga jezika. Slijede ostala izlaganja na znanstvenom skupu o životu i Ivana Mažuranića koja se mogu grupirati u nekoliko tematskih cjelina.

U prvoj tematskoj cjelini su radovi o spjevu Smrt Smail-age Čengića po kojemu je Ivan Mažuranić trajno zapisan u povijesti hrvatske književnosti kao jedan od njezinih najvećih stvaralaca, a koji je istodobno temeljna Mažuranićeva veza s Crnogorcima. Ti radovi govore o raznim poetičkim i jezikoslovnim pitanjima koje otvara Mažuranićev spjev, a među njima su najznačajnija: jezik djela (uporaba nekih vezničkih konstrukcija), pučka, nacionalna i nadnacionalna paradigma u znanstvenim pristupima Mažuranićevim djelima, harač i drugi zločini u spjevu, interpretacija spjeva u djelima crnogorskih književnih povjesničara, standardna novoštokavština u Mažuranićevo doba, umjetnička kristalizacija u spjevu, Smail-aga kao epski kliše u narodnom pamćenju i stvarnosti, igra fikcije i stvarnosti u Mažuranićevu djelu, modeliranje Smail-agina lika u spjevu, kontroverze o autorstvu spjeva, antropološki kroki Crne Gore kao inspiracija spjeva. Ovi tekstovi pokazuju da je Mažuranićev spjev Smrt Smail-age Čengića do danas ostao neiscrpan izvor problema za književnoznanstvena i jezikoslovna istraživanja te proširuju vidokrug dosadašnjih spoznaja o Mažuraniću kao književnom stvaraocu. Autori radova s navedenim temama su: Miomir Abović, Miljenko Buljac, Marko Dragić, Čedomir Drašković, Loretana Farkaš, Borislav Jovanović, Dragana Kujović, Sanja Mišković, Ljiljana Pajović-Dujović, Aleksandar Radoman i Lidija Vujačić.

Druga tematska cjelina, tijesno vezana za prethodnu ali ipak posebna po komparativnom pristupu, jesu razni aspekti usporedbi književnog stvaralaštva Ivana Mažuranića i kultnog crnogorskog pjesnika Petra Petrovića Njegoša, autora glasovitoga Gorskoga vijenca i drugih djela. Odnos njihovih književnih inspiracija, motiva, stilova i jezika privukli su više istraživača pa smo tako dobili sljedeće usporedne tematske analize: paremiologizmi u spjevovima Smrt Smail-age Čengića i Luča mikrokozma; Mažuranić i Njegoš o Crnoj Gori i Crnogorcima u interpretaciji Vojislava P. Nikčevića; refleksi i specifičnosti Njegoševa i Mažuranićeva antiislamizma; Mažuranić i Njegoš u ukrajinskoj znanstvenoj riznici; lingvističke paralele između Njegoša i Mažuranića; poredbena tekstološka analiza Mažuranićeva spjeva i Njegoševe epske trilogije: stalni epiteti u spjevovima Smrt Smail-age Čengića i Gorski vijenac; izvorna religijska poezija i prepjevi Njegoša i Mažuranića u njemačkoj književnosti; Njegošev odnos prema Mažuranićevu spjevu s obzirom na kršćansku »herezu«. Tekstove o tim temama napisali su: Mirna Brkić, Žarko Đurović, Novak Kilibarda, Olga Kravec, Radmilo Marojević, Ana Pejanović, Radoslav Rotković, Željko Uvanović i Sreten Zeković.

Kako je Ivan Mažuranić bio ne samo veliki književnik, nego i vrlo značajan hrvatski političar, osobito poznat kao prvi ban pučanin, koji je osim te najviše političke funkcije u tadašnjoj Hrvatskoj obnašao i druge važne službe u austrijskoj upravi te izravno utjecao na politička i kulturna kretanja, više se autora pozabavilo socijalno-političkim kontekstom onoga vremena i zaslugama Ivana Mažuranića za razvoj hrvatskoga društva i njegovih institucija. U zborniku o tome govore radovi sa sljedećim temama: socijalno-ekonomske prilike u Hrvatskoj i Slavoniji za vrijeme Ivana Mažuranića; Mažuranićev školski zakon iz 1874.; odjeci djelovanja članova obitelji Mažuranić u istarskom listu »Naša sloga«; pravno-povijesne vrijednosti Vinodolskog zakona; Mažuranićev tekst Hrvati Mađarom kao politički spis i umjetničko djelo; Ivan Mažuranić u korespondenciji Rački-Strossmayer; Mažuranićeva domovina u političkom konceptu Velike Ilirije. Te radove su napisali: Ivan Balta, Slaven Bertoša, Ante Bežen, Čedomir Bogićević, Maja Polić i Alojz Štoković.

Četvrta veća tematska cjelina jest položaj Mažuranićeva, a uz njega i Njegoševa djela u školskim programima te metodički pristupi tim piscima. Evo tih tema: problemsko-stvaralački pristup djelu Smrt Smail-age Čengića; Ivan Mažuranić u nastavi književnosti u crnogorskim školama; Mažuranić i Njegoš u hrvatskim srednjim školama; nastavna obrada spjeva Smrt Smail-age Čengića; školska interpretacija Smrti Smail-age Čengića. Radovi ukazuju na tendenciju zatvaranja tih dvaju pisaca u nacionalne okvire Hrvatske, odnosno Crne Gore, nakon raspada Jugoslavije u koje su vrijeme bili u nastavnim programima u svim jugoslavenskim republikama. Autori tekstova s obrazovno-metodičkom tematikom su: Ana Bede, Mirjana Benjak i Marko Ljubešić, Slavka Daković, Sofija Kalezić i Jakov Sabljić.

U zborniku ima i nekoliko tekstova izvan navedenih tematskih krugova koji također donose zanimljive poglede na Mažuranića, njegovo vrijeme i aktivnost nekih članova njegove brojne obitelji. To su tekstovi o utjecaju Herderovih ideja na Ivana Mažuranića, o refleksima Mažuranićevih utjecaja u djelu Ivane Brlić Mažuranić, o pogledima Vladimira Mažuranića na jezik prava i povijesti, o biblijskoj slici pastira svećenika u slikarstvu i književnosti te o Ivanu Mažuraniću u međuratnoj crnogorskoj periodici. Autori tih tekstova su Josip Babić, Svetlana Kalezić Radonić, Lujo Medvidović, Ana Pintarić i Vladimir Vojnović.

Zbornik »Ivan Mažuranić i Crna Gora« najopsežnija je knjiga do sada objavljena o Ivanu Mažuraniću. S njome se opsegom mogu usporediti svega dvije već odavna napisane velike studije o tom piscu i političaru – one glasovitog profesora hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Antuna Barca (rođenog u Novom Vinodolskom nedaleko Crikvenice) u izdanju Matice hrvatske 1945. i beogradskog sveučilišnog profesora Milorada Živančevića, objavljene u Radu bivše Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1963. No one su opsegom znatno manje i koncepcijski, kao monografije, znatno drukčije, a objavljene su i u posve drugom povijesnom vremenu. Ovaj zbornik izlazi u novim političkim i kulturnim okolnostima čija su najznačajnija obilježja postojanje neovisnih država Hrvatske i Crne Gore te potiho potiskivanje djela Ivana Mažuranića s javne scene u samoj Hrvatskoj. Mažuranićeva se djela danas rijetko izdaju za široku publiku, a nadobudni kritičari nastavnih programa postavljaju i u Hrvatskoj pitanje zašto je Mažuranić uopće u nastavnim programima i čitankama kad ga suvremena djeca navodno ne razumiju.

U takvim, dakle, okolnostima pojavljuje se zbornik koji aktualizira trajne vrijednosti Ivana Mažuranića i njegova djela i govori o njemu kao književnom klasiku i nacionalnoj veličini koja treba biti u sadržaju obrazovanja svih naraštaja, dakako, metodički prilagođena senzibilitetu današnje djece i mladeži. U tome ovaj zbornik ima simboličnu vrijednost – kao poziv na aktualiziranje zasluga Ivana Mažuranića u našem vremenu, što on nedvojbeno zaslužuje jer je ostavio jedno od najzrelijih umjetničkih djela u cjelokupnoj hrvatskoj književnosti i jer je kao političar pokrenuo svestranu modernizaciju Hrvatske i njezin izlazak iz feudalnog u moderno građansko doba. Podsjetimo se da je upravo za njegova banovanja osnovano moderno Zagrebačko sveučilište; da je donijet prvi Zakon o pučkim školama i preparandijama 1874. i još neki važni zakoni; da je on prvi ozakonio službenu uporabu hrvatskoga jezika u školama. Zbornik je simboličan i po tome što ga izdaju zajedničkim naporom dvije hrvatske i jedna crnogorska ustanova, a na temelju znanstvenog skupa kojemu su pokrovitelji bili institucije hrvatske i crnogorske države. Ovim zbornikom, kao i cjelokupnim odnosom prema Ivanu Mažuraniću kojemu je na Cetinju postavljen spomenik, uključeni Crnogorci očito poručuju da nisu slijednici ideja koje su u Domovinskom ratu dovele do razaranja Dubrovnika i Konavala, već da žele s Hrvatima graditi odnose na zajedničkim vrijednostima među kojima s pravom na prvo mjesto stavljaju upravo Ivana Mažuranića.

Ovaj zbornik zaslužuje pohvalu ne samo zato što svjedoči o otvorenosti Crne Gore prema hrvatskim povijesnim i umjetničkim vrijednostima, nego i zato što i nas Hrvate podsjeća na te iste vrijednosti, na njihovu nadnacionalnu širinu i na naš dug prema njima. Za svega tri godine, 2014., navršit će se 200 godina od rođenja Ivana Mažuranića, a to je prilika da se nastave poticaji ovog zbornika i o Mažuraniću i njegovu vremenu iznesu nove spoznaje iz naše sadašnje perspektive.

Iz svega rečenog proizlazi i potreba iskazivanja priznanja i zahvale onima koji su omogućili da ovaj zbornik imamo, a to je nesumnjivo njegov glavni i odgovorni urednik prof. dr. sc. Milorad Nikčević s najbližim suradnicima koji su obavili ovaj zahtjevan posao. Stoga vjerujem da će to znati cijeniti ne samo Mažuranićev rodni Novi nego i šira kulturna i znanstvena javnost u Hrvatskoj.