Koraci u snijegu

NAPOLA PAO SNIJEG

Napola pao snijeg

napola je ostao gore

vani je +30 ali osjećam ga

hodat ću opet tek po njemu

hoće mi reći nešto

dok sam u bolnici ali šuti

kao da želi igrati šah

a meni se ne da

POZNA JE

Pozna je

zna

da je pozna

pod halogenim svjetlima

kao u ranom Bergmanovom filmu

s jakim kontrastima

a kada se dogodi

tek će tada biti

i zato pozna je

nema razloga za žurbu

BIJELI PRIJATELJ

Prijatelju, često mislim na te

Kad u one kasne noćne sate

Kroz mutan te prozor gledam

I nikome ja te ne dam

Prijatelju, snijeg još pada na te

Prijatelju, ja sam posve sâm

I nemam ništa da ti dam

Ostavili me mnogi ljudi

Za društvom mi duša žudi

Prijatelju, snijeg još pada na te

Prijatelju, dobar ti mi budi

I molim te, blago ti mi sudi

Budi kakav jesi, drag,

I tvoj pogled nek’ je blag

Prijatelju, snijeg još pada na te

Kaži meni, jesu li me prevarili

U bjelini samog ostavili

A put nisu ugazili

Kaži meni, jesu li te izgradili

Da mi pružaš san

Da ne budem sâm

Prijatelju, često mislim na te

Rado bih da sam glave zdrave

Pa da me na miru svi ostave

Ali sada snijeg se vrti

Kao uvod našoj smrti

Prijatelju, snijeg još pada na te

Prijatelju, proljeće će doći

U nov život tada nam je poći

Ti ćeš mi se otopiti

A ja opet se opiti

Prijatelju, često mislim na te

IMA JEDNA PJESMA O NAŠIM LJUDIMA

NA PRIVREMENOM RADU

Ima jedna pjesma o našim ljudima

na privremenom radu u Norveškoj

gastarbajterima, gjestarbejderima točnije

Neobično je to da tamo Dalmatinci

sijeku stoljetne norveške šume

a da se izlovom one silne ribe

bave Zagorci i Kordunaši

Ima jedna takva pjesma o našim ljudima

na privremenom radu u Norveškoj

ali nije baš nešto poznata

pa će biti

da nije ni napisana

a što je velika šteta za istraživanje hrvatske odselidbe

E TAMO TI JE ZIMA

Kažeš prozori su stari

i ne zatvaraju se dobro

i propuštaju hladnoću

i peć treba pročistiti

treba zvati majstora

a i vodokotlić treba

popraviti ali dobro to

nema veze sa zimom

zima je dakle prozori

su stari, a što očekuješ,

pa nije ovo švedska

kvaliteta, uostalom

Roald Amundsen tjera svoje

haskije prema Južnom polu,

e tamo ti je zima,

samo da znaš!

a ne ovdje

(Za Jensa Stoltenberga, 14. prosinca 2011.)

TO DA SE LENJIN (NA PUTU U KAOS)

To da se Lenjin

(na putu u kaos)

vratio u Rusiju

iz Švicarske preko Njemačke

u zapečaćenom vlaku

kako bi očuvao neku vrst

diplomatske eksteritorijalnosti

jedna je od najluđih ideja 20. stoljeća

prema kojoj čak i poljski koridor

ispada minorna pošalica.

Dok će Hermann Hesse:

Već je polovica Europe

već je najmanje polovica istoka Europe

na putu u kaos

jureći pijano u svetom ludilu rubom provalije

i usput pjeva

pjeva opito i himnički

kao što Dmitrij Karamazov pjevaše

Nad tim pjesmama smiju se građani uvrijeđeno

a sveci i vidioci slušaju ih u suzama

KAO DA JE IKAD BILO BOLJE

I OTKUD TO DA PAMTIM TVOJE SNOVE

EPAŠTO

I.

Pa što ako sam pao s bicikla i slomio nogu

točnije pa kaj ak sam opal z bicikla i ftrgel si nogu

ak sam opal opal sam za svoj račun

je je a ja bum te dvorila i kuhala ti i čistila za tobom

i ne znam kaj i pa kaj ak je taj prozor potrti

i pusti sad taj luk buš se još porezala

pa kaj ak Regionalni tjednik nije došel bu sutra

pa kaj ak ne stigneš na izložbu pa kaj ak

moraš sutra vratiti knjige u knjižnicu

a nisi ih pročitala pa kaj kaj bu rekla tvoja mama

kaj da je to nju briga pa kaj ak su sutra izbori

ionako se ništ ne bu promijenilo pa kaj ak je

Varteks zgubil od Lokomotive pa kaj NOĆ U GRADU

SALONSKIH STREMLJENJA NOĆ JE NAVUKLA

DJEVIČANSKI VEO OSJEĆAŠ LI OKTANE U SVOJOJ

KRVI OSJEĆAŠ LI KAKO TUTNJI PRITISAK U GLAVI

E PA ŠTO E PA ŠTO E PA ŠTOO-O-OO-O

E PA ŠTO E PA ŠTO E PA ŠTOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO

II.

Ziii-ma! Ziii-ma. Ziii-ma. Ziii-ma... Ziii-ma... Ziii-ma...

RAGNARÖK

Kaže da će o Sudnjem danu

ljudi jednostavno biti tijelom uzneseni

na Nebo

valjda je to, mein Gott, jer kako inače

protumačiti ovu pustoš na autoputu

od njemačkog trajekta do Helsingøra

(otkako smo u EU, sve je pošlo naopako.

sva sreća da nismo prešli na euro,

eto ti sad eurozone)

KAO DA JE BIJES

KAO ZADNJI PLES

KAO DA JE ŠOK

KAO DA JE RAGNARÖK

U KORITU

U koritu, mimo svjetala,

dim se mijesi. Majka, velikih grudi,

majka je velikih grudi

Zora ne rudi, nego jednostavno

bude dan, no nije jasno je li

još noć

Neobično je što nitko ne govori

i malo se toga čuje

no i to je postalo uobičajeno

ŠVEDSKA PROVINCIJA, I ŠIRE

Poznati neon samo

kuće su prazne

crkve su prazne uredi isto

što još? ceste igrališta

dvorane gradska vijećnica

vatrogasni dom... e, da,

i skladišta. ukratko,

gdje god bi mogli biti ljudi,

sve je prazno, nema ih,

a nisu otišli u šumu jer nije 1941.

Tvornice su prazne

možda su napuštene

a možda je sva proizvodnja

automatizirana i/ili robotizirana

no jedno je sigurno: nema ljudi,

a i životinje su rijetke zvjerke.

ABUĐE JEZERO

Navodno da u Nigeriji

postoji Abuđe jezero

koji se tako zove ne po

abudima ili abudovima

nego jer je blizu grada Abudje

Jedan je rekao

da u Africi žive samo crni labudovi

Drugi labud

na obali jednog od finskih jezera

odgovorio mu je

da je to potpuna besmislica

LICE MALE ŽIVOTINJICE

Ponekad doista

kao da imaš

lice male životinjice

Ponekad doista

vidim na tvome

licu malu životinjicu

Ponekad doista

ne gledaj me tim

licem malem životinjicem

BIJELI JELEN

Ovij me tamo

nek nose me samo

tvoji snjegovi

Ponesi me tamo

nek čuju se samo

praporci njegovi

Ispiši runu

skini mi krunu

zagladi obrve

Sa moga runa

nek padne kruna

nek bride nozdrve

Pronađi u meni bijelog jelena

ne sudi me po rogovima

jer kruna na glavi je teret samo

i ne sviđa se bogovima

Pronađi u meni bijelog jelena

ne sudi me po rogovima

u šumama kojim lutam tamo

ovij me svojim snjegovima

PLES

Po Marcu Chagallu

vije se

pleše sve

svijet se vrti

lebdimo ti i ja

sa snježnim bujicama

bubicama bubuljicama

vije se

pleše sve

svijet se vrti

lebdimo ti i ja

plešemo s pahuljicama

patuljcima snjeguljicama

Kozo, sviraj violinu!

cig-cig-cigi-cigi-cig-cig

ciiiguliii-miiiguliii...

ODVAJKADA, IZNEBUHA

Nepromjenjiv odvajkada

promijenio se iznebuha

nije se stigao ni zapitati

pa kada je zapravo bio taj vajkad

a već je razmišljao

gdje li je točno taj nebuh

iz kojega se eto je li promijenio

a da i ne spominjemo njegovu suprotnost

buh

DEAD RINGERS (II.)

MRTVI

Je li i djed igrao hokej? Tamo dolje u Lici,

kad bilo je minus trideset? Okay, mrtvi

ne igraju hokej. Oni si na miru popjevaju:

I did it my way. Zašto osjećam da su mrtvi

oko mene? Kako iz toga pjesmu napisati

kako paziti na ritam i rimu kad ti mrtvi

govore glasnije no ikad, kao zauvijek,

kao da te žele odnijeti. Ili se to moji mrtvi

igraju s mojim živcima kao s pakom, kao

sa strunama lutke na koncu? Mrtvi,

što želite? Koga sam iznevjerio? Mamu,

ženu, djeda, pradjeda, svoju sjenu? Mrtve

su gore, i polja, i kuće, i šume, i sportaši,

i pjesnici i pisci sviju vrsta, i oni su mrtvi,

i avioni i brodovi i talibani i vlakovi i auti:

Vani snijeg polako pada. Svi smo mrtvi.

BIJELO

Snijeg će proći,

sve će proći,

moja draga.

Vjekoslav Majer: Snijeg

Sve je bijelo, snježnobijelo,

moja draga

Sve je bijelo, snježnobijelo,

moja draga,

selo cijelo

od krova do praga

sve je bijelo

Sve je bijelo, snježnobijelo,

moja draga

tvoje tijelo

naprijed bijelo, bijelo straga

sve je bijelo

Sve je bijelo, snježnobijelo,

moja draga

pa i bijelo

ždrijelo vraga, vražje ždrijelo

sve je bijelo

Sve je bijelo, snježnobijelo,

moja draga

moje djelo

i sve što se reći htjelo

sve je bijelo

NOVINE SU TOČNO PISALE

Da,

novine su točno pisale,

snijeg je pao u cijeloj Hrvatskoj,

i još je padao.

Padao je na svaki djelić tamne ravnice,

na brežuljke bez cvijeća,

na Zagreb i još dalje zapadno,

čak u tamne uzvitlane valove Jadrana.

Padao je također na svaki djelić pustog groblja

kraj crkve na brežuljku gdje je bio pokopan

nečiji zaboravljeni predak. Pritiskivao je

gustim nanosima nakrivljene križeve

i nadgrobne spomenike, napadao je

na šiljke malih željeznih vrata

i na ogoljelo trnje.

I dok je Thor slušao kako pahuljice

lepršaju kroz svemir, njegova je duša

polako gubila svijest, a snijeg je

lagano padao na sve žive i mrtve.

I nemrtve.

__________________________________

Bilješka o piscu. – Denis Peričić (Varaždin, 1968.) nagrađivani je hrvatski pjesnik, prozni, dramski i znanstveno-stručni pisac, prevoditelj, esejist, kolumnist, kritičar, medijski stručnjak, novinar i publicist, urednik, redaktor i nakladnik. Radovi su mu uvršteni u desetak antologija te prevođeni na engleski, njemački, španjolski, poljski i makedonski jezik. Bio je član stručnih povjerenstava mnogih književnih manifestacija. Autor je 50-ak znanstvenih radova. Profesor je kroatistike i južnoslavenskih filologija te magistar znanosti o književnosti. Usavršavao se u Beču, Budimpešti i Londonu (kreativno pisanje, telekomunikacije, rodni studiji, književnost, psihoanaliza i vizualne umjetnosti). Član je DHK i drugih strukovnih udruga.

U opusu većem od 20 knjiga ističu se drama Pekel na Zemli, zbirke pjesama Nakraj svijeta, Tetoverani čovek, Četiri godišnja doba i Artificijelna mujna!, romani Hrvatski psycho i Netopir, zbirka priča Krvavo te više studija i antologija. Radio je kao novinar-urednik, javni dužnosnik, prevoditelj i rukovoditelj marketinga te odnosa s javnošću. Od 2011. godine je samostalni umjetnik. Živi i radi u Varaždinu.