NAPOLA PAO SNIJEG
Napola pao snijeg
napola je ostao gore
vani je +30 ali osjećam ga
hodat ću opet tek po njemu
hoće mi reći nešto
dok sam u bolnici ali šuti
kao da želi igrati šah
a meni se ne da
POZNA JE
Pozna je
zna
da je pozna
pod halogenim svjetlima
kao u ranom Bergmanovom filmu
s jakim kontrastima
a kada se dogodi
tek će tada biti
i zato pozna je
nema razloga za žurbu
BIJELI PRIJATELJ
Prijatelju, često mislim na te
Kad u one kasne noćne sate
Kroz mutan te prozor gledam
I nikome ja te ne dam
Prijatelju, snijeg još pada na te
Prijatelju, ja sam posve sâm
I nemam ništa da ti dam
Ostavili me mnogi ljudi
Za društvom mi duša žudi
Prijatelju, snijeg još pada na te
Prijatelju, dobar ti mi budi
I molim te, blago ti mi sudi
Budi kakav jesi, drag,
I tvoj pogled nek’ je blag
Prijatelju, snijeg još pada na te
Kaži meni, jesu li me prevarili
U bjelini samog ostavili
A put nisu ugazili
Kaži meni, jesu li te izgradili
Da mi pružaš san
Da ne budem sâm
Prijatelju, često mislim na te
Rado bih da sam glave zdrave
Pa da me na miru svi ostave
Ali sada snijeg se vrti
Kao uvod našoj smrti
Prijatelju, snijeg još pada na te
Prijatelju, proljeće će doći
U nov život tada nam je poći
Ti ćeš mi se otopiti
A ja opet se opiti
Prijatelju, često mislim na te
IMA JEDNA PJESMA O NAŠIM LJUDIMA
NA PRIVREMENOM RADU
Ima jedna pjesma o našim ljudima
na privremenom radu u Norveškoj
gastarbajterima, gjestarbejderima točnije
Neobično je to da tamo Dalmatinci
sijeku stoljetne norveške šume
a da se izlovom one silne ribe
bave Zagorci i Kordunaši
Ima jedna takva pjesma o našim ljudima
na privremenom radu u Norveškoj
ali nije baš nešto poznata
pa će biti
da nije ni napisana
a što je velika šteta za istraživanje hrvatske odselidbe
E TAMO TI JE ZIMA
Kažeš prozori su stari
i ne zatvaraju se dobro
i propuštaju hladnoću
i peć treba pročistiti
treba zvati majstora
a i vodokotlić treba
popraviti ali dobro to
nema veze sa zimom
zima je dakle prozori
su stari, a što očekuješ,
pa nije ovo švedska
kvaliteta, uostalom
Roald Amundsen tjera svoje
haskije prema Južnom polu,
e tamo ti je zima,
samo da znaš!
a ne ovdje
(Za Jensa Stoltenberga, 14. prosinca 2011.)
TO DA SE LENJIN (NA PUTU U KAOS)
To da se Lenjin
(na putu u kaos)
vratio u Rusiju
iz Švicarske preko Njemačke
u zapečaćenom vlaku
kako bi očuvao neku vrst
diplomatske eksteritorijalnosti
jedna je od najluđih ideja 20. stoljeća
prema kojoj čak i poljski koridor
ispada minorna pošalica.
Dok će Hermann Hesse:
Već je polovica Europe
već je najmanje polovica istoka Europe
na putu u kaos
jureći pijano u svetom ludilu rubom provalije
i usput pjeva
pjeva opito i himnički
kao što Dmitrij Karamazov pjevaše
Nad tim pjesmama smiju se građani uvrijeđeno
a sveci i vidioci slušaju ih u suzama
KAO DA JE IKAD BILO BOLJE
I OTKUD TO DA PAMTIM TVOJE SNOVE
EPAŠTO
I.
Pa što ako sam pao s bicikla i slomio nogu
točnije pa kaj ak sam opal z bicikla i ftrgel si nogu
ak sam opal opal sam za svoj račun
je je a ja bum te dvorila i kuhala ti i čistila za tobom
i ne znam kaj i pa kaj ak je taj prozor potrti
i pusti sad taj luk buš se još porezala
pa kaj ak Regionalni tjednik nije došel bu sutra
pa kaj ak ne stigneš na izložbu pa kaj ak
moraš sutra vratiti knjige u knjižnicu
a nisi ih pročitala pa kaj kaj bu rekla tvoja mama
kaj da je to nju briga pa kaj ak su sutra izbori
ionako se ništ ne bu promijenilo pa kaj ak je
Varteks zgubil od Lokomotive pa kaj NOĆ U GRADU
SALONSKIH STREMLJENJA NOĆ JE NAVUKLA
DJEVIČANSKI VEO OSJEĆAŠ LI OKTANE U SVOJOJ
KRVI OSJEĆAŠ LI KAKO TUTNJI PRITISAK U GLAVI
E PA ŠTO E PA ŠTO E PA ŠTOO-O-OO-O
E PA ŠTO E PA ŠTO E PA ŠTOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
II.
Ziii-ma! Ziii-ma. Ziii-ma. Ziii-ma... Ziii-ma... Ziii-ma...
RAGNARÖK
Kaže da će o Sudnjem danu
ljudi jednostavno biti tijelom uzneseni
na Nebo
valjda je to, mein Gott, jer kako inače
protumačiti ovu pustoš na autoputu
od njemačkog trajekta do Helsingøra
(otkako smo u EU, sve je pošlo naopako.
sva sreća da nismo prešli na euro,
eto ti sad eurozone)
KAO DA JE BIJES
KAO ZADNJI PLES
KAO DA JE ŠOK
KAO DA JE RAGNARÖK
U KORITU
U koritu, mimo svjetala,
dim se mijesi. Majka, velikih grudi,
majka je velikih grudi
Zora ne rudi, nego jednostavno
bude dan, no nije jasno je li
još noć
Neobično je što nitko ne govori
i malo se toga čuje
no i to je postalo uobičajeno
ŠVEDSKA PROVINCIJA, I ŠIRE
Poznati neon samo
kuće su prazne
crkve su prazne uredi isto
što još? ceste igrališta
dvorane gradska vijećnica
vatrogasni dom... e, da,
i skladišta. ukratko,
gdje god bi mogli biti ljudi,
sve je prazno, nema ih,
a nisu otišli u šumu jer nije 1941.
Tvornice su prazne
možda su napuštene
a možda je sva proizvodnja
automatizirana i/ili robotizirana
no jedno je sigurno: nema ljudi,
a i životinje su rijetke zvjerke.
ABUĐE JEZERO
Navodno da u Nigeriji
postoji Abuđe jezero
koji se tako zove ne po
abudima ili abudovima
nego jer je blizu grada Abudje
Jedan je rekao
da u Africi žive samo crni labudovi
Drugi labud
na obali jednog od finskih jezera
odgovorio mu je
da je to potpuna besmislica
LICE MALE ŽIVOTINJICE
Ponekad doista
kao da imaš
lice male životinjice
Ponekad doista
vidim na tvome
licu malu životinjicu
Ponekad doista
ne gledaj me tim
licem malem životinjicem
BIJELI JELEN
Ovij me tamo
nek nose me samo
tvoji snjegovi
Ponesi me tamo
nek čuju se samo
praporci njegovi
Ispiši runu
skini mi krunu
zagladi obrve
Sa moga runa
nek padne kruna
nek bride nozdrve
Pronađi u meni bijelog jelena
ne sudi me po rogovima
jer kruna na glavi je teret samo
i ne sviđa se bogovima
Pronađi u meni bijelog jelena
ne sudi me po rogovima
u šumama kojim lutam tamo
ovij me svojim snjegovima
PLES
Po Marcu Chagallu
vije se
pleše sve
svijet se vrti
lebdimo ti i ja
sa snježnim bujicama
bubicama bubuljicama
vije se
pleše sve
svijet se vrti
lebdimo ti i ja
plešemo s pahuljicama
patuljcima snjeguljicama
Kozo, sviraj violinu!
cig-cig-cigi-cigi-cig-cig
ciiiguliii-miiiguliii...
ODVAJKADA, IZNEBUHA
Nepromjenjiv odvajkada
promijenio se iznebuha
nije se stigao ni zapitati
pa kada je zapravo bio taj vajkad
a već je razmišljao
gdje li je točno taj nebuh
iz kojega se eto je li promijenio
a da i ne spominjemo njegovu suprotnost
buh
DEAD RINGERS (II.)
MRTVI
Je li i djed igrao hokej? Tamo dolje u Lici,
kad bilo je minus trideset? Okay, mrtvi
ne igraju hokej. Oni si na miru popjevaju:
I did it my way. Zašto osjećam da su mrtvi
oko mene? Kako iz toga pjesmu napisati
kako paziti na ritam i rimu kad ti mrtvi
govore glasnije no ikad, kao zauvijek,
kao da te žele odnijeti. Ili se to moji mrtvi
igraju s mojim živcima kao s pakom, kao
sa strunama lutke na koncu? Mrtvi,
što želite? Koga sam iznevjerio? Mamu,
ženu, djeda, pradjeda, svoju sjenu? Mrtve
su gore, i polja, i kuće, i šume, i sportaši,
i pjesnici i pisci sviju vrsta, i oni su mrtvi,
i avioni i brodovi i talibani i vlakovi i auti:
Vani snijeg polako pada. Svi smo mrtvi.
BIJELO
Snijeg će proći,
sve će proći,
moja draga.
Vjekoslav Majer: Snijeg
Sve je bijelo, snježnobijelo,
moja draga
Sve je bijelo, snježnobijelo,
moja draga,
selo cijelo
od krova do praga
sve je bijelo
Sve je bijelo, snježnobijelo,
moja draga
tvoje tijelo
naprijed bijelo, bijelo straga
sve je bijelo
Sve je bijelo, snježnobijelo,
moja draga
pa i bijelo
ždrijelo vraga, vražje ždrijelo
sve je bijelo
Sve je bijelo, snježnobijelo,
moja draga
moje djelo
i sve što se reći htjelo
sve je bijelo
NOVINE SU TOČNO PISALE
Da,
novine su točno pisale,
snijeg je pao u cijeloj Hrvatskoj,
i još je padao.
Padao je na svaki djelić tamne ravnice,
na brežuljke bez cvijeća,
na Zagreb i još dalje zapadno,
čak u tamne uzvitlane valove Jadrana.
Padao je također na svaki djelić pustog groblja
kraj crkve na brežuljku gdje je bio pokopan
nečiji zaboravljeni predak. Pritiskivao je
gustim nanosima nakrivljene križeve
i nadgrobne spomenike, napadao je
na šiljke malih željeznih vrata
i na ogoljelo trnje.
I dok je Thor slušao kako pahuljice
lepršaju kroz svemir, njegova je duša
polako gubila svijest, a snijeg je
lagano padao na sve žive i mrtve.
I nemrtve.
__________________________________
Bilješka o piscu. – Denis Peričić (Varaždin, 1968.) nagrađivani je hrvatski pjesnik, prozni, dramski i znanstveno-stručni pisac, prevoditelj, esejist, kolumnist, kritičar, medijski stručnjak, novinar i publicist, urednik, redaktor i nakladnik. Radovi su mu uvršteni u desetak antologija te prevođeni na engleski, njemački, španjolski, poljski i makedonski jezik. Bio je član stručnih povjerenstava mnogih književnih manifestacija. Autor je 50-ak znanstvenih radova. Profesor je kroatistike i južnoslavenskih filologija te magistar znanosti o književnosti. Usavršavao se u Beču, Budimpešti i Londonu (kreativno pisanje, telekomunikacije, rodni studiji, književnost, psihoanaliza i vizualne umjetnosti). Član je DHK i drugih strukovnih udruga.
U opusu većem od 20 knjiga ističu se drama Pekel na Zemli, zbirke pjesama Nakraj svijeta, Tetoverani čovek, Četiri godišnja doba i Artificijelna mujna!, romani Hrvatski psycho i Netopir, zbirka priča Krvavo te više studija i antologija. Radio je kao novinar-urednik, javni dužnosnik, prevoditelj i rukovoditelj marketinga te odnosa s javnošću. Od 2011. godine je samostalni umjetnik. Živi i radi u Varaždinu.
5-6, 2011.
Klikni za povratak