Akademik Miroslav Šicel i Varaždin

Nema nikakve sumnje da je akademik Miroslav Šicel, Varaždinec u svakoj žilici vlastitog bića, duboko vezan za svoj najuži zavičaj, za svoj rodni grad Varaždin. Njegovim odlaskom Varaždin je ostao, doduše samo fizički, bez svoga časnoga i zaslužnoga građanina.

Brojne su, bogate i trajne veze Miroslava Šicela s njegovim rodnim gradom, njegovim ljudima, ulicama i palačama, trgovima i parkovima, a posebice stoljetnim duhom iznimne povijesne baštine koji ga je nadahnjivao tijekom njegova dugog, prebogatog stvaralačkog i životnog puta. Evo o tome i njegova osobnog svjedočenja:

»Varaždin je u punom smislu riječi izvorište moga života; sve što se događalo tijekom mog života, dugog životnog vijeka, direktno i indirektno vezano je uz moj rodni grad. Djetinjstvo, mladost a i sve drugo što predstavlja moju biografiju, neprestano je tu. Čak i kad sam daleko, stalno sam svim svojim osjećajima i mislima, svim emocijama u svom gradu. Jednom riječi: Varaždin i ja volimo se uzajamno.« (Regionalni tjednik, 387/2011.)

Svojim je djelovanjem prof. Šicel kontinuirano prisutan u Varaždinu, ali i u prostoru sjeverozapadne Hrvatske. Usprkos velikim obvezama sveučilišnoga profesora, istraživača i stručnog pisca, a napisao je cijelu biblioteku knjiga, Šicel je uvijek, kako je znao reći, s velikim zadovoljstvom aktivno djelovao u znanstvenom, obrazovnom i kulturnom životu Varaždina. Posebno je to došlo do izražaja od 2003. godine, kada je imenovan voditeljem Zavoda za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Varaždinu, nasljedivši na toj odgovornoj dužnosti također Varaždinca (po majci), akademika Andru Mohorovičića.

Kada smo nakon njegova preranog odlaska pregledali dokumentaciju o djelovanju akademika Miroslava Šicela ostali smo i sami ugodno iznenađeni njegovom ne samo bogatom već i raznolikom aktivnošću. Naravno, zadaća ovog priloga nije znanstvena i stručna kvalifikacija njegova djelovanja. Međutim, i ono što smo koristili u pisanju ovog teksta više je nego odlična ilustracija Šicelova velikog angažmana.

Tjednik Varaždinske vijesti, popularni Varaždinec, prati od 1945. godine život ovoga grada. Dostupan sada i u elektroničkom obliku pouzdan je izvor podataka. Mi smo za ovu priliku koristili Varaždinske vijesti kao vrlo dobar izvor aktivosti prof. Šicela. Dokumentacija Akademijinog Zavoda u Varaždinu pružila nam je i kompletan uvid u rad akademika Šicela kao voditelja, čiju je aktivnost, dakako, sustavno pratio i Varaždinec.

Imajući u vidu spomenute izvore, ono što pažljivom čitatelju i kroničaru ne može promaknuti jest jedna, po našem mišljenju, ključna konstatacija. Naime, akademik Šicel nije bio samo osobno angažiran, već se pokazao i kao sjajan animator za druge autore, istraživače, kulturnjake, stručnjake, koji su upravo zahvaljujući njemu postali aktivni u znanstvenom, kulturnom i javnom djelovanju Varaždina. Posebno je to došlo do izražaja kad je HAZU zajedno s gradom Varaždinom organizirala međunarodni Znanstveni skup u povodu prvog spomena Varaždina (1181.-1981.). Mnogi od tih suradnika i autora postali su trajno suradnici Akademije i njezinog Zavoda za znanstveni rad u Varaždinu. Naročito je ta aktivnost vidljiva u Šicelovom radu nakon što je 2003. godine postao voditeljem Zavoda, nastavljajući na najbolji mogući način temeljnu ideju rada Zavoda koju je još 1983. programski inicirao njegov prvi voditelj, akademik Andre Mohorovičić. A ta je ideja bila – okupljanje stručnih suradnika svih profila u realizaciji najvažnijih projekata varaždinskog Zavoda za znanstveni rad HAZU.

Kronologija Šicelovih aktivnosti u Varaždinu

Djelovanje prof. Miroslava Šicela u Varaždinu možemo pratiti u više oblika. To su predavanja, izlaganja na skupovima, recitali, vođenje skupova. Zatim su to informacije o različitim njegovim aktivnostima, objavljeni radovi u časopisima, predstavljanje njegovih knjiga, predstavljanje knjiga drugih autora, prikazi knjiga u kojima se spominje Miroslav Šicel sa svojim radovima ili nekim drugim aktivnostima. Posebno sliku o njemu pružaju intervjui.

U kratkom pregledu dajemo prikaz spomenutih aktivnosti prof. Šicela kako su zabilježeni u tjedniku Varaždinske vijesti, i to od 1964. godine pa praktično sve do njegove smrti.

Tako je zabilježeno da je Miroslav Šicel u Varaždinu održao javna predavanja o Augustu Šenoi (1964.), A.G. Matošu (1964.) i Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom kao pjesniku i proznom piscu (1969.), te predavanja Gjalski i Varaždin (izlaganje na skupu u povodu 800 godina prvog spomena Varaždina (1981.), o Ilirskom preporodu (1988.) i Zvonku Milkoviću (1994.), dok je predavanje o znamenitom Varaždincu Ivanu Milčetiću održao u njegovoj rodnoj Malinskoj (1973.).

Prof. Šicel je bio član više različitih žirija, ocjenjivačkih sudova i organizacijskih odbora. Dio toga bilježe i Varaždinske vijesti. Popis tih aktivnosti je sljedeći:

1. Član uređivačkog odbora projekta o njegovanju hrvatske kulturne povijesti (Varaždinske vijesti, 1971.)

2. Član Organizacijskog odbora skupa prvog spomena Varaždina 1181.–1981. (Varaždinske vijesti, 1981.)

3. Član redakcije zbornika o 800 godina prvog spomena Varaždina. Prof. Šicel je predložen od strane JAZU, uz akademika Andre Mohorovičića i Mirka Markovića (Varaždinske vijesti, 1981.)

4. M. Šicel je bio i član novoformiranog Odbora za obilježavanje 600. obljetnice Lepoglave (Varaždinske vijesti, 1994.)

5. Miroslav Šicel izabran za novog predsjednika Kajkavskog spravišča (Varaždinske vijesti, 1994.)

6. Član ocjenjivačkog suda na književnom natječaju »Poznanovec 94.« (Varaždinske vijesti, 1994.)

7. Miroslav Šicel je član Ocjenjivačkog suda na XV. recitalu suvremenoga hrvatskoga kajkavskog pjesništva »Dragutin Domjanić« u Sv. Ivanu Zelini (Varaždinske vijesti, 1996.)

8. Član je Ocjenjivačkog suda i na XVI. recitalu suvremenog kajkavskog pjesništva »Dragutin Domjanić« u Sv. Ivanu Zelini (Varaždinske vijesti, 1997.)

Varaždinske vijesti su uredno pratile i autorsko djelovanje prof. Miroslava Šicela, pa tako možemo pročitati:

1. Emil Štampar kao književni povjesničar. Tekst je objavljen u Gesti, časopisu za književnost i kulturu, izdavač SIZ u oblasti kulture općine Varaždin. (Varaždinske vijesti, 1984.)

2. U monografiji uz 350 godina Gimnazije u Varaždinu Šicel je autor više priloga o zaslužnim ličnostima profesora i učenika (ostali suradnici: Ernest Fišer, Joža Skok, Pavao Kurtek, Zdenka Weber, Zvonimir Bartolić i drugi). (Varaždinske vijesti, 1987.)

3. Predstavljanje knjige prof. Šicela Ogledi iz hrvatske književnosti. Knjigu su gpredstavili Joža Skok, Zvonko Kovač i autor. (Varaždinske vijesti, 1990.)

4. Prof. Šicel bio je član Uređivačkog odbora i glavni recenzent monografije Županija varaždinska, koja je tiskana 1995. i predstavljena u Velikoj koncertnoj dvorani varaždinskog HNK-a. (Varaždinske vijesti, 1995.)

U prikazima časopis i knjiga ogleda se također djelovanje prof. Šicela u varaždinskoj kulturnoj sredini. Tako možemo pratiti njegov rad u kulturi, obrazovanju i u obradi važnih književno-povijesnih tema. Vidljiva je trajna zainteresiranost prof. Šicela za varaždinski kraj, ali i očita namjera da svojim stručno-znanstvenim radom pridonese kulturnom i općem napretku vlastitog zavičaja. O tome bilježimo sljedeće informacije:

1. Prikaz časopisa Kaj, u kojem je i prikaz knjige M. Šicela O suvremenom pristupu kajkavskoj problematici (Varaždinske vijesti, 1991.)

2. Prikaz časopisa Kaj, u kojem je i prikaz knjige M. Šicela Nove spoznaje o jeziku Balada Petrice Kerempuha (Varaždinske vijesti, 1991.)

3. Prikaz edicije Lepoglavski zbornik sa znanstvenog skupa Šest stoljeća kulture i umjetnosti Lepoglave. M. Šicel je autor teksta. (Varaždinske vijesti, 1993.)

4. Prikaz edicije Varaždinski godišnjak. U njemu ima i svoj prilog M. Šicel koji piše o književnom kritičaru Josipu Bogneru. (Varaždinske vijesti, 1994.)

5. Predstavljanje Lepoglavskog zbornika ‘94. Prof. Šicel je uz Đurđicu Cvitanović recenzent tog zbornika. Na istoj svečanosti predstavljen je i roman Zagonetni rubin, Vesne Bricelj i Zdenka Baloga. Recenzent je također bio Miroslav Šicel. (Varaždinske vijesti, 1995.)

6. Predstavljanje Lepoglavskog zbornika ‘ 95. na Lepoglavskim danima 1996. godine, a Šicel je recenzent zbornika. (Varaždinske vijesti, 1996.)

Posebnu pažnju Varaždinske vijesti posvetile su najprije najavi, a onda i posebnim zapisom o kandidaturi i izboru prof. dr. Miroslava Šicela i Jurice Muraja za redovite članove Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Tako Varaždinske vijesti, broj 5/1997. objavljuju vijest o kandidaturi, a u broju 7/1997. opsežnije izvješćuju o njihovom izboru (izbor je obavljen 30. siječnja 1997. godine).

Tijekom proljeća 1997. godine intenzivno se radilo na pripremi znanstvenoga kolokvija posvećenog akademiku Miroslavu Šicelu u povodu navršenih 70. godina života. I o tome nas Varaždinske vijesti kontinuirano obavještavaju. Tako čitamo najavu kolokvija u Varaždincu samo tjedan dana nakon teksta o izboru prof. Šicela za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Kolokvij su 25. travnja zajedno upriličili Ogranak Matice hrvatske Varaždin, Kajkavsko spravišče, zagrebački Filozofski fakultet (Katedra za noviju hrvatsku književnost), Društvo hrvatskih književnika i Zavod HAZU u Varaždinu, o čemu u Varaždinskim vijestima (broj 17/1997.) iscrpno izvješćuje književnik i novinar Denis Peričić. Osim kao o znanstveniku, Peričić piše i o Šicelovim znatnim zaslugama u nastavničkom djelovanju:

»Tim svojim nezaobilaznim znanstvenim i stručnim djelima, ali i zbog činjenice što je kao redovni sveučilišni profesor odgojio sve značajnije današnje naše kroatiste, Miroslav Šicel je trajno zadužio hrvatsku književnu historiografiju. A kako je u svojim znanstvenim radovima reafirmirao i brojne znamenite ličnosti iz varaždinske kulturne povjesnice, time se i sam, i to velikim slovima, uvrstio u tu povjesnicu...«

I 1998. godine prof. Šicel je prisutan svojim radom u Varaždinu, o čemu također pedantno izvješćuju Varaždinske vijesti. Posebno ističemo najavu, predstavljanje i prikaz njegove knjige Hrvatska književnost 19. i 20. stoljeću (u izdanju Školske knjige, Zagreb). Već i ovaj pregled pokazuje kontinuiranu prisutnost prof. Miroslava Šicela u Varaždinu, ali i na prostoru sjeverozapadne Hrvatske. A na kraju ovog pregleda zadržimo se još nakratko na dva značajna intervjua koja je profesor Šicel dao Varaždinskim vijestima (1994.) i Regionalnom tjedniku (2011.)

Iz intervjua koji je 1994. s prof. dr. Miroslavom Šicelom vodio glavni urednik Varaždinskih vijesti mr. sc. Ernest Fišer izdvajamo nekoliko njegovih misli koje nam se čine važne, jer pojašnjavaju njegov odnos prema vlastitom radu i odnos prema rodnome gradu. Posebno su zanimljivi Šicelovi odgovori na sljedeće pitanje: »Autor ste nekoliko pregleda (novije) hrvatske književnosti, a specijalno ste se bavili i periodizacijom te književnosti. Jesu li ta pitanja periodizacije u nas definitivno riješena?« Evo tih odgovora:

»Specifičnost je znanosti o književnosti, pa tako i proučavanja nacionalne književnosti, u tome što u našem poslu nikada ne stavljamo na kraju točku, nego uvijek samo zarez. Znači, ako smo i došli do nekih spoznaja i rezultata, to nikako ne govori da su oni i konačni. Naime, svaka nova generacija, uglavnom, dolazi s novim pogledima, stavovima i kriterijima, pa i novim metodološkim pristupima, koji obično završavaju i revalorizacijom dotadašnjih rezultata. U tome je, zapravo, i draž našega posla: u dostizanju željenog cilja, ali nikad u dosegnutom cilju. Polazeći, dakle, od takvih pretpostavki problem periodizacije nesumnjivo stalno podliježe novim mogućnostima definiranja...«

U toj uvijek aktualnoj problematici Miroslav Šicel jasno određuje i svoju poziciju književnog povjesničara:

»U odnosu prema tradicionalnim (prošlostoljetnim, a dijelom i sve do pedesetih godina 20. stoljeća) pokušajima periodiziranja, od Šurmina i Vodnika do Barca i Ježića, danas problemu periodizacije hrvatske književnosti pristupamo s posve jasnom i određenom premisom: književnost predstavlja autonomni fenomen ljudskog duha, i stoga ima i svoje vlastite unutarnje zakonitosti po kojima ga se prepoznaje. Riječ je, prije svega o s t i l u, pa suvremena teorija, shodno tome, smatra da se jednostavno književnost treba periodizirati književnim odrednicama, a ne povijesnim, društvenim, političkim, sociološkim, filozofskim i sl. Razvoj hrvatske književnosti je atipičan u odnosu prema evropskim strujanjima pa je ponekad (zbog društvene funkcije koju je naša književnost vrlo često naglašeno imala) i teško pojedina razdoblja naznačiti stilsko-formacijskom odrednicom. Zadatak nam je stoga danas da istodobno, gdje god možemo, promatramo književne procese u hrvatskoj književnosti u okvirima europske, ali isto tako da naznačimo i njezine specifičnosti.«

O svome rodnom gradu Varaždinu, ali i o njegovim zaslužnim ljudima, Šicel je govorio s ponosom, ali i s ne malom dozom nostalgije:

»Svaki moj boravak u Varaždinu, kad god to mogu, započinjem šetnjom putovima moje mladosti: od željezničke stanice (gdje sam, na prvom katu, rođen), preko glavnog trga i Staroga grada do, dakako, nezaobilaznog varaždinskog groblja. To su mjesta mojih uspomena. Veseli me kad osjetim svojevrsnu postojanost jedne specifične atmosfere toga grada: kao da tu vrijeme polaganije teče. (...)

Da, želim vas podsjetiti na – za nas Varaždince – interesantnu činjenicu kojom se možemo ponositi. Naime, prvi šef katedre za hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na početku stoljeća, bio je poznati književni povjesničar i rođeni Varaždinac Branko Drechsler Vodnik. A ja, nakon gotovo dvadeset godina šefovanja na toj istoj katedri predajem štafetnu palicu šefa katedre i opet jednom Varaždincu: prof. dr. Joži Skoku, znanom proučavatelju hrvatske kajkavijane. Zgodno, zar ne?«

U posljednjem intervjuu za varaždinske medije (Regionalni tjednik, 2011.), nakon što je u rujnu 2011. predstavio sa svojim suradnicima jubilarni broj časopisa Radovi 22 u povodu 150. obljetnice utemeljenja Hrvatske akademije i 20. godišnjice smrti akademika Mirka Maleza, Šicel vrlo pregnantno tumači svoje stavove o radu učitelja, i odnosu našeg društva prema njima:

»Uloga predavača u našem društvu vrlo je značajna, profesori su uostalom odgajatelji budućih generacija i njihova uloga nije prepoznata (...) I zato nam često naši najbolji kadrovi odlaze iz Hrvatske van i postižu izvanredne rezultate (...) Drugim riječima, treba više ulagati u znanost i više govoriti što se u toj znanosti događa (...)«

Šicel kao voditelj Zavoda HAZU u Varaždinu

Zavod za znanstveni rad HAZU u Varaždinu utemeljen je 1983. godine, i to sporazumom Skupštine općine Varaždin i Akademije (tada JAZU). Prvi voditelj Zavoda bio je akademik Andre Mohorovičić, a prvi upravitelj prof. dr. sc. Franjo Ruža. Akademik Mohorovičić bio je voditelj Zavoda do svoje smrti krajem 2002. godine. A odlukom uprave Akademije od 20. ožujka 2003. godine voditeljem Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varaždinu imenovan je akademik Miroslav Šicel.

Ubrzo nakon imenovanja upriličen je 22. travnja 2003. susret sa čelnicima Grada Varaždina i Varaždinske županije, gradonačelnikom dr. sc. Ivanom Čehokom i županom dr. sc. Zvonimirom Sabatijem, koji su izrazili veliko zadovoljstvo što je upravo rođeni Varaždinac izabran za voditelja Akademijinog Zavoda u Varaždinu. Tom prilikom oba su lokalna čelnika izrazila snažnu podršku dotadašnjem i budućem uspješnom djelovanju Zavoda.

Akademik Šicel i prof. dr. sc. Slobodan Kaštela u varaždinskoj Gradskoj vijećnici (2003.)

U 2003. godini održana je i prva sjednica Znanstvenog vijeća varaždinskog Zavoda, pod predsjedanjem novog voditelja. Realizacija programskih zadataka Zavoda za 2003. bila je u punom zamahu. Bio je to prije svega veliki projekt 300 godina dolaska uršulinki u Varaždin. On je sadržavao znanstvenoistraživački i izdavački dio. Sve je u potpunosti realizirano na veliko zadovoljstvo akademika Šicela koji je aktivno sudjelovao u svim završnim fazama projekta.

Cijela je 2003. godina bila i u znaku 20. obljetnice uspješnog djelovanja Akademijinog Zavoda za znanstveni rad u Varaždinu (1983.-2003.). Prof. Šicel je sudjelovao u završnim pripremama tiskanja knjige o Zavodu i njezinom predstavljanju u Vijećnici grada Varaždina. Autor knjige mr. sc. Ivan Grabar priredio je dokumentarnu knjigu o prva dva desetljeća djelovanja Zavoda. Na predstavljanju u Gradskoj vijećnici govorili su akademik Miroslav Šicel, prof. dr. sc. Slobodan Kaštela, prof. emeritus Franjo Ruža i autor Ivan Grabar.

Tijekom 2003. godine u Zavodu se sustavno radilo na projektima za 2004. i 2005. godinu, a prof. Šicel je aktivno surađivao u pripremama. Tako je 2004. realiziran veliki projekt o dr. Adolfu Jurincu, profesoru varaždinske Gimnazije i prvom doktoru biologije na ovim našim prostorima. Uz to je postavljena velika izložba o rijeci Dravi. Također smo s prof. Šicelom nastavili istraživanja o značajnim imena iz višestoljetne tradicije Varaždina, a iste je godine tiskan i časopis Radovi14/15 varaždinskog Zavoda sa stručno-znanstvenim prilozima o Ivanu Krstitelju Lalangueu. Prof. Šicelu je posebno bilo drago što su tiskani radovi o varaždinskoj gimnazijskoj ekstenzi. Predstavljanje časopisa u sjajnom ozračju vodili su akademik Šicel i njegov zamjenik prof. dr. Slobodan Kaštela, kao što je i uobičajeno: u Vijećnici grada Varaždina, uz Dan Grada i blagdana Sv. Nikole.

Akademik Šicel otvara znanstveni skup »300 godina uršulinki u Varaždinu«

Tijekom 2004. a naročito 2005. godine djelovanje Zavoda bilo je usmjereno na veliki međunarodni znastvenoistraživački i nakladnički projekt, na temu: Prometna povezanost Hrvatske s europskim zemljama u funkciji društveno-ekonomskog i kulturnog razvoja sjeverozapadne Hrvatske. Drugi značajan projekt bio je obilježavanje 20-godišnjice smrti akademika Ladislava Šabana, i to simpozijem 2005. te tiskanjem i predstavljanjem zbornika 2006. godine. Iste 2006. godine obilježili smo, na veliko zadovoljstvo prof. Šicela, i njegovih osamdeset godina života. Simpozij i tiskanje Radova 16/17, koji su središnjim tematom posvećeni životu i radu voditelja Zavoda, akademika Miroslava Šicela, bili su istinski izraz zahvale za njegov veliki životni angažman, ali i doprinos razvoju bogate tradicije koju Varaždin ima u znanosti, kulturi i obrazovanju.

I Grad Varaždin dostojno se tim povodom odužio svojem zaslužnom sugrađaninu dodijelivši mu Nagradu za životno djelo. Na tradicionalnoj svečanoj akademiji u povodu Dana grada Varaždina 2006. akademik Miroslav Šicel se u ime svih nagrađenih zahvalio na nagradama. Na ovome mjestu prvi put donosimo, iz dokumentacije Zavoda HAZU u Varaždinu, faksimil rukopisa te njegove javno izrečene zahvale. U njenome zaključnom dijelu akademik Šicel je, zapravo, naglasio što ta nagrada znači i za njega osobno: »Biti nagrađen Nagradom grada Varaždina znači i obavezu: ta nagrada nije i ne smije biti samozadovoljstvo, ponos da smo među mnogima jednako vrijednima upravo mi nagrađeni. Ta nagrada ne smije biti ni samo stimulans da nastavimo tamo gdje smo stali. Ona, jednostavno, znači mnogo više: ima široko ljudsko, na prvome mjestu humano značenje. Jer ona potvrđuje definitivno glasno ono što sve u sebi nosi pritajeno: Varaždin i mi volimo se neizmjerno i uzajamno!«

Grabar, Kaštela, Šicel i Ruža na predstavljanju Grabarove knjige

Inače, cijela je 2006. godina bila u znaku i početka velikog projekta »800 godina slobodnog kraljevskog grada Varaždina 1209.-2009.« Ovaj veliki međunarodni znanstvenoistraživački i izdavački pothvat u punoj mjeri zadovoljio je prof. Šicela i njegov odnos prema rodnome Varaždinu. U zajedničkom moderiranju sa svojim zamjenikom Slobodanom Kaštelom, prof. Šicel je kao voditelj uspješno vodio projekt do njegova kraja u prosincu 2009. godine. Da to nije bilo jednostavno, ponajbolje znamo mi u Zavodu; jer, doista, tri godine surađivati s gotovo devedeset autora, uza sve druge probleme koji nosi tako veliki projekt, nije lako. No, uz odličnu suradnju s Gradom Varaždinom i Varaždinskom županijom Zavod HAZU u Varaždinu pokazao se sposoban da realizira i tako opsežan projekt. A akademik Miroslav Šicel je u predgovoru zborniku 800 godina slobodnoga kraljevskoga grada Varaždina 1209.–2009., koji je tiskan uoči održavanja istoimenog znanstvenog skupa, između ostalog zapisao:

»Jer, znano je i potvrđeno: da bismo znali kuda idemo, moramo znati odakle smo došli. Jedino samosvijest o vlastitoj tradiciji i njezinim vrijednostima omogućuje nam da cijenimo tu i takvu povijest, da volimo svoj grad i da ga unapređujemo. Samo ako sami cijenimo i poštujemo sve što smo naslijedili i stekli tek tada možemo očekivati da nas drugi cijene i poštuju.«

U trogodišnjem pak razdoblju između 2006. i 2009. realizirani su i drugi važni projekti i zadaci Zavoda, koji su također bili vezani za puni angažman akademika Šicela i njegova zamjenika prof. dr. sc. Slobodana Kaštele. Taj je izniman tandem znanstvenika, ali i prijatelja, uvijek bio spreman pomoći poznavajući upornost nas djelatnika u Zavodu i prilika u kojima smo djelovali. Evo pregleda važnijih ostvarenih programa varaždinskog Zavoda za znanstveni rad HAZU u spomenutom razdoblju:

1. Godine 2007. tiskan je redoviti broj zbornika Radovi/18, koji je središnjim tematom bio posvećen 75. obljetnici rođenja i 50. obljetnici djelovanja prof. dr. sc Jože Skoka. Predstavljanje tog zbornika bio je još jedan svečani čin u prepunoj Gradskoj vijećnici Varaždina, kojom prigodom je akademik Šicel u odličnom ozračju i nadahnuto govorio o bogatom stručno-znanstvenom opusu svoga prijatelja i kolege Jože Skoka.

2. Godine 2007. ostvaren je još jedan zanimljiv nakladnički projekt. Riječ je o knjizi Ivana Grabara i Denisa Peričića Zavičajnost Miroslava Krleže. Akademik Šicel bio je glavni urednik izdanja i prvi predstavljač u Vijećnici grada Varaždina.

3. Godina 2008. značajna je po realizaciji tri važna projekta. Prvi je obilježavanje velike obljetnice Glazbene škole Varaždin (1828.-2008.). Redoviti broj zbornika Zavoda Radovi/19 posvećen je upravo toj značajnoj godišnjici. Drugi projekt vezan je za višegodišnji istraživački pothvat kojim su Varaždinci odali priznanje poznatom entomologu i gimnazijskom profesoru Franji Košćecu. Dvodnevni skup i veliki zbornik radova potpuno su zadovoljili prof. Šicela kao voditelja projekta. Treći projekt je knjiga Ivana Grabara Sjeverozapadna Hrvatska u radovima akademika Andre Mohorovičića 1983.-2002., čije je predstavljanje u Vijećnici Grada Varaždina također vodio prof. Šicel.

4. Godina 2009. bila je u znaku velikog jubileja kojim je Varaždin obilježio 800 godina od dobivanja povelje kao slobodni kraljevski grad. Angažiranost voditelja projekta akademika Šicela i njegova zamjenika prof. Kaštele, kao i svih djelatnika Zavoda, zaključena je dvodnevnim međunarodnim znanstvenim skupom početkom prosinca. Na kraju skupa, u završnoj riječi akademik Šicel je, vidljivo uzbuđen, ponovo naglasio važnost bogate kulturne i umjetničke baštine grada Varaždina u hrvatskoj, ali europskoj povijesti, zahvalivši se svima koji su svojim istraživanjima pridonijeli javnoj promidžbi i valorizaciji te baštine.

Faksimil teksta Šicelove zahvale u povodu dodjeljivanja Nagrade za životno djelo Grada Varaždina

Završna riječ akademika Šicela na skupu »800 godina slobodnoga kraljevskoga grada Varaždina« (2009.)

5. Tijekom 2010. godine varaždinski Zavod HAZU, zajedno s Gradom Ivancem, realizirao je projekt međunarodnog karaktera o akademiku Mirku Malezu, uz 20. godišnjicu njegove prerane smrti. U isto vrijeme Zavod radi i na obilježavanju 150. obljetnice utemeljenja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1861.-2011.). Sve to i još nekoliko novih projekata trasiraju djelovanje Akademijinog Zavoda u Varaždinu za više godina unaprijed, u čemu su posebne zasluge njegova voditelja, akademika Šicela.

6. Posljednji osobni javni nastup u Varaždinu akademik Miroslav Šicel imao je u rujnu 2011. godine, kada je vodio javno predstavljanje zbornika Radovi 22, posvećenog obljetnici HAZU i akademiku Mirku Malezu. Tada je dao i svoj posljednji intervju, koji je u listopadu objavljen u varaždinskom Regionalnom tjedniku.

Predstavljanje Radova 22/2011. u Gradskoj vijećnici Varaždina (Šicel drugi zdesna)

Što reći u zaključku ovog zapisa?

Značajno i razgranato djelo akademika Miroslava Šicela ostaje nam trajnim svjedočanstvom o jednoj iznimnoj životnoj, stvaralačkoj i produktivnoj ličnosti. No, čini nam se važnim s naše pozicije Varaždinaca (a posebice nas djelatnika u Akademijinom Zavodu), u ovoj prigodi reći i nešto intimno. Naime, malo je značajnih ljudi poput našeg omiljenog Profesora koji je s toliko širine, tolerancije i ljudske topline znao slušati, a onda mirno i argumentirano odgovarati, predlagati i – kao svaki pravi učitelj – poučavati. Pažljivo slušanje, bez pretjerivanja, možda je i ključna osobna vrlina profesora Miroslava Šicela. Stoga je on uvijek bio dobrodošao sugovornik. A nota dionizijskog i duhovitog činila ga je poželjnim i za svako dobro društvo. No, u još je u nečemu bio svima nama uzor. To je bio njegov privrženički odnos prema rodnome gradu. Varaždin i njegov uži zavičaj bili su trajna i prevažna tema njegova životnog djelovanja. Kao što je istinski i predano bio vezan uz znanost, ne manje važan bio je i njegov odnos prema kraju i gradu u kojem je rođen, gdje je proveo djetinjstvo i u koji se uvijek s velikom radošću vraćao. Upravo to je putokaz za sve nas!