Tuđman – utemeljitelj hrvatske države

U ovoj 2010. godini navršilo se punih 20 godina od prvih slobodnih i demokratskih izbora održanih u Hrvatskoj. Riječ je, kao što je svima dobro znano, o povijesnim izborima 1990. godine s kojima je i utemeljena i prva hrvatska demokratska vlast uspostavljena, nakon toliko stoljeća, slobodnom voljom hrvatskog naroda.

Ta je činjenica bila od prvorazrednog značaja za hrvatsko društvo i, dakako, presudno je utjecala na tadašnju politiku u nesretnom jugoslavenskom kontekstu. A rešetke su toga konteksta upravo prvi demokratski izbori u Hrvatskoj zanosnom energijom hrvatskoga puka i počeli kidati, šireći se kroz domovinski prostor golemim nacionalnim oduševljenjem za svojom ljudskom slobodom i slobodom svoje hrvatske države.

Izražavajući slobodnu volju narodnoga bića ti su prvi demokratski izbori pokrenuli nezaustavljivi proces daljnje demokratizacije hrvatskog društva, ali i političkog pluralističkog djelovanja, upravo zato što je proces dolazio iz naroda, iz njegove duboke i prirodne potrebe za slobodom, iz njegovog prava na Pravdu. Jer, samo se tako i samo takav, kao slobodan čovjek u svojoj slobodnoj domovini, hrvatski čovjek mogao ostvarivati u punini svojega bića.

Tu težnju za slobodom u svojoj domovini svakom pravdoljubivom Hrvatu bio je stoljetni san, kojega su nastojali ostvariti mnogi hrvatski muževi, bilo svojim perom ili svojim mačem, politikom ili diplomacijom. Takve je stoljetne hrvatske težnje za svojom državom nastojao ostvariti svojim perom i svojom politikom i Franjo Tuđman, koji je cijeli svoj život posvetio ostvarenju tog velikog narodnog Ideala – slobodne hrvatske države. Tog Ideala koji se ne suprotstavlja drugim idealima: Istine i Pravde, Slobode i demokracije, ili univerzalnih humanističkih vrijednosti u Državi Pravde kao Domovini općeljudske solidarnosti i jednakosti svih njezinih građana pred istim, i za sve jednakim Zakonom. Ideala, dakle, koji nisu samo hrvatski, jer su univerzalni i općeljudski, pa kao takvi mogu biti i hrvatski, i u slobodnoj hrvatskoj državi, kao što su već stoljećima francuski, ruski, španjolski... njemački, poljski, u njihovim nacionalno slobodnim državama.

Te je ideale Franjo Tuđman, prvi demokratski izabran hrvatski predsjednik na prvim demokratskim izborima, sažeo u svojem govoru na prvom zasjedanju hrvatskog Sabora 30. svibnja 1990. godine.

Bila je to nedvojbeno povijesna sjednica hrvatskog Sabora, povijesna ponajviše po Tuđmanovom programskom govoru o pravu na Slobodu hrvatskog naroda, kojim je zatražio da se ima priznati to legalno i legitimno pravo na Pravdu i hrvatskom narodu, pravo na njegovu slobodu u neovisnoj hrvatskoj državi. Povijesna je bila ta sjednica i po hrabroj odluci Sabora da poštuje volju svojega naroda i njegovo pravo za stvaranje samostalne i neovisne hrvatske države. Jednako je tako bila povijesna i zbog činjenice da su tu odluku donijeli saborski zastupnici, kao demokratski izabrani predstavnici hrvatskog naroda.

A do navedenoga povijesnog Tuđmanova govora u hrvatskom Saboru i drugi njegovi prilozi, uz uporno zalaganje za stvaranje samostalne hrvatske države – bili su, iako nešto drukčiji, od iznimnog značenja. Pokušat ću ih ovdje ukratko rezimirati:

1. Kao ugledni znanstvenik analizirao je u svojim studijama brojne, a najčešće nedovoljno istražene, ili pristrano obrađene, teme iz nacionalne povijesti.

2. Filozofijski je interpretirao povijest.

3. Povijesno je prikazivao i znanstveno analizirao hrvatsku političku misao kroz njezine najistaknutije protagoniste – političare i političke stranke, znanstvenike i publiciste.

4. Istraživao je zakonitosti i prirodu odnosa malih naroda i njihovih ideala u kontekstu interesa velikih imperijalnih sila i njihove gospodarske, vojne i političke moći.

5. Analizirao je višekratno hrvatsko pitanje u bivšoj Jugoslaviji i njezinu totalitarnu tvorevinu kao produkt velikosrpske politike, zatim i hrvatsko-srpske odnose tijekom povijesti, kao i u novije vrijeme.

6. Zapaženi su i njegovi znanstveni prilozi u istraživanju hrvatske povijesti u kontekstu Drugog svjetskog rata, zatim prilozi o hrvatskoj političkoj desnici i ljevici, te s naročitom pozornošću – mjesta hrvatskog stradanja: Bleiburg, Križni put i druga, kao i novo čitanje Jasenovca, te neslavne dionice naše novije povijesti.

Ono pak što smatramo potrebnim naročito naglasiti – nije samo Tuđmanov golemi i još neistraženi doprinos u stvaranju slobodne i demokratske hrvatske države, već i njegov znanstveni rad na objedinjavanju povijesne i političke misli u sintezi hrvatskih političkih suprotnosti. To je poglavito – Tuđmanova doktrina pomirbe, kojom je sažeo bit nacionalnog bića i usmjerio njegovu golemu energiju u zajednički projekt hrvatske države. Jednako tako, i s istim ciljem, uspješno je povezao domovinsku i iseljenu Hrvatsku, učvršćujući tezu pomirbe na istim idealima u stvaranju svoje slobodne Domovine. Tako je Tuđman svojim znanstvenim radom, kao i onim političkim, uspio na jedinstven način objediniti raspršenost dijaspore i razjedinjenost brojnih političkih stranaka, udruga i opcija u realizaciju svehrvatskog nacionalnog ideala za slobodnom i neovisnom državom.

Tuđman je, i danas to trebamo reći, takvu svoju viziju, kao i viziju drugih hrvatskih velikana kroz stoljeća, ostvario i protiv volje brojnih moćnika. Štoviše, protiv njihova otvorenog i zakulisnog suprotstavljanja Slobodi hrvatskog naroda koju je on legitimno izrazio na prvim slobodnim izborima, na općenarodnom referendumu, tom autentičnom i najelementarnijem obliku izražavanja prava svakoga naroda kojega, kao i njegovu volju, po demokratskim zakonima trebaju svi drugi poštivati i uvažavati. Referendum je, naime, najviši instrument narodne vlasti, njezin temeljni zakon, on je jedini ustav slobode i demokracije.

Tu je slobodnu volju hrvatskog naroda Franjo Tuđman izborio na prvim demokratskim izborima, na kojima je zajedno s hrvatskim narodom i počeo stvarati slobodnu hrvatsku državu. Zajedno s narodom počeo je graditi i njezinu demokratsku vlast, pa taj njegov golemi prinos hrvatskoj nacionalnoj slobodi znanost već danas, za razliku od aktualne politike, i u još preciznijem kontekstu, stavlja na njegovo povijesno mjesto. Upravo znanost sve jasnije bilježi tu ključnu činjenicu koju i narod sve glasnije govori – da je Franjo Tuđman utemeljitelj hrvatske države (1).

-----------------------

(1) Autor ovoga priloga, Milan Bešlić, bio je i inicijator Matičinog organiziranja javne rasprave na temu »Franjo Tuđman, 1922-1999. Deset godina poslije«. Rasprava je održana 19. svibnja 2010. u Matici hrvatskoj, uz sudjelovanje desetak pozvanih sudionika. (Op. ur.)

-----------------------