Jubilarne 40. Varaždinske barokne večeri

U Varaždinu su od 24. rujna do 4. listopada 2010. godine održane jubilarne 40. Varaždinske barokne večeri (u daljnjem tekstu: VBV). Varaždin, drevni hrvatski grad, čije postojanje od 1181. godine obilježavaju brojna važna povijesna, politička, kulturna i gospodarska zbivanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, grad koji je ukazom carice Marije Terezije bio i glavni grad Hrvatske – sjedište kraljevskog Namjesničkog vijeća (1767.-1776.) u kome je stolovao ban i zasjedao Hrvatski sabor, središte je u kojem je ponikla i stvarala čitava plejada iznimnih umjetnika i humanista. Među povijesno značajnima su prvi kajkavski leksikograf Ivan Belostenec, komediograf Tituš Brezovački, ilirski prvak Janko Drašković, europski kartograf Stjepan Glavač, otac kajkavske književnosti Juraj Habdelić, veliki slavist Vatroslav Jagić, povjesničar Ivan Kukuljević, prosvjetitelj i političar Metel Ožegović, skladatelj i gitarist Ivan Padovec, kajkavska pjesnikinja Katarina Patačić, glazbeni pedagog i skladatelj Vjekoslav Rosenberg Ružić, kajkavski pisac Blaž Škrinjarić i mnoga druga poznata imena slavne hrvatske prošlosti.

Da nije bilo katastrofalnog požara 1767. godine, tko zna, možda bi se danas dolazilo studirati u Varaždin, u taj prelijepi grad baroknih sakralnih i plemićkih zdanja, i, tko zna, koji bi bio daljnji razvoj grada koji kontinuirano bilježi i solidne ekonomske rezultate. U tom hrvatskom biseru barokne arhitekture proslavljena je jubilarna 40. obljetnica postojanja Varaždinskih baroknih večeri, svečanosti barokne glazbe, koje su doista mogle i biti rođene jedino u gradu glazbe, baroka i cvijeća.

Nastavak sjajne glazbene tradicije

Povijest seže u jesen 1968. godine, kada je u prigodi proslave 140. obljetnice Muzičke škole prvi put u Varaždinu izveden koncert barokne glazbe. A od sada već davne 1971. godine Varaždin svake jeseni postaje glazbenim središtem u kojemu odzvanja barokna glazba, osmišljena kao festival koji ostvaruju hrvatski i inozemni glazbenici. Odmah na početku valja, dakle, naglasiti da je festival od prvih godina postojanja imao međunarodni karakter, ali posebna se pažnja posvećivala i izvođenju novootkrivenih djela hrvatskoga baroknog repertoara i održani su brojni znanstveni skupovi koji su se bavili temama vezanima uz odabrano razdoblje.

Do prije četiri godine ravnatelj festivala bio je maestro Vladimir Kranjčević, jedan od njegovih utemeljitelja. Uz maestra Kranjčevića u prvim su godinama festival osmišljavali (sada svi već pokojni) profesor i dugogodišnji direktor Muzičke škole u Varaždinu Marijan Zuber te akademici Lovro Županović i Jurica Murai. Osobito akademiku Županoviću treba zahvaliti za veliku požrtvovnost i znanstveno zalaganje, pomognuto njegovom skladateljskom vokacijom, koje je rezultiralo trajnim ostvarivanjem koncerata s prvim suvremenim izvedbama djela hrvatskih baroknih skladatelja (Tomaso Cecchini, Ivan Lukačić, Vinko Jelić, Julije Skjavetić, Andrija Motovunjan i dr.), kao i s djelima koja je pronašao u varaždinskim crkvenim arhivima, prvenstveno u Urušulinskom samostanu, i pod nazivom »Varaždinski skladateljski krug« predstavio kulturnoj javnosti (Leopold Ebner, Jan Křtitel Wanhal, Ivan Werner).

Uz svojeg mentora, akademika Lovru Županovića, kao transkriptor i obrađivač hrvatske barokne glazbe i djela stranih skladatelja koji su u 17. i 18. stoljeću djelovali u Hrvatskoj osobito se istaknuo dr. Ennio Stipčević i njemu valja zahvaliti za uvođenje u festivalski repertoar skladbi Petera Jacoba Haibela, Atanazija Grgičevića-Jurjevića, Damjana Nembrija, Gabriela i Francesca Sponge-Uspera, Gabriella Pulitija, Hieronimusa Talonusa-Polensisa, ali i nekih djela Leopolda Ebnera, Lukačićevih moteta i dr. Upravo na tom planu afirmiranja hrvatske barokne glazbe odigrale su Varaždinske barokne večeri iznimno važnu ulogu i zahvaljujući izvedbama na festivalu novootkrivena su djela objavljivana kao snimke (LP ploče i CD-ovi) i kao partiture.

Kao glazbeni kritičar kontinuirano sam pratila varaždinska barokna slavlja gotovo od osnutka festivala i mogu samo potvrditi visoke interpretativne domete solista i ansambala koji su nastupali. Otkako je za novog ravnatelja VBV-a 2007. godine imenovan Davor Bobić, skladatelj koji se nakon studija kompozicije, glazbene teorije i koncertne harmonike na Državnom konzervatoriju Petar Iljič Čajkovski u Kijevu vratio u rodni Varaždin i zaposlio na Muzičkoj školi (u međuvremenu i u zvanju izvanrednog profesora na Sveučilištu Josip Juraj Strossmayer u Osijeku), Barokne večeri nastavile su trajati s uvažavanjem svih ranijih koncepcijskih odrednica, ali i s bitnim dopunama.

Nastupile su tako određene koncepcijske promjene i nastojanja da se novim programskim smjernicama Barokne večeri koncentriraju na one soliste i ansamble koji svoju djelatnost vide u okvirima povijesno osviještenog izvođenja. U tom su smislu angažirani afirmirani europski glazbenici koji se posvećuju autentičnom izvođenju glazbe baroknoga razdoblja i s tom nakanom nastoje zvukovno, posežući za replikama izvornih glazbala, kao i interpretacijski, dakle pomno studirajući načine i tehnike izvođenja, što više udovoljiti stilskim odrednicama odabrane epohe.

Država-partner Savezna Republika Njemačka

Druga nadopuna je uvođenje države-partnera festivala, pa je tako 2007. godine država-partner bila Slovačka, 2008. Izrael, a 2009. Republika Češka. Za jubilarnu 2010. godinu dogovoreno je s Veleposlanstvom Savezne Republike Njemačke u Zagrebu da država-partner bude Njemačka. Činjenica tijesne suradnje s državom-partnerom omogućuje uključivanje znatnijeg broja solista i ansambala iz te države, kao i značajno proširenje repertoara. Kao primjer navodim podrobnije upoznavanje s opusom češkog baroknog majstora Jana Dismasa Zelenke, što je doista bilo obogaćenje s izvedbom njegova oratorija Il serpente di bronzo na festivalu 2009.; a kada je država-partner bio Izrael, imali smo mogućnost čuti i djela židovskih skladatelja baroknog razdoblja.

Jubilarne 45. Varaždinske barokne večeri svečano je (24. rujna 2010.) otvorila Hofkapelle München, a na festivalu su nastupili i, primjerice, Detmold Barock Akademie, ansambl Pantagruel iz Essena, ansambl Singer pur iz Regensburga, norveški teorbist i gitarist Rolf Lislevand koji živi u Trossingenu. Vjerne je slušatelje osobito oduševio i poznati ansambl Il giardino armonico, osnovan u Milanu, a sa sjedištem u španjolskom Valladolidu. Posebno su zanimanje pobudili i mađarski ansambli Orfeo orkestar i Purcell zbor, te engleski orguljaš Andrew Benson-Wilson. Dakako, bili su zastupljeni i hrvatski specijalisti za izvođenje barokne glazbe – Hrvatski barokni ansambl, Trio Symblema, Ansambl Flores, orguljaš Pavao Mašić, a posebnu posvetu festivalskom jubileju dao je i izabrani program Wanhalovih djela pod ravnanjem varaždinske dirigentice Dade Ruža.

Varaždinske barokne večeri razvile su već vrlo razgranatu suradnju i s drugim hrvatskim središtima. To je tradicija koja se čuva i umnožava, a uspostavljeni su i novi kontakti s inozemstvom, pa su festivalski programi distribuirani i u Austriju, Češku, Sloveniju, Švicarsku, Njemačku, Mađarsku, Izrael i Slovačku.

Edukacija publike i znanstveni skup

Budući da svaki festivalski koncert prate iscrpne programske bilješke koje publika u Varaždinu dobiva pri ulasku u jedno od istaknutih baroknih zdanja i drugih prostora (na prvome mjestu je to Katedrala, zatim Uršulinska crkva i Župna crkva sv. Nikole, te svjetovni prostori poput Salona Cecelja, nekoliko povijesnih dvorana u Starome gradu, velika koncertna dvorana u zgradi HNK, Dvorac Trakošćan i dr.) – zadatak je muzikologa pripremiti te tekstove. To je vrlo zanimljiv i zahtjevan zadatak koji uključuje i kontakte s menagerima, osobno s glazbenicima, sakupljanje životopisa, sastavljanje tekstova i vrlo opsežno upoznavanje skladatelja i njihovih djela.

Posebnu odgovornost za vrijeme održavanja festivala ima i ocjenjivački sud, odnosno službeni festivalski žiri. Naime, taj žiri dodjeljuju stalnu festivalsku Nagradu Ivan Lukačić (za muzikološki rad koji bitno pridonosi istraživanju hrvatske glazbene baštine ili za najviši izvodilački domet ansambla), kao i Nagradu Jurica Murai (za najbolju interpretaciju – solist, dirigent, komorni ansambl), a dnevnik »Vjesnik« dodjeljuje i dodatnu Nagradu Kantor za najbolju interpretaciju djela J. S. Bacha (o tome odlučuje predstavnik »Vjesnika«, u suradnji sa žirijem). Za organizatore festivala je važno da inozemni dobitnici nagrada taj podatak uključuju u svoje životopise, šireći tako ugled ovih varaždinskih glazbenih događanja diljem svijeta.

Nadalje, u sklopu 45. festivala bio je održan i jubilarni 15. međunarodni znanstveni skup (29. rujna 2010.) u organizaciji Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varaždinu, pod naslovom »40 godina Varaždinskih baroknih večeri – Barokna glazba: jučer, danas, sutra«. Sudjelovali su ugledni hrvatski muzikolozi, glazbenici, pedagozi i kulturni djelatnici – Seadeta Midžić, Nataša Maričić, Ivan Ćurković, Lucija Konfic, Zdenka Weber, Dada Ruža, Višeslav Jaklin, Davor Bobić, Ernest Fišer i Raymond Rojnik, te inozemni stručnjaci Catherine Mackintosh, Lucy Hallman Russell i Andrew Benson-Wilson.(1)

Od svečanog otvorenja jubilarnih 40. Varaždinskih baroknih večeri 24. rujna u varaždinskoj Katedrali, do svečane Mise zahvalnice 3. listopada u istom prostoru i s nastupom mladih pjevača okupljenih u Kvintetu Horvat, uz sudjelovanje Koralista katedralnog zbora Chorus angelicus i orguljaša Višeslava Jaklina, do dodjele festivalskih nagrada 4. listopada u Gradskoj vijećnici, proteklo je deset dana s petnaest glazbenih događanja koja je brojna publika pratila s tako velikim zanimanjem da je nerijetko bilo premalo sjedećih mjesta u varaždinskim crkvama i koncertnim dvoranama. Doista, slušateljstvo se odazvalo u još većem broju nego do sada, a posebno treba pohvaliti veliki broj mladih na koncertima, u najvećoj mjeri polaznika Glazbene škole. Jubilej je tako proslavljen na najbolji mogući način, usprkos recesiji zbog koje je morao biti smanjen broj koncerata. Glazbenici koji su nastupali bili nagrađivani uvijek burnim i dugotrajnim pljeskom.

Vrijedne nagrade za osobite umjetničke domete

Ovaj osvrt na kraju festivala vrijedno je započeti izvješćem o dodjeli nagrada, jer su one potvrdile osnovnu intenciju organizatora, a ona je sadržana u želji da se u najvećem broju pozovu solisti i ansambli koji njeguju povijesno utemeljeno, na svijesti o stilskim značajkama barokne glazbe bazirano muziciranje. Tako je Nagrada Ivan Lukačić za iznimno umjetničko ostvarenje pripala afirmiranom Ansamblu Symblema, instrumentalnom triju u kojemu nastupaju hrvatski glazbenici mlađe generacije Bojan Čičić, barokna violina, Nika Zlatarić, viola da gamba i Pavao Mašić, čembalo. Riječ je o umjetnicima koji su nakon diploma na Muzičkoj akademiji u Zagrebu otišli na daljnje studije na europske visoke glazbene škole i diplomirali u disciplinama barokna violina,

viola da gamba i čembalo/orgulje. Mogućnosti studija i usavršavanja u inozemstvu i rad sa specijaliziranim ansamblima – sve ih je to osposobilo za one značajke interpretacija koje su predstavili (27. rujna) u varaždinskom Salonu Cecelja. Odnosi se to na izvedbe skladbi francuske i njemačke kasnobarokne provenijencije, na djela Rameaua, Leclaira, J.S. Bacha i G.F. Händela, u kojima su ovi glazbenici – svirajući na replikama izvornih instrumenata – iskazali umješnost u baroknoj artikulaciji, naglascima i ukrasima, dinamičkim suprotstavljanjima i delikatnom protoku glazbene ekspresije, i to jednako u ozvučavanju graciozno ornamentirane francuske melodike kao i u kontrapunktu tipično germanske zgusnutosti sloga. Time je Ansambl Symblema, koji je i ime odabrao prema nazivu jedne od harmonijskih figura barokne glazbe, postavio znatne standarde koji se postavljaju pred hrvatske glazbenike kada se žele posvećivati izvođenju barokne glazbe.

Na jednakoj je razini bila i stilska vjerodostojnost u izvedbama biranih Bachovih skladbi, za koju je Pavao Mašić, u drugoj svojoj vokaciji – vrsnoga orguljaša, dobio Nagradu Jurica Murai za najbolju interpretaciju na 40. Baroknim večerima (koncert u Katedrali, 29. rujna). Odabir djela iz Bachova lajpciškog razdoblja okupio je preludije, fuge i toccatu (BWV 552, 659, 660, 661, 545 i 538), te rijetko, zbog velike zahtjevnosti, izvođene Kanonske varijacije na božićnu temu S nebeskih visina dolazim, BWV 769. Orguljski usavršen u Lausanni, Mašić je biranom registracijom svakom od odabranih djela podario zvukovnost koja korespondira s razdobljem u kojemu je genijalni J.S. Bach stvarao. Za isti je koncert Mašiću pripala i Vjesnikova nagrada Kantor za najbolju interpretaciju djela J.S. Bacha. Dakle, Pavao Mašić se potvrdio kao virtuoz istaknute discipliniranosti i točnosti, pa je stoga zagrebačka publika koja aktualno prati integralnu izvedbu svih Bachovih djela u Crkvi Srca Isusova, koju je Mašić dijeli s kolegom Antom Knešaurekom, nedvojbeno privilegirana, jer na tako vrstan način može dobiti uvid u cjelokupni Bachov orguljski opus.

Barokne večeri – poprište uspjelih koncerata

Koncert koji je također predstavio razvijenu svijest o stilski utemeljenoj interpretaciji ostvaren je na nastupu Hrvatskog baroknog ansambla (Franjevačka crkva, 28. rujna). Bilo je moguće uživati u umijeću violinista – Laure Vadjon, umjetničke voditeljice ansambla, Bojana Čičića, Tanje Tortić i Silvija Richtera, te trubača Krešimira Fabijanića, Vedrana Kocelja i Zvonimira Lazara (replike baroknih trublji) s izvedbama Corellijevog i Händelovog concerta grossa, kao i u Telemannovim solističkim koncertima. Tako je program nazvan »Concerto-Concertino« bio i »sat povijesti« o razvoju baroknoga solističkog koncerta kao oblika kojemu je osobito Telemann dao ostvarenja koja bismo rado češće čuli.

Dakako, u povijesno osviještenim interpretacijam prednjačili su inozemni gosti, a na prvome mjestu ugledni Il Giardino Armonico, koji je nastupio s inventivnim programom »U Veneciji!« i predstavio vrhunska djela venecijanskih majstora D. Castella, T. Merule, G. B. Buonamentea, G. Legrenzija. B. Galuppija i nadasve plodnog i poletnog A. Vivaldija. Posebno je oduševio blokflautist i glazbeni vođa ansambla Giovanni Antonini u izvedbama Vivaldijevih koncerata za flautino, gudače i basso continuo (RV 444, RV 442 i RV 443). Poseban doživljaj bio je i nastup norveškog glazbenika s adresom u Njemačkoj, Rolfa Lislevanda. On je na teorbi-kitaroneu i na baroknoj gitari svirao djela pretežito talijanskih majstora i uvjerio nas u velike improvizatorske i zvukovne mogućnosti tipično baroknih glazbala kada se ona nađu u pravim, tj. njegovim rukama. Još ćemo jednog blokflautistu rado pamtiti – njemačkog virtuoza Stefana Temmingha, s njegovih nastupa u Varaždinu i u Ludbregu.

I na kraju, valja istaći još dva koncerta koji su obilježili značajne jubileje i dobili Nagradu Ivan Lukačić. Tako je rođena Varaždinka, najuglednija hrvatska čembalistica Višnja Mažuran, obilježila na koncertu 3. listopada uz Varaždinski komorni orkestar 45. obljetnicu umjetničkoga rada s izvedbama Bachovih koncerata, nastupivši već po 53. put otkako od 1974. godine sudjeluje na varaždinskom festivalu! Drugi jubilej, 180. obljetnica utemelejenja Glazbene škole u Varaždinu, obilježen je živim i predanim muziciranjem mladih, potvrdivši i ovajput visoku pozicioniranost glazbene pedagogije u ovome hrvatskom baroknom središtu. Ovaj svečani koncert je zbog bolesti dirigentice Dade Ruže prošle godine bio odgođen, pa ga je vrsna voditeljica i profesorica na Školi izbor galantno klasicističkih djela J.K. Vaňhala, s dobro uvježbanim Mješovitim i Djevojačkim zborom, te s perspektivnim solisticama – Jesenkom Balić-Žunić, barokna violina, Anom Lice, sopran i Korom Pavelić, mezzosopran – na oduševljenje publike izvela ove godine.

U okviru jubilarnih 40. Varaždinskih baroknih večeri bilo je, dakako, još mnogo vrijedne glazbe i uspješnih interpretacija. Ili, kao što slogan ovog festivala jasno govori: »Tradicija se nastavlja!«. Doista, u ovako promišljenom programiranju koje provodi ravnatelj festivala Davor Bobić i uz sudjelovanje država-partnera – mogući su uzleti koji Varaždinskim baroknim večerima trajno osiguravaju mjesto najuspješnijeg stilski osmišljenog festivala u Hrvatskoj. Nastupi pak pozvanih glazbenika u drugim hrvatskim gradovima i u inozemstvu pronose dobar glas VBV-a i daleko izvan sredine u kojoj se ove glazbene svečanosti održavaju. U tom kontekstu valja pozdraviti i dogovor VBV-a s festivalom Samoborska glazbena jesen, suradnju koja za umjetnike znači bitno širenje mogućnosti nastupanja, a publici u različitim sredinama donosi i nove, kvalitetne glazbene programe.

Zaključno: Deset dana održavanja festivala, s petnaest koncerata, donijelo je pregršt glazbenih doživljaja u kojima je publika uživala, dokazujući to svojim uvijek burnim i dugotrajnim pljeskom. Tradicija se nastavlja!

-----------------------

(1) Osobno sam znanstveno istražila obrađivački rad dr. Ennija Stipčevića, uvjerena da nakon svih otkrića i postignutih uspjeha taj istaknuti hrvatski stručnjak za baroknu glazbu zavrjeđuje i znanstvenu valorizaciju ostvarenoga.

-----------------------