Iza stvarne slike

RAZMICANJE PUČINE

Smjenjuju se vijesti a mene gotovo i ne dotiču

Izađem li pred more nisam siguran

hoću li ih ikada bez ustezanja poželjeti

hoću li podnijeti sav njihov razmočeni teret

pisma, romane u nastavcima, hladne prerađevine

Donose ih brodovi poželi li tako plovidba

svakodnevni manevar, pouzdani vez

siguran koliko je sigurna i naša duboka uvala

i more ispred nas, more na upornoj straži

neke nadolazeće ptice, neke odlazeće

oblaci sa svojim mijenama, vrijeme nejednako

Razmičem mjesta do kojih mogu stići pogledom

i onu dalju prostornost za koju jedva znam da postoji

Pučina mi uzvraća kakve takve odgovore

odlazim u neku svoju tamo neku

razmičem nabore iza parapeta, samonikle

otoke, večernje rumenilo, kakav zgodni azimut

prema jasnijim zvijezdama, šumove izvedene

iz čistoga govora, povrat riječi kojima se vjeruje

Razmičem se, osluškujem tiho umnažanje

usvojenog krajolika, disanje brodova na odlasku

Ubrzat će se vrijeme, kažu neki

IZA STVARNE SLIKE

Upućujem riječi u rastvoreni krajolik

prostiru se morem svim njegovim glagolima

zahvatile me zvukom pokretom bistrinom

spominjem dobre plovidbe gramatiku brodoplova

privlače me kopna što se ispiru blizinama

dani što izranjaju iz onih prije i onih poslije

otoci iza stvarne slike o njima

miris kave okus vjetra prizvuk tišine

jutra kojima ništa bitno više nije potrebno dodati

ubrzani pravopis cjelodnevnog strujanja

izravni prijenos upravo ovoga sada

uključenje u glas koji me odnekuda potiče

koji razumije moja zalutala brojenja

napokon i taj osjet navijek neizrečenoga

ubrzani dah vremena kojem sam izgubio mjere

osjećaj vedrine osjećaj ružinog vrta

osjećaj za sve osjećaje

ukrcan u brod koji ne zna kuda će i kako

izričem se u snazi kojom sve manje vladam

dotičem se riječima koje su izgubile svojstva tla

sve su mi teže rečenice od kojih sam

PUT U SREDIŠTE OTOKA

U napuštena sam naselja krenuo

u zemlju dovoljno staru da joj pozavidim

u prah prividno izuzet iz svakog vremena

razliven niz mnoga vjerodostojna kazivanja

u napuštene glasove sam krenuo u travu koprivu

u riječi bez značenja humus blagotvorni

u oči nepoznatih predaka zemlju odavno ničiju

svuda sam krenuo na svaki kamen stao

u disanju vlažnih zapuha vidio suhe vrtove

slane dozive s rubova nevidljiva mora

osjetljiva do svakog treptaja u zasićenu zraku

u napuklim sam gomilama pronašao najbolje riječi

bio sam ih zagubio gaseći ognjišta

i dok me budi sve izraženiji miris zemlje

koju više ne poznajem čije riječi ne razumijem

izgubio sam se među vlastitim ostacima

KLESARI, IZVJEŠTAJ IZ DUBINE

A što bolje umiju nego iz dubine kamena

izmamiti toplinu i iznijeti je na površinu?

Što nego iz najtamnijih njegovih spremišta

izvući svjetlost i izručiti je svjetlu posvemašnjem?

Što drugo znaju nego obući lice kamena

sjenama, poteći njegovim žiljem, zagospodariti

njegovim zvjezdanim odrazima, naći se

u istom reljefu kao za slavljeničkim stolom.

U čemu je njihovo umijeće nego u tomu

da za svaki valjani oblik postignu izvještaj

iz dubine, vrijedan koliko i svi pokušaji iznalaženja

sukladnosti s kojom na ljepotu motri oko

izoštreno da u njegovoj gustoći prepozna sebe.

A što bolje umiju nego dovesti kamen

na njegov brisani prostor, oslušnuti njegov odjek

i uvjeriti svakoga, pa i kamen, u njegovu

neponovljivost.

ONKRAJ VANJSKIH KRETANJA

Naprotiv, drukčije teče poezija

sažimlje se u otoku, prati vanjska kretanja

ne pristaje na gubljenje smisla

obrađuje svoj mali vrt

zoblje sjene što ostaju nakon odlaska

u svoju žetvu ubraja cijelo more

sve što mu prilazi i od njega se odmiče

bez okolišanja, pomirbeno, tiho

po pejzažu u punom svjetlu

gdje vrijeme visi u dobrim grozdovima

gdje pristaju odasvud vidljivi brodovi

i u moru naših osvijetljenih godina

u tajanstvenoj boji modre galice

ispisuju našu dobru zajedničku prošlost

simuliraju sva moguća gibanja

jest, drukčije teče poezija

skuplja riječi od kojih ne odustajemo

odbacuje se od dugih rezignacija

iz odbačenih kamenica izlijeva jezik

svečan i sačuvan da sjaji sjaji

POSRED

Sjedim posred riječi koja me oslovila

pomiješali smo krv uskladili snove

riječ ne bi mogla sama ja ne bih mogao sam

jedno smo drugome zglob poluga kočnica

uskladili smo vibracije jedno smo u drugo odjeveni

možda bismo mi i mogli jedno bez drugog

ali tko bi mijenjano propise što su se u nama nataložili

ionako nam se ništa iznimno ne bi dogodilo

ne bi nas izdalo disanje ne bi pao sustav

sve bi se u svezi s nama moglo izreći i na drugi način

u više stvari mogli bismo manje reći

štogod bi se doduše rasplinulo štogod ostalo

u dubljem smislu raslojilo bi se ono što smo dijelili

umjesto jedne pojavile bi se dvije samoće

na svoju bi se štetu udvojili pogledi

što je riječ htjela više ne bi htjela

što sam imao u njenoj zaštiti više me ne bi štitilo

promijenili bi se neki važni smjerovi

JEKA

Mjesta što ih posjećujemo

još uvijek žive od onoga što su od nas

sačuvala, što nas razdvaja i mjeri

prema sveznačnom morskom vjetrokazu

Pamtimo i najmanje detalje, treptaje okom, način

na koji otvaramo usta, pokrećemo prste, zalijevamo

cvijeće, vezujemo uzice na cipelama

i sve nam je po načelu neke uzajamne veze

Isprepleteni onim što jest i onim što će biti

mjerimo se po nakupljenoj količini sjećanja

A vrijeme je i nadalje samo jeka

onoga što je prošlo u onome što će biti

i onoga što će biti u onome što smo prošli

gubi se prema obzorju, ostavlja nas na volju

mjestima koja pamte i ono što je bilo

i ono što sasvim sigurno nikada neće biti

TRGOVCI NEVIDLJIVIM

Bez želje da se do kraja oprostore

riječi ispituju sadržaje svega

što s valjanim i bez valjanog razloga izgovore

Na jeziku im neobilježena mjesta

tajni pretinci ponajboljih želja

nevidljivi kukci prostrane zamjenice

Trgovci nevidljivom robom naselili su

sve moje upitne riječi

držim ih među ukradenim nakitom

među grivnama ogrlicama prstenjem

Ostala mi je jedina od svih dragocjenosti

kao cjelovit sadržaj i popudbina

za putovanja koja sam predvidio

kad se krene a nije važno gdje ćeš stići

i hoćeš li uopće krenuti na put

IZLAZAK U VEČER

U stvarima u kojima se zrcale

i druge mnogo veće mjere

osluškujem riječi koje su ih imenovale

njihovo je vrijeme otkupljeno za svjetlost

njihove su odore pune nerazgovjetnih gibanja

već se čuje kako šuškaju od dotrajalosti

zahvatio ih mehanizam predvečerja

zaboga riječi što ste nam to učinile

naše je klatno prerezano

naše staklene kuglice već su pomalo usporene

u šumu zrelog doba gube se sva ubrzanja

zaustavili smo se na vlastitim rubovima

osluškujem stvari u riječima koje su im dale ime

pridružujem se zagonetnim isijavanjima

usmjerujem lom svjetla

novi oproštaj od privremenosti

kao da prolazim kroz novi oblik strujanja

osluškujem vrijeme koje se u sebe urušava

izlazim u šetnju pored mora

možda zaustavim sumrak

U SJENI OD KOJE SMO

Može li pjesma

preuzeti na se svu predmetnost koja je okružuje

poput kapi kiše ili malih uznemirenih insekata

može li na se preuzeti odgovornost za sve

što je riječ od ravnovjesja a ne umije izbiti u izgovor

kao što to zna voda na izvoru i glazba iz svirale

može li se dostojno objaviti ijedna svečanost

glasom pojedinačnim ili glasom skupnim

poput onog što ga zajedno oblikuju usta zborista

kad se predaju umijeću da se izrazi glas svjetlosti

i od sveukupnih šumova otkupi onaj plemeniti

zvuk postojanog toplog prostiranja

u sjeni kakvog drvoreda koji sve razumije

u sjeni od koje smo i sami na vidjelo izneseni

MALE UZALUDNOSTI

Što sve ne bih dao da mi je biti

sveukupna svjetlost što ti na oči ulazi;

da se zanosim presijavanjem vode

kad ti dotiče skrovita mjesta, pamtljive

pojedinosti, riječi izvan svih zala

kad se kupaš, znojiš, umivaš,

kao da se oblažeš mojim mislima.

Na isti način dočekujem kovitlace zraka

pred tvojim dahom, fino raspoređenim

za sve koji ih umiju primijetiti.

Zamišljam otiske tvojih tihih sandala

prepoznavajući ih u sveopćoj nevidljivosti,

sve se bolje razumijem čestice praha

što trepere u zraci jutarnjeg sunca.

Zacijelo će mi cijeli život proteći

misleći na te meke male uzaludnosti.

I bit ću zarad njih

sretan, sretniji, najsretniji.

ZIMA U KOMIŽI

Riječi su ljepše od svega što izgovaramo

najbolje sam se odmah pribrojiti moru

ribarske su brodice sasvim tiho uplovile u vrijeme

poput riba kad im na kamenoj rivi ponestane mora

praćakaju se uspomene u našim tijesnim izlascima

ljepotice su se sačuvale za svoje bolje godine

kameni se sat pomno zagleda u naša pepeljasta lica

uvala je još uvijek starija od antičke zdjele

tek nekoliko koraka spaja dva obamrla prostora

ništa više nije naše da bi nas ovdje zateklo

nejasni nam se ljudi izruguju na obali

izgubili smo i kosu i prijatelje

nesvjesni smo jasnoće dana težine srca

zahvaljujemo i ovoj svjetlosti na prepoznavanju

KUĆE ZA MRTVE

Trebale bi biti posve jednake onima za žive

u kojima mrtve stvari žive privid neživih

u kojima se i pričin ima pravo oglašavati svjetlom

gdje je sjena tek pravilo po kojem se zna da ima i svjetla

u kojima se protivimo ili izmišljamo načine kako to činiti

Druge kuće, one za žive, ionako imaju višak onog drugog

mijenjaju ih za promjene meteoroloških prilika

prosijavaju se pod istim kutom pod kojim se u njih ulazi

otvorene su upravo onoliko s koliko živosti mogu isijavati

imaju svoje ptice i olovke i prstenovane navike

Kuće za mrtve trebale bi biti poput mrtvih jezika

koji žive kad im se živi a kad im se ne živi odustanu

i nitko ih zbog toga ne poziva na odgovornost

osobito ne vrijeme koje je na njih utrošeno

Životopis

Jakša Fiamengo rođen je 26. studenoga 1946. godine u Komiži na otoku Visu. Od 1962. živi u Splitu, piše i objavljuje poeziju, eseje, kritike, scenarije. Član je Društva hrvatskih književnika od 1969. godine, a od svibnja 2008. ima status člana suradnika HAZU. Zastupljen je u antologijama hrvatske poezije, pojedine su mu pjesme prevođene na petnaestak jezika. Urednik je u Književnom krugu Split i, do mirovine 2009., u dnevniku Slobodna Dalmacija. Povremeno uređuje različita izdanja, član je žirija te voditelj mnogih manifestacija. Bio je inicijator i umjetnički kulturne manifestacije Ljeto u Komiži. Pridruženi je član Hrvatskog društva skladatelja. Njegovi su stihovi uklesani u kamene ploče na Pjaci Krista Kralja u Selcima na Braču te kraj eremitaže Sv. Jere na Marjanu u Splitu. O Fiamengu je godine 2004. HTV snimio zapaženi dokumentarni film Čovik od riči (režija V. Fulgosi).

Za svoj rad Fiamengo je odlikovan Ordenom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Dobitnik je Državne nagrade Vladimir Nazor za književnost; Nagrade Županije splitsko-dalmatinske; Nagrade grada Splita i Nagrade grada Komiže (godišnje i za životno djelo); Medalje grada Splita; Maslinova vijenca na manifestaciji Croatia rediviva u Selcima na Braču i Plakete Hanibal Lucić na međunarodnim Sonetnim danima u Hvaru (prvi dobitnik); Plakete Vladimir Nazor u Postirama na Braču; statue Mila Gojsalić na Danima Mile Gojsalić u Kostanju; Plakete Festivala dalmatinskih klapa u Omišu; Plakete Dobrojutro more (za izniman doprinos hrvatskoj književnosti) u Podstrani kod Splita; specijalne statue Šansonjer na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku; Plavog pera, za poticanje, jačanje i očuvanje svijesti o vrijednostima mora, hrvatskog Jadrana posebice; Nagrade za izniman doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi, Direkcije Piano-Festival Split; Nagrade Josip Sever Jutra poezije u Zagrebu i drugih.

Niz Fiamengovih pjesama skladano je i pjeva se u izvedbi najistaknutijih imena hrvatske estrade te klapa, zborova i dječjih ansambala, mnoge od njih su osvajale nagrade na festivalima, osobito za tekstove, a dobitnik je i dviju uglednih diskografskih nagrada, Porina 2002. i 2007. te Zlatne ptice Croatia Recordsa. Fiamengo je i autor teksta mjuzikla za djecu Morsko more (režija M. Carić, praizvedba u Šibeniku) i poezije po kojoj je Ladislav Vindakijević režirao predstavu More iz ormara (Gradsko kazalište lutaka, Split, 2009.). Film I Palača rodi Grad (dva izdanja) po njegovu je scenariju, u režiji M. Mateljana. Za zasluge u kulturi 2007. uručena mu je plaketa Počasni građanin općine Podstrana.

Bibliografija Jakše Fiamenga

Knjige pjesama:

1. Pred obećanom zemljom (s M. Popadićem, zajednički naziv Stepenište, Split, 1966.)

2. More koje jesi (Split, 1968.)

3. Vjetar oko kuće (Split, 1975.)

4. Večera u oku (Čakovec, 1976.)

5. Svjetiljka radosnog moreplovca (Split, 1988.)

6. Oteto iz tmine (Split, 1990.)

7. Zaziv protiv zloduha (petojezično izdanje, Split, 1992.)

8. Kutija Gaja Utija (Solin, 1994.)

9. U situ jeziku (Split, 1996.)

10. Pedesetogodišnja pjesma (Zagreb, 1996.)

11. Sukanje kućne dobrote (Split, 1997.)

12. Dolazak u kruh (Zagreb, 1998.)

13. Ljestve Jakovljeve (Zagreb, 2003.)

14. Ovjera beskraja (Zagreb, 2005.)

15. Nebo podneblje (Split, 2005.)

16. Mravi iz Nezakcija (Pula, 2006.)

17. Anima gemella (Rijeka, 2007.)

18. Svjetleća tijela (Zagreb, 2009.)

19. Tajna mjerenja (Zagreb, 2009.)

20. Jeka (Split, 2009.)

Pjesničko-grafičke mape:

1. More u kamenu (sa slikarom Š. Martinisom, Komiža, 1992.)

2. Zaziv protiv zloduha (s djecom izbjeglicama iz Drniša i Vukovara, Split, 1994.)

3. Supllica contro lo spirito maligno (talijansko izd. Zaziv protiv zloduha, Lecce, 1994.)

4. Sakrament plovidbe (sa slikarom M. Trebotićem, Zagreb, 2003.)

Knjige za djecu:

1. Morsko i druga mora (Šibenik, 1998.)

2. Podne na trgu (Hvar, 2001.)

3. Kad sam bio odraslić (Šibenik, 2007.)

Izbori iz poezije:

1. Zemlja od vremena (Rijeka, 1996.)

2. Maslinov vijenac (prvih pet laureata Croatie redivive, Zagreb-Selca, 1996.)

3. Os/Axis (bilingvalno hrvatsko-englesko izdanje, Stobreč, 2003.)

4. Domaće relikvije (Split, 2006.)

5. Crew of Ulysses (izbor na engleskom, Zagreb, 2007.)

6. Das lateinische Sergel (izbor na njemačkom, Münster, 2008.)

7. Rođenje zavičaja (Vinkovci, 2008.)

8. Sonetno petoknjižje (sabrani soneti, Rijeka, 2008.)

Izbori iz skladane poezije:

1. Piva klapa ispo’ volta (Split, 1994.)

2. Karoca gre (sa CD-om, Split, 2006.)

CD-izbori pjevanih pjesama:

1. Svjetiljka djetinjstva (Croatia records, Zagreb, 1995. i 2004.)

2. Karoca gre (Croatia records i Slobodna Dalmacija, Split, 2006.)

3. Kroz đardine, kroz pjacete (dvostruki CD, Glazbena mladež, Split, 2007.)

4. Pisme o’ vrimena (CD u okviru dvostrukog autorskog CD-a K. Magdića, Aquarius records, Zagreb, 2008.)