Iako je o Deklaraciji u raznim prigodama pisano i govoreno relativno dosta i na različite načine, od njezina nerazumna slijepog osporavanja do opravdanog veličanja njezinih zasluga, ipak se o njoj još ni izdaleka nije reklo sve što bi se moglo i trebalo reći. Nakon političke rehabilitacije Deklaracije u sklopu uspostave samostalne hrvatske države devedesetih godina prošloga stoljeća oko nje je u atmosferi oduševljenja i ushićenosti svakako stvoreno opće pozitivno ozračje. Unutar njega međutim kao da nije bilo dovoljno mjesta za temeljitiji analitički i istraživačko-dokumentarni pristup tom događaju. A takav pristup, koji Deklaraciju želi prikazati sa svih za nju relevantnih aspekata i koliko je god moguće objektivnije, čini se, i jest moguć jedino sa stanovite vremenske distance, nakon što su se određene strasti u svezi s njom stišale, emocije ohladile i pogledi na nju izoštrili.
Sa četrdesetom obljetnicom uvelike su se već stekli uvjeti upravo za takav pristup Deklaraciji. Priliku da iskažu svoje mišljenje o njoj dobili su sada i mladi, oni koji nisu bili neposredni sudionici deklaracijskih zbivanja, ali se kao dionici njezinih stečevina prema Deklaraciji žele aktivno, pa i kritički, odrediti iz svoje suvremenosti. Imajući sve to na umu, Matica hrvatska kao ustanova u kojoj je Deklaracija začeta i njezin Odjel za jezikoslovlje organizirali su Okrugli stol s namjerom da se u povodu četrdesete obljetnice Deklaracije svima koji su pozvani omogući javno progovoriti o svemu što bi u svezi s Deklaracijom moglo biti od koristi ne samo za dobivanje što potpunije slike njezina stvarnog mjesta u novijoj hrvatskoj političkoj i jezikoslovnoj povijesti, nego i za bolje snalaženje u razumijevanju društvenih okolnosti unutar kojih je Deklaracija nastala. Pri organiziranju Okruglog stola željelo se da razgovor o Deklaraciji bude maksimalno iscrpan, dokumentiran i sveobuhvatan, vođen s različitih problemski aktualiziranih aspekata.
Vodeći računa o svemu tome, potencijalnim su sudionicima Okruglog stola kao natuknice okvirno određenih tema ponuđene ove sadržajno formulirane cjeline:
1. Što je značila Deklaracija 1967. godine
2. Što nam znači Deklaracija 2007. godine
3. Politički aspekt Deklaracije
4. Jezikoslovni aspekt Deklaracije
5. Deklaracija kao izraz hrvatske jezične samosvijesti
6. Učinci i rezultati Deklaracije
7. Priprema i objavljivanje Deklaracije
8. Jezik kojim je pisana Deklaracija
9. Sastavljači Deklaracije
10. Potpisnici Deklaracije
11. Politička hajka na Deklaraciju
12. Naziv i položaj hrvatskoga jezika u Deklaraciji
13. Deklaracija i Hrvatsko proljeće
14. Od Deklaracije do Domovinskoga rata
15. Značenje Deklaracije u povijesti hrvatskoga jezika
16. Značenje Deklaracije za hrvatsko osamostaljivanje
17. Hrvatski jezik u vrijeme Deklaracije i danas
18. Deklaracija u javnim medijima
19. Međunarodni aspekt Deklaracije
20. Deklaracija u hrvatskoj dijaspori
Od četrdesetak pozvanih, pozivu za sudjelovanje na Okruglom stolu odazvalo se njih osamnaest, što jezikoslovaca, što književnika, što javnih i kulturnih radnika. Osim što je verificirao već utvrđenu neupitnost Deklaracije kao dokumenta presudna za bitan pozitivni preokret u hrvatskoj jezičnoj politici, ovaj je Okrugli stol u svezi s Deklaracijom otvorio i neka nova aktualna pitanja, pokušavajući na njih dati i adekvatne odgovore. Dotjerana i autorizirana izlaganja sudionika Okruglog stola donosimo na sljedećim stranicama Kola, redoslijedom kojim su ondje bila izlagana.
1-2, 2009.
Klikni za povratak