S onu stranu očiju (Pariška bilježnica)

SAINTE CHAPELLE PODIGNUTA KRISTOVOJ TRNOVOJ KRUNI

Stakla plamte

Igraju sveci

Poplava boja

Roseta vapi za suncem

i za Sudnjim danom

Gotski lukovi

kriju riječi vjekova

Crni golub šapće

zamišljenom kipu tajnu

Nema trnove krune

Svi su puti

posuti trnjem

(Paris, 23. svibnja 1971.)

MOJ BOG

Moj Bog

Moj jad

Nemir u miru

Mir u nemiru

Mrak u svjetlu

Svjetlo u mraku

Uvijek daleki

Stalno bliski

Tražim Te

Ne nalazim Te

Bježim od Tebe

Nailazim na Tebe

Klonim se Tebe

Ti se ne kloniš mene

Bježeći pred Tobom

obradovao sam se

da sam zarinuo glavu u pijesak

A ono sam je našao

u Tvojim rukama

Vrebaš me u šutnji bregova

Čekaš me u buci vjekova

Kriješ se u bezdanima mojih svjetova

Na Tebe režim

Tebi se molim

Moj Traženi

Moj Izbjegavani

Moj Nerazumljivi

Moj Divni

Moj Strašni

Prihvatljivi i Neprihvatljivi

Svaki dan Drugi

Uvijek isti

Dnevno sam drugi

Nikada isti

Na ovoj života cesti

kad će se

naši putovi sresti

(Paris, 25. svibnja 1971.

GRAD NA SEINI

Buka je ubila

rijeku

i mene

(Paris, 25. svibnja 1971.)

GOSPODINOV GRAD

Nazarećanine

Ovo je Tvoj grad

Tu Te čeka Matej s novcima

Tu je Magdalena s ljubavnicima

Slijepi sjede na trgovima

Gladni pokrivaju asfaltnu pustinju

Trgovački stolovi čekaju Tvoju ruku

da ih prevrneš

Leđa prodavača su nabrekla

za Tvoj bič

Na dnu hrama mole bludnice

Ne usuđuju se k nebu podići pogled

koji je naviko gledati (samo) zemlju

Majke čekaju

kome da povedu djecu

I nema ovdje kamena

na koji bi Ti položio glavu

Gospodine

ovo je Tvoj grad

(Paris, 25. svibnja 1971.)

PRIJETNJA ASFALTA

Lica

Nijedno ne poznajem

Svako lice pita

Nijedno ne odgovara

Lica upitnici

Rijeka glava

na asfaltu

u podzemlju

jedna do druge

a daleko

Svatko u svakog sumnja

Sfinga

Strah me je

Ta lica upitno prijete

Vragom Sotonom

Venerom Bakhom Mamonom

Oči piju

Mene, tebe, tvoje

Ispijaju upitnike

Pijemo jedan drugoga

Svako lice je upitnik

(Paris, 27. svibnja 1971.)

PIGALLE

Ulica osamljenika

Umorne noge tumaraju

Traže blizinu

uzalud

Reklame nude put

Najkraći put je najdulji

Ulica osamljenika

(Paris, 4. srpnja 1973.)

MONSIEUR PIGALLE

Monsieur Pigalle, kipar

dao je svoje ime

dvjema ženama –

ženi na šetalištu Pariza

i ženi u crkvi Saint Sulpicea

Pigallova Madonna skamenjena je zebnja

nad ženom Pigallova korza

Monsieur Pigalle

gu’y pensez vous

(Paris, 5. srpnja 1973.)

BOULMICHE

Boje u mlazovima plivaju drvoredom Saint Germainea

Uviru u rijeku Saint Michela

Mladić blagom frulom miri mnoštvo

Proroci velikih očiju stoje na obalama

Razigrani ritmovi plesa na trgu

i zalogaji pečenja na usputnu stolu

Prosjak priljubljen uz pomokren zid

Pipaju se javno

Osamljen zvonik Svetoga Tome

spominje dane kojih više nema

(Paris, 14. srpnja 1973.)

JARDIN DE LUXEMBURG

Lipe su se

rasplinule

Plave lipe

u sumračju

Boje s mrakom

biju boj

Ispružen na klupi

samotnik sniva blizinu

Blizine bulazne

Zaobilaze bolove

Daleki molovi

(Paris, 5. srpnja 1973.)

RASPELO

Ruka

na suhu drvu

rida

(Paris, 11. srpnja 1973.)

ST. CHALLELLE

Krvave kapi

trnove krune

krase stakla

Svete kapele

(Paris, 12. srpnja 1973.)

CLUNY

Kamen je izrastao

u stablo živo

Hlad Gospodnji

(Paris, Cluny, 13. srpnja 1973.)

POSLJEDNJI ADAM

Mrtvac velik kao zemlja

posipa prahom čelo

Kaje se što je bio živ

(Paris, 24. srpnja 1973.)

JEDAN JE SAMO GRIJEH

Čuo sam da postoje grijesi

I vi ste čuli zacijelo

Prošlo je mnogo dana

Zanjihalo se mnogo grana

Uvelo puno ruku

i klonulo dlana

Na rubu noći

i svitanju dana

u vrevi zvijezda

i snivanju dana

čuh šapat neba

i tugu zemlje:

»Jedan je samo grijeh

– proći ravnodušan

kraj čovjeka.«

(Paris, 25. srpnja 1973.)

MOSTOVI

Puno sam mostova vidio

i po mnogome hodio

Volim veoma mostove

Mnogo bih onome dao

tko bi između čovjeka i čovjeka

most podigao

(Paris, 25. srpnja 1973.)

S ONU STRANU OČIJU

Što je s onu stranu očiju

iza gore tijela

Čitajte Bibliju

i pitajte more

(Paris, 25. srpnja 1973.)

RUKE

Ezekijel je vidio bića puna očiju

Ja vidim bića puna ruku

Gledajte na čas zemlju

na njoj su same ruke

ruke koje ne nalaze ruke

Ruke se ne znoje samo

one, ruke, i plaču

(zar nije znoj i suza

jednako slana)

Volim ruke svoje i tuđe

i motrim ih iz tihana

Sklon sam vjerovati

kad ruke nađu ruke

sve će biti

Ne tražite drugo do ruku

i našli ste sve

Ne dajte drugo do ruku

i dali ste sve

(Paris, 25. srpnja 1973.)

IGRA SKRIVAČA

Naranča ne zna kamo spada

Sat je promijenio stazu

Koraci nisu stigli

a čuli smo ih

Čovjek se igra skrivača

(koliko ono tisućljeća)

(Paris, 2. veljače 1974.)

NEMOJ VIŠE PISATI PJESME

Nemoj više pisati pjesme

one su se oprostile od tebe

To što radiš jest trka

za izmaklim skutom

Pusti ih da idu

zavezanih očiju na Parnas

Uzet će ih koji auto

koji se ne boji autostopista

a nema pravo što se ne boji

no neće požaliti što ih je uzeo

Podari im dvije riječi

zapravo prihvati dvije riječi

što ti ih kazuju

a onda zatvori hitro vrata

navini radi dohvati knjigu lezi

naravno upali noćnu svjetiljku

i pitaj istinu zašto je tako stidljiva

toliko skromna da i ne postoji

(zar se odrekla postojanja)

(Paris, 2. veljače 1974.)

KAD BIH BIO

Kad bih bio kamen

bio bih kip

Kad bih bio platno

bio bih lik

Kad bih bio stablo

bio bih živ

(Paris, 2. veljače 1974.)