Ruža Pospiš Baldani – hrvatska primadona

I.

Monografije kao zbirna mjesta pojedinačnih životopisa, dometa i značaja uglednika kojemu su posvećene izvor su neophodnih podataka o elementima trajanja te izuzetne osobnosti u vremenu i prostoru kojemu su pripadale. Ova konstatacija se prvenstveno odnosi na monografije o uglednicima čiji su životni putovi završeni. Međutim, i monografija Jagode Martinčević Ruža Pospiš Baldani – hrvatska primadona, iako je umjetnica aktivno sudjelovala u njezinoj izradi, nakon čitanja tog velikom akribijom ispisanog izdanja, ostavlja dojam završenosti. Naime, Ruža Pospiš Baldani nastupila je posljednji put kao Azucena u Verdijevom Trubaduru na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 18. listopada 2002. godine, a svoj posljednji javni natup imala je 7. listopada 2006. godine na Varaždinskim baroknim večerima uz Fiharmonijski komorni orkestar iz Münchena, pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića. To je ujedno bilo i svečano obilježavanje 45. obljetnice njezina umjetničkog rada.

Ali, usprkos tim završnim akordima jedne izuzetne karijere, Ruža Pospiš Baldani svojim velikim iskustvom i nadalje može biti uzorom mlađim naraštajima. A upravo tim mladima koji dolaze, a nisu bili u mogućnosti pratiti sve etape jedne svjetske pjevačke karijere, kao i svima onima koji se žele podsjetiti i upoznati s u nas manje poznatim postajama umjetničina životnog puta, namijenjena je monografija koju je muzikologinja Jagoda Martinčević ispisala s izrazitom naklonošću i izvrsnim poznavanjem svih bitnih pojedinosti o ovoj velikoj umjetnici.

Ruža Pospiš Baldani bila je gotovo pola stoljeća jedan od najtraženijih mezzosoprana na opernim pozornicama i koncertnim podijima diljem svijeta. Na međunarodnom planu nenadmašna Bizetova Carmen, uloga kojom se je proslavila i koju je interpretirala glasovnim i glumačkim umijećem najviše razine (ističem 1975. godinu, obilježavanje 100. obljetnice praizvedbe opere Carmen, kada je Ružinom pjevačkom i glumačkom umijeću, uz angažmane u nekoliko opernih kuća, bilo moguće uživati u Royal Opera House Covent Garden u Londonu, Wiener Staatsoper i u Teatro Real Madrid). Trajno tražena kao heroina Verdijeva belcanta u Trubaduru (Azucena), Aidi (Amneris), Krabuljnom plesu (Ulrica) i Rigolettu (Maddalena), Ruža Pospiš Baldani jednakom se superiornošću potvrđivala i u zahtjevnim ulogama wagnerijanskih dramskih likova u Tristanu i Izoldi (Brangäna), te u, za pjevačko umijeće toga faha vrhuncima zahtjevnosti, u tetralogiji Prsten Nibelunga, u Rajninom zlatu (Fricka, Erda), Walküri (Fricka), Siegfridu (Erda) i Sumraku bogova (Waltrauta, prva Norna).

Bila je Ruža Pospiš i neodoljivi Orfej (Ch. W. Gluck, Orfej i Euridika) i stilski nepogrešiva Ottavia (C. Monteverdi, Krunidba Popeje), a njezine kreacije slavenskih likova uvijek su primane s ovacijama (M. P. Musorgski, Marina u Borisu Godunovu i Marfa u Hovanščini, P. I. Čajkovski, Paulina u Pikovoj dami i Olga u Evgeniju Onjeginu, te Končakovna u Knezu Igoru A. Borodina). A kao iskreni domoljub, što je zorno svjedočila za vrijeme nemilosrdne agresije na hrvatsku domovinu u Domovinskom ratu, predstavljala je punim pregnućem lik Mile u Gotovčevoj operi Mila Gojsalića.

Dakako, nije ovo mjesto na kojemu je potrebno nabrajati poimence svaku od više od trideset opernih uloga koje je Ruža trajno imala na repertoaru, ali nezaobilazno je spominjanje još i Saint-Saënsove Dalile (Samson i Dalila), uloge koju je vrhunska primadona donosila u punoj tragici toga lika. Petnaestak manjih uloga koje je pjevala u početku karijere bile su, dakle, tek priprema za vrhunce interpretiranja koje je bilo jednako dojmljivo u talijanskom, njemačkom, ruskom, francuskom, hrvatskom i engleskom repertoaru. I na svjetskom su planu rijetki operni umjetnici koji s takvim dometima ostvaruju tako heterogene pjevačke kreacije.

II.

Impresivan je popis Ružinih najvažnijih opernih angažmana, više od 250 nastupa u HNK u Zagrebu, 170 nastupa u Državnoj operi u Münchenu, 57 nastupa Metropolitan operi u New Yorku u razdoblju od 1966. do 1972. godine, 26 nastupa u Teatro alla Scala u Milanu, a slijede nastupi u gotovo svim svjetskim opernim kućama u Europi i SAD-u. Doista, rijetka su operna središta u svijetu koja nisu nastojala angažirati veliku hrvatsku mezzosopranisticu i čuti ju u nekoj od njezinih »glanc-rola« (dakako, to je najčešće bila Carmen, pa nema niti jednog poznatog tenora ili baritona koji nije bio Ružin partner). Osim toga, popis od 40 dirigentskih imena s kojima je surađivala Ruža Pospiš Baldani uključuje samo one najznačajnije, a naznaka »i dr.« upućuje na još veliki broj onih koji su, moguće je reći, imali čast ravnati izvedbama s tako slavnom pjevačicom. Na ovom mjestu želim naglasiti kako mi je veliki španjolski maestro Rafael Frühbeck de Burgos, kao direktor Njemačke opere u Berlinu, istaknuo našu Ružu kao najbolju Carmen koju je ikada susreo. A on kao Španjolac mogao je to nedvojbeno najbolje osjetiti!

Osobita priznanja stjecala je Ruža Pospiš Baldani i kao koncertna pjevačica. Dovoljno je samo pogledati listu njezina koncertnog repertoara pa da se uvjerimo u svestranost kojom su bila obuhvaćena magistralna vokalno-instrumentalna djela od baroka do glazbe 20. stoljeća. Na tom su području legendarne njezine kreacije dionica u Bachovim Mukama po Mateju i Ivanu, Božićnom oratoriju, Misi u h-molu, Magnificatu i nizu kantata, te posebno u Beethovenovoj Missi solemnis kao i u Devetoj simfoniji. Ružina suradnja s velikim poznavateljem barokne glazbe, maestrom Karlom Richterom, kao i s Herbertom von Karajanom i Lovrom pl. Matačićem, korifejima dirigentskog štapića u prošlom stoljeću, ubilježena je doista najvećim slovima u povijest interpretiranja na svjetskom planu, a rijetka od hrvatskih opernih pjevača ostvarila je upravo Ruža Pospiš Baldani tu međunarodnu slavu.

Autorica Jagoda Martinčević vrlo je pregledno strukturirala svoju monografiju pa od početnih napomena u Proslovu slijede poglavlja: Od Toplica do Zagreb – Ottavia, Matačić – Prema Metropolitanu, Münchenu i cijelom opernom svijetu – Salzburg, Scala, Beč... Karajan, Richter – Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu – Varaždinske barokne večeri – Carmen – Amneris, Orfej, Dalila, Mila – Ratne godine, humanitarni rad, pedagogija – Ruža osobno – Kalendar važnijih nastupa (po godinama, od 1961., kao ađutant u Ratu i miru Sergeja Prokofjeva u HNK u Zagrebu, do 2006., zadivljujuće bogata i sadržajna lista uloga, nastupa, suradnje s drugim pjevačima i dirigentima) – Snimke (na LP, CD, arhivske) – Ružini najvažniji angažmani – Partneri i suradnici (pjevači, dirigenti, redatelji) – Kritike – Rekli su o Ruži – Nagrade i priznanja – Odličja. Ovako predstavljeni raspored pruža kronološki i sadržajno vrlo iscrpan uvid u profesionalni, ali i privatni život naše primadone, naše najdraže varaždinske Ruže, koju, zbog dugogodišnje uske povezanosti s Dubrovnikom i osobitog angažmana za vrijeme napada na Dubrovnik, i Dubrovčani nazivaju »svojom Ružom«.

III.

Ruža Pospiš Baldani dugi je niz godina bila na samom vrhu svjetske pjevačke elite. Pa ipak, ona je uvijek znala odakle dolazi i uvijek je bila vjerna svojim korijenima. Duboko je poštovala svoje prve profesore u Varaždinu, prof. Ankicu Opolski i prof. Marijana Zubera, odazivala se na dobrotvorne koncerte u Hrvatskoj i inozemstvu (na ovome mjestu se želim sjetiti našeg zajedničkog pripremanja Dobrotvornog koncerta »Za djecu Hrvatske« 1998. godine u Berlinu, na koncertu na kojemu je uz Ružu nastupio i proslavljeni hrvatski bas Tomislav Neralić, te Zbor i Orkestar HNK u Zagrebu pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića).

Kao članica Dječjeg zbora Muzičke škole u Varaždinu prisjećam se i godina koje sam provela u zboru čija je solistica bila i Ruža. Svi smo se divili njezinom prelijepom glasu, ona je bila i naša zvijezda na gostovanjima koja su tada, početkom 60-ih godina prošlog stoljeća bila prava rijetkost i veliki privilegij. Taj je glasoviti dječji zbor, inače, utemeljio i bio mu dugogodišnjim dirigentom istaknuti glazbeni pedagog prof. Marijan Zuber, koji je prvi i zapazio Ružin nesvakidašnji pjevački talent i preporučio je u klasu prof. Ankice Opolski, koja je potom svoju učenicu dovela i do prve audicije u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu (1961.).

Monografija Jagode Martinčević Ruža Pospiš-Baldani – hrvatska primadona objavljena je u nakladi Festivala Varaždinske barokne večeri i Ogranka Matice hrvatske Varaždin, za nakladnika ju potpisuje Davor Bobić, urednik izdanja je Ernest Fišer, a recenzenti su akademik Miroslav Šicel i Zdenka Weber. Knjiga je bogato opremljena fotografijama koje dokumentiraju karijeru i privatni život umjetnice (fotografije iz foto-arhiva HNK u Zagrebu i foto-albuma obitelji Baldani, u obradi Saše Novkovića). Treba istaknuti da su osobito dojmljivi i portreti naših uglednih slikara, jer Ruža je očito i njima bila trajna inspiracija: Ivo Dulčić, Mersad Berber, Dragica Cvek Jordan, Fadil Vejzović, Dubravka Babić i Dimitrije Popović su umjetnici koje je Ružin lik i osobnost poticao na estetski vrhunsku likovnost.

U ovoj knjizi posebnu vrijednost imaju i izjave i sjećanja mnogih važnih osoba o Ruži (primjerice, profesorice solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Marije Borčić: »Savjesna, marljiva, inteligentna, najljepši glas koji sam čula. Rekla sam joj: pjevaj pametno, s kamatama, tako ćeš dugo opstati. I tako je i bilo«). Sa zanimanjem i osobitim pozornošću čitamo i Ružine vlastite reminiscencije i komentare (posebice npr. razveseljuje njezina mladenačka reakcija iz vremena dolaska u SAD, kad je spontano uskliknula: »Pa moje Varaždinske Toplice su starije od Amerike«!). Na kraju je i iscrpni sažetak na engleskom jeziku, što će nedvojbeno biti korisno za čitatelje u inozemstvu.

Spomenimo još, zaključno, da je autor fotoportreta umjetnice na naslovnici monografije Enes Midžić, dok je njen portret na ovitku rad Dimitrija Popovića. A tisak i uvez knjige potpisuje Nakladnička kuća »Tonimir« iz Varaždinskih Toplica. Doista je to simbolično: iz Ružinih Toplica u kojima je 1942. godine rođena! Krug se tako zatvara. Povijest velikih uspjeha Ruže Pospiš Baldani pred nama je, krajnje čitko, zanimljivo, ali i argumentirano ispisana. Svima nama na radost i divljenje pred likom umjetnice koja je neizmjerno zadužila hrvatsku glazbenu kulturu.