Raspletanje pletera

Pletivo pletera tvore jednoprute ili višeprute trake koje se ukrštavaju ili čvore, stvarajući nizove likova u zatvorenom prostoru kompozicijskih cjelina. Uzlovi, pletenice i lemniskate, svetotrojstveni beskonačni uzlovi, učvorene kružnice, ostvaruju se ponajčešće kao krugovi ili dijelovi krugova spleteni dijagonalama kvadrata.

Krug i kvadrat jesu arhetipski, temeljni univerzalni simboli u svim civilizacijama. Antiteza jedan drugome, oba u sebi sadrže još i druga dva temeljna simbola ăĺůěĺôńéá – središte i križ. Kvadrat i krug istih opsega (kvadratura kruga!) tvore središnji ideogram svete geometrije – simbol stapanja tvari i duha; istovremeno ilustrira ljudsku prirodu (mikrokozam) i narav univerzuma – makrokozam (Michel, 1988., Chevalier, Geerbrant, 1983.).

Krug i kvadrat ne zauzimaju prva mjesta u dubinama ljudskog imaginarija samo zbog njihove likovne, piktogramske jasnoće. Geometrijske funkcije ugrađene u biće kvadrata i kruga generiraju cijelim svemirom znakova – neizmjernim mogućnostima preplitanja njihovih oblika i proporcija (analogija). Njihov raspored i preplitanje, čitava koreografija čvorenja i premrežavanja strogo je upravljana nevidljivim geometrijskim zakonima. To su otkrili »mjeritelji« drevnog Sumera, Indije, i Egipta znatno ranije negoli je grčka kultura tom znanju, vještini dala ime geometríja. Ornament u kojem se utjelovljuje djelotvornost tih funkcija najprije je magijski zapis, a tek potom dekoracija. Magičnu moć zadobiva brojevima i njihovim tajnim kombinacijama.

Ovdje ćemo rastvoriti, dekonstruirati geometrijsku metodu građenja strukture pletera. Pokušat ćemo rasvijetliti tehniku, dok ćemo neizbježne simbole dotaknuti samo u funkciji središnje teme. Njihovo mjesto i ulogu u vrijeme nastanka pletera, odnosno dekodiranje i interpretaciju simbolskih sadržaja i njihovih eventualnih iscjeliteljskih funkcija moramo prepustiti stručnjacima drugih struka – antropolozima, kulturolozima, semiolozima.

Ilustracija 1.

Plutej oltarne pregrade

(Arheološki muzej u Zadru, 9. st.)

Plutej oltarne pregrade iz Zadra svojim proporcijama, veličinama i idejom otkriva teoriju i praksu – znanja klesara svih naših troprutih pletera.

Vapnenačka ploča s tropletnim ornamentom koja je zaokupila našu pažnju, čuva se u Arheološkom muzeju u Zadru. Mjerena centimetrima, velika je 93cm x 66cm x 4,5 cm. U stručnoj literaturi nije posebno opisana. (Katalog izložbe Sjaj zadarskih riznica, Zagreb 1990.; katalog izložbe Tisuću godina hrvatske skulpture, Zagreb, 1991.; Mladen Pejaković: Omjeri i znakovi, Matica hrvatska Dubrovnik, 1996., str. 26, 143.)

Iako majstor klesar pri crtanju ornamenta na pluteju spretno koristi šestar i ravnalo, nije impresioniran geometrijskom strogoćom. Stranice pleternog polja izmaknute su po dužoj osi, nemarno su crtane usporednice s glavnim dijagonalama, vidljiv je entasis u kraćim stranicama pravokutnika, četiri kružna vijenca, četiri medaljona koji su glavni motiv pletera, samo su naoko isti. Zbog svih tih malih, ponekad jedva uočljivih nepravilnosti pleterno polje zrači lakoćom, nekom toplom vibracijom.

Pleterna kamena čipka preživjela je više od tisuću godina gotovo neokrnjena, zahvaljujući sretnim okolnostima, ili brižljivosti kojom je bila čuvana – možda zbog poštovanja majstorstva izrade, ili zbog zagonetne, likovno izražajne simbolike. Sama ploča, zapravo je fragment izgubljene, nepoznate cjeline. Velika je vjerojatnost da je projektant pleterne dekoracije pluteja ujedno bio i autor cjelovitog oblikovnog programa hrama kojemu je oltarna ploča nedvojbeno organski pripadala. Dostupni povijesni izvori ne otkrivaju mjesto ili crkvu iz koje ploča potječe. Međutim, autorov »potpis«, pečat njegova znanja, utisnut u geometrijsku potku ovog reljefa, govori nam da smo pred djelom »velikog meštra« – člana društva odabranih pripadnika krugu majstora graditelja koji posjeduju znanje svetih mjera i proporcija, odnosno znanje građenja složenih graditeljskih kao i simbolskih struktura.

Format ploče

Na pluteju možemo uočiti tri temeljne plohe različitih proporcija: a) format cijele ploče, b) površina u kojoj je rezbaren tropleti ornament i c) kvadrat kojeg čini vidljivim osnovni motiv – preplet troprute vrpce u četiri povezane »rozete. Očito je da su proporcije navedenih ploha projektirane s posebnom namjerom; znakovi su jasni a poruka zamagljena.

Ne znamo jesu li sadašnje dimenzije pluteja istovjetne s njegovom izvornom veličinom. Tijekom proteklih tisuću godina ploča je, najvjerojatnije, bila premještana i lako je moguće da je u nekoj mjeri prilagođavana novim ambijentima, novim funkcijama. Izvjesno je, međutim, da se njen projektant pri određivanju veličina koristio duodecimalnim mjernim sustavom u kojem je stopa bila temeljna mjera. Budući da su se recentne mjere stope razlikovale od mjesta do mjesta (od 28 do 33 centimetra u stopi), za ovu bismo ploču mogli reći da mjeri približno 2 stope u širinu i 3 stope u visinu. Iz toga bi slijedio zaključak: jedan kružni vijenac kamenog pletera, osim što je glavni »ornamentalni« motiv, znak je jedne stope. Da su to mogle biti izvorne mjere, donekle nam potvrđuje i to što zbir stopa u obujmu takve ploče iznosi 10 stopa.

Ilustracija 2.

Ma koliko, međutim, bio privlačan i izazovan podatak o deset mjernih jedinica (stopa) u opsegu ploče (čiju proporciju inače nazivamo dvostruka Pitagorina pačetvorina, ili kvinton, a bilježimo je 2 : 3 ili 1: 1,5), ipak je riječ samo o pretpostavci. Naime, prema sadašnjem stanju, visina ploče kraća je od punog formata kvintona za 6 cm, a njena je proporcija čisti dijagon (Pejaković, 1996.). To je format kojem se manja stranica odnosi prema većoj kao stranica kvadrata prema njegovoj dijagonali (dijagonala = √2 = 1,414) – ilustr. 1. Ukoliko je ploča uistinu intaktna preživjela čitav milenij, možemo utvrditi kako njen majstor–projektant pri oblikovanju oltarne pregrade pokazuje znatno više znanja no što ga možemo iščitati samo iz simbolskog programa ugrađenog u njen tropruti pleterni ornament.

Mogućnost odnosno vjerojatnost da je majstor odredio kanonski format temeljnoj, primarnoj veličini pluteja, uputila nas je na provjeru drugih mjera – na analizu formata reljefa, i veličina ornamentalnih motiva: krugova, dijagonala i troprutih vrpci – u ovom pluteju glavnih elemenata pleternog ornamenta.

Format reljefa

Činjenica da ornament nije razvijen čitavom površinom pluteja, da je okvir njegovog polja vrlo pažljivo zasječen (tako da u gornjem dijelu ploče ostavlja slobodan, neobrađen širi pojas), sugerira nam postojanje nekog razloga ili namjere pri određivanju njegovih proporcija.

Zašto reljef pletera nije izveden u punoj visini kamene ploče? Dva su moguća odgovora: 1. Gornji čisti pojas rezerviran je za mogući natpis, zapis ili poruku – od čega se odustalo tijekom izrade iz nama nepoznatih razloga. 2. Okvir reljefa podudara se s takvima na drugim pločama koje su sačinjavale (ili su trebale sačinjavati) cijelu oltarnu pregradu. Te su ploče možda dobile planirane natpise i, upravo zbog njihova sadržaja, nestale s lica zemlje. To su, naravno, samo spekulacije koje se ne oslanjaju na indicije zasvjedočene povijesnim dokumentima, pa o svrsi čiste plohe iznad pletera ne možemo reći nešto pouzdano.

No, spekulativnoj sferi ne pripada konstatacija: format u kojem je reljef uklesan, jedan je od heksagonskih kanonskih formata! Širina i visina »otvora« dekoracije jednaka je širini i visini na vrh osovljenog pravilnog šesterokuta (ilustr. 2.). Dakle, riječ je o pravokutniku kojim se opisuje šesterokut, tako da dvije manje stranice pravokutnika tangiraju dva nasuprotna vrha, a dvije veće pokrivaju nasuprotne stranice šesterokuta. Ako za širinu uzmemo jedinicu, omjer stranica pravokutnika bilježit ćemo kao 1 : 1,155. Isti format možemo još opisati kao pravokutnik koji opisuje istostranični trokut tako što se veća stranica pravokutnika poklapa sa stranicom trokuta, a širina pravokutnika jednaka je visini istostraničnog trokuta; u tom slučaju format opisujemo 1 : √3/2. Moguµ je i treµi naÞin opisa plutejne heksagonske paÞetvorine: tu povrÜinu Þine dva polo×ena sljubljena sikstona, pa format opisujemo √3 : 2.

Po­emo li od pretpostavke kako je na Üirini kamene ploÞe jednostavnije podiµi visinu tra×enog formata, negoli prema zadanoj visini uga­ati potrebnu Üirinu, naÜem majstoru bila su na raspolaganju dva naÞina konstruiranja heksagonskog formata. U jednom se naÞinu za konstruiranje pravilnog Üesterokuta uzima polovica baze temeljnog kvadrata, a u drugome se na zadanoj Üirini baze konstruira istostraniÞni trokut, kojem je visina √3/2. Kad se na vrh trokuta doda treµina njegove visine, dobit µe se tra×ena heksagonska visina (ilustr. 3.).

Ilustracija 3.

Kvadrat

U heksagonskom polju izveden je preplet dviju beskrajnih troprutih vrpci. Jedna vrpca oblikuje četiri kruga koji ispunjavaju temeljni kvadrat. U dodirnicama krugova (na okomitoj i vodoravnoj osi kvadratnog polja) vrpca se začvoruje četiri puta s osam omči.

Druga vrpca, svojom angularnošću kontrastna je tema »kružnoj« vrpci. Dijagonalnim kretanjem ulazi i izlazi šest puta u svaki od četiri kruga, i pri tome unutar njih formira četiri manja kružna čvora. Dok su promjeri većih krugova jednaki polovici stranice kvadrata (R = a/2), promjeri manjih jednaki su četvrtini dijagonale temeljnog kvadrata (R = d/4, ili R = √2/4). Odnos promjera veµeg kruga prema manjem, zapravo, zrcali odnos stranice kvadrata i njegove dijagonale (0,5 : 0,353 = 1,416), odnosno potvr­uje dijagonsku proporciju cijele ploÞe pluteja.

Ilustracija 4.

Veµ prvim pogledom na sliku pletera uoÞavamo kako manji i veµi krug Þine cjelinu, prsten – kru×ni vijenac – koji je definiran vanjskim obodom veµeg i unutarnjim obodom manjeg kruga. Obod, odnosno promjer unutarnje kru×nice kru×nog Þvora, neÜto je veµi od, inaÞe neizbje×ne, dijagonske korijenske mjere koju nude toÞke presjeka kru×nice i dijagonala temeljnog kvadrata. Pretpostavljamo dva moguµa razloga za ovu majstorovu konstrukcijsku ╗neprincipijelnost½, za odstupanje od geometrijske toÞnosti. Jedan bi razlog mogao biti: stvaranje viÜe prostora crte×u Þvornog prepleta unutar manjeg kruga; drugi bi bio: prilago­avanje veliÞine kru×nog vijenca, kako bi se Üirinu jedne od dviju traka pribli×ilo veliÞini koja µe stranicu temeljnog kvadrata razmjeriti trideset i tri puta – brojem Kristovih godina ×ivota na Zemlji. Pa×ljivim usporedbama nalazimo da Üirine traka u pleteru pomalo variraju, pa ih se mo×e izmjeriti kao 1/32, ali i kao 1/34 ukupne Üirine pletera (ilustr. 4.).

Dvije dominantne dijagonale angularne vrpce (iz pragmatskih ili geometrijskih razloga?) nisu dijagonale temeljnog kvadrata. Izlazeći iz većih krugova, ne upiru se u kutove temeljnog kvadrata, već u kutove pravokutnika koji nastaje kad se kvadratno polje smanji za širinu kružnog vijenca pleternih rozeta. U ovom slučaju to je približno 1/10 x 2, odnosno 1/5 stranice temeljnog kvadrata (ilustr. 5). Moramo upozoriti da govorimo o njihovoj idealnoj, nacrtnoj vrijednosti. Da majstoru pluteja ta mjera ima neko stvarno značenje, potvrđuju nam točke u kojima vrhovi krila dviju grlica dodiruju gornji okvir pletera (ilustr. 6.). Dužina (s vrhom ljiljana u njenoj sredini) koju označavaju vrhovi krila ustvari je mjera stranice kvadrata koji opasuje četiri manje kružnice kružnog vijenca. Diskretno i »poetski«, majstor nas s tom mjerom upozorava na stranicu manjeg kvadrata, na mjeru 4/5 stranice temeljnog kvadrata. Ovaj omjer 4 : 5 racionalni je izraz za iracionalnu dvostruku zlatnu pačetvorinu – za format biauron. Dakle, ukrštene dvije dominantne dijagonale markeri su zlatne pačetvorine, ali, ne možemo ne primijetiti, istodobno su i slovo X – inicijal Kristova imena. Imamo, dakle, Kristov inicijal u zlatnoj pačetvorini potvrđenoj krilima grlica koje kljunovima »ljube« ljiljan – simbol svjetla i čistoće...

Što nam je zaključiti? Je li širina vrpce posljedica primjene neizbježnih geometrijskih zakonitosti ili je nastala spontano, primjenom likovne logike, odnosno nužnošću crtačko-projektantskog ekonomiziranja, bez ikakvih primisli na simboliku broja Kristovih godina života? Je li majstor znao da, crtajući dodir vršaka ptičjih krila s gornjim rubom pletera, označava dijagon, ili se ta proporcija sretno pojavila pod dlijetom kao logična posljedica sretno postavljenih veličina kružnih vijenaca?

Ilustracija 5.

Simboli

Na samom početku studije spomenuli smo mogućnost kako je ploča do naših dana sačuvana zbog divljenja ljudi majstorskom djelu. Estetskoj komponenti mogli bismo priključiti i odnos prema simbolskom sadržaju ili čak magičnom. Simboli u našem pleteru, likovi koji tvore ornament, energije koje pokreću troprute vrpce, više-manje su očigledni i razumljivi znakovi. Plutej nas može potaknuti na vrlo nadahnutu interpretaciju njegovog simbolskog sadržaja. S malo mašte i poznavanja povijesti i jezika simbola i brojeva, lako je ispričati zanimljivu priču. Mogli bismo započeti s četverolisnom djetelinom i trolistnim ljiljanom, s odnosom ideja dvojstva, trojstva i četvorstva, ili sa simbolom četverosti – načelom uređenosti svijeta, ili sa simbolom vječnosti u kretanju i preplitanju dvaju principa – kružnog koji je pasivan, koji je i sjeme i plodnica, i koji nikog ne povrjeđuje, te angularnog koji je aktivan, prodoran, koji gradi strukturu i oplođuje. I tako dalje...

Ponad pletera, u prostoru razlike između heksagonske visine ornamentalnog polja i temeljnog, projektnog kvadrata, simbolskoj interpretaciji nude se još i dvije (zemaljske ili nebeske?) grlice koje kljunom dodiruju trinitatni ljiljan u sredini. Zašto ptice tako pažljivo kljucaju latice ljiljana? Ukoliko je točna tvrdnja da vršcima krila označuju određenu mjeru (biauron), onda može biti da i njihovi kljunovi imaju zadaću: upozoravaju nas na mjeru koju vidimo kao raspon latica ljiljana. Šest tih raspona ide u veličinu stranice temeljnog kvadrata, odnosno tri raspona razmjeruju udaljenosti središta jednog para kružnih vijenaca. Osim što je simbol Svetog Trojstva, ljiljan je i konkretna mjera za tropodjelu temeljne širine. Zbog tog ljiljana koji je, ne samo, vizualna poanta reljefa, majstor je lijevi središnji vrh loma dijagonale pretvorio u luk – u heraldički simbol brijega. Iz njemu važnog a nama nepoznatog razloga, ljiljan nije mogao, ili nije smio, rasti između dva oštra vrha.

Ilustracija 6.

Prateći troprutu vrpcu (njene vanjske tokove) nadolje prema lijevom i desnom rubu pletera, naći ćemo korijene tom slikovitom asimetričnom piktogramskom detalju. Dodirnuvši okvir na sredini, vrpce mijenjaju pravac prema sredini donjeg ruba. Toj promjeni pravca kretanja crtač je dao dva oblika: u lijevom krilu pažljivo oblikuje luk, a u desnom oštar kut. Pretpostavljamo da se u stručnim krugovima ta razlika u stilizaciji kutova prepoznavala kao neodlučnost klesara pred izborom konačnog rješenja. Na početku smo bili utvrdili da je majstor imao jasan plan i da se spretno služio šestarom i ravnalom. S druge strane, sama tehnika izrade kamene dekoracije nije brzi postupak u kojem se lako događaju projektantske i izvedbene (crtačke i klesarske) nesmotrenosti. Kleše se strpljivo i polako po nekoliko dana, pa ima vremena za analizu i meditaciju svih detalja pod vrhom dlijeta. Stoga, u ta dva oblikovna detalja, umjesto nespretnosti vidimo odlučnost da se lijevom i desnom krilu (dvokvadratima) daju različita značenja; kao da ih klesar želi idividualizirati, naglasiti načelo dvojnosti – Dijadu (ilustr. 6.). Dva ista, a ipak različita para pleternog ornamenta – dvije dvojnosti – konstituiraju cijelost, jednost kao tetradu – simbol četverosti svijeta Ideju dijade možemo vidjeti jasno prikazanu na reljefu križa u Drumcliffu (Sligo, Irska) – 11. stoljeće. Adam i Eva stoje na četverolisnom pleteru (četiri kotača?) ispod dijade – stabla spoznaje – prikazanog s četiri u krug uvijene grane. Tu se cijelost ne može raščetvoriti, kao što se niti Svijet – Božje djelo (totus in toto) – ne može dijeliti na manje dijelove. Ideja ovog pletera, dakle, nije križem u četvrtine podijeljen kvadrat, već dva dvokvadrata koji se vraćaju svome počelu – kvadratu.

Mogli bismo zaključiti: pleter na pluteju oltarne pregrade svojim jezikom znakova kao da prevodi introductio Knjige postanka:

U početku Bog stvori nebo i zemlju.

Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.

I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« i bi svjetlost.

I vidje Bog da je svjetlost dobra, i rastavi Bog svjetlost od tame.

Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.(Post 1, 1-5)Bez obzira na simbolsku slojevitost, na preplitanje simbola s mjerama i brojevima, kao i na našu spretnost – ili nespretnost – pri rekonstruiranju jedne moguće interpretacije pleternih znakova, iza svega vidljivog ipak se, neprijeporno, skriva majstorovo duboko poznavanje funkcija brojeva i proporcija svete geometrije.

Literatura:

1. Abraham, Pol: Viollet-le-Duc et le rationalisme medieval, Paris, Vincent, Fréal & Cie, 1934.

2. Cook, Theodore Andrea: The Curves of Life, Dover Publications, Inc., New York, 1979.

3. Frutiger, Adrian: Der Mensch und seine Zeichen, Fourier Verlag GmbH, Wiesbaden, 7. Auflage, 2000.

4. Ghika, Matila Costiescu: Filozofija i mistika broja, Novi Sad, 1987.

5. Jean, Georges: Signs, Symbols and Ciphers, Decoding the Message, Thames and Hudson, New York, 1998., I. izd. Gallimard, 1989.

6. Lund, F.M.: Ad Quadratum, B.T. Batsford, London, 1921.

7. Lawor, Robert: Sacred Geometry, Philosophy and Practice, Thames and Hudson, London, 1989.

8. Michell, John: The Dimensions of Paradise, Harper & Row Publishers, San Francisco, 1988.

9. Moessel, Ernst: Die Proportion in Antike und Mittelalter, München, 1926.

10. Ouaknin, Marc-alain: The Mystery of Numbers, Assouline Publishing, New York, 2004.

11. Stecchini, Livio Catullo: Notes on the relation of ancient measures to the Great Pyramid, u: Peter Tompkins, Secrets of the Great Pyramid, Harper & Row, Publishers, New York, 1971.