Posuda za suze

Kad smo se sreli

odmah smo se zbližili

A onda su došle riječi:

jedna niz ulicu

druga s trga

treća iza ugla

iz svih kutova usana

Dok su se oči

još razumijevale

stopala su postupno

koračala unatrag

od tebe od tvojih slogova

od glogova tvojih riječi

od gorušice u grlu

od žgaravice od žeravice

od žalosnica samoglasnika

aeiou aeiou

zbogom suglasnici

o o u a i i

PREGRŠT OLOVAKA

Nijedna olovka

nije točno zabilježila

pjesnikov novi stih:

obična olovka ga je izblijedjela

plava kemijska ga obojila nebom

crna kemijska ga zavila u crno

crvena kemijska ga ostavila

na ženskim našminkanim usnama

nalivpero je stih zarezalo

s prošlošću

Nijedna olovka

nije pjesniku dala svoju srž

a on je do srčike poezije

obilazio močvarnu trstiku

visoke hladne šume

mokre mirisne balvane

što plove niz rijeke

sve roditelje obične olovke

koja najmanje pobijedi

i kad izblijede grafiti

KUPOVANJE KRUHA

Nisam došao provjeriti vjeru

niti sve one

koji izlaze iz crkve

i prolaze pored ovoga dućana

Nisam ponio torbu

i ne trebam puno štruca

samo jednu krišku trebam

koju su dopremili baš za mene

Nisam došao ni gladan

iz obilja hrane dolazim

miris kruha mi je želja

kao miris vječnog čovjeka

Nisam ponio novac

jer kakve bih imao ruke

kad bih primio onu svoju krišku

izloženu na dlanu

kao zlatni medaljon

Nisam ponio uru

i stojim u redu dugo

ne brojim provedene sate

imat ću ih onoliko

koliko i mrvica u mome kruhu

VIJCI I OKOVI

Sve je više trgovina

s natpisom Vijci i okovi

Raste i broj kupaca

raznih godišta i uzrasta

Netko hoće više vijaka

a manje okova

netko dođe u pratnji

netko sam s kesicom

oslikanom rodnim gradom

Neki kupe samo okove

neki po komadu

neki po težini

zavisi koliko ih ima u stanu

koliko ih leži na cesti

Sunce prži sve jače

globalno zatopljenje

okovi i vijci se žare

usprkos svoje hladne naravi

željezo se crveni i laže

POSUDA ZA SUZE

Gdje bih spremio suze

što ih zabranjuje

moderna poezija i sendvič

McDonald’sa

Kako bih sakrio prste

što ih kršim

zbog opakog prometa auta

Chryslera

Kakav vrč, staklenku

izabrati nujan

da mi dobro čuva

ono što se krije

a pada niz lice

Kao posudu za suze

servira se plastična čaša

CocaCole lagana poput

pjeva žednoga kanarinca

nestabilna na komodi

prijeti da se svaki čas

prevrne kao uginuli leptir

i prolije

NARIBANA JABUKA

Naribana jabuka

ostala je bez svoga tijela

bez svoga oblika bez boje

Fotograf se okrenuo otimaču –

metalnom šupljikavom ribežu

razne veličine i konstrukcije

pa kroz sitne oštre rupice

marom prakućanice

u soku je do koljena

A u vidnome polju kamere opskure

izgleda kao muškarac

koji u plićaku izrasta iz pijeska

i pruža ruke prema gore

kao da će ubrati plod

ali nema što uzeti

niti Evi što dati

jer jabuka je u kuhinji

ZRAČNICA

Moj i ujakov bicikl

imao je dušicu

u unutarnjem dijelu gume

imao je dušicu i na guvernalu

kada je prolazio filmskim kadrom

ili mojim davnim gradom

kada je prolazio malim grobljem

gdje svijetli lumin

što pliva na kuhinjskom ulju

njegove sestre

koju je često zvao dušica

kao sin zračnicu

kotača svoga naslijeđenoga bicikla

MOBITEL

Zovi me na mobitel

jer ne hodam po tlu

već po mineralima, vodi i zraku

telefoniraj na 09, na nulti broj

telefoniraj mi kad sam u avionu

telefoniraj mi kad sam u nesvijesti

telefoniraj mi kad sam u grobu

signal će ostati živ

ja ću se javiti naknadno

iz raja telefonske centrale

HRANITELJ

Taj kamion ima lice

ima nos kojim je njušio

moju djetinju bezbrižnost

ima srce koje četverotaktno kuca

milozvučnu i poznatu mi melodiju

Među svim vanjskim zvukovima

među svim pticama i kamionima

iz spavaće sobe razaznajem

njegovu motornu uspavanku

Njegova benzinska krv

davala je transfuziju

mome nezrelome tijelu

Taj teretni automobil

iz božje porodice

bio mi je lagan i ljekovit

kao med od kamilice

na gladni želudac

MAGLA

Stanujem između triju rijeka

Svake zime ujutro

uvuče se u moju vodenu postelju

bijela magla među bijelu posteljinu

Miješa se tako nevidljivo i vidljivo

ne znam sudit razgraničenja

ne znam meteorologiju

bijeli mrak me doziva

netko na me čeka

ne znam vozni red autobusa

i ja ne mogu ustati

Na radiju prognoza vremena

magla će se zadržati

veći dio prijepodneva

Brišem ruke o bijeli ručnik

čajnik je tako vruć

da se magla rastrojila

nad prvu pa nad drugu

pa nad treću dob

OSVIJETLJENA ZIMA

Kao lumin u crkvi

svijetli Medvednica nad Zaprešićem

Do moga suprotnoga prozora

prilaze stabla kao ljudi

maloga grada u podbrežju

I druga okna svijetle

Sjaj rijeka SuSaKra

razliježe se po očima stanovnika

koji rado grade dimnjake

i kroz njih mlijekom dima

bijele crne zimske noći

Kao svemirski reflektori

prosuo se snijeg s vjetrom iz kamenoloma

svugdje je hladno do drhtavice

osim u radosnoj spoznaji

da me trese već

trideseta zaprešićka zima

PRIGRADSKI VLAKOVI

U prigradskim vlakovima

nema kofera, nema prtljage

nema tužnih ispraćaja

ne maše se rupčićima

suze su ostale doma

U kupeima nema uzbuđenja

ni zbog rastanka

ni zbog iščekivanja novih krajeva

zemljopisne karte

kupljene su uzalud

Sirena prigradskoga vlaka

zvuči poput tvorničke

vrata se otvaraju kao u uredima

kondukter nosi odjeću portira

Prigradski vlak ima njušku

kao kolega za suprotnim stolom

ima puno djece

a ne brine se o njima

DOLASCI

Građevinske ruševine

staroga gradskoga kupališta

zazivaju odjevene kupače

i usnule plivače

neka opišu vrućinu nestale terase

upisanu u mladenačke tabane

Drveni trampolin nad morem

odrazio je u spomen

kada je svaka stuba

bila na svojem vidikovcu

svaka sezonski omaljana kabina

u mirisu presvlačenja odskočila

iz gorčine kućne odjeće

u kostim skladnoga zdanja

Rušitelji ne znaju

da dolasci još traju

a ostatak pocinčanog rukohvata

sjaji na zimskome suncu

kao okruglo zrcalo pudrijere

KROV STARE KNJIŽNICE

Krov knjižnice sliči

na rasklopljenu knjigu

okrenutu i ostavljenu

na starinski kaljev kamin

da ti grije prste, mozak, dušu

Kada gledaš panoramu grada

i trebaš se s njim rastati

onaj krov na dvije vode

zaustavi tvoje kretanje

na te dvije tvoje noge od slova

I unatoč poduci letenju od sova

ostaješ čvrsto na vidikovcu

samo pospano trepćeš kao ptica

streseš s krila prašinu od knjiga

pa se sjećaš one slagareve topline

slaganja i uvezivanja papira

KRMELJ NA OKU

Očni krmelj nastao iz sluzi

osušena slza

kao suha otočka smokva

kao rogač dugačka suza

Noću vjeđe naoko miruju

oceani oka rade kreste

na vrhovima danjih valova

I tako sve je uzburkano

tijelo izlučuje svoje more

više za mjeseca no za sunca

sol se nakupi na kraju oka

u kutovima nijemih usta

a kada se probudiš

dovoljno se umiti vodom

da od slavine saznaš

kako isprati dnevne snove