Molitve

Dok ja molim zvijezde se rasprskavaju

U svakoj zvijezdi tisuću je anđela

i oni lebde oko mene kao lišće

kao život vječni

Dok ja molim zvijezde se spuštaju na dlan

liježu mi u šaku

pletu se među mojim prstima

Kao griva usijanog mjeseca

u mojim su očima

Dok ja molim vjetar me tebi nosi

u trku kroz svemirska prostranstva

gurajući zvijezde u stihove

BOŽE, UČINI NEŠTO I ZA MENE

Bože, ako možeš učini nešto i za mene

Reci onima koje volim da budu strpljivi

Ti znaš kad ih ostavljam da ih ne zapuštam

Bože, meni je kičma pukla od tereta

I sad teret predajem tebi

Ne bih li zdrav opet hodio

Bože, dok moj san sve više postaje zemlja

Pošalji mi anđele s pjesmama

Neka i moj glas probude

Bože, dok lice tvoje počiva u mojim očima

A tvoja riječ opsjeda moje srce

Pokaži mi prostor za život

Bože, zar mi nećeš otvoriti vrata nove radosti

Svježe od rose djetinjstva

Kada se dozivaju prvi pijetlovi

Bože, još se uvijek razmećem u tvoje ime

Pa i onda kada čujem svoje mrtve

Koji već poznaju tvoj strašni dar

Bože, možeš li me još jednom pogledati

Možeš li u meni probuditi svoju zemlju

Da ne bih pakao ispaštao bez prestanka

MOJ KRIŽ

Bojim se da moj križ nije dovoljno čvrst

Čini mi se da drhti

da je više uplašen nego moja bol

da se istanjio

u konop pretvorio

u jecaj obješenoga na vjetru

da je zajedno sa mnom postao sjena

koju će izblijediti prvi san

Bože kojemu su poznata sva tajanstva

neka u ovoj pustoši izroni križ

s mojim licem

od ovoga svijeta

neka progovori mojim jezikom

KORNATSKA MOLITVA

O Bože, koji si vatra iznad svih

koji si zapaljena mudrost

lomača na mome slabom tijelu!

O Bože, koji si istovjetan vatri

duši koja luta

provlačeći se kroz oganj

vatru koja je jezik ljubavi

jezik besmrtnih ruža.

O Bože, koji bliještiš

ulazeći u vatru i umivajući me

mrveći me grozničavo

u bisere smrti što padaju na dno mora

razdirući vodu.

Bože, sve to što se zbilo

izmiče svakom prikazu

Ne mogu to pojmiti sićušna bića ugljevlja

nevidljiva bića svjetlosti

Vatra je u nama zatečena

nebo koje nas gnječi.

Oni su pošli noseći vijesti o nama.

Ogrnuti crvenim plaštem živoga Boga

prolaze kroz oganj

kroz Novu vatru

kao zemlja spaljena uoči sjetve.

Vidio sam kako gore krijeste mladih pijetlova

kako poput sjene nestaju šarena krila leptira

vidio sam požar ribljih peraja

krak hobotnice u laticama ruže

rep lasice kao rep zvijezde repatice.

Vidio sam usplamtjela tijela mrava

srca ptica u plamenu.

Bože, vidio sam srebrna krila anđela

kako na otočkome suncu postaju ruže

kruništa usta koja traže zrak.

Vidio sam pjenu iz koje se rađa more

puno fosfora.

Vidio sam Kornate u glasovima mladića

i u njima prepelicu od urana.

Zvijezde sam vidio

pretvorene u ognjišta

i košulje koje se na njima suše.

S hladnih česama anđeli se uspinju k nebu

puni plamena perja

uspinju se apostoli nama za primjer

uspinju se dvanaestorica

u službi daha.

Gle, ovdje je Blok, dvanaest ide ljudi

dvanaest plamenih kotača

osvijetljenih vatrom, vatrom iz kamena.

O Bože, naša je mašta prazna

mi bismo kriknuli ali ne možemo od žamora riječi

naš skromni um bubnja

kao tisuću kometa

što zamračuju sunce

otok kojega guši ljeto.

O Bože, nas ova vatra nije spalila

ovo je tvoj glas svjetlosti

s njim ćemo živjeti i s njim ćemo umrijeti.

Ovaj je plamen nama uzor

gorući grm koji preporađa

zrak, travu, životinje

i ljude s tajnama mladosti sunca.

Kroz vatru smo došli prilagođeni Tebi.

O Bože, uskršnje noći!

Bože, što nas upijaš rubom svojih usta

koji postaješ zavičaj naših snova.

U vrhu neba čujem grom

duboko u njemu vidim potajno sunce

otok koji se najednom približio svemiru

otok koji je postao ognjište našega Boga

žerava koju okupljeni ljudi gledaju

Krist koji nas voli

kojemu smo se tako brzo približili.

Slavna vatro koja si vječno svjetlo

oganj u kojem leleče naša bolna mašta

Bože spasenja

Bože povrh smilja

povrh rujna svoda

povrh srebra i zlata zvijezda

Bože ovih trava iskre

crne su glave vrana

prah što bljeska kao želja ljudska.

O Višnji, s tako vrućim poljupcima

ti kolovoško sveto lice Krista

žrtvo tijela usred gola neba.

Vodoskoci soli

niz oči naše liju

nevina naša mladost na horizontu svijeta se svlači

pokušavajući osloboditi naš govor

svako teško slovo iz jezika što nas vreba.

I djevojke naslanjaju čela na crninu neba.

I čehulje vatrena grožđa

u moždinama se cijede.

Samo sunce, samo sunce,

samo sunce žeže.

Žeže cvijeće u dvorištima.

Žeže vrele ruke suhih majki.

Žeže kamen na licima očeva,

mliječnu stazu žeže.

O Bože, koji jedini znaš život vatre

i život krotitelja vatrenih zmija.

Ti koji si u vrisku

koji si u kriku

dok stijene pucaju

i zrak se drobi.

Tvoje će srce ispeći naš kruh.

Tvoje će lice užgati naše suze.

O Bože, dok se tebi iz dubina uspinjemo

mladost nestajući iz naših očiju obasjava more.

USKRŠNJA MOLITVA ZA ZVONKA

Ja sanjam: poleti, poleti, poleti u sunce žarko

i ja vidim kako letiš, letiš visoko.

Ja vapim: doleti, doleti povrh naših kuća

i spusti se u tminu slobode.

Ti nisi tako daleko

koliko te ne možemo vidjeti.

Bože, neka u ovoj pjesmi anđeli nađu mir

neka niz stihove njene poteče svjetlost

ista kao što je ona od tvojih uzdaha

na zidovima tamnice.

Neka Uskrs povrh križa uskrsne

neka sunce i noć našu osvijetli!

Da mi je samo znati gdje si

da mi je znati odakle zoveš

da mi je čuti, Zvonko, tvoj zvonki glas

da mi je znati kako si.

Julie mi o svemu govori

ali koliko ja razumijem kuća je drukčija.

Dobrodošao u zrak,

dobrodošao u nebo!

Ili smo mi to zaboravili dan

kada si bio u nebu

jesmo li zaboravili kako smo i dalje tamo

jesmo li zaboravili ime čovjeka

samo zato da bi ugodili neprijateljima.

Nitko više neće moći vratiti sedamdesete

nitko ih čak neće ni razumjeti

jer više nema one mladosti

više nema onih dječaka

kojima nije bilo teško ostati djecom

do smrti.

A ti, jesi li zaboravio kamen

sjećaš li se kako izgleda vrt

vidiš li nebo u kojem si vjetar

čuješ li srce koje je sada hrvatska zemlja.

Ili si, prijatelju, umoran od samoće

dok su ti verige najbolje društvo.

Jesi li umoran od naših priča

ili ti je laž jedina utjeha.

Neka Uskrs povrh križa uskrsne

neka sunce i noć našu osvijetli!

Svi dječaci s kojima si letio

iznad oblaka

već su se vratili kući

u sela s bunarima.

Samo ti, samo ti čekaš

da svi zaborave

kako izgledaš

kako bi te mogli prepoznati

u svakom licu čovjeka.

Ako ikad čuješ od zidova

da ti je netko poput mene pisao

pomisli da je to jedina pjesma

jer više nema nikog tko bi nam s neba

bacio poruku.

Nitko nam u letku neće ispričati prošlost

nitko se više neće ispovijediti

tako da mu ne oproste grijehe.

Neka Uskrs povrh križa uskrsne

neka sunce i noć našu osvijetli!

Lako je reći: održi vrelu krv

održi vatru, oganj održi

domovina je velika i vrela

dok u ogledalu tvojih očiju leži.

I budi visoko, tu gdje jesi

u nebu, u snu sa svojom braćom.

Lako je pustiti suzu na tvoj dlan,

ali nitko ne želi unijeti plamen,

nitko ne želi otvoriti vrata

samo zato što vrata vode u prošlost

u mrak i u san

u priču o djetetu i majci

u kojoj se uči kako se za domovinu

prezir prihvaća.

MOLITVA ZA RENEA

Pusti su pusti putovi molitve

u kojoj nema riječi

u kojoj nema suza

u kojoj nema cvijeća

samo golo sjećanje na tebe

Ovako započeta molitva teška je bol

urlik u bunaru Dunava

urlik u rukavcu Vuke

urlik tenkova

na Trpinjskoj cesti

dok izgovaraš posljednju telefonsku vijest

Ljudsko je srce teže od zvona katedrale

zvoni ono u mukama Slavonije

odaje tajne raskola i rata

tvoje tajne ljubavi

koje te posljednje zatiču u paklenoj jami

Kad bih samo mogao reći ovu molitvu

onako kako je molim i osjećam

prijatelju, bio bi sa mnom noćas

i mi bismo se gostili vinom

besramno govoreći o mladosti

MOLITVA ANĐELU

Anđele moj, ti

mali, pahuljasti anđele

prozračna sliko duše

što imaš lice onih koje volim

odnesi ovo Bogu mom

koji je kao i ti

i vidljiv i nevidljiv

Anđele moj, ptiću

zaštitniče, leptiriću

s krilima bijelih latica

ruže koju nebeska glazba otvara

ovo što ti govorim

reci Bogu mom

Ti si moj glasnik

ti si čuvar moj

sad kada si me izabrao

vodi me zvijezdama

vodi me u nebo

duši mojoj donesi dobru vijest

Anđele labuđe samoće

koji si jedan od zvijezda

koji si nebo nebesa

što skrivaš se

u sedam redova stojeći

zaklanjajući lice svojim krilom

nauči me letjeti

da mi krila izmaknu svakom brojanju

da se sa zvijezdama pokrenem

Anđele moj, najavi svjetlost

pjevajući u jednom od devet zborova

pokaži moj život

u dvoru nebeskog kralja

Ti koji si moj učitelj

koji si vojnik na straži

moga tijela

što se hrani zrakom

pokaži Bogu kako ljubim svjetlost

Neka čuje jeku moje duše

koja zvoni jekom njegovih bunara

MOLITVA SVETOM FRANJI

Neka nam Bog udijeli mir

da ptice zemlju naslijede,

da steknemo prijateljstvo sa životinjama.

Neka nam Bog udijeli mir

s križem od tijela i krila

da se i po smrti družimo sa sićušnim bićima.

Sveti moj Franjo, kad kreneš

putom prema gorju

neka sve ptičice s planine

dolete u polje.

Bog tako hoće, da anđeli i ptice

otvore prozore na svakoj travki

da vlati svijetle kao perje mlade zvijezde

Neka me probudi cvrkut

kao otjecanje vode,

neka me uzbudi cvrkut

kao pucketanje vatre

u zagrljaju Tvojih krila

Molim te, neka ptice ne utihnu

ni s večeri kad ovce zableje.

Ne mogu izdržati sakriven u staklu,

ne mogu trpjeti jezik isplažen na metalnoj ogradi.

Molim te, neka u pamćenju ostanu

kolibrići što poput živaca

trepere nad teškim brigama.

Neka u pamćenju ostane upisano

kako među mnoštvom ljudi

pržinom štitimo mrava.

Neka ostanu poznate moje slabosti

kao što je zajedničko buđenje crva i leptira.

Neka se pamte moje muke

slične vjetru što njače poput magarca.

Tražeći cestu kojom si hodio

i vuk i janje uz tebe,

vidio sam ribu neosvojivu kao pticu,

vidio sam magarca i osu na istim mukama,

bijeli oblak koji naše duše nosi u nebo.

Ima li išta ljepše od straha pred tigrom,

od ove priče

na čijem kraju pauk plete mrežu

svjetlošću leptira

što se diže zorom.

Neka nam Bog udijeli mir

neka naša obitelj ne oskudijeva

niti sa insektima

pod kojima bikovi spuštaju svoje teške glave.

Neka nam Bog udijeli takav mir

da nam vrabac ne da mira ni trena

bez prestanka pjevajući

živ-živ, živ-živ,

dok ispaćeni samoćom ne začujemo lavež pasa.

Neka ribe zemlju naslijede,

neka ose zemlju naslijede,

i mravi

i cvrčci.

Neka zemlju naslijede divlji konji

i muhe

lagano lebdeći iznad naših rana.

Neka u mom vrtu

otmjeni pijevci obuzeti čekanjem zore

kukuriču poput sjećanja.

Sveti moj Franjo, Ti si

sa svakim stvorom hodio

samo si Ti sa svakim stvorom pjevao.

Ti si im vidio duše

daleke poput dragog kamenja.

Ti znaš povijest glasanja

u uhu svake divlje zvijeri

i domaće životinje.

Znaš točno ime mravu

što se penje uz staro dudovo deblo

u mome dvorištu.

I molim te, reci mi

je li mu bolje nego li meni?!

Igrajući se leptira

zacijelo neću više vidjeti gusjenicu

koja me cijele noći čekala

na cedrovoj grani

uspomena.

Hodajući pored konjâ

koji se kao sjene udaljavaju

gledam oslijepjela njihova kopita

prašini se okreću.

Razgovarajući s janjcima

dočekao sam sunce puno cvrčaka i mrava.

Nahrupiše i drugi stvorovi

lijepi kao slika djeteta Isusa.

Gledajući u vodu

ribe prekriše pustu dubinu vremena.

Gledajući u nebo

ptice ispuniše dubine prostora.

Gledajući u zemlju

kukci prekriše pustoš života.

Molim ti se, sveti moj Franjo

posegni za tajnom svojih ključeva

otvori mi srce da izrazim ljubav

prvom stvoru u prašini

poput dokone ovce na ulici.

RAJ

Raj je mjesto gdje svi razumiju jezik

na kojemu anđeli pjevaju o bijelim ljiljanima

Raj je orošeno nebo puno mladih zvijezda

koje su ime moje drage što počiva u glasu

Glazba zori u umu i duhu

ječi sred tišine našeg puta

posred čuda svijeta

Bič vjetra dalek u planini

doziva nemirne pastire

Raj je kad nas nedjeljom posjećuje Svevišnji

dok sjedimo za stolom obilja

To je kuća našega života

svjetlo prije svjetla

Raj u mom bilu udara i trajno se mijenja

dok gledam kako Bog preoblikuje zbilju

ISUSE, TI SI ČOVJEK

Isuse

Ti si žito, ti si kruh

Ti si tišina i milosrđe

Isuse, ljudsko si srce od blata

Ti si Bog neuništivi

Ti si čovjek što umire na križu

Isuse, među svime što je jedino

Ti si pitanje i odgovor

Prva i posljednja Riječ

Isuse, mi koji dolazimo iz pepela

Postajemo zemlja, postajemo nebo

Postajemo sigurni

MOLITVA VESLAČA

Veslajući, veslajući Tebi, ruke pružam

Nad ovim vodama što drhte

Nad teškim morem punim sunca

Što me pretvara u sol

Vesla me moja Tebi odnose

U jutro ispunjeno ljubavlju

Ljubav ti nasred pučine ponavljam

Svojim ustima punim valova

Veslajući, radostan što mi pomažeš

Ovo je more krv moga srca

Ovo je more staza moje duše

Još uvijek modre kao čisto nebo

Veslajući, veslajući, Ti mi primaš vesla

Slobodna od svega nasred mora

Slobodna u čamcu od Tvojih dlanova

Veslajući moje su ruke već u ritmu valova