Djela Jurja Habdelića u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Sažetak

Uz kratku povijest, kontekst nastanka i opis Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (HKK) Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje – autorica istražuje zastupljenost i značenje Habdelićeva Dictionara, Zercala Marijanskoga i njegove knjige Pervi otca našega Adama greh u tome Rječniku. Dictionar je potpuno sa svim riječima ušao u Rječnik HKK. Statistički se pokazuje na manjem segmentu veličina udjela rječničkoga fonda Dictionara u cjelokupnom Rječniku HKK i donosi nekoliko područja rječničke građe kojom je Habdelić obogatio hrvatski kajkavski književni jezik i njegovo rječničko blago kodificirano u Rječniku HKK.

Ima jedno mjesto gdje se Juraj Habdelić (Kuče, 17. travnja 1609. – Zagreb 27. studenoga 1678.) spominje svaki dan. To je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, točnije Odjel za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografiju gdje se istražuje hrvatska jezična povijest i povijest jezika hrvatske pisane baštine, starija djela hrvatske leksikografije i priređuju njihova kritička izdanja, izrađuju digitalizirana izdanja starijih rukopisnih rječnika i gramatika te rječnici i računalni korpusi starijih razdoblja hrvatskoga jezika. Sve je to podijeljeno u četiri projekta. Jedan od njih je Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (RHKKJ) u kojem se dnevno spominje Juraj Habdelić jer se tu obrađuje jezično blago kajkavskoga književnog jezika koji je od 16. do polovice 19. stoljeća bio zajednički književni jezik Hrvata banske Hrvatske sa Zagrebom kao glavnim političkim i kulturnim središtem.

Zbog neistražena bogatstva hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika RHKKJ je temelj mnogim jezičnim i kulturološkim istraživanjima. To je osnovno djelo hrvatske povijesne leksikografije uz veliki povijesni Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (ili tzv. Akademijin Rječnik - AR). Iako je kajkavski bio jezik osnovne mase stanovništva u »ostacima ostataka« hrvatske države, nema ga u AR-u. Da se to popravi, da ne bude bez kajkavskoga, uzeli su naknadno u obzir Belostenčev i Jambrešićev rječnik, a Leksikografski je odbor ondašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) na svojoj sjednici 11. siječnja 1936. zaključio da se »od slova R unosi više kajkavske građe i to ne samo iz rječnika nego također iz najglavnijih djela (Vramec, Habdelić, Pergošić i dr.)«, ali je taj zaključak promijenjen na sjednici »historičko–filologičkoga« razreda JAZU 2. travnja 1936. jer su uvidjeli da bi se »unošenjem kajkavske građe bitno mijenjala osnova Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika« pa su odlučili da »Akademija izda Rječnik Kajkavskoga dijalekta kao zasebno djelo«. Ipak su u AR u 12. knjizi, svezak 3 i 4, unijeli Habdelićev Dictionar, doduše u početku nisu uzeli svaku riječ. Tek nakon 1948. godine uvrštena su u AR djela Matijaš grabancijaš dijak Tituša Brezovačkoga, Škola Kristuševa kršćanskoga navuka obilno puna Juraja Muliha, Pergošićev Tripartitum i Vramčeva Kronika. To je djelomično rješenje donekle ublažilo kajkavski propust u AR-u, ali tek na kraju slova P.

Odmah nakon svojega osnutka 1948. godine Institut za jezik dobio je od JAZU zadatak da počne s izradom kajkavskoga rječnika. Počela se popisivati i skupljati građa koja obuhvaća razdoblje od 16. do 19. st. i neke kajkavske pisce 20. st. (do 1941. god.). Pregledano je na desetke tisuća kataloških zapisa da bi se pronašli i popisali kajkavski izvori, njih 441. Od toga je 360 objavljenih i 38 rukopisa. Iz 20. stoljeća uzeta su 43 izvora iz kajkavske književnosti. Svi izvori pokrivaju sva razdoblja i sva područja materijalne i duhovne kulture od 16. st. do 1941. godine. Iako i prije toga ima kajkavskih zapisa, tek se od 16. st. pokretom protureformacije u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj značajnije razvija kajkavska književnost te kajkavsko narječje poprima polivalentnu funkciju pisanoga i književnoga jezika. Zato kajkavski izvori obiluju nabožno-duhovnim, etičko-didaktičnim djelima uz literarna, poetska, gramatička, leksikografska, popularnoznanstvena, kulturno-prosvjetna, gospodarstvena s raznim strukama i djelatnostima, zatim politička, a ima i administracije i korespondencije, sve do oglasa.

Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća svi su ti izvori prepisani na 800.000 kartica, riječ po riječ s primjerima; kasnije su te kartice složene po abecedi natuknica i počela je obrada građe koja traje sve do danas. Izmijenili su se brojni autori koji obrađuju natuknice i pišu RHKKJ. Među njima sam bila i ja. Rječnik je počeo izlaziti u tiskanom obliku 1984. godine i do sada je objavljeno 11 svezaka do natuknice PONIZNOMOLBEN, što predstavlja oko 2700 stranica dvostupačno tiskanoga rječničkog teksta. U pripremi je digitalizirana verzija koja će biti objavljena na mrežnim stranicama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i na taj način dostupna svima.

Kao što je navedeno, Habdelićev Dictionar bio je u planu među najvažnijim kajkavskim izvorima za AR, iako do toga nije došlo, osim što je Habdelićev Dictionar prepisan od kraja slova P. Situacija je posve drugačija u RHKKJ, gdje se među izvorima nalaze sva tri najvažnija Habdelićeva djela: Dictionar (navodi se pod kraticom H.), Pervi oca našega Adama greh (primjeri se u RHKKJ navode pod kraticom Habd ad) i molitvenik Zercalo Marijansko (primjeri se u RHKKJ navode pod kraticom Habd zerc).

Habdelićev Dictionar ima 11.326 natuknica. Ovaj točan broj vidi se na portalu projekta Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji se zove Hrvatska rječnička baština gdje je Dictionar digitaliziran uz ostale naše stare rječnike i mogu se pretraživati i pregledavati i tekst i slike originala.

Dictionar je u potpunosti prepisan od početka do kraja u RHKKJ. Istraživanje prisutnosti Dictionara u RHKKJ od slova A do G urodilo je podacima koji se vide u Tablici 1.

Tablica 1. Prisutnost natuknica iz Habdelićeva Dictionara u RHKKJ od slova A do G

Statistička zastupljenost Dictionara u RHKKJ po abecedi natuknica izgleda ovako: od 747 natuknica slova A iz Dictionara je 51 ili 6 posto, od 2545 natuknica slova B ima 427 iz Dictionara ili 16 posto, natuknica koje počinju slovom C i Č zajedno ima 2070, Habdelić sudjeluje s 325 ili 15 posto, slovo D ima 3080 natuknica od toga Habdelićevih 520 ili 16 posto. Od 78 natuknica slova Đ Habdelić nema ništa, ali zato pod slovom G ima 378 od 932 ili 40 posto, kod slova E 7 posto, F 11 posto. Znači da je ukupno u ovom kratkom statističkom pregledu od A do G Dictionar prosječno zastupljen u 16-17 posto natuknica. Vjerujemo da je taj postotak prisutan i u ostatku natuknica.

Svaka se natuknica i svaka nijansa značenja neke riječi u natuknici ilustrira primjerima. Ako se ista riječ javlja kod više pisaca, a to nije tako rijetko, tada obrađivač rječnika sam odabere najbolje, najjasnije i najljepše rečenice za primjere. Za statistiku udjela Dictionara, Zercala i Adama, provedena je analiza sveska br. 6 LAŽ-MUČITELICA koji ima 240 stranica. Tamo ima 414 riječi koje su preuzete iz Habdelićeva Dictionara (sub voce) ili skoro po dvije riječi u prosjeku na svakoj stranici, točnije 1,7 riječi.

Isti svezak ima 268 primjera iz knjige Pervi otca našega Adama greh (dalje: Adam) ili 1,11 riječi po stranici, i 146 primjera iz Zercala Marijanskoga (dalje: Zercalo) ili 0,6 riječi po stranici. Zercalo i Adam zajedno imaju 414 primjera ili 1,7 riječi po stranici, odnosno na svakoj stranici u prosjeku su skoro dva Habdelićeva primjera. Ako u prosjeku ima oko 17 natuknica po stranici, Habdelićevi primjeri ilustriraju 10 posto svih natuknica. Ako ima 20 natuknica na stranici, Habdelićevi primjeri ilustriraju 8,5 posto natuknica. Ako stranica ima 25 natuknica, Habdelićevih je 6,8 posto. Ne zaboravimo da je u Rječnik ušao 441 izvor. Od toga su Habdelićeva samo dva djela. Ako Habdelićevi primjeri ilustriraju 7-10 posto natuknica, ostalih 90-93 posto natuknica ilustrirano je iz 439 izvora. To svjedoči ne samo o opsežnosti Habdelićeva opusa nego i o vrijednosti, zanimljivosti i raznovrsnosti njegovih primjera.

U svesku br. 6 na 240 stranica broj primjera (414) i broj natuknica iz Dictionara (414) je isti. Vjerujemo da je to slučajno jer riječ iz Dictionara ne ilustrira se uvijek primjerom iz Zercala ili Adama. Ponekad je natuknica iz Dictionara protumačena primjerima koji nisu Habdelićevi, i obrnuto, natuknice kojih nema u Dictionaru protumačene su Habdelićevim primjerima. To znači da se Habdelić služio većim fondom riječi u Adamu i Zercalu od onoga koji je stavio u Dictionar, odnosno da je njegov fond riječi sigurno premašio 12.000, a tek bi rječnici svakoga ovoga djela posebno i oba zajedno mogli pokazati kolikim se fondom riječi služio. Računajući sva tri Habdelićeva djela zajedno u tom svesku na 240 stranica Habdelić se citira 828 puta ili 3-4 puta na stranici ili 3,45 riječi na stranici.

Jedna natuknica može imati i više Habdelićevih primjera. Tako je natuknica LJUDI opširno razrađena, ima četiri značenja i mnoštvo primjera. Među njima su četiri primjera iz Zercala i tri iz Adama kao ilustracija riječi u trećem od četiri značenja i to u svezama:

1. b i t i ljudi - u značenju biti valjani, pošteni, odvažni ljudi: Ako ste ljudi, ako ste ke ja štimam vitezi, serčeno oružja se deržete. Habd ad 189.

2. d u h o v n i ljudi - svećenici: Četertič, da ... z duhovnemi ljudmi gustokrat haračeš. Habd zerc 100.

3. d v o r a n s k i ljudi – dvorjani: Ov navuk da bi premišljavali kruto bi dobro činili ... dvoranski ... ljudi. Habd zerc 257.

4. m e š t e r s k i ljudi – obrtnici, zanatlije: Kuliko je ... mešterskeh ljudi dobreh težakov. Habd zerc 349.

5. p l a č e n i ljudi – plaćenici: Orsaški plačni ljudi zato se plačaju od orsagov da orsag ... brane. Habd ad 435.

6. s t r a n s k i / z v u n j s k i ljudi – stranci, došljaci: Ono je prece odurno da međ stranske ljudi pride ... zasititi se ne more. Habd ad 1125.

7. s v e c k i ljudi, ljudi s v e t a – svjetovnjaci: Veselete se vi svetcki ljudi ... v kratkom času vremena. Habd zerc 42. U ovom zadnjem primjeru citiran je i Dictionar: H. (s. v. čistoča svetskeh ljudi).

Drugi dio istraživanja posvetila sam sadržaju kojim Habdelićevi tako brojni primjeri obogaćuju RHKKJ. Budući da se Dictionar sastoji od natuknica bez primjera, analiza sadržaja svodi se na Zercalo i Adama. Kako je Adam veće djelo s više od tisuću stranica, zadržat ćemo se na analizi njegova makrosadržaja odakle dolaze primjeri kao mikrosadržaji. Pretpostavljam da je Pervi otca našega Adama greh i žalosno po njem vse človečanske nature porušenje stomačeno i na kratko popisano ... na spomenek odkud i kam smo po jednom smertnom grehu opali, i na pobolšanje žitka našega milošče i vrednosti smerti Kristuševe ku je on za nas podjel da bi nas od smerti vekivečne oslobodil« iz 1674. godine zapravo Prvi tjedan Duhovnih vježbi (DV) svetoga Ignacija Loyolskoga (23. listopada 1491. – 31. srpnja 1556.). Ińigo je napisao DV u razdoblju od 1522. do 1524. godine i kao laik ih je davao drugima. Kad je završio studij, zaredio se za svećenika, prozvao se Ignacije, osnovao je Družbu Isusovu tako da su i njegovi duhovni sinovi davali DV po njegovu uzoru. Kroz povijest mnogi su isusovci davali DV jedni drugima, svećenicima, redovnicima i laicima. Papa Grgur XV. proglasio je Ignacija svetim 1622. godine. Tada je Habdelić bio u 13. godini života. Kad je ušao u Družbu Isusovu, sigurno je i on obavio DV, a onda ih je davao i drugima poput mnogih isusovaca.

DV se sastoje od četiri dijela ili tjedna: »prvi je razmišljanje i razmatranje grijeha, drugi život Krista, našega Gospodina, uključivo do Cvjetnice, treći muka Gospodina našega Isusa Krista, četvrti uskrsnuće i uzašašće«. Izgleda da je Habdelić nakanio napisati cjelovite propovijedane DV jer na samom početku Adama kaže da je nakanio napisati život Isusov, to bi bio Drugi tjedan, ali je ipak započeo s opisom čovjekova pada zbog kojega je Sin Božji došao na zemlju, a to je Prvi tjedan: Nakanivši našega Zveličitela Gospodina Kristuša zemeljski žitek nakratkom popisati slovenskem našem jezikom, i iz njega neke kerščanske navuke ispeljati; dojde mi na pamet, da ne bu morebiti žal pobožnom štavcu, ako v-napredek jednemi knigami porušenje nature človečanske poznamenujem, kotera iz pervoga otca našega Adama, i njegove pogreške izhaja. Kotera je zrok bila pogubljenja vsega človečanskoga naroda, i zbog toga Sina Božjega na ov svet prišestka.

Prema tome, počeo je Habdelić s Prvim tjednom, a imao je namjeru napisati i ostale, ali nije stigao, a možda ih je i napisao, ali nisu objavljeni, ili su objavljeni i izgubljeni. Posebno spominje na samome početku kako će jednu knjigu posvetiti muci, a to je treći dio DV, odnosno Treći tjedan: Na druge knige ostavljam v keh mislim muku Kristuševu istolmačiti ... Inače, drugdje u literaturi postoji život Isusov kao jedna cjelina od rođenja do uskrsnuća i uzašašća. Podjela na život Isusov posebno, na muku posebno i uskrsnuće posebno, uzeta je iz DV. Prema tome se vidi da je Habdelić razmišljao i pisao u shemi četiriju tjedana Duhovnih vježbi.

Prvi tjedan DV sastoji se od načela i temelja (23), ispita savjesti (24-43), tumačenja što je laki, a što smrtni grijeh, razlučivanja misli (jedna je »od moje slobodne volje; druge dvije što dolaze izvana: jedna od dobroga, a druga od zla duha« 32). Tu se govori o mislima, riječima, o djelu, o velikoj ili životnoj ispovijedi i o pričesti (44). Od Prve do Pete vježbe Prvoga tjedna zadana su razmatranja o »prvom, drugom i trećem grijehu«, tj. o padu anđela, o padu Adama i Eve, i padu svakoga čovjeka, razmatra se o vlastitim grijesima i o Paklu (45-72). Sve je to na svoj način suvremenicima približio i Habdelić u Adamu.

Ima još sadržaja koji su uzeti iz knjige DV sv. Ignacija Loyolskoga. Poznavatelj DV ih može lako prepoznati. U 1. kotrigu, br. 2 Habdelić govori o trima moćima duše po kojima smo Bogu slični: »Tri jakosti u jednom sobstvu ili bitju: razum, hotenje i pamet«. Uči važnost uočavanja protivnih misli: Kak se međ sobum protivne misli harcuvale budu. Habd ad 1170, ili kontrolu nad vlastitim mislima gdje zabranjuje negativne iliti hudobne misli: Ništar hudobnoga v misli zaderžavati. Habd ad 865. Govori o vrijednosti razlučivanja za svakoga tko želi biti učitelj: Ki dobro luči jedno od drugoga, dobro vuči. Habd ad 375. A primjenjuje i trinaesto pravilo razlučivanja iz Prvoga tjedna Duhovnih vježbi, u kojemu se napast uspoređuje sa zavodnikom koji nema čiste nakane: Slobode nekuliko zgubi tak da pravično proti ńemu praesumptio more biti onak ... kot gda loter divojku na greh vabi. Habd ad 196. Od eshatologije zastupljen je uglavnom Pakao: [Oni] zubmi škrigutaju niti ... zelene travice, niti nikoga dragoga ni miloga, niti ni jedne svetlosti ... ne videči. Habd ad 520.

Habdelić u naslovu Pervoga kotriga spominje »Adama i vsakoga človeka«, a to je izraz sv. Ignacija kada govori u Drugoj točki o grijehu Adama, i u Trećoj točki o grijehu »svakoga čovjeka.« Važan dokaz koji govori u prilog našoj pretpostavci da je riječ o Prvome tjednu DV jest citat Načela i temelja koje stoji na samome početku Prvoga tjedna, i na početku Adanma. Da to nije tek usputno ni slučajno propovjedničko citiranje, vidi se po tome što spominje sv. Ignacija i najprije daje Načelo i temelj na latinskom, a zatim prevodi na hrvatski: Sveti otec naš i Patriarka Ignatius zakaj je Bog človeka stvoril ov uzrok daje: Creatus est homo in hunc finem, ut Dominum Deum laudet ac revereatur ... Stvoren je človek vu to ime da Gospodina Boga svojega hvali i poštuje i njemu služeći da zveličen bude. Govori i o razlučivanju: ... ali kruto mlahavu imaju pamet kum bi zlo mogli od dobra raspoznati i razlučiti. Razlučivanje duhova jedna je od glavnih karakteristika DV. Sveti Ignacije obrađuje posebno Pravila za razlučivanje za egzercitante ili vježbatelje u Prvome tjednu i posebna Pravila za one koji su u Drugome.

Ako prihvatimo pretpostavku da su to propovijedane DV, postaje jasnije zašto Habdelić piše u drugome licu jednine, zašto se obraća štiocu ili onomu ki bu to čul, izravno. On je vjerojatno sam davao propovijedane DV svojoj subraći jer je skupio mnoštvo učenih citata koji za običan puk nisu toliko važni koliko su važni ako se DV daju jednako učenima ili učenijima. To potvrđuje činjenica da nije zaboravio opomenuti ni svećenike u svojim nagovorima. Ali je očito da je DV davao i običnim ljudima jer i njih opominje na bolji život mnoštvom primjera iz suvremenoga života. Nakon dugogodišnjega iskustva i davanja DV sve je skupio i odlučio objaviti.

Tema grijeha i pakla bila bi teološki krnja tema ako se promatra izvan okvira DV, jer nije sve grijeh i ne idu svi u pakao. Postoji i Kristovo otkupljenje, Radosna vijest. Stoga tek u kontekstu cjelovitih DV koje Habdelić kani napisati, a tu ide Drugi tjedan: Isusov život, Treći tjedan: Muka i Četvrti tjedan: Uskrsnuće, Prvi tjedan s ispitivanjem savjesti i nabrajanjem svih grijeha cijeloga života, dobiva svoj smisao. Prvi tjedan možda nigdje u povijesti DV nije toliko opširno opisan (na više od tisuću stranica). Pater Habdelić je prema tome davao vrlo razrađeno Prvi tjedan Duhovnih vježbi svetoga Ignacija svemu kajkavskomu rodu hrvatskomu. Dao je popis svih mana i poroka, grijeha i slabosti svojih sunarodnjaka da ih potakne na obraćenje, pokoru i spasenje. Tako je, za razliku od drugih propovjednika, uklopio u svoje najveće djelo i terminologiju iz duhovnih vježbi sv. Ignacija. Budući da u to vrijeme većina stanovništva nije znala čitati, Habdelić je svjestan da piše i za one koji će to slušati dok drugi budu čitali pa možemo reći da su to bile DV za sve pismene i nepismene Hrvate koji će slušati dok im drugi budu čitali, zato kaže: »ti, ki ovo čteš, ali čuješ«.

Okvir Prvoga tjedna DV nije autora ograničio u pisanju već ga je potaknuo na vrlo slikovite opise ljudskih mana i grijeha. Njegovi su primjeri uzeti iz Biblije, crkvenih otaca, pisaca njegova vremena, života svetaca, iz suvremenoga života i povijesti, a koristio se i tekovinama svih njemu poznatih prirodnih i društvenih znanosti. Kad su svi primjeri iz Adama bili prepisani iz 6. sveska RHKKJ, sortirala sam ih po nekom zajedničkom nazivniku. Primijetila sam neke sadržajne skupine:

1. Komentari biblijskih tekstova, npr. opisuje Joba: Imal je Job ... tri kčere, vse v cvetu mladosti jake. Habd ad 126. Kao što je to potrebno u Prvome tjednu DV, detaljno je objašnjen prvi čovjek Adam u raju zemaljskom: [Adam] lepo se je ... šetal, ptičic vsakojačkeh lep glas poslušajuč. Habd ad 93. Opisuje se i sklad duše i tijela prije Adamova grijeha: Kak je razum ... sudil ... tak čuti telovni jesu se ravnali i zato međ telom i dušum želni je bil mir i pokoj. Habd ad 23. Habdelić ovako komentira kako se Josip Prekrasni odupro napasnoj ženi na faraonovu dvoru: Niti masne gospine reči ... nesu mogle Jožefa od ... divojačke čistoče odvernuti. Habd ad 72. Osuđuje faraona koji je utopio židovsku djecu: Fantil se je i nad ... faraonom ki je malu ... detčicu kakti mačiče ali cuciče vtaplati činil. Habd ad 773 i kako je Bog zbog toga faraona kaznio potopivši ga u Crvenome moru: Ar ga je Bog zevsem ńegovem šeregom v Čerďenom morju vtopil. Habd ad 773.

2. Životi svetih ili hagiografija: Sveti Bruno ... je k mestu ov nevolni lažďivi svet ... ostavil. Habd ad 280. Onda (Barbara) pod ... meč nagnu ... glavu ku on na jeden mah nemilo od tela ńe odseče. Habd ad 83. Ako hočeš ... pomoč B. D. Marie ... i drugeh sveteh patronov dobiti, doklam si zdrav, miti je. Habd ad 1179. Mati moja v kraďestvu mojem gospoduje, ne kot drugi moji svetci, nego kot mati, gospa i kralica. Habd ad 1176. Stergni meč i kaj najjače moreš mahni po vratu mojem. Habd ad 88.

3. Moralna teologija, razni grijesi i kazusi: Vsako zlo ktero se proti bližńemu lažďivo zglasi, taki nenavidniki ... veruju. Habd ad 682. [Oni] ... tak lehko krivo prisegaju. Habd ad 408. Propovijeda protiv bogataša, lijenčina, gizdavih i oholih: O pogana gizdost kak visoko lečeš da jače i glubďe opadeš. Habd ad 245. Bil je neki kerčmar ki je vino vodum mešano prodaval.Habd ad 391. Bil bi nekteri na velike časti mogal dojti, oblatil ga je malavreden jezik. Habd ad 755. Pohlepeńe ... je ... otajna kuga, jala mati, zvirańek grehov. Habd ad 306.

4. Brak i ljubav: Ńu zaďubil je bil jedan mladenec. Habd ad 526. Ova dva ... tak su se ďubila da nigdar ne štimal da ... ono ... priatelstvo ... moglo bi se gda razvezati. Habd ad 802. Poklam bi ada svadba minula bila i sin i nevesta lepo su otca i mater poštuvali. Habd ad 227. Posteďa zakonskeh ďudi čista prez vsake makule mora biti. Habd ad 639.

5. Povijest crkve i ondašnjega poznatoga svijeta s mnogim povijesnim toponimima i imenima ljudi: I aširianska monarhia na Mediance je prešla. Habd ad 817. Bil je ... Trojanuš cesar preminul i misto ńega ... Hadrianuš izebran. Habd ad 962. Takvi su se i v Zagrebu pred četerdeset letami, dva li tri li, ne pametim, bili našli na seńmu o Margetińu. Habd ad 1058.

6. Eshatologija je uglavnom ograničena na pakao. Muke pakla autor slikovito opisuje jer sv. Ignacije traži od egzercitanta ili vježbatelja u petoj vježbi Prvoga tjedna da se uživi sa svih pet osjetila u muke pakla: da gleda ružne spodobe, sluša njihova proklinjanja i psovanje, urlike i krikove, da pipa oganj, miriše smrad i sumpor: [Oni] zubmi škrigutaju niti ... zelene travice, niti nikoga dragoga ni miloga, niti ni jedne svetlosti ... ne videči. Habd ad 520. Koga jenkrat pekel požere, nigdar ga več iz sebe ne ishiti i ... nigdar se ne zasiti ako ... jezero jezer milionov v ńega dojde. Habd ad 373.

7. Aforizmi ili rečenice koje mogu same za sebe stajati bez konteksta kao podsjetnik ili kao pouka, pobuda na dobro, ili istina iz života, ili nekad, gotovo karikatura svijeta i života: Teško onomu komu Bog zlo misli. Habd ad 427. Ili: Nigder skoro ne prez žuča meda. Habd ad 794. Naj, dragi moj vuk, moďaše se nevoďni jančec. Habd ad 788. Pohlepeńe ... je ... dobrot kerščanskeh erđa, mol svetosti, slepota serca. Habd ad 306. Popevka ... kopača pri motike, žńača pri serpu ... veseloga čini. Habd ad 558. Međ dobru se meďu mešaju ... da i ńe za dobre ... derže. Habd ad 710.

8. Prirodne znanosti, zoologija i medicina: On je postaviti včinil ... morske, savske, dunajske ribe. Habd ad 839. Medvedica ne rodi ... medvediča kot drugo zverje svoje mladiče. Habd ad 605. Doktori ... teškoču imaju gda vračiti moraju nutarńe mozole. Habd ad 805.

9. Bogatstvo se spominje razmjerno mnogo puta. Habdelić je uz sirotinju, a bogate kara: Ne li ti milo nevoďneh vdovic, vbogeh sirotic. Habd ad 426. Znam da se mačičem i mazlinom negda boďe vgaja nego nevoďnem lazarom. Habd ad 842. I kuliko krat ... sirote ... na siromaštvo nagnane javkati i milo se plakati moraju? Habd ad 473. Kramarov nektereh čalarna praktika je ona da vage i mere krive derže. Habd ad 388. Nekteri ... mora podpunoma papučice, cipelišice, mentenčec ... imati. Habd ad 615.

10. Posebno izdvajamo sljedeće primjere, ne po sadržaju, nego po živosti i slikovitosti izraza: V onom istom mestu (o neizgovorna milošča Božja) pokaza se on od koga se govori: da je lepšega obličaja od vseh sinov človečanskeh. Habd ad 7. Kričal je ves magištratuš. Habd ad 184. On ... je pervo nuter lezel i onak za sobum vedricu vlekel. Habd ad 1053. Naglo se je osupnel i jako odpertemi očima to na desno, to na levo postelice svoje se je plaho ogledal. Habd ad 1165. Snežna grudica na tuliku je ... narasla da pod gorum ležeče varaše ... je poterla.Habd ad 135.

U zaključku se može reći da je Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnoga jezika obogaćen iznimno velikim brojem primjera, ili mikrosadržaja, iz Habdelićeva Adama, čiji makrosadržaj odgovara Prvome tjednu Duhovnih vježbi. Tako je RHKKJ obogaćen ne samo Habdelićevim biblijskim komentarima, hagiografskim detaljima, povijesnim crticama, aforizmima, moralnom teologijom, grijesima, prirodnim znanostima, rječnikom koji govori o ljubavi i braku, o bogatstvu i siromaštvu, slikovitim izrazima, nego i raznovrsnim riječima i primjerima iz Duhovnih vježbi sv. Ignacija Loyolskog što do sada nije bilo primijećeno.

Literatura:

1. AKADEMIJIN RJEČNIK 1880.–1976. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU, I–XXIII.

2. HABDELIĆ 1662. , Zercalo Mariansko, to je poniznost Device Marie ka je Boga rodila. Vsem slovenskoga i horvackoga naroda kerščenikom, a onem navlastito ki su obilneje dare naturalske ali verhunaturalske od darežlive ruke Božje prijeli za nasleduvanje. /Predgovor potpisan:/ . Grac, Fr. Vidmanstetter, 1662, /24/ + 587 str.

3. HABDELIĆ 1670. Juraj Habdelić, Dictionar ili Réchi Szlovenske zvexega ukup zebrane, u red postaulyene, i Diachkemi zlahkotene trudom Jurja Habdelicha, masnika Tovarustva Jesusevoga, na pomoch napredka u diachkom navuku skolneh mladenczeu horvatszkoga i szlovenszkoga naroda. Graz. Jedan se primjerak čuva u Knjižnici HAZU u Zagrebu pod signaturom R-135/2000. Dictionar ili reči slovenske zvekšega ukup zebrane u red postavljene, i dijačkemi zlahkotene trudom Jurja Habdeliča, mašnika Tovaruštva Jezuševoga na pomoč napredka u dijačkom navuku školneh mladencev horvatskoga i slovenskoga naroda.

4. HABDELIĆ 1674. Juraj Habdelić, Pervi otca našega Adama greh. I. Žalostno po njem vse človečanske nature porušenje. Stolmačeno in na kratkom popisano po Jurju Habdeliču, Tovaruštva Jezuševoga mašniku. Na spomenek odkud i kam smo po jednom smertnom grehu opali, na pobolšanje žitka našega po milošče i vrednosti smerti Kristuševe ku je on za nas podjel, da bi nas od smerti vekivečne oslobodil. – Nemški gradec. Pri odvetku Widmanstadiussa, 1674, /8/+1181+/18/ str.

5. HABDELIĆ 1989. Juraj Habdelić, Dictionar ili réchi szlovenszke, Kršćanska sadašnjost. Reprint izdanje s popratnim studijama: Josip Bratulić, Život i djelo 1-15, Vladimir Horvat, Juraj Habdelić među isusovačkim leksikografima 16-26.

6. HrvatskA rječnička baština http://crodip.ffzg.hr/habdelic/default.aspx, Dictionar Jurja Habdelića. Damir Boras (glavni ur.), Nikola Ljubešić (tehnički ur.), Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Katedra za leksikografiju i enciklopediku. Projekt »Hrvatska rječnička baština i prikaz rječničkoga znanja« financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Voditelj projekta je prof. dr. sc. Damir Boras. Tekst i crno-bijele slike originala u potpunosti su digitalizirani.

7. IGNACIO 1548. S. Ignacio de Loyola. Exercitia spiritualia. Antonio Bladio, Rome, 158 x 108 mm.

8. IGNACIO 1971. S. Ignacio de Loyola. Duhovne vježbe. Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb.

9. LASZOWSKI 1995. Emilij Laszowski, Povijest plem. Općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane. Uredio, napisao i troškom iste općine izdao Emilij Laszowski uz suradništvo Janka Barlča, dra. Velimira Deželića i dra Milana Šenoe. Svezak II. U Zagrebu tiskom Antuna Scholza 1911. Pretisak. - Velika Gorica : Plemenita općina turopoljska : Glasnik Turopolja.

10. LASZOWSKI 2000. Emilij Laszowski, Povijest plem. Općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane. Uredio, napisao i troškom iste općine izdao Emilij Laszowski uz suradništvo Janka Barlča, Dra. Velimira Deželića i Dra Milana Šenoe. Svezak III.: Plemenita općina Turopolje. Prosvjetni rad. Uredio, napisao i troškom iste općine izdao Emilij Laszowski uz suradništvo Dra. Velimira Deželića. U Zagrebu tiskom tiskare »Merkantile« 1924. Pretisak. - Velika Gorica : Plemenita općina turopoljska : Glasnik Turopolja.

11. RHKKJ 1984. - Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, Knjiga prva, svezak 1, A-CENINA. Božidar Finka (ur.). Obrađivači: Vida Barac-Grum, Ivan Kalinski, Zora Reizer, Antun Šojat, Vesna Zečević. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti i Zavod za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku, Zagreb.

12. RHKKJ 1989. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, Knjiga druga, svezak 5, KALJE-LAZNO. Božidar Finka (ur.). Obrađivači: Vida Barac-Grum, Marica Čunčić, Mijo Lončarić, Tomislav Prpić, Zora Reizer, Antun Šojat, Nada Vajs, Vesna Zečević. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti i Zavod za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku, Zagreb.

13. RHKKJ 1991. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, Knjiga druga, svezak 5, LAŽ-MUČITELICA. Božidar Finka (ur.). Obrađivači: Vida Barac-Grum, Marica Čunčić, Anđela Frančić, Mile Mamić, Mira Menac-Mihalić, Tomislav Prpić, Zora Reizer, Nada Vajs, Vesna Zečević. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti i Zavod za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku, Zagreb.

Kratka biografija:

Marica Čunčić rođena je 1951. u Velikoj Gorici. Uz hrvatsko ima i kanadsko državljanstvo. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je hrvatski jezik i književnost i engleski jezik, magistrirala na području hrvatske lingvostilistike, te doktorirala na području filologije (glagoljska paleografija).

Bila je asistent, znanstveni asistent, znanstveni suradnik i sada je viši znanstveni suradnik u Staroslavenskom institutu u Zagrebu. Trenutno je ravnateljica Staroslavenskoga instituta.

Predavala je hrvatski i engleski na srednjoj i osnovnoj školi u Velikoj Gorici, hrvatski jezik na Indiana University, hrvatski i glagoljsku paleografiju na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju na University of Pittsburgh gdje je uvela računalno učenje hrvatskoga jezika. Predavala je ranu hrvatsku kulturnu povijest na MacMaster University te hrvatski i vjeronauk u kanadskim srednjim školama, uvela je i predavala hrvatski jezik na Sheridan College-u u Kanadi, te početke hrvatske katoličke književnosti i hrvatsku glagoljsku baštinu na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Bila je gost i vanjski suradnik Papinskoga instituta za srednji vijek u Torontu.

Držala je pozvana predavanja na Sveučilištima: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Indiana University, University of Pittsburgh, Harvard University, Pontifical Institut of Medieval Studies u Torontu, Sveučilište u Rijeci, Filozofska fakulteta u Ljubljani. Priredila je devet izložbi o glagoljici u Hrvatskoj i Kanadi. Bila je tumač i prevoditelj za hrvatski i engleski za »All Languages,« za »Berlitz« i za Hrvatski konzulat u Kanadi.

Sada je glavna i odgovorna urednica znanstvenoga časopisa Slovo i elektroničkih izdanja Staroslavenskoga instituta. Bila je urednica hrvatskoga časopisa na engleskom: Gaudeamus, Almae matris Croaticae alumni, North American Associations of Alumni and Friends of Croatian Universities, Toronto, i nekih knjiga od kojih je jednu sama izdala: Sve za Isusa, Životopis službenice Božje Anne de Guignč (1996.). Objavljivala je u časopisima Wiener slavistisches Jahrbuch, Slovo, Prilozi – Contributions, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU, Filologija, Palaeoslavica, Journal of Croatian Studies, Kaj, Bašćina, Jezik, Vrijeme srca, Gaudeamus, Gazophylacium, Polata knigopisnaja, Glas Centra, te u zbornicima Crtež u znanosti – Drawing in Science, Krčki zbornik, Glagoljica i hrvatski glagolizam, Drugi hrvatski slavistički kongres, Drugi Hercigonjin zbornik, Suvremeni život i srce, Četvrti hrvatski slavistički kongres, Vidjeti Ohrid (14. međunarodni slavistički kongres), Slovo - Towards a Digital Library of South Slavic Manuscripts.

Sudjelovala je na mnogim stručnim i znanstvenim skupovima. Uređivala je i vodila emisije na Hrvatskom katoličkom radiju i Radiju Mariji, te kao stručnjakinja nastupala u radio i TV emisijama. Autorica je knjiga Stilematika Kolarove proze (1980.), Hrvatska književnost (1992.), Vjerom do zdravlja (2000.), Oči od slnca, misal od oblaka - Izvori hrvatske pisane riječi (2003.), te niza knjižica Uputa za ignacijanske duhovne vježbe (2008-2009). Jedna je od autorica u Hrvatskom biografskom leksikonu (1983, 1989.) i Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (1989, 1991.).