Izložba tiskopisa 16. stoljeća

Šesnaesto je stoljeće po mnogočemu iznimno razdoblje u povijesti knjige. Zahvaljujući humanističkim tiskarima koji nisu bili tek vrsni poduzetnici i majstori već i sjajno obrazovani intelektualci, knjiga postaje osobitim proizvodom. Tiskana se knjiga početkom 16. stoljeća oslobađa rukopisnog naslijeđa koje je tijekom 15. stoljeća određivalo grafičko oblikovanje i postaje samostalan medij, neopterećen omasovljenjem proizvodnje i baroknom redundantnošću sljedećeg, 17. stoljeća. Više nego u bilo kojem drugom razdoblju (s iznimkom secesijske knjige), izrada knjige je u 16. stoljeću bila izrada umjetničkog djela — mnoge od tih knjiga i danas su vrela iznimne vizualne kulture i grafičkog oblikovanja, bilo da je riječ o tipografiji, kompoziciji ili formatu. Knjiga je postala manja i lakša, dobila je naslovnu stranicu, predgovor ili uvod, tekst podijeljen u poglavlja, sadržaj, kazalo, paginaciju itd. — postala je uporabnim predmetom u punome smislu riječi. Tijekom 16. stoljeća knjiga se prilagodila očekivanjima zahtjevnog tržišta stasalog u razdoblju zreloga renesansnog humanizma. Odgovornost za kvalitetu teksta katkad je preuzimao tiskar, koji je najčešće bio i nakladnik, knjižar, a često i urednik. Šesnaesto je stoljeće, barem njegova prva polovica, stoga doba kada je tiskar–urednik–nakladnik s obzirom na uređenost i opću kakvoću teksta često bio i važniji od autora i kada je ne tek medij već i jezično i stručno uređenje teksta koji medij nosi u cijelosti bilo njegovo djelo.

Takvu je ulogu tiskara posvjedočila i izložba Tiskopisi XVI. stoljeća iz riznice Muzeja Slavonije u Osijeku i katalog objavljen uz nju, iako joj to nije bila ni prvotna niti najvažnija zadaća. Posjetiteljima je kroz 94 prezentirane knjige razotkriveno golemo blago muzejske knjižnice, a razotkrili su se i slavonski bibliofili koji su izložena djela skupljali i čuvali (ponajprije obitelj Prandau–Normann). Knjige su, riječima kustosice izložbe i autorice kataloga Marine Vinaj, »razvrstane po državama, unutar države abecedno po gradovima..., a unutar grada kronološki«. Isto je načelo poštivano i u katalogu. Takav se pristup pokazao dobrim jer je time kompleksni materijal prikazan pregledno i posjetiteljima/čitateljima je omogućeno jednostavnije snalaženje među reprezentativnom građom.

Kroz izložbu i katalog moguće je nazrijeti obrise onodobnoga europskog znanstvenog i kulturnog kanona jer su prikazana djela klasika (npr. Aristotela, Herodota, Ezopa, Plutarha, Cicerona, Terencija, Polibija, Vergilija, Horacija), »modernih« talijanskih autora (npr. Giovannia Boccaccia) i djela autora iz 16. stoljeća (npr. Erazma Roterdamskog, Pietra Bemba, Onofria Panvinia). Naziru se i ondašnje temeljne suprotnosti: dominacija katoličkih naslova nije upitna (spomenimo tek Missale Romanum obitelji Giunti iz 1584. koja je moć stekla upravo zahvaljujući povlastici tiskanja vjerskih djela), ali u zbirci su i Philipp Melanchton (Loci communes theologici iz 1535.) i Matija Vlačić Ilirik (Catalogus testium veritatis iz 1562.). Dosegnute mogućnosti tiska reprezentira folio–anatomski atlas De corporis humani structura tiskan u Bazelu kod Frobena 1583. s brojnim ilustracijama ljudskih tijela. Svijet profinjene dokolice oživljen je kroz djelo o šahu s ilustracijama igračkih pozicija i situacija biskupa i šahovskog majstora Ruja Lopeza de Segure iz 1584. Raskošni izvorni uvezi (najzanimljiviji je uvez djela Hieronymi Osorii Lusitani Silvensis in Algarbiis episcopi s oslikanim obrezima) izmjenjuju se s onima restauriranim u Središnjem laboratoriju za konzervaciju i restauraciju Hrvatskoga državnog arhiva gdje je do otvorenja izložbe restaurirano petnaestak knjiga.

Općem dojmu ljepote renesansne knjige pridonose brojni naslovi, ali izložbom i katalogom ne dominiraju samo knjige i njihovi autori, već ponajprije tiskari. Dizajner kataloga spretno se poigrao upravo tiskarskim znacima reproduciranim kroz sjajne fotografije Marina Topića poput onoga Alda Manucija (ovdje mlađeg) koji nas u blinddrucku gleda već s naslovne stranice. Teško se oteti dojmu da su izložba i svi prateći materijali uz nju presudno obilježeni tiskarima i njihovim znacima. Njih gledamo na otvorenim naslovnicama na izložbi, na njihovim reprodukcijama, oni su nositelji dizajna kataloga. Svjedoče nam o samosvijesti tiskara koji su svjesni svoje vrijednosti i važnosti, o tiskarevu »ja« koje zna koliko vrijedi jer stvara svijet knjige kakvim ga i mi danas poznajemo. Aldovi sidro i dupin, Estienneovo stablo masline, ljiljan Giuntia, Frobenova golubica među zmijama, Sessaina mačka s mišem u zubima itd. — znakova je koliko i tiskara — dominiraju naslovnim stranicama; ne ime autora ili naslov knjige, već »ja« majstora.

Možda će zazvučati paradoksalno, no izložba i katalog zahvaljujući takvomu konceptu kustosice odražavaju suvremeniji pristup knjizi i njezinoj povijesti od mnogih priloga objavljenih u našim časopisima jer knjigu sagledavaju u sklopu najrazličitijih djelatnosti koje ju okružuju. Stoga, Marini Vinaj, autorici izložbe i kataloga, summa cum laude.