Rođendan

Ono loše kod nas dolazi odjednom i projuri kao furija. Tako se dogodilo i s Janom. Tek što postupi loše prema svome prijatelju, on shvati svoju pogrešku i odmah je spreman ispričati se. No, sad je bilo kasno. Goce je bio uvrijeđen i ljut. Napustio je igru i otišao kući. Jane je tužno gledao za njim, htio potrčati i moliti ga da se ne ljuti, oprosti mu i kaže mu koliko mu je drag. I to će mu reći ako treba, iako cijela ulica zna da su oni najbolji prijatelji.

Stisnuo je špekulu rukama i htio je zdrobiti. Zdrobiti i da ništa ne ostane od nje. A baš je to bio uzrok prepirke. Jučer mu je donijela teta Emilija. Reče da je bila na službenom putovanju u Zagrebu, pa ga je željela time iznenaditi i obradovati. A špekula je zaista bila lijepa. Velika kako orah, išarana najljepšim bojama i čarobna kako Aladinova lampa. Hvalisavo je Jane nju pokazivao pred djecom iz svoje ulice i kad je Goce zatražio da se igra njome, Jane je hinio da ne poznaje svog prijatelja.

Za nešto loše malo treba, kajao se on. Nije znao koliko truda i muke će mu trebati da popravi svoju pogrešku.

Prošao je jedan dan, dva, tri... Goce se ljutio i nije govorio s Janom. Nije sudjelovao u igrama u kojima je bio Jane. Prolazili su dani, a njemu je bilo sve teže bez bliskosti i topline najboljeg prijatelja. Vidio je da je nemoćan da nađe put do njega, ispriča se, traži oproštaj.

Maleno srce mu je ispunila neizmjerna tuga. Hladni listopadski dani svili su u njemu gnijezdo. Često su mu se vrzmale po glavi mudre bakine riječi da brat brata ne povrjeđuje, i teško mu je što ne vidi Gocu.

Došao je i Gocin rođendan. Jane je brzo obukao kaput i, trčeći po stubama, za čas se našao pred vratima stana svog prijatelja. Iz stana je dopirao veseli dječji smijeh i pjesma. Jane je pritisnuo prekidač i dugo zvonio.

Goce je bio pred njim nasmijan i to ga je još više zbunilo. Oćutio je kako mu se obrazi crvene kao u prespanske jabuke. Gledao je u tlo i tiho rekao:

— Molim te, oprosti mi.

— Ja nikada i nisam bio istinski ljut. Kako se mogu ljutiti na svoga najboljeg prijatelja?

— Zaista — obradovao se Jane i zagrlio ga.

— Da si još malo pričekao i da se nisi pojavio, sam bih došao da te podsjetim da mi je danas rođendan. A moj rođendan je ljepši i veseliji s tobom.

Dječaci su zagrljeni ušli u sobu. Na stolu je stajala velika torta s četrnaest svjećica.

Vasil TOCINOVSKI (Stojakovo kod Đevđelije, Makedonija, 1946), doktor filoloških znanosti. Radi u Institutu za makedonsku književnost u Skoplju. Tocinovski je plodan pjesnik, pripovjedač, esejist, kritičar, književni historičar i prevoditelj. Dobitnik je brojnih nagrada.