Radovan P. Cvetkovski: Pjesme

Dvije ruke sreću od sreće dijele —

sunce i nebo

među dvije sreće djevojka se seli.

Dvije ruke praznu sreću izvlače —

sreća djevojka

i rod kao nevjesta da ima.

Dvije ruke čvor od čvora driješe —

namotana vretena

od djevojke,

od nevjeste

daleko, daleko, putem da isteče.

Naša starost

Čini mi se kao da stojim na mostu

nadnesen nad rijekom —

odatle proljeće,

odavde jesen,

ja među njima raspet na križ.

I još, Ona...

Sunce preko planina...

Zahladi i jesen nosi slanu.

Gospode, kako brzo

obala rijeke pobijeli.

Gledam, Ona nestaje...

Duboko u meni

Ono što je gore

nosim na plećima.

Pritišće me

i saginje mi glavu.

Ono što je dolje

na muke me stavlja

i uvlači me

kao dubok vrtlog

vode.

I probuđen nakon sna

bojim se —

jesam li to ja

ili strah

među javom i snom.

Jutarnja kava

U neko čudno suglasje

slavuj slavi jutro.

Ja i Galeto

već pijemo jutarnju kavu,

slušajući Johanna Sebastiana Bacha.

Pijetao iz susjedne farme

glasno kukuriče.

Jutarnje sunce

po dijagonali siječe balkon.

S dvije strane glazba,

mi za stolom,

jutarnja kava i bijele nesanice.

Koliko gorke kave.

Radovan P. CVETKOVSKI (Sopotnica kod Demir Hisara, Makedonija, 1931), pjesnik, pripovjedač, kritičar, pisac za djecu i mlade te folklorist. Autor je više knjiga i dobitnik više nagrada.