Nikola Altiev: Pjesme

Ogrubljena je svjetlost

u kuli od laži sazidanoj za nju.

Porušeni se mostovi

sa zapovijedima Božjim

što nas povezuju.

Neistina u istinu

je pretvorena.

Staza u bol se pruža.

Hodamo na uranak...

Duše u čemer boli

se pretvaraju.

Najposlije,

istinu u oluji

u govor nijem sklanjamo.

Nepozvan došljak

Netko dođe u nezgodno vrijeme

kao nepozvan gost...

Govor njegov južnije je zakopan

Osmijeh dječji u nijemu viku

se pretvara

Srca sa zlomeđe se rasaniše

Iz očiju Bijele rijeke izviru

Domovina u hram kršćanski

se pretvara

Beskućnici

  bezbroj beskućnika

   ikone cjelivaju

     ikone cjelivaju.

Pjesma pokopana

Usred bijela dana

mi je ukrao...

Rekao:

Hod ti ogrubi

čemer drevan u njemu se ugnijezdio,

i muk

kraj Rijeke iskonske

presječen na dvoje zakopa...

Sada,

Samo je nijem govor na bolesnoj Rijeci

i vijorenje topole

visoko na osoju

hod mi pokazuje...

visoko na osoju

hod mi pokazuje...

Ostavite me

Ostavite me,

na stazi Njezinoj beskrajnoj

usred crne noći da zaskitam

možda,

do Mora Bijelog ću doći

i zbogom neću reći

i zbogom neću reći...

Ostavite me,

molim vas ostavite me,

u zavjetrinu valova da prilegnem

sve dok me sunce ne opeče

a potom,

u plamenu da izgorim

i zbogom neću reći

i zbogom neću reći...

San — nesan

San mi je nesan

Svi mrtvi snivaju usred njega...

Ne znam od kuda

kroz koja vrata ulazi

niti što traži usred moga nedohoda.

Ide kroz odaje

prebire po ormarima,

raširuje sklonjene stjegove,

miluje ih,

kleči pred njima,

pogledom ih blagoslivlja

i šuti

i šuti...

Ujutro

potajno nestaje,

a ja ne znam

je li to san nedosanjan,

ili privid na javi viđen...

Nikola ALTIEV (Veles, Makedonija) piše poeziju za odrasle i za djecu te književne kritike i eseje. Objavio više zbirki pjesama.