Pismo Tarasu Kermauneru

Dragi Kermauner,

na Vaše pismo od 27. III. o.g., kao odgovor na pismo C.R. dr. Z.Tk. 909/19–III od 1957, kojim nam potvrđujete neke anulacije, a za neke stavljate nove prijedloge da ostanu, odgovaram Vam više– manje principijelno, i molim Vas da našoj argumentaciji, o kojoj je riječ, posvetite punu prijateljsku i logičnu pažnju.

Molim Vas da uvažite, kako nikada nismo anulirali ni jedno ime ili pojam iz Vaših prijedloga, bez neke analize, analize koja je često (nažalost) samo formalne naravi i to prosto zato, jer se vrši veoma često isključivo na temelju analize Vaših tekstova, t.j. rukopisa Vaših suradnika, koje nam predlažete za štampu uz imprimatur Vaše redakcije.

Tako nas pozivate da u slučaju anuliranih jedinica iz Likovne Grupe (koje predlažete uz imprimatur stručne redakcije dr. Steleta) objasnimo Uredniku Struke (u ovom slučaju dr. Steletu) »naš« — vlastiti »kriterij«, jer pretpostavljate, da se »naš kriterij« ne podudara sa kriterijem dr. Steleta kao »strukovno kompetentne osebnosti«...

Steletov kriterij (po Vama) temelji se na odobrenju Alfabetara C.R. Formalno je zaista tako da je Alfabetar, odobren po C.R. neka osnova na temelju koje se može otvoriti diskusija »o kriteriju kao takvom«, što još uvijek ne znači, da na temelju prijedloga stručnih urednika u Alfabetar, odobren po C.R. nije ušla čitava serija imena i pojmova, koji svi zajedno kao materija enciclopedica ne bi podnijeli temeljitu reviziju.

Uzimam kao primjer jedinicu Gorjup Jože. Citiram tekst signiran po F. St.:

GORJUP, Jože, slikar i kipar (Kostanjevica, 1907–1932). Studirao kiparstvo kod I. Meštrovića i F. Kršinića na umjetničkoj akademiji u Zagrebu, a slikarstvo kod F. Carenia, E. Pozzia i C. Celestinia u Firenzi. Radio ulja, grafike i zidne slikarije. Glavno su mu djelo zidne slike u prezbiteriju gotičke crkve sv. Nikole u Kostanjevici (1931).

Šta se tu govori o Gorjupu? Da je studirao kod petorice majstora: Meštrovića, Kršinića, Carenia, Pozzia i Celestinia. Meštrović, Kršinić, Careni ili Celestini kao učitelji, ili kao stvaraoci artističke su pojave na tako goleme razmake, da je prosto tehnički i ljudski nemoguće, da bi bilo tko mogao da stvori sebi bilo kakvu sliku o jednom slikaru ili o jednom kiparu (koji je bio kipar i slikar u istom licu), a koji je umro u svojoj dvadeset i petoj godini, a o kome se ništa drugo ne zna nego da je učio kod Meštrovića, kod Kršinića ili kod Celestinia. Stele kaže da je glavno djelo Jože Gorjupa »zidne slike u prezbiteriju gotičke crkve sv. Nikole u Kostanjevici (1931)«. Međutim, F. St. ne govori ni riječi o vrijednosti tog »glavnog djela«, koje jeste zidna slika, a ne znamo da li je tempera ili freska, i ne znamo o stilu, i o načinu samoga slikara ili kipara, o kome je riječ o Enciklopediji, baš ništa. Tekst koji sam citirao najstereotipniji je podatak za biografski rječnik našeg likovnog kadra, a o argumentu (o bilo kakvom pak i najminimalnijem argumentu) koji bi nosio u sebi samo unču neke najminimalnije specifične dokazne težine da je Gorjupovo djelo takve vrijednosti te ima da ostane u E.J. kao posebna jedinica, nema ni riječi.

Po svemu, da li je to tekst dovoljno uvjerljiv po svojoj dokaznoj snazi ili po detaljima da bude uvršten kao posebna jedinica u E.J.? Formalno nije. Prema tome prijedlog C.R. da se Gorjup Jože kao posebna jedinica u E.J. briše i da se preda u evidenciju Likovnog leksikona da tamo bude uvršten, potpuno je logična. Samo u onom slučaju, kad bi nam recenzent umio obrazložiti zašto je to djelo Jože Gorjupa takvo da bezuslovno treba da bude fiksirano u E.J. kao posebna jedinica, anuliranje C.R. izgubilo bi na svojoj dokaznoj snazi. Slična djela i slične artiste uklanjamo iz E.J. na buljuke.

Navodim slučaj GOEBLER Josip kao drugi primjer:

GOEBLER (Gebler), Jožef, slikar iz druge polovine XVIII st. 1788 učio na zemaljskoj crtačkoj školi u Grazu. Osim u Grazu radio i u južnoj Štajerskoj. Sačuvana djela: slika na velikom oltaru u Radgoni, stropna freska u bivšoj minoritskoj crkvi u Mariboru i stropna slika s ratnim prizorima u dvorani mariborskog grada.

F. St.

Uz prijedlog C.R. da se Goebler Josip iz E.J. briše i preda u evidenciju u Likovni leksikon data je ova principijelna napomena: Kad uvrštavamo pojedine artiste kao jedinice, onda se pretpostavlja da o njima nešto i znamo. Pod pojedinim slikarskim imenima, kao u ovom slučaju, donosimo samo to da su im sačuvane po dvije–tri oltarske slike (u Radgoni, u Mariboru). Kakve su to slike? Imaju li neku umjetničku vrijednost? Upravo zato, jer se radi o jednom crkvenom slikaru iz druge polovine XVIII st., više–manje nepoznatom, neka se o njima i da neka ocjena, ako taj majstor po svojoj kvaliteti vrijedi da bude registriran kao samostalna ličnost? Ako ne vrijedi kao samostalna ličnost, neka se preda u evidenciju Likovnog leksikona, da uđe u skupni prikaz crkvenog slikarstva XVIII st.

U toj napomeni rečeno je osim toga još i to:

Neka Stele objasni slučaj, ako slovenska redakcija insistira da bude uvršten.

Još jedan slučaj:

FROMILLER, Josip Ferdinand.

»U Sloveniji su poznate dvije njegove uljene slike. U kapeli sv. Hijacinta u Rogatcu i u franjevačkoj crkvi u Ljubljani«.

C.R. predložila je da se Fromiller u E.J. briše i preda u Likovni leksikon na temelju napomene: Bio je Nijemac. U kakvoj je vezi sa Slovenijom. U Sloveniji poznate su samo dvije njegove uljene slike i t.d.

Još jedan primjer:

GODEC, France (Stane Mikuž).

C.R. predložila ga je da se preda u evidenciju za Likovni leksikon uz napomenu, da nije jasno u koju grupu spada, jer kad se kaže za jednog umjetnika da »slika pod utjecajem slovenskih impresionista« onda se time nije reklo mnogo. Da li mu je profil takav, te bezuslovno treba da bude uvršten, neka nam odgovori Ljubljana?

Još jedan primjer:

GLOBOČNIK, Olaf.

Nismo sigurni da li slovenska redakcija (Stele) insistira da bude uvršten? U napomeni, kojom se u ime C.R. obrazlaže da se u E.J. briše i da se predaje u evidenciju za Likovni leksikon, rečeno je da o artistu kao takvom i o njegovim kvalitetima F. St. nije rekao ništa. C.R. nije poznato da Globočnik danas radi u Zagrebu i da je bio »Zemljaš«. O njemu se ističe da radi kao profesor crtanja u Zagrebu. Da li je E.J. pozvana da donosi kao posebne jedinice popis svih profesora crtanja čitave zemlje?

Isti je slučaj sa GVAJC, Antonom.

Nastavnik crtanja na Učiteljskoj školi u Gorici, a od 1920 na realci u Mariboru. O njemu recenzent Š.Č. kaže:

»Slikao u ulju, akvarelu i pastelu pejsaže, genre, crkvene slike, portrete i mrtve prirode u stilu zakašnjelog realizma bečkog akademskog smjera (1865–1935)«.

C.R. u principu nije indiferentna spram te problematike, pak ni u onom slučaju ako se radi o predstavnicima bečkog akademizma, ali ako o jednom nastavniku crtanja ne umijemo da kažemo baš ništa više nego da je »slikao u ulju, akvarelu i pastelu« onda time nismo rekli ništa. Prijedlog da se kao posebna jedinica briše, prema tome je opravdan. Predaje se u evidenciju za Likovni leksikon.

Ne znam da li je prijedlog C.R. da se pita »ljubljanska redakcija, da li insistira da Gvajc bude uvršten« do Vas stigao, ali u svakom slučaju, u ovakvim spornim pitanjima mislim da je sa strane Vaše redakcije nelogično da nas upućujete na dr. Steleta, da s njime riješimo te sporne stvari. Za nas u tom slučaju, dragi moji Kermauner, Vi ste redakcija, i po našem skromnom mišljenju, svi ti problemi spadaju u Vašu kompetenciju.

Što se tiče »znanstvenika«, koje smo anulirali ili koje smo Vam predložili da se brišu, Vi se odlučno protivite da se briše geolog HINTERLECHNER, Karel.

C.R. nema ništa protivu toga da Hinterlechner Karel ostane na temelju Vašega obrazloženja, da je bio »jedan od naučnih stubova ljubljanske univerze za prva dva decenija«. Iz samog teksta o Hinterlechneru (recenzent J. Duhovnik) to se ne vidi, niti se može razabrati na temelju Duhovnikovog teksta zašto bi jedan pisac jednog jedinog udžbenika Mineralogije za srednje škole, (1903), koji je »a i na slovenskom jeziku objavio nekoliko geoloških članaka«, imao da dobije imprimatur C.R.

Uvažite, dragi moj Kermauner, da mi ovdje u C.R. prosto tehnički nismo u stanju da prosuđujemo stvari ili pojave po njihovu značenju iza kulisa ili kao što Vi kažete »po inponderabilijama«, jer to, što Vi u Vašem pismu sada naknadno navodite, da je Hinterlechner bio jedan od naučnih stubova ljubljanske univerze za prva dva decenija, to nije to, što je rekao Duhovnik o Hinterlechneru. Jer: pisati »i na slovenskom jeziku nekoliko članaka« ili — biti jedna od naučnih kolumna znanstvenog univerzitetskog hrama u Ljubljani, nije jedno te isto. Ako je Hinterlechner doista bio jedan od stubova ljubljanske univerze za dva decenija (a mi nemamo nikakva razloga sumnjati da on to nije bio), onda izvolite to i napisati u Vašem enciklopedijskom tekstu, onda izvolite to objaviti i obrazložiti, da stvar bude jasna. C.R. nema baš nikakvog razloga da obara stubove, stebre, kolumne ili spomenike ljubljanskog univerziteta. Jedno su pisci, koji su »a i na slovenskom jeziku objavili nekoliko geoloških članaka«, a drugo su »stubovi nauka za nekoliko decenija«, aere perennius...

I tu smo dodirnuli neuralgičnu temu o kojoj bi bilo potrebno da se jedamput progovori!

Izvolite Vašim suradnicima u formi neke protokolarne sugestije objasniti, neka budu ljubazni i neka izmijene iz osnova ton kod prikazivanja pojedinih predstavnika nauke, razlikujući u principu da se kod ovih tekstova ne radi samo i isključivo o biografskim podacima nego i o meritornoj ocjeni pojedinih lica. Riječ je o vrijednosti za čitača naše Enciklopedije postala plastičnom, treba je u svakom slučaju obrazložiti tako, da čovjek bude osvijetljen u prostoru i vremenu. Jer ako je za Hinterlechnera po Vašem mišljenju karakteristično da je bio »jedan od stubova ljubljanske univerze za dva decenija«, onda je to mnogo važnije nego da je »i na slovenskom jeziku objavio nekoliko članaka« ili da je pred 54 godine objavio jedan udžbenik za srednje škole. Dajte pojedinim licima pune plastične portrete, ocijenite ih po vrijednosti, a C.R. ne će pasti na pamet da ih briše, jer za to nema baš nikakva razloga.

Isto tako u vezi s Vašom napomenom, koja se tiče živih »znanstvenikov«: Duhovnik Jože, Grošelj Milan i Guzelj Vladislav. I sami priznajete da ljudi nemaju nekog većeg opusa, i da kod procjenjivanja njihovih vrijednosti ne treba upotrebiti suviše uzan kriterij, jer bi na temelju toga došlo do »anuliranja gotovo sveukupne novije naučne djelatnosti kod naših naroda«.

Ne radi se o širini ili o uzahnosti kriterija, nego o specifičnoj vrijednosti navedenih djela, i prema tome ne radi se o količini samoga opusa, (koji može da bude i minimalan) nego o kvaliteti, a upravo o toj kvaliteti tih radova ne govori se ni na jednom mjestu ni riječi, nego se ti radovi samo suhoparno bibliografski nabrajaju. Kao što Vam je poznato naš Zavod radi na retrospektivnoj Bibliografiji, i kada je riječ o bibliografskoj registraciji svi će ti radovi pojedinih predstavnika naše nauke već sami po sebi biti registrovani u Bibliografiji. Bez komentara o vrijednosti pojedinih djela, mi tako vršimo jedan potpuno suvišan posao. Mi registrujemo bibliografiju pojedinih radova pojedinih lica u E.J., a paralelno s time preštampavamo to i u retrospektivnoj Bibliografiji, i tako gubimo na vremenu, na novcu i na prostoru.

Ad GRABLOVIC, Anton.

C.R. je anulirala Grablovica Antona s napomenom da se briše kao posebna jedinica s time, da se vodi u evidenciji za skupni prikaz socijalno–demokratskog pokreta u Sloveniji.

Za Grablovica, drago moj Kermauner, dajete nam nalog u imperativnom obliku, da mora biti uvršten, jer je uvršten i Brozovič E.J. 242, kao posebna jedinica.

Bez obzira na to što je Brozovič uvršten u E.J. 242 kao posebna jedinica, retrospektivno, poslije mirne i objektivne ocjene izgleda nam da Brozovič nije trebao da bude uvršten kao posebna jedinica u E.J.

Što znamo o Grablovicu? Da je pola godine bio urednik lista Delavec 1894. Da li je to dovoljno da jedno ime bude uvršteno kao posebna jedinica u E.J.? Mislimo da nije. Ni o Brozoviču nismo umjeli da kažemo ništa drugo, nego da je kao kalfa putovao i radio po evropskim zemljama.

Trebalo bi poznavati gdje su ti pioniri radili. t.j. organizaciono djelovali kao »pioniri pokreta«, gdje su agitirali, kakvu su funkciju vršili, da li su bilo što publikovali i koliko, gdje i kada, da li su učestvovali u partijskom radu ili u radu pokreta na konferencijama, kongresima i t.d., u jednu riječ kakvu su ulogu igrali i tko su zapravo bili. Ovako, na temelju ovih generalija, izgleda nam nerazmjerno logičnije da se ta i takva pionirska lica pokreta kao samostalne jedinice brišu i da se uvrste u skupni prikaz historijata pokreta kao takvog. Međutim, što se samoga Grablovica tiče, upravo zbog toga, jer se pozivate na Brozoviča, i jer je Brozovič postao nekom vrstom presedana, slažemo se naknadno da taj urednik Delaveca, premda je to bio jedva godinu dana, uđe u E.J.

FELAHER, Julij.

Pišete nam o slučaju Felaher, da ste slučaj dobro procijenili i da insistirate da bude uvršten. Vi razumijete, »da mi nismo vidjeli naročitog razloga« da bude uvršten, premda C.R. nije insistirala na tome da bude brisan, jer smo postavili pitanje Vama da odredite sami »kakav stav u pitanju Felahera zauzima slovenska redakcija«.

Vi navodite kao jedan od argumenata »imponderabilija«...

Kada je riječ o imponderabilijama, izvolite ih objasniti u samome tekstu, a ne u Vašim komentarima, koji nosi više–manje intiman, moglo bi se reći privatan, karakter dopisivanja između Vas i naše redakcije. Mi štampamo E.J. da bismo upravo tim imponderabilijama dali najširi publicitet, a ne da ih brišemo. Ako je djelovanje Felaherovo bilo takvo, a Vi osjećate kako bi bilo politički ili historijski neosnovano, više od toga, jednostrano i krivo da Felaher kao posebna jedinica ne bude uvršten u E.J., jer mu je ime vezano o jedan važan historijski period ili događaj, onda poručite, budite ljubazni, Vašim suradnicima ili urednicima struke da kod opisivanja pojedinih detalja budu jasniji, stvarniji i logičniji. Zašto da Felahera definiraju kabalistički zagonetno kao »etnopolitičnog delavca«, kad Vi to u svome komentaru objašnjavate da je bio specijalista u pitanju narodnosnih manjina... Neka se suradnici ne gube u zagonetkama ili u biografskim detaljima, nego neka budu ljubazni i neka nam svima objasne, da su ta imponderabilija takve naravi, te ne bi bilo oportuno da budu uklonjena iz E.J., jer to ide na uštrb same stvari.

Naveo bih Vam još jedan slučaj, kao jedan od primjera, kako ne valja raditi, a to je primjer iz muzike. Riječ je o jedinici HLADNIK, Ignacij.

Mi smo predložili da se u E.J. kao posebna jedinica briše i da se uvrsti u Muzički leksikon. Dragotin Cvetko o njemu ne govori ništa. On ga registruje kao kompozitora slovenskih crkvenih pjesama, koji se nastojao približiti duhu narodne pjesme. Među djelima navodi mu četiri mise; Missa Solemnis, Missa Salve Regina, Jugoslovanska maša i Latinska misa. Kakva je specifična vrijednost ovih kompozicija, o tome se ne govori, i kako je čovjek više–manje ipak nepoznat, a kako recenzent ne obrazlaže vrijednost tih kompozicija, zaista ne uviđamo, koji bi momenti govorili zato, da bude uvršten kao posebna jedinica?

FURLAN, Boris. Predlažete da Furlan Boris ostane s time, da bi mu se dodao podatak o komentaru Descartesa, koji izlazi ove godine. Nije riječ o Descartesu nego o Borisu Furlanu. Ako je to onaj Boris Furlan, koji je za vrijeme rata bio ministar kraljevske vlade u Londonu, onda se u okviru biografskih podataka ne bi trebao taj fakat zaobići na evazivan način, da je »za vrijeme neprijateljske okupacije 1941–45 živio u inozemstvu«. Isto tako, ako se već u njegovoj biografiji ističe da je »poslije Oslobođenja vratio se u Ljubljanu, gdje je kao redovni profesor pravnog fakulteta predavao do 1947«, onda ne bi trebalo prećutati da je te iste godine 1947 suđen na 20 godina robije, zbog svojih veza sa emigrantskim rojalističkim centrom 101 u Salzburgu. Stvar je sama po sebi neuralgična, i C.R. je predložila da se Furlan briše. Ne znam iz kojih razloga Vaša redakcija insistira da bude uvršten?

Na kraju: sve ove neprilike stilske i sadržajne naravi Vi obrazlažete pomanjkanjem prostora. Nije ni taj prostor sveto pismo u slučaju, gdje je tema takva te zaslužuje da se propis o prostoru ne respektira. Dešava se po pravilu, da se prostor (određen po C.R.) ne uvažava kod jedinica, koje to ni po čemu ne zaslužuju, a nitko razuman ne će se usprotiviti, da se prostor pređe, ako narav argumenata sama po sebi to traži. U tom pogledu C.R. nikada nije postupila formalistički u donošenju svojih odluka, prijedloga ili zaključaka, koji se svi više–manje ipak donose u sporazumu s Vašom redakcijom.

Profesora Mehlika i Vas srdačno pozdravlja Vaš

(M. Krleža)

Zagreb, 17. V. 1957.