Ferdinand Konšćak, istraživač Donje Kalifornije i kartograf

Prvu isusovačku misiju u Donjoj Kaliforniji, nazvanu Loreto, podigao je 1697. isusovac Juan Maria Salvatierra (1648–1717). U Novu Španjolsku, odnosno u Donju Kaliforniju, pored isusovaca Španjolaca i Portugalaca dolazili su i isusovci iz Švicarske, Njemačke, Austrije, Češke, Mađarske i Hrvatske.

Prvi hrvatski misionar u Meksiku bio je, od 1681. do 1683. godine Ivan barun Ratkaj (1647–1683). Onamo je pošao pedeset godina kasnije i »Croata Varasdinensis« Ferdinand Konšćak.

Život i djelovanje Ferdinanda Konšćaka

Prezime Konšćak nesumnjivo je tipično zagorsko, međutim ono danas više ne postoji u tom obliku nigdje u Hrvatskoj. Iz pisma meksičkog isusovca Manuella Llanoa pisanog 1764. proizlazi da je Ferdinand Konšćak rođen 3. prosinca 1703., međutim, prema drugim podacima on je rođen 2. prosinca 1703. Točni podaci nisu poznati, jer su crkvene knjige u Varaždinu izgorjele u velikom požaru 1776. godine. Ferdinand Konšćak je u Varaždinu završio gimnaziju, pa je 1719. bio primljen u novicijat Družbe Isusove u Trenčinu u Slovačkoj. Nakon dvije godine poslan je u Leoben u Štajerskoj gdje je godinu dana proučavao klasike, stilistiku i govorništvo. Zatim je tri godine na Sveučilištu u Grazu studirao filozofiju i teologiju. On već tada želi postati misionarom, pa 1722. iz Graza piše pismo isusovačkom generalu Tamburiniju u Rim i moli da bude poslan kao misionar u Indiju ili Japan.

Zabilježeno je da je u Zagrebu školske godine 1725./26. djelovao »magister Konšćak Parvista«, gdje je predavao počela gramatike, kao nastavnik Isusovačkoga kolegija. Sljedeće školske godine 1726./ 27. u Budimu u Ugarskoj predavao je klasične studije na gimnaziji. U Budimu je 1728. objavio zbirku pjesama Nagadia versibus latinus. Otamo je također 1726. pisao isusovačkom generalu u Rim radi dozvole odlaska u misiju. Ferdinand Konšćak zatim 1727. do 1729. studira teologiju na Sveučilištu u Grazu, pa i odanle piše isusovačkom generalu u Rim i moli za odašiljanje u »indijske misije«. Svoju molbu ponavlja i 1728., pa je konačno, nakon ovog četvrtog pisma, bio određen za indijansku misiju u Meksiku. Tako je krajem 1729. godine otputovao u Cadiz u Španjolsku, gdje je punu godinu dana čekao na brod za Ameriku.

Početkom travnja 1731. stigao je u Havanu na Kubi, a 19. travnja 1731. njegov se brod usidrio u lošoj i opasnoj luci Vera Cruz. Iz grada Meksika Ferdinand Konšćak je otišao, po nalogu pretpostavljenih, u Donju Kaliforniju, vjerojatno 1732. godine. Prvo njegovo odredište bila je misijska postaja San Ignacio (de) Kadakaaman, udaljena od grada Meksika oko 2.000 kilometara. U Donjoj Kaliforniji bilo je tada već desetak misijskih postaja. U prvih pet godina svog boravka u San Ignaciju sudjelovao je u raznim misijama. Pored svećeničkih i misionarskih dužnosti u podučavanju Indijanaca kršćanskoj vjeri bavio se i pisanjem povijesti tamošnjih misija. On je također bio i lingvist, pa je naučio jezik plemena Cochimie, a i narječja ostalih plemena. Pored hrvatskog poznavao je latinski, njemački, francuski i španjolski jezik. Godine 1747. imenovan je voditeljem misije San Ignacio, a 1748. promaknut je za vizitatora svih misija u Donjoj Kaliforniji. U okviru svoje misionarske djelatnosti za nekoliko je godina pokrstio oko tisuću Indijanaca, a također je osnovao i novu misijsku postaju Santa Gertrudis.

Pored svojih misionarskih poslova Ferdinand Konšćak je podučavao Indijance osim vjeri još i praktičnim stvarima, pa i zanatima. Pored toga sabirao je geografske podatke te podatke o indijanskim plemenima. Od prirodnih znanosti poznavao je matematiku, geologiju, geografiju i biologiju, a trasirao je putove, gradio brane i kanale za navodnjavanje. Glavno njegovo polje rada bila je međutim geografija i otkrivanje tada još nepoznatih dijelova Donje Kalifornije. U skladu sa zahtjevima svojih pretpostavljenih organizirao je i sudjelovao na tri velike ekspedicije prema sjevernim predjelima Donje Kalifornije. Tako on neprestano pomiče pojas misijskih postaja prema sjeveru, te time i postupno osvaja Donju Kaliforniju, pa postaje jednim od najvećih pionira Kalifornije. Kao superiora u San Ignaciju spominje ga se 1755. godine.

Energičan i neprestano aktivan Ferdinand Konšćak završio je svoj misionarski, dobročiniteljski, isposnički pa i svetački, a posebno istraživački rad u svojoj pedeset i šestoj godini života. Umro je u San Ignaciju 10. rujna 1759. On je tako preko 39 godina živio u isusovačkom redu, 27 godina radio je kao misionar u Donjoj Kaliforniji, od toga 22 godine u San Ignaciju. Pokopan je na groblju u San Ignaciju, a na njegov su grob godinama hodočastili njegovi prijatelji Indijanci. Ovaj je grob do kraja pedesetih godina 20. stoljeća bio zaboravljen, a očekivalo se od Hrvata u Kaliforniji da će ga posjećivati i obnoviti.

Istraživačka ekspedicija Ferdinanda Konšćaka

Ferdinand Konšćak je zasnivao i provodio svoje istraživačke ekspedicije prema nalozima svojih crkvenih poglavara. Nalozi su bili u skladu sa željama i namjerama španjolskog kralja — da se proširuju granice španjolskih posjeda u Americi.

Juan Antonio Balthasar (1697–1763) vizitator Donje Kalifornije naložio je Ferdinandu Konšćaku da 1746. organizira i vodi svoju prvu ekspediciju kako bi se konačno dokazalo da Donja Kalifornija nije otok već poluotok, što su uostalom već i prije ustanovili 1539. godine Francesco de Ulloa te 1702. Eusebio Francisco Kino (1645– 1711), a također 1721. i isusovac Juan de Ugarte (1662–1730). Jedan od zadataka ove ekspedicije bio je da se pronađu vrela pitke vode, neophodne za buduće misijske postaje, a i vojne logore španjolske vojske. Ferdinand Konšćak je na ovu svoju ekspediciju pošao i u svrhu istraživanja istočne obale Donje Kalifornije, od Cabo de las Virgenesa do ušća rijeke Colorado. Krenuo je iz Loreta 9. lipnja 1746., a ekspedicija sastavljena od vojnika i pokrštenih Indijanaca otisnula se čamcima uz obalu zaljeva. Obavljajući pomorska, geografska, prirodoslovna i etnološka opažanja, tražeći pritom prvenstveno izvore pitke vode, pašnjake i povoljna mjesta za sidrišta i luke, Ferdinand Konšćak je s ekspedicijom stigao do ušća rijeke Colorado, na vrhu Kalifornijskog zaljeva dugačkog oko 1.200 kilometara. Nakon nekoliko dana boravka na ušću ove velike rijeke i bilježenja geografskih podataka, ekspedicija se je istom obalom vratila u Loreto 25. srpnja 1746., dakle nakon 46 dana putovanja.

Na temelju detaljnih opažanja i geodetskih mjerenja, ovom je ekspedicijom konačno i Ferdinand Konšćak potvrdio da Donja Kalifornija nije otok. On je o tome izvijestio: »Zaljev doista završava na ušću rijeke Colorado, upravo tako kako je to izvijestio otac Kino.«

Prikupljeni podaci s ove ekspedicije poslužili su Ferdinandu Konšćaku za izradu geografske karte istraživanog područja, pa i šire, na kojoj se nalaze neka imena i lokaliteti koji nisu prije bili zabilježeni. Njegova su geografska istraživanja ubrzo našla odjeka i u njegovih suvremenika.

Ferdinand Konšćak je o ovoj ekspediciji napisao opširan i vrlo zanimljiv dnevnik. Jedan španjolski rukopis o ovom dnevniku nalazi se i u British Museumu u Londonu. Dnevnik je prvi put objavljen 1748. u Siudad de Mexico, u djelu Josea Antonia Villasanora y Sancheza Theatro americano, description general de la Nueva Espana, te u drugom izdanju ovog djela iz 1952. godine. Dnevnik je u skraćenom obliku objavljen u djelu Josea de Ortega–Juana Antonia Balthasara Apostolicos afanes de la Compania de Jesus..., tiskanom u Barceloni 1754. Konšćakov dnevnik, a i njegovu geografsku kartu je zatim 1757. tiskao u Madridu isusovac Andres Marcos Burriel u djelu Burriela–Venegasa Noticia de la California... Ovo je bilo prvo i najvažnije djelo o Kaliforniji, a bilo je objavljeno još za života Ferdinanda Konšćaka. Djelo je prevedeno 1759. na engleski, zatim na nizozemski, pa 1766. na francuski, a 1769./70. i na njemački jezik.

Djelo Noticia de la California i svi njegovi prijevodi u kojima se nalazi i Dnevnik prve ekspedicije, uveli su Ferdinanda Konšćaka već prije dva stoljeća u svjetsku znanstvenu literaturu. Ovome je u našem stoljeću znatno pripomogao i Martin Davorin Krmpotić sa svojim djelom Life and Works of the Rev. Ferdinand Konšćak, S. J. objavljenom 1923. u Bostonu, Massachussets.

Novo izdanje djela Noticia de la California objavljeno je 1943. u Ciudad de Mexico, a u njemu se napominje, od Ferdinanda Konšćaka potvrđena činjenica, da je Donja Kalifornija poluotok vezan uz američki kontinent. Konšćakov je dnevnik u djelima o povijesti Kalifornije objavljivan u više navrata izvorno, na španjolskom, ili u engleskom prijevodu, u cijelosti ili skraćeno. Američki povjesničar Hubert Howe Bancroft (1832–1918) naziva ovu prvu ekspediciju jednim od najvećih događaja tog vremena. On daje mnogo podataka o Ferdinandu Konšćaku, donosi i njegove geografske karte.

Na zahtjev provincijala Nove Španjolske Ferdinand Konšćak je organizirao drugu ekspediciju, te je s kapetanom španjolske vojske Don Fernandom Riverom y Moncadom, te odredom vojnika i skupinom Indijanaca krenuo iz San Ignacija 22. svibnja 1751, kopnom na sjever, na konjima i mazgama, dobro opremljen zalihama. Ekspedicija je prolazila gorjem San Pedro Martin i Madre Sierra koje Kalifornijski poluotok dijeli na zapadni prohodni i istočni slabo prohodni. Kretalo se zatim suhim dolinama uz Tihi ocean, sve do 30o sjeverne širine, sjeverno od uvale Sebastian Vizcaino, približno na širini današnje Punta Piete. Ferdinand Konšćak je sustavno prikupljao podatke o tamošnjim Indijancima, o flori i fauni, a posebno se, kao i na prvoj ekspediciji, posvetio traženju izvora pitke vode, neophodne budućim misijama, a uspostavljao je i prijateljstva s tamošnjim indijanskim stanovnicima.

U ovim suhim i gorovitim krajevima nije pronađeno nikakvo prikladno mjesto za osnivanje novih misijskih postaja. Putovanje je bilo vrlo naporno po strmim i neprohodnim predjelima poluotoka, pa je poginulo i nekoliko sudionika ekspedicije. Iscrpljeni putnici vratili su se 8. srpnja 1751. do naselja La Piedad, sjeverno od San Ignacia. Ferdinand Konšćak je i na ovoj drugoj svojoj ekspediciji vodio iscrpan Dnevnik na španjolskom jeziku. Ovaj je Dnevnik već 1754. bio objavljen u Barceloni u djelu Balthasara–Ortege Apostolicos afanes... Dnevnik je objavljivan i u kasnijim izdanjima ovog djela iz 1887. i 1944. I ovaj je Dnevnik pisan zanimljivo te sadrži mnoge podatke koji se odnose na hidrografiju, geografiju, etnografiju, indijanska plemena, kao i na samo putovanje. U Dnevniku se govori o mjerenjima, te o određivanju geografske širine pojedinih lokaliteta. Ovaj je Dnevnik Krmpotić preveo na engleski i objavio u već spomenutoj knjizi Life and Work... Za ovu drugu ekspediciju povjesničar Peter Masten Dunne kaže da je Ferdinanda Konšćaka učinila najvećim istraživačem Kalifornije.

Ponovno, iz jednakih razloga, uvjetovanih interesima španjolske krune, Ferdinand Konšćak je, na zahtjev tadašnjega glavnog isusovačkog vizitatora Meksika Augustina Carta, pošao na svoju treću ekspediciju, također u zajednici s kapetanom Don Riverom y Moncadom i vojnicima. S njima su pošli i Indijanci koji su im bili vodiči po neprohodnim krajevima i gudurama. Ekspedicija je krenula kopnom, na konjima i mazgama, iz San Ignacija, pa je u lipnju i srpnju 1753. prolazila istočnom stranom Kalifornijskog poluotoka, smještenom između visokih Cordillera ili Sierra Madre i Kalifornijskog zaljeva.

Ekspedicija je, u unutrašnjosti Sierre, došla do mjesta nasuprot uvali San Luis Gonzaga, na 31o sjeverne širine. Ferdinand Konšćak je vršio svoja mjerenja na cijelom ovom putovanju, a na blizinu pitke vode ukazivalo mu je povremeno prisustvo malih ptica. On je tada obišao i razgledao neke otoke uz istočnu obalu zaljeva i dao im nova imena. Na ovom je putovanju, gladan i žedan, na konju prešao stotinu milja. Dnevnik s ove treće ekspedicije nije poznato je li negdje sačuvan.

Konšćakova geografska istraživanja bila su osnova za rad i pothvate kasnijeg španjolskog istraživača franjevca Junipera Serra (1713–1784), nakon njegovog dolaska u Meksiko 1750. godine. On je sudjelovao 1769. u ekspediciji koju je predvodio španjolski časnik Gaspar de Portola (oko 1723–1784), te je zauzeo Gornju Kaliforniju i ondje osnovao jednu franjevačku misiju. De Portola je zatim došao do San Diega, Montereya i San Francisca, pa je ova područja stavio pod vlast španjolskog kralja. U San Diegu je osnovao misiju kojom je upravljao Serra, a nakon toga je u Gornjoj Kaliforniji osnovao još osam misija.

Ferdinand Konšćak u Dnevnicima svojih ekspedicija govori o geografskim podacima važnim za plovidbu, dakle o zaljevima i mogućim lukama, o dubinama mora uz obalu, o podmorskim i ostalim grebenima i otocima. Daje podatke o smjerovima i jakosti vjetra. Govori o kompasu i opaženim odstupanjima magnetske igle do kojih je dolazilo pod utjecajem »magnetskih bregova«. U Dnevnicima se često nalaze bilješke o mjerenjima te kako se u podne ekspedicija zaustavljala da bi se promatrala visina Sunca, odnosno izvršila mjerenja, dakako u svrhu određivanja geografskih širina pojedinih mjesta. Osim podataka o pitkoj vodi i pašnjacima zanimali su ga meteorološki i geološki podaci te fauna na kopnu i u moru, pa tako spominje razne ribe, morske vidre, školjke s biserima, ptice, zečeve i ostale životinje. Uvijek je pritom davao točne podatke o mjestima na kojima je izvršio dotična opažanja.

Bancroft opisuje dosta potanko sve tri Konšćakove ekspedicije, pa s tim u vezi kaže: »Možda je najvažniji događaj u tom periodu bilo istraživanje oca Conaca obale gornjeg zaljeva u 1746. godini.«

Konšćakove geografske karte Donje Kalifornije

Geografska karta koju je Konšćak sastavio nakon svoje prve ekspedicije nosi naslov Seńo de California y su costa oriental nuevamente descubierta de las Virgenes, hasta su terminos, que es el Rio Colorado, ano de 1746. pore l Pe. Ferdinando Consag de la Campa. de IHS Missionero, en la California. Jedna kopija geografske karte sačuvana je u British Museumu u Londonu te u Arhivu Španjolske. Jedan se primjerak ove karte nalazi i u Library of Congres u Washingtonu D.C.

Burrus, 1967. godine, za Konšćakovu geografsku kartu kaže: »Ima malo meksičkih geografskih karata koje su bile kopirane ili reproducirane toliko puta kao one Ferdinanda Konšćaka pod istim naslovom ali različitog oblika.«

Konšćakova je geografska karta pod naslovom Mapa de la California: su golfo y provincias fronteras en el Continente de Nueva Espana objavljena u djelu Burriela–M. Venegasa Noticia de la California, Madrid 1756/7.

U znamenitoj francuskoj Encyclopedie (Supplement 5e Cartes), koja je u Parizu izlazila od 1751. do 1780. godine, filozof Denis Diderot (1713–1784) i filozof i matematičar Jean Lerond D’Alembert (1717–1783) preuzeli su Konšćakovu geografsku kartu.

Izdavači Enciklopedije su kod reproduciranja geografske karte pogriješili, pa su ovu pripisali ocu Gonsaquen. Ova je karta ponovno reproducirana 1962. u Los Angelesu na početku sveska Encyclopedie.

Zemljopisnu kartu Donje Kalifornije s imenom Gonsag objavio je i Baegert u djelu Nachrichten von der amerikanischen Halbinsel Californien tiskanom u Mannheimu 1772. i 1773. godine.

Konšćakova geografska karta bila je podlogom za ostale, odnosno buduće geografske karte područja Kalifornijskog zaljeva, od tada, pa do sredine XIX. stoljeća. Prema ovoj geografskoj karti nacrtano je mnogo karata Donje Kalifornije. Jednu takvu kartu objavio je i Krmpotić u već spomenutom djelu Life and Work... Karta nosi naslov California per P. Ferdinandum Consak et per alios, a latinski tekst možda upućuje na to da je precrtana uz sudjelovanje Družbe Isusove.

Neka mišljenja o djelu Ferdinanda Konšćaka

Strani su autori narodnost Ferdinanda Konšćaka vrlo često pogrešno naznačavali. Tako npr. i njegov biograf isusovac Zevallos na jednom mjestu piše da je Konšćak bio Mađar, rođen u Uvaradinu, gradu u Slavoniji na rijeci Dravi.

Ugledni suvremeni povjesničar Dunne u svojem poznatom djelu Black Robe sin Lower California, objavljenom 1968., govori o »the illustrious Bohemian Jesuit Fernando Consag«. Očito je da se ovdje radi o pogreški, jer isti ovaj autor, u istom ovom djelu kaže za Ferdinanda Konšćaka: »ovaj hrvatski isusovac«.

Sličnu je pogrešku učinio i ugledni američki povjesničar Bancroft koji je Ferdinanda Konšćaka nazvao Nijemcem, a njegovo prezime piše na njemački način: Konschak. Ove pogreške u pogledu Konšćakove narodnosti kasnije su ispravili Dunne, zatim Decorme, a u prvom redu Hrvat Krmpotić, koji je kao župnik godinama djelovao i umro u SAD–u.

U skladu s običajem europskih misionara u Meksiku, koji su nastojali da svoja prezimena približe španjolskom jeziku i sam je Ferdinand Konšćak pisao svoje prezime kao Consag, a ovako je i većina autora pisala njegovo prezime. Španjolski su autori pisali također i Konzag, Conzag i Gonsag, a neki i Consago.

Misionarski rad Ferdinanda Konšćaka i njegova istraživanja brzo su bili zapaženi i cijenjeni u svijetu. Nakon objavljivanja njegovih Dnevnika s ekspedicija 1746. i 1751. godine, kao i geografske karte iz 1746. njegovo je ime postalo poznato u Meksiku, Španjolskoj, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, pa i u ostalim dijelovima tadašnjega prosvijećenoga svijeta. Svi povjesničari koji su pisali o Ferdinandu Konšćaku smatrali su ga velikim čovjekom i istraživačem, a i najvećim pionirom Donje Kalifornije.

Jedan od najpoznatijih povjesničara Sjeverne Amerike, H. H. Bancroft, smatra Ferdinanda Konšćaka velikim misionarom, istraživačem i kolonizatorom Kalifornije, odnosno Amerike. Drugi američki povjesničar George Bancroft (1800–1891) stavio je Ferdinanda Konšćaka na časno mjesto u povijesti Amerike.

U meksičkim radovima isusovac Gerald Decorme opisuje Ferdinanda Konšćaka kao velikog misionara, velikog apostola i najugledniju ličnost u posljednjem razdoblju misijske djelatnosti isusovaca u Kaliforniji.

George Jure Petrić, profesor na John Carol University, Cleveland, jedan od biografa Ferdinanda Konšćaka, smatra da je »Konšćakovo djelo jedan od najvećih doprinosa Hrvatske američkoj kulturi i civilizaciji«.

Već spomenuti Dunne, poznati povjesničar na University of San Francisco, također kaže: »Bila je sreća za proširenje misija u Kaliforniji i za postavljenu svrhu ekspedicije da je na poluotok došao čovjek Konšćakove energije. Ovaj hrvatski isusovac bio je energičan, ne samo u organiziranju i opažanjima, već i u literarnom pogledu, jer je zahvalnom potomstvu ostavio dnevnik s obje ove glavne ekspedicije.«

Manuel P. Severin u predgovoru novom izdanju djela Zevallosa The Apostolic Life od Ferdinando Consak, objavljenom 1968., kaže: »Konšćak je bio jedini hrvatski isusovac koji je radio u misiji, a od ostalih se razlikovao time što je bio najveći isusovac i istraživač na poluotoku, suparnik glasovitom i previše razglašenom ocu Eusebiu Kinu iz Pimeria Alta, a dobio je najmanje priznanje od povjesničara Kalifornije.«

Burrus u svojem poznatom djelu Jesuit Relations, Baja California, 1716–1762, objavljenom 1984. godine kaže: »Ferdinand Konschaka bolje poznat povjesničarima Meksika kao Fernando Consag, bio je — the most eminent explorer, geographer and cartographer of Baja California.« On zatim nastavlja: »Što je Kino učinio za sjeverozapadnu Novu Španjolsku, a posebno za Pimeria Altu, to je Consag dovršio za područje Poluotoka.«

Konačno, znakovito je i to da je, u spomen na zasluge Ferdinanda Konšćaka u istraživanjima Donje Kalifornije, stjenovito područje sjevernog dijela Kalifornijskog zaljeva dobilo naziv Consag Rocks kojega nosi još i danas.