Znanstveni skup o Janku Draškoviću

U povodu 150. obljetnice smrti grofa Janka Draškovića, utemeljitelja i prvoga predsjednika Matice hrvatske te jednoga od najutjecajnijih preporoditelja hrvatske kulture u prvoj polovici 19. stoljeća, Matica hrvatska je u Zagrebu 30. studenoga i 1. prosinca 2006. u svojim prostorijama priredila općekulturološki skup pod naslovom Janko pl. Drašković (1770–1856), hrvatski preporoditelj i utemeljitelj Matice hrvatske.

O legendarnome hrvatskome plemiću — koji je u svojim poznim godinama stupio u najuže dodire s mladim naraštajem hrvatskih intelektualaca dvadesetih i tridesetih godina 19. stoljeća te mu pružio svoju neprocjenjivo snažnu i obilatu intelektualnu, političku i stalešku potporu — kadšto se u pretprošlome stoljeću pisalo, posebice su ga spominjale kasnije povijesti književnosti i analisti Narodnog preporoda, no čini se da ga današnje hrvatsko pučanstvo spominje samo po tome što mu ime resi jednu od najprometnijih zagrebačkih ulica. Nedvojbeno jedna od najznamenitijih osobnosti hrvatskoga 19. stoljeća, intelektualni, materijalni i djelatni utemeljitelj ustanove koja do dana današnjega skrbi o općem intelektualnom životu zemlje i pučanstva, Janko pl. Drašković zaslužio je, činilo se poticateljima skupa, da se bar spomenu, ako ne i podrobno opišu i istraže, mnogobrojne njegove djelatnosti in illo tempore.

Odjel za književnost Matice hrvatske izradio je nacrt uže i šire problematike o kojoj bi moglo i trebalo biti riječi na zamišljenu skupu. Dakako da su u središtu svih pojedinačnih tema bili osobnost i djelo Janka Draškovića. Taj je nacrt izgledao ovako:

1. Život. Drašković između Zagreba, Beča, Pariza, Trakošćana i Rečice. Osobna kultura. Politička zauzetost u prvoj polovici 19. stoljeća.

2. Javnost između 1790. i 1848. Društveni staleži. Tri naraštaja pučanstva. Plemstvo, novo građanstvo, mladež, svećenstvo, žensko pučanstvo.

3. Djelo. Draškovićevi politički, publicistički i književni spisi.

4. Zbilja. Hrvatska na povijesnom raskrižju. Prostor hrvatskih zemalja: Banska Hrvatska, Vojna krajina, Slavonija, Dalmacija, Istra, Dubrovnik. Vrijeme: Francuska revolucija, pad Venecije i Dubrovačke Republike, Bečki kongres, Ilirske pokrajine, previranja u Habsburškoj Monarhiji. Odnošaji prema Ugarskoj i Sabor u Bratislavi. Ban Jelačić.

5. Mediji. Tiskane knjige. Novine i časopisi. Djela Frana Mikloušića, Andrije Kačića Miošića, Pavla Rittera Vitezovića. Djelatnost Ljudevita Gaja, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ljudevita Farkaša Vukotinovića i Stanka Vraza.

6. Jezik i književnost. Književnost hrvatskog romantizma. Jezična gibanja: »predilirski standard«, posljedice djelovanja Ozaljskoga kruga, put prema štokavštini kao osnovici budućeg standarda, pravopisni pokušaji.

Kao što se vidi, Draškovićevo djelo i povijesni kontekst njegova djelovanja naznačeni su vrlo široko. No valjalo ih je izlagati po nekakvu redu. Šest aspekata tog djelovanja raspoređeno je dakle u skladu s današnjim kulturologijskim teorijskim osnovama, a one su »posuđene« iz suvremena jezikoslovlja, teorije komunikacije i semiotike. Posrijedi je šest funkcija (jezika, dakle duhovne zaokupljenosti) o kojima je moguće raspravljati i koje, načelno razdvojene ali na kraju sintetično sklopljene, daju »cjelovitu sliku« promatrana kulturološkog fenomena. Odbor za književnost nakanio je zato pozvati velik broj suvremenih hrvatskih znanstvenika i pisaca koji su se naznačenim kontekstom bavili na ovaj ili onaj način: znanstveni, publicistički, umjetnički, politički. Odazvala su se 23 pozvana sudionika te su tijekom predviđenih datuma održali prijavljena izlaganja.

Kolo na svojim daljnjim stranicama donosi četrnaest autoriziranih i dotjeranih izlaganja s tog skupa, među njima i suvremeni prijevod znamenita Draškovićeva spisa (brošure) koji je izvorno, kao vrsta pobudnog štiva, bio pisan njemačkim jezikom. Pri uređivanju se nastojao zadržati raspored priloga sa znanstvenoga skupa.