Izvori za proučavanje Janka Draškovića u Hrvatskome državnome arhivu

Tema je ovoga rada opisati i navesti najvažnije izvore koji se čuvaju u Hrvatskome državnome arhivu, a tiču se djelatnosti Janka Draškovića u javnome i privatnome životu. Namjera je da se ovim radom, osim prikaza samih izvora, potakne znanstvena javnost na nova istraživanja o osobi Janka Draškovića unutar i izvan njegove preporodne djelatnosti.

1. Uvod

O Janku Draškoviću je dosad napisano nekoliko biografija, počevši najprije od one Ivana Kukuljevića u njegovome djelu: Poviest porodice Draškovića1 te Smičiklasove biografije.2

Međutim, navedene su biografije bile poglavito usmjerene na Draškovićevu javnu djelatnost. No, kako će ovaj rad pokazati, postoje brojni arhivski izvori koji govore o privatnome životu Janka Draškovića, od njegova rođenja nadalje.

Što se metodologije pisanja ovoga rada tiče, treba reći sljedeće: kako bi se izbjeglo suhoparno nabrajanje fondova i opisa gradiva, rad je koncipiran prema vrstama djelatnosti Janka Draškovića. Dakako da u ovome pregledu gradiva ne mogu biti prikazani svi izvori o Janku Draškoviću. No oni koji su ovdje navedeni, pružit će sliku o velikoj količini gradiva koje se čuva u Hrvatskome državnome arhivu u Zagrebu.

2. Izvori za proučavanje Janka Draškovića

2.1. Djetinjstvo i školovanje Janka Draškovića

Kako je poznato, Janko Drašković je polovicom 80–ih godina 18. stoljeća boravio u Beču gdje je studirao pravo i filozofiju. Za to razdoblje sačuvani su izvori u privatnoj korespondenciji Janka s njegovim ocem, Ivanom VIII. Draškovićem.3 Ova je korespondencija dragocjen izvor koji ne ocrtava samo odnos oca i sina već nam donosi spoznaje o tijeku školovanja Janka Draškovića 1786. i 1787. godine. Sačuvano je ukupno 28 pisama, od kojih je osamnaest Jankovih pisama upućenih ocu Ivanu.4 Tematski se odnose na Jankovo školovanje, ali i na Ivanovo zdravlje, tj. njegovu bolest.

Posebno je zanimljivo pismo koje je Janko Drašković uputio ocu u kojem navodi predmete koje je slušao, kao i njihove predavače.5 Također, u istome pismu, navodi kako profesor Sweeten, predavač kolegija »Ius«, smatra kako Janku nije potrebno polaganje tog ispita jer to nije potrebno vojničkome staležu za koji se priprema.6

2.2. Vojništvo Janka Draškovića

(16. svibnja 1787. — 31. prosinca 1792.7)

O vojnoj je karijeri Janka Draškovića prvi izvor njegova korespondencija sa stricem Franjom. Ona ne donosi podatke o Jankovim vojničkim aktivnostima (služenju u Erdelju, Galiciji te sudjelovanju pri opsadi Beograda), već nam daje saznanja o Jankovom zdravstvenom stanju i postojanoj želji da napusti vojničku službu.

Franjo Drašković, nakon smrti Jankova oca 1787., kako je razvidno iz Franjinih pisama, preuzima brigu nad mladim Jankom.8 Korespondencija vezana uz ovo razdoblje Jankova života (primljena, nema njegovih pisama stricu) obuhvaća razdoblje od 1787. do 1807. i broji osamnaest pisama. Franjo Janku daje upute kako da se ponaša u vojsci, dok ga s druge strane kori i upozorava zbog Jankovih dugova. Nasuprot kritikama, Franjo je nekoliko puta isplaćivao nećakove dugove.9 Iz ovih je pisama vidljiva činjenica da je Janko već 1789. namjeravao napustiti vojničku službu.10 Janko je, očito pritisnut zdravstvenim razlozima11, i sljedeće godine najavio stricu svoju namjeru. No Franjo je ponovno osudio tu namjeru, pojačanu ovaj put tvrdnjama o Jankovom brzom napredovanju u vojsci (za tri je godine postao natporučnik) te činjenicom da je pritisnut dugovima.12 Ipak nešto kasnije Franjo popušta i donosi svoja razmišljanja o prelasku Janka iz vojničke u civilnu službu.13

Među ovdje navedenom korespondencijom postoji i pismo proročkog sadržaja u kojem za Janka kaže: »da bi ti jednom bio u stanju da igraš ulogu mudrog rodoljuba«.14

Drugi je, posredni izvor, opis javne djelatnosti kandidata za mjesto prisjednika Banskog stola 1818.15 Iz njega se saznaje kako je Janko služio u carsko–kraljevskoj vojsci u razdoblju 1786.–1794. u svojstvu stjegonoše, namjesnika i zapovjednika konjaništva.16

2.3. Djelovanje Janka Draškovića u Saboru Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u razdoblju 1792.–1812.

Dok još nije službeno napustio vojnu službu, stric Franjo mu šalje vjerodajnice (litterae credentionales) da ga Janko zastupa na sjednici Sabora 1792.17 Međutim, popis nazočnih (Syllabus) za zasjedanje Sabora 1792. nije sačuvan tako da nam nije poznato je li Janko doista i bio nazočan na sjednici Sabora. Fancev navodi da je Janka zastupao zagrebački odvjetnik Franjo Šandor.18 Budući da u sljedećoj rečenici navodi spis koji navodi »prinosnike za troškove registracije hrvatskog zemaljskog arhiva«19, u kojem piše da je Janka zastupao rečeni Šandor, pretpostavka je da se Fancevljeva tvrdnja poziva upravo na taj izvor. Ukoliko je to točno, Fancev je pogriješio, budući da taj spis donosi popis prinosnika s Velike skupštine Zagrebačke županije, koja je bila držana 4. siječnja 1792.20 Također se među sačuvanim vjerodajnicama za rečeno zasjedanje Sabora ne nalazi vjerodajnica Janka Draškovića.21 No sačuvana je vjerodajnica iz 1805., kojom je Franjo Drašković opunomoćio svojega nećaka Janka da ga zastupa na sjednici Sabora sazvanoj za 25. rujna 1805.22

Janko je, što je bio čest slučaj i s ostalim velikašima, »njegovao« praksu nedolaženja na sjednice Sabora, šaljući u svoje ime zastupnike. Tako je za sjednicu Sabora održanu 23. siječnja 1796.23 opunomoćio odvjetnika Matiju Vukovića,24 a za sjednicu od 7. travnja 1802. odvjetnika Luku Ljubića.25

Razdoblje od 1797. do 1809. obilježeno je protunapoleonskim ratovima te odredbama Sabora vezanim uz podizanje insurekcije. O Jankovoj ulozi u insurekcijama Kraljevine vidi sljedeće poglavlje.

Prema sačuvanim izvorima u gradivu Sabora (Zaključci Sabora i spisi), možemo Jankovu djelatnost na Saboru podijeliti na sljedeće cjeline:

1. Sudjelovanje u pripremama za Ugarski sabor, kao i izbor za poslanika u Ugarskome saboru;

2. Sudjelovanje (ponekad i predsjedanje) u saborskim odborima u razdoblju od 1808. do 1845.

2.3.1. Sudjelovanje Janka Draškovića u pripremama za

Ugarski sabor

Prvi se put ime Janka Draškovića spominje u vezi s izradom naputka za hrvatske poslanike u Ugarskome saboru (Deputatio ordinanda pro elaboranda instructione) na sjednici od 25. rujna 1805. Naime, sačuvan je prijedlog zastupnika koji su trebali izraditi naputak, a među zabilježenim imenima jest i njegovo ime, ali je prekriženo.26 Uzveši u obzir činjenicu da Drašković, prema Zaključcima Sabora, nije sudjelovao u izradi naputka, možemo zaključiti kako je bio predložen, ali ne i izabran u taj odbor. U razdoblju od 1825. do 1843. Drašković je bio redovno biran u saborske odbore za izradu naputka hrvatskim poslanicima na Ugarski sabor.27

2.3.1.1. Janko Drašković kao poslanik Kraljevine u

Ugarskome saboru

Janko Drašković je dva puta bio biran za poslanika u Ugarskome saboru. Prvi je put bio izabran na sjednici Sabora od 4. kolovoza 1830.,28a drugi put na sjednici Sabora od 11. studenog 1832.29 O zasjedanju Ugarskoga sabora, koje je trajalo od 1832. do 1836., poslanici su podnijeli izvješće na sjednici Sabora od 4. kolovoza 1836.30 O radu u Ugarskome saboru od 1832. do 1836. sačuvani su koncepti Draškovićevih govora i interpelacija (gotovo pedesetak). U njima se raspravlja o urbarijalnome pitanju, pitanju položaja Rijeke, položaju protestantskog stanovništva (evangeličke konfesije) na prostoru Kraljevine, a posebno na prostoru Virovitičke županije, zatim pitanju popisivanja stanovništva, pitanju sudova na prostoru Rijeke i Bakra i dr.31

2.3.2. Djelovanje Janka Draškovića u saborskim odborima

U cilju rješavanja određenih predmeta, kao što su provjera rada blagajnika Kraljevine i zemaljskih računa, provjera insurekcijskih računa, izrada uputa poslanicima na Ugarski sabor, izgradnja i uređenje nove sabornice, gradnja narodnog kazališta i tome slično, Sabor je formirao odbore (deputationes) birajući u njih članove iz redova Staleža i Redova.

U sastav odbora ulazili su članovi Sabora birani iz redova velikaša, prelata, plemstva, velikih župana itd., a imenovao ih je ban. Odbor je imao zadaću raspraviti o nekome pitanju, za koje je bio i određen, da o tome sastavi izvješće i podastre ga Saboru na razmatranje.

Janko Drašković je sudjelovao u radu jedanaest saborskih odbora, od kojih je trima bio predsjedavajući. Prvi je put bio imenovan u neki odbor na sjednici Sabora održanoj 29. veljače 1808.32 To je bio odbor osnovan sa zadaćom pravednoga raspoređivanja naplate poreza po županijama.33 Predsjednik odbora bio je zagrebački biskup, a Drašković je bio član toga odbora.34

Na sjednici Sabora od 10. rujna 1827. bio je imenovan Odbor za istraživanje, sakupljanje i prepisivanje municipalnih prava Kraljevine.35 Za predsjednika je bio imenovan Aleksandar Alagović, dok je Drašković bio jedan od članova toga odbora.36 Na istoj je sjednici bio imenovan u još dva odbora: prvi je bio Odbor za razrez svote na hrvatske županije i gradove za krunidbeni dar kraljici i za kraljevsku gardu,37 dok je drugi bio Odbor za izradu prijedloga za uređenje Jamničke kiselice, uz koji se ubrzo oformio još jedan Odbor za uređenje Jamničke kiselice.38

Janko Drašković je ubrzo postao predsjedavajući Odboru za uređenje Jamničke kiselice.39 Na tome će položaju ostati sve do 1836. kad je na sjednici Sabora od 4. kolovoza iste godine bio razriješen te dužnosti na vlastiti zahtjev.40 Tijekom predsjedanja tim odborom Drašković je nekoliko puta podnosio izvješća o radovima na uređenju Jamničke kiselice.41

Na sjednici Sabora od 26. siječnja 1831. bio je imenovan odbor za određenje broja novaka koje bi trebale dati hrvatske županije.42 Janko Drašković bio je član toga odbora. Na istoj sjednici na kojoj je bio razriješen dužnosti predsjedavajućeg Odbora za uređenje Jamničke kiselice (4. kolovoza 1836.), bio je imenovan u novi odbor sa zadaćom koordinacije i uređenja poslovnika Sabora.43 Tijekom rada u ovome odboru, Drašković je izradio svoj prijedlog koordinacije Sabora.44

Na sjednici Sabora od 21. svibnja 1839. banski je namjesnik Haulik imenovao članove saborskog Odbora za istraživanje statuta i municipalnih prava Hrvatske.45 Na mjesto predsjedavajućeg je bio imenovan Janko Drašković.46

Na sjednici Sabora od 10. kolovoza 1840. Drašković je bio imenovan u dva odbora. U prvom je odboru bio član, a trebao je razmotriti predmete podnesene na rješavanje u Hrvatskom saboru. Između ostalog, taj je odbor trebao razmotriti i rasporediti kvotu između hrvatskih županija, slobodnih kraljevskih gradova, luke Bakra i Primorskoga okruga te o doprinosima za Ugarsko kazalište.47 U drugome je odboru bio predsjedavajući, a odbor je utemeljen radi organiziranja ustanove nacionalnoga kazališta.48 Zasjedanju ovog odbora prethodio je osnutak Kazališne zaklade 10. kolovoza 1840.49 Na sjednici Sabora od 18. listopada 1843. Drašković je pročitao izvješće o radu odbora.50

Na sjednici Sabora od 23. rujna 1845. Janko Drašković bio je imenovan u Odbor za sabiranje i sređivanje zahtjeva s područja Hrvatske i raspodjelu troškova za Ugarski sabor.51

Na istoj sjednici (§28) je bio imenovan za predsjedavajućeg pododboru za sustav školstva.52

Posljednja sjednica Sabora na kojoj je Drašković sudjelovao bilo je prvo zasjedanje nestaleškog Sabora 5. lipnja 1848.53

2.4. Djelovanje Janka Draškovića u insurekcijama

Na sjednici Sabora od 22. travnja 1797. Janko Drašković bio je izabran u saborski Odbor za organiziranje insurekcijske vojske.54 Među spisima ove sjednice sačuvan je zapisnik sjednice tog odbora, no u njemu se ne navodi Draškovićevo ime, već samo imena predsjedavajućih: bana Ivana Erdödyja i zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca te velikog župana Zagrebačke županije, Nikole Škrlca.55 Reskriptom kralja Franje I. od 15. travnja 1797., kojim su bili imenovani časnici banderijalne vojske, saznajemo da je Draškoviću bio dodijeljen čin Superior locumtenens.56

Na sjednici od 28. studenog 1805. bio je imenovan odbor za organizaciju insurekcijske vojske pod predsjedanjem Ivana Jelačića.57 Ovaj je odbor imenovao Janka Draškovića pukovnikom insurekcijskog konjaništva.58 Za obnašanje ove dužnosti primao je i plaću. Prema izvješću koje je podnio Saboru, kao pukovnik insurekcijskog konjaništva, u razdoblju od 1. do 16. prosinca 1805. te za veljaču 1806. primio je 1.786 forinti i 14 4/8 krajcara.59

2.5. Djelovanje Janka Draškovića u povjerenstvima

Tijekom 18. i 19. stoljeća nekoliko su puta bila ustanovljavana povjerenstva radi graničnih sporova prema Štajerskoj.60 Janko Drašković je za člana jednog takvog povjerenstva bio pozvan 1829. na mjesto Franje Vojkffyja.61 O njegovome radu u tome povjerenstvu sačuvana je korespondencija s predsjedavajućim, Filipom Batthyánom.62 U radu ovog povjerenstva Drašković je sudjelovao sve do 1833.

2.6. Djelovanje Janka Draškovića kao prisjednika Banskoga stola

Drašković se natjecao za prisjednika Banskoga stola iz redova velikaša 1818. za upražnjeno mjesto Ivana Nepomuka Oršića, ali nije bio izabran.63 Kad je bio imenovan 1836. na mjesto Karla Sermagea, odbio je taj položaj.64 Ban Vlašić ga je pokušao nagovoriti da odustane od ostavke, ali je Drašković ustrajao u svojoj odluci.65

2.7. Djelovanje Janka Draškovića u Bankome vijeću

O Draškovićevu djelovanju u Pravosudnom odsjeku Banskoga vijeća nisu sačuvani izvori osim dvaju dopisa bana Jelačića. Prvim ga ban poziva da se uključi u rad Banskoga vijeća,66 dok ga drugim poziva da sudjeluje na sjednicama Banskoga vijeća (koje su se održavale svakog ponedjeljka).67

2.8. Djelovanje Janka Draškovića kao člana raznih društava

Drašković je bio član nekoliko društava, o čemu postoji zapis u njegovoj ostavštini. Tako je bio počasni član Družtva srbske slovesnosti68, kao i Hrvatskoga gospodarskog društva. Što se osnutka Matice hrvatske tiče, valja istaknuti izvor za pripremno razdoblje osnutka Matice, a to je saborski zaključak br. 15 sa sjednice držane od 4. kolovoza 1836. o osnutku »društva za uzgajanje narodnog jezika i literature u Zagrebu«.69 Među saborskim spisima sačuvana su dva prijedloga pravila društva. Zanimljivo je da se u prvome nacrtu pravila društvo naziva: Društvo prijatelja ilirske kulture (Societas amicorum culturae Illyricae), a u drugome Nacionalno društvo ilirske kulture (Societas nationalis culturae Illyricae).70 Uz njih je sačuvan i Memorandum o nazivu tog društva.71

2.9. Djelovanje Janka Draškovića kao vlastelina

Nakon smrti oca, Ivana VIII. Draškovića, posjede su između sebe podijelili braća Juraj i Janko Drašković. Jedna od dioba, i to ona sačuvana u ovjerenome prijepisu Banskog stola, zbila se 16. srpnja 1795. na vlastelinstvu Brezovica.72 Prema njoj su se braća odlučila, zbog svojeg neiskustva u gospodarenju, kao i potaknuta bratskom ljubavi, ne dijeliti imanja, već ih zajedno voditi. Ipak je 1803. Juraj bratu prepustio vlastelinstva Banlok i Rečicu.73 Općenito gledano, gradivo koje se tiče vlastelinstava se sastoji od izvješća upravitelja dobara o stanju na pojedinim vlastelinstvima Janku Draškoviću te ostalo gradivo koje se tiče svakodnevnog života na vlastelinstvu i odnosa s podložnicima.74 Tako je sačuvana korespondencija upravitelja rečičkog vlastelinstva, Smötla, u količini od 22 pisma nastala u razdoblju od 1834. do 1835. (u vrijeme kad je Janko sudjelovao na zasjedanju Ugarskoga sabora), koji redovito izvješćuje o prilikama na vlastelinstvu i oko njega.75

2.10. Privatni život Janka Draškovića

Temeljni izvor za proučavanje privatnog života Janka Draškovića jest korespondencija (sačuvana je u najvećoj mjeri primljena korespondencija) s članovima obitelji te prijateljima iz političkog i društvenog života.76 Osim već spomenute prepiske s ocem i stricem, sačuvana je veća količina korespondencije s bratom Jurjem u razdoblju od 1787. do 1832.77 Brižan kumski odnos koji je Janko gajio prema svojem kumčetu Teodoru Imeliću, vidljiv je iz pisama koje Teodor Imelić piše Janku, kojeg je Imelić često molio za pomoć, kako novčanu tako i po pitanju Jankovog zalaganja pri Imelićevim nadređenima (Imelić je, naime, u to vrijeme bio u vojsci na tlu Italije).78

Od ostalih spisa vezanih uz privatni život, valja spomenuti i zaručnički ugovor između Janka i Cecilije, udove Pogledić, a rođene Zerpak, sastavljenog 22. travnja 1794. u Kurilovcu, a koji je pisan hrvatskim jezikom.79

3. Zaključak

Iz svega iznesenog može se zaključiti kako su izvori o životu i djelu Janka Draškovića u Hrvatskome državnome arhivu izuzetno brojni te pružaju sliku o Jankovu javnome i privatnome životu. Kao što se može i očekivati, najveći dio gradiva se čuva upravo u fondu obitelji Drašković. Ono je, u odnosu na fondove javne uprave, još prilično neistraženo te ostavlja mogućnost novih istraživanja koja će dovesti do novih spoznaja o životu Janka Draškovića izvan njegovoga »preporodnoga okvira«.