Paradigme i prostori

Nakon lingvističkoga i performativnoga zaokreta kojima su iz temelja redefinirani odnosi između disciplina unutar duhovnih znanosti, te su njihovi rezultati sve više plod interdisciplinarnoga dijaloga, od osamdesetih godina prošlog stoljeća svjedoci smo topološko–spacijalnoga zaokreta i novoga poimanja prostornosti u znanstvenoj paradigmi. Kao što je Foucault u jednome — sa stanovišta postmodernosti — proročki intoniranome tekstu iz 1967. primijetio, umjesto devetnaestostoljetne opsjednutosti linearnošću, vremenom i poviješću, dvadeseto i dvadeset prvo stoljeće bit će u znaku prostornih jukstapozicija, istovremenoga, udaljenoga, bliskoga te raspršenoga.

U tome smislu, ideja nam je bila ovom tematikom otvoriti transdiciplinarnu raspravu o modalitetima, ulogama i poziciji prostora u okviru različitih disciplina: od jezika, književnosti i kazališta, preko sociologije pa do likovnih umjetnosti i arhitekture. Tretirajući i sagledavajući problem iz raznolikih perspektiva, pokušali smo locirati moguće točke presjeka, dodira te sličnog (ili možda različitog) iskustva prostornosti koje bi moglo postati platformom susreta divergentnih umjetničkih i teorijsko–diskurzivnih praksi. Stoga smo u odabiru tekstova vodili računa o tome da zastupljeni autori budu iz različitih oblasti i medija jer smo na taj način htjeli mapirati složenu vizuru problema, otvarajući potencijalno nove i još neistražene oblasti. Kao rezultat, pred vama se nalazi devet tekstova pisanih možda s drugačijih pozicija i definitivno iz drugih medija, ali objedinjenih zajedničkim ishodištem, tj. potragom za vrstama prostora i načinima njihove artikulacije. Na tragu Perecovih meditacija o prostoru, mogli bismo reći kako nam je jedan od ciljeva bio stvoriti nešto nalik na čitanku o prostoru, ustrojenu po modelu dnevnika koji bilježi heterogene prostorne prakse, opisujući nove načine njihove realizacije i utjelovljenja. S obzirom na to da je priča o prostoru uvijek nedovršena i otvorena, budući da svaki govor o prostoru jest istodobno i proizvodnja nekog prostora, nadamo se da smo pridonijeli otvaranju diskusije o ovome problemu čije su implikacije ključne za daljnji razvoj znanstveno–umjetničke prakse i bez kojih je postalo nemoguće participirati u suvremenim diskusijama.

A. M.