Balada o bečkom šniclu

George Tabori

Balada o bečkom šniclu

(Die Ballade vom Wiener Schnitzel)

Kazališni pisac i redatelj George (György) Tabori rođen je 24. svibnja 1914. godine u Budimpešti, gdje provodi najraniju mladost. S 18 godina, prema želji roditelja (oca Corneliusa, novinara, i majke Else, rođ. Ziffer) odlazi u Berlin i priprema se za zvanje hotelijera. Do 1934. živi u Berlinu i Dresdenu. S usponom nacista na vlast Tabori procijenjuje da će njihova vladavina potrajati, te se vraća k roditeljima u Budimpeštu. Godine 1936. odlazi za svojim starijim bratom Paulom u Englesku i radi kao turistički vodič, novinar i prevoditelj, a 1939. postaje inozemnim dopisnikom te do 1943. piše za različite novine i boravi u Sofiji, Beogradu, Ankari, Jeruzalemu. Godine 1941. dobiva englesko državljanstvo te radi za BBC i englesku tajnu službu. Po povratku u London, godine 1943, počinje pisati svoj prvi roman »Beneath the Stone the Scorpion«. Glavni lik romana (napisanog u prvom licu) je njemački major. Američka kritika zamjera Taboriju »netaktičnu objektivnost«. Do početka pedesetih Tabori piše još četri romana, »Companions of the Left Hand«, »Original Sin«, »The Caravan Passes« i »The Good One«. Radnja romana »Companions of the Left Hand« odigrava se za vrijeme savezničke invazije u malom talijanskom gradiću, u kojem je Stefan Farkas, autor bulevarskih igrokaza, kanio provesti svoj odmor. Uzor za glavni lik romana Tabori je pronašao u mađarskom dramatičaru i prozaiku Ferencu Molnáru (1878–1952). Od 1947. Tabori boravi u Hollywoodu i zaposlen je u Metro–Goldwyn–Mayeru kao pisac scenarija. Između ostalih, piše scenarije i za filmove Alfreda Hitchcocka (»I Confess«), Anatola Litvaka (»The Journey«) i Josepha Loseya (»Secret Ceremony«). Tabori u Hollywoodu upoznaje izbjeglice iz Europe, pisce, umjetnike, intelektualce i glazbenike: Salku i Bertholda Viertela, Heinricha i Thomasa Manna, Liona Feuchtwangera, Theodora Adorna, Arnolda Schönberga i Bertolta Brechta. Godine 1950, za vrijeme progona komunista, našao se na McCarthyjevoj crnoj listi, pa mu je onemogućen daljnji rad u Hollywoodu. Počinje pisati kazališne komade; prvi komad »Flight into Egypt« praizveden mu je 1952. godine na Broadwayu u režiji Elie Kazana, a 1954. potpisuje i prvu kazališnu režiju, »Gospođicu Juliju« Augusta Strindberga (Phoenix Theatre, New York). Tabori je do danas napisao četrdesetak kazališnih komada (»The Cannibals«, »Jubiläum«, »Mein Kampf« itd.) a od 1970. sâm režira njihove praizvedbe. Iste godine za svoje stalno boravište odabire Njemačku, u kojoj će mu biti dodijeljeno nekoliko uglednih nagrada. U obrazloženju za Büchnerovu nagradu (1992), pored ostalog je zapisano: »Divimo se hrabrosti s kojom je, ne izbjegavajući šalu ni ironiju, sa strašću žrtve i s distancom mudraca, njemačku publiku suočio sa zajedničkom poviješću Nijemaca i Židova«.

U mini tematu posvećenom Georgeu Taboriju u ovom broju Kola objavljujemo Taborijevu dramu »Balada o bečkom šniclu« (praizvedena 1996. u bečkom Akademietheateru) te četiri njegova intervjua, objavljena u knjizi »Der Spielmacher. Gespräche mit Georg Tabori« (Hrsg. W. Kassens, Verlag Klaus Wagenbach, 2004). Na knjigu me upozorio (te mi je posudio) veliki Taborijev fan, gosp. Zlatko Bourek. Temu o Taboriju priredio je Dubravko Torjanac.

Osobe:

ALFONS MORGENSTERN

HERMANN

ANGELA MORGENSTERN

GOSPODIN LICHTENSTEIN

DOLFI

GOSPODIN PUTZ

DR. FROTZ HEIDECKER

OBITELJ GORILâ

POLARNI MEDVJED

SLON

TIGAR

PATULJAK

PINGVIN

3 VRAGA

BILDAD

Gospodin Morgenstern ima noćnu moru

I. Hermannovo svratište

Malen, ekskluzivan restoran u samom središtu Beča pun je zadovoljnih ljudî koji jedu, koji su — pristojno rečeno — punašni, zapravo odvratno debeli, među njima jedno pravo pravcato zlo od djeteta. Gosti blaženo kusaju svoju juhu, glasaju se (pomno orkestriranim) zvukovima zadovoljstva, kao na primjer s oh! — ah! — hmm! — a, dobro! — u, savršeno! — fantastično! — srk! srk! i podriguju u zboru, dok konobar Fredl kruži između stolova i poslužuje pivo. U pozadini, istodobno srčući juhu, punašni pijanist svira »Beč, Beč, grade jedini«. Iznenada zazvoni telefon. Iz kuhinje, raskopčan, dolazi Hermann, vlasnik i kuhar. Hita k telefonu i podiže slušalicu.

HERMANN sluša Još ne? Ponovno sluša Još ne. Spušta slušalicu. Onima koji jedu Još ne.

ONI KOJI JEDU u zboru Još ne?

HERMANN Prijatelji moji, pojedite svoju juhu dok ja ispaniram teletinu.

Pohita natrag u kuhinju. Gosti nastavljaju s prijašnjim radnjama i glasaju se (pomno orkestriranim) zvukovima. Telefon ponovno zazvoni. Hermann hita iz kuhinje i diže slušalicu. Tišina. Ono zlo od djeteta se podrigne. Majka ga dlanom udari po potiljku.

HERMANN sluša Još ne? Sluša Kada? Sluša Uskoro? Sluša Danas navečer? Sluša Tlak mi se penje. Ah, pa rekao bih 180 kroz 90. Eh, nisam više tako mlad, što je bilo, bilo je. Urla Otto, nazovi me čim nešto saznaš. Sve. Nešto. Ništa. Spušta slušalicu. Još uvijek tišina. Onima koji jedu Bečani, sugrađani, prijatelji, oprostite zbog smetnje, ali kao što vjerojatno znate, ja očekujem novosti, novosti od presudnog značaja, ni više ni manje nego Kronawitterskog turističkog vodića. Šuška se da bi restoran trebao dobiti nagradu zbog svoje gastronomske kvalitete, osobito za svoj bečki šnicl — jednu zvijezdu!

Oni koji jedu aplaudiraju i ispuštaju odobrajajuće zvukove. Ono zlo od djeteta podrigne se i majka ga ponovno udari.

HERMANN Moj nećak, Otto, inače pomoćnik u kuhinji, ne baš bistar, ali pouzdan, nalazi se u redakciji vodića u Annagasse broj 11, gdje će se večeras, u noći nad noćima, podijeliti godišnje nagrade. Duboko ganut Ne očekujem da dijelite moje uzbuđenje, ali ja se već dobrih trideset godina svojski trudim ne bih li zadovoljio nepca svojih gostiju. Moj bečki šnicl, na primjer, postao je barem za trunku čuven i izvan granica Beča. Dr. Lohmeyer dugi je niz godina prevaljivao dug put od Innsbrucka do Beča sa svojom 300 funti teškom, ali šarmantnom ženom i prežderavao se do guše vičući Još! Još! dok se, nažalost, nije raspuknuo. Sa suzama Plav u licu ležao je tu, a jezik mu visio iz ustiju, i šaptao Hermann, Vaš bečki šnicl, Vaš bečki šnicl nije s ovoga svijeta, kao što ni ja uskoro neću biti. Pokopajte me uz rijeku Inn sa šniclom pored.

JEDAN ĆELAVI I DEBELI STARI GOSPODIN također ganut do suza Vi niste zaslužili jednu, već pet zvijezda!

ONI KOJI JEDU u zboru Deset zvijezda! Pedeset zvijezda! Stotinu zvijezda!

U tom trenutku iz kuhinje dolazi Fredl s velikom zdjelom telećih šnicli i dijeli ih. Gosti ushićeno intoniraju slavopojku, a njihova se usta postepeno pune šniclima. Ulazna vrata otvaraju se uz neugodan zvuk i u restoran ulazi u crno odjevena prilika blijedog lica: Morgenstern. Pojava stranca u savršenoj je opreci s pretilošću i debljinom gostiju koji jedu i djeluje neobično. Svirka na klaviru, pjesma i sveopća ushićenost stišavaju se i konačno zamru. Samo ono malo zlo od djeteta glasno mljacka, pa ušuti kad dobije šamar.

HERMANN Dobrodošli u Hermanovo svratište. Upravo u pravo vrijeme, dragi moj gospodine. Stol za jednu osobu?

Odvodi pridošlicu do stola u sredini; pridošlica je okružen gostima.

HERMANN Smijem li predložiti aperitiv? Kir Royal? Campari avec soda Bloody Mary?

MORGENSTERN Vodu.

HERMANN zaprepašteno Vodu?

MORGENSTERN Iz slavine.

HERMANN Iz slavine?

MORGENSTERN Bečka voda iz slavine, nezagađena i osvježavajuća, znamenita je po svojoj kvaliteti. Često ju se uspoređuje s djevičanskim vrelom.

HERMANN A da?

MORGENSTERN Zatim bih volio dvije kriške toasta, bez maslaca, zamotane u aluminijsku foliju da ostanu tople. I jedan indijski čaj u prethodno zagrijanom čajniku, uz to mlijeko i slop–basin.

HERMANN Slo... što?

MORGENSTERN Ah, gospodine moj, Vi sigurno znate što je to slop–basin.

HERMANN Nikad čuo.

MORGENSTERN Mala porculanska zdjelica u koju se odlažu ostaci čaja nekon što su obavili svoju zadaću.

HERMANN Strašno mu je žao, ali imamo samo čaj u čašama, s vrećicom unutra.

MORGENSTERN šokiran Vrećicom?

HERMANN Vrećicom.

MORGENSTERN Ja sam inspektor Morgenstern.

HERMANN Drago mi je što sam Vas upoznao.

MORGENSTERN I radim za Kronawitterski turistički vodić.

Tišina ispunjena strahopoštovanjem.

HERMANN histerično Mir! Ovo je inspektor Morgenstern koji radi za Kronawitterski turistički vodić. Bog je uslišio moje molitve.

Još veća tišina. Gosti polagano dolaze do Morgensterna i okruže ga.

HERMANN Imate li novosti za mene?

MORGENSTERN Imam.

HERMANN Gostima Sjednite. I čujte dobru vijest. Oni naćule uši.

MORGENSTERN Ja sam dispeptičar.

HERMANN Gostima On je dispeptičar. Morgensternu A što bi to bilo?

MORGENSTERN Kronična probavna smetnja. Obilno nakupljanje crijevnih plinova. Apoplektična trauma. Periferne smetnje prokrvavljenosti. Nažalost, ovo je moj posljednji službeni posjet. Odlazim u mirovinu. Inače nikada nisam otkrivao svoj identitet. U Kronawitterskom turističkom vodiću svi su anonimni. Kako bi se spriječila zlouporaba sustava — podmićivanje svakojake vrste. Zadovoljan sam što me niste prepoznali. Bio sam ovdje prije godinu dana u dvorednom odijelu boje mrkve i s asirskom bradicom. Sjedio sam tamo prijeko. Tada sam bio zainteresiran za Vašu pastrvu na mlinaričin način. Vi se sjećate Vaše pastrve na mlinaričin način?

HERMANN Oh, pa kako bih ju mogao zaboraviti.

MORGENSTERN Meni je strašno žao, ali ja uistinu nisam odgovoran za mnoge pomodne sklonosti takozvane neuvelle cuisine. Te sklonosti su pitanje politike. Jedna pastrva ne treba izgledati kao pastrva. Servira se bez glave — oh, a one melankolične oči! — i bez repa — samo kao dva neobavezna komada ribe očišćena od kostiju. U glasovitom Corsu od nedavna se poslužuje odojak koji izgleda kao da ste naručili škampe. Ili pred dvije godine — baš sam blistao svojim agresivnim turskim brkovima — ah, ja ne vjerujem da ste me prepoznali! — pomamio sam se za Vašim gulaš. Svejedno da li od svinjetine ili teletine — valjušci su bili odlični, ali umak! umak! — ah, Hermann! — umak je bio dozlaboga gust, pregust, a sâmo meso — ma ustežem se izgovoriti — meso nije bilo samo odurno sluzavo tvrdo, već žilavo.

HERMANN Žilavo? Rekli ste žilavo?

MORGENSTERN 45 minuta žvakao sam malen komad. Ali ono što je možda i više nego presudno — mi smo dužni izvjestiti i o ambijentu — tapete su imale — i još uvijek imaju — onu depresivnu boju unutrašnjosti nekakvog poljskog zahoda. A i ona slika tamo prijeko... »Venera i sardina«! ...no, ja se baš i ne razumijem u mitologiju, ali kakve veze ima Venera sa sardinom! A nužnik — ma najradije ne bih ni izgovorio — kada sam iz profesionalne znatiželje pošao u nužnik, što sam vidio — ah, netko je zaboravio povući vodu! A toaletni papir, a–a, ne podcjenjujte toaletni papir! toaletni papir bio je — kako da ga obazrivo opišem — previše malograđanski, preneljubazan, prehrapav. I konačno, što se tiče Vašeg bečkog šnicla...

HERMANN Što je s mojim bečkim šniclom?

MORGENSTERN jednoj debeloj gospođi Smijem li na trenutak? Uzima Ah, evo ga. Šnicl, šnicl grada Beča. Spopada me nostalgija, preplavljuju me sjećanja! U 18. stoljeću stigao je iz Lombardije i osvojio je svačiji ukus, Schubert ga je volio, Beethoven proždirao, princ od Savoye nikada bez njega nije odlazio u krevet, ali nesretna Maria Vetsera je. Moda se mijenja, pa tako i naš ukus. Zbogom, dragi šnicle! U restoranu Salzkammer, pa čak i kod Oswalda i Teleta — naruči li čovjek šnicl, aa, svi razrogače oči, a kad konačno stigne, eh, ne prekriva tanjur s hrpicom krumpirove salate kao prilogom. O ne! Neprepoznatljiv je, dvije bijedno panirane izgužvane šnitice. Žalosno, ali neminovno, napredak nije moguće zaustaviti, taj kukavan šniclić, koji je ranije prekrivao čitav tanjur, užitak i naslada kamionđija, kojemu uzvišeni ukus danas više neće ni prismrditi — eh, sav se stresem od užasa kada se prisjetim dobrih starih vremena — danas je ipak, ipak neprikladan za iskusno nepce. Da, da, on je vulgaran, bez karaktera, prašnjavi muzejski izložak, neopozivo smješten u ropotarnicu prošlosti kao i konjska kočija, ocoubojice, peševi na frakovima, djevice i uzdišuća žudnja i onaj koji reže šnicle a zovu ga Schnitzler, mislim na Artura, mislim i na valcer, onaj bečki, i na carsku raskoš i na Franju, na Josipa mislim, sa sklopljenim rukama i sa onom svojom neobičnom bradom, i na njegovu dragu, ma prošlo je sve to, i njegove gnojne oči i njegovo moćno carstvo koje je Europu od Trsta do Lemberga prekrilo poput šnicla.

Dobaci šniclu poljubac i vrati ga natrag debeloj gospođi.

HERMANN samosvladavajući se A ne bi li probali barem komadić?

MORGENSTERN Ja sam na strogoj dijeti, dragi Hermann. Moj žućni mjehur stoji okrenut naglavačke, otputovao je 10 centimetara ulijevo, moja jetra debela su poput nogometne lopte, čitav moj probavni trakt — kako da se diskretno izrazim — je živa crkotina.

HERMANN A a a Vi mi hoćete sugerirati kako ja neću dobiti tu mnogožuđenu zvijezdu?

MORGENSTERN Ni približno nije riječ o dobijanju mnogoželjene zvijezde, Vaš lokal eliminiran je iz Kronawitterskog vodiča.

HERMANN drščući Eliminiran?

MORGENSTERN Prekrižen.

HERMANN Prekrižen?

MORGENSTERN Ali bradicu gore, iduće godine, tko zna, dođite ponovno i eksperimentirajte recimo s ribljom juhom, bouillabaisse je opet ’in’. Tko zna, neka nas nada nikada ne izda, mogli biste ponovno steći svoju prijašnju važnost, tko zna, možda i zvijezdu.

HERMANN plane Dajte mu šnicl! Natrpajte šniclima gubicu toj prokletoj židovskoj svinji.

Gosti trpaju svoje šnicle u Morgensternova usta.

II. Morgensternov stan

U dnevnoj sobi; Angela Morgenstern postavlja stol za doručak i veselo pjevajući dolazi iz male kuhinjice, donoseći sok od naranče, pecivo, maslac i šunku, dok se kava još kuha. Na trenutak nestaje u kuhinji, mi još uvijek čujemo njezino veselo pjevanje, uto izvana ulazi Morgenstern, bez daha, stežući smeđu papirnatu vrećicu s jajima, i nasloni se na ulazna vrata, u šeširu i u kaputu, divljeg izgleda. Jutro je, prosinac, sniježi. Zatim odlazi do prozora, gleda dolje na ulicu i kaže, naježivši se, ’Opet počinje’. Sjedne, zagrli smeđu papirnatu vrećicu. Angela dolazi iz kuhinje, s kavom, prestane pjevati.

ANGELA Što je?

MORGENSTERN Jaja su zgnječena.

Daje joj vrećicu.

ANGELA Kako to?

MORGENSTERN Prečvrsto sam ih zagrlio. Vjerojatno sam mislio na tebe.

ANGELA Alfons, skini šešir i kaput i počni doručkovati ili ću vikati.

MORGENSTERN Zločincu je serviran posljednji obrok.

ANGELA Kako bilo da bilo, skini šešir i kaput. Idu mi na živce.

MORGENSTERN Angela, draga, moramo biti jaki. To je lakše reći, nego učiniti. Ali ti samo mirno sjedni i pokušaj me saslušati. Baš kad sam došao kući, s još čitavim jajima i tek što sam prošao kroz kućna vrata, začuo sam kako gospođu Grünspan vuku niz stepenice. Ona je vikala, Oskar, Oskar!

ANGELA Tko je gospođa Grüspan?

MORGENSTERN Stisnuo sam se uza zid i iščezao — no da, zapravo nisam iščezao, šmugnuo sam — u kućepaziteljev stan. Vrata su, na neki milosrdan način, bila otvorena. Onda su došla dva esesovca, gurnula gospođu Grünspan, iskrenula joj ruku na ovu, pa na onu stranu, ritnula je otraga iza koljena i katapultirala van na snijegom zametenu ulicu.

ANGELA Pitam te još jedanput, tko je, k vragu, gospođa Grünspan?

MORGENSTERN Žena gospodina Grünspana. On je ćelav, a ona nosi guste čupave brkove. Žive u stanu broj dva na prvome katu.

ANGELA Otkada?

MORGENSTERN Oduvijek.

ANGELA Nikad čula.

MORGENSTERN Grünspan je toksikolog i gluh je. Esesovci su ih psovali da ne može biti odvratnije.

ANGELA Tko?

MORGENSTERN Esesovci.

ANGELA Zašto se nisi umiješao?

MORGENSTERN suho se nasmije Bili su visoki metar i devedeset, svijetle kose, mišićavi, licâ okrugla kao mjesec s pivskim trbusima, a u rupicama za dugmad imali su kukaste križeve.

ANGELA Što su to kukasti križevi?

MORGENSTERN Pa... križevi, izgledaju kao svinute zvijezde.

ANGELA Pojma nemam o čemu govoriš.

MORGENSTERN Onda idi i pogledaj kroz prozor. Gospođa Grünspan kleči, skliže se po koljenima i briše s pločnika dvije Davidove zvijezde.

Ona odlazi do prozora i gleda van.

MORGENSTERN Oni su joj slomili ruku.

ANGELA Na ulici nema nikoga.

MORGENSTERN Vjerojatno su je odvukli u Elfenbeingasse. Tamo je sabirno mjesto za žrtve. Tijekom prijepodneva potjerali su i skupili deset do petnaest ljudî od iste vjere, među njima i mršavog rabina Süssmutha. Nose barem dva zimska kaputa, uz to odrpane kofere, i svi lijepo čekaju kad će ih deportirati.

ANGELA Alfons, sada smo u 1994. godini.

MORGENSTERN E pa baš.

Zvoni na vratima.

MORGENSTERN A ja sam sljedeći.

Angela odlazi do vratiju i otvara. Vani stoji dimnjačar.

ANGELA Ah, bok, bok, gospodine Lichtenstein. Žao mi je, ali navratite kasnije, sada nam ne odgovara, možete li kasnije očistiti dimnjak?

Zatvara vrata.

MORGENSTERN Tko je to bio?

ANGELA Dimnjačar.

MORGENSTERN To ti samo misliš.

ANGELA Gospodina Lichtensteina poznajem već dvije godine. Četiri puta na godinu dolazi očistiti dimnjak.

MORGENSTERN Lichtensteinovi se mijenjaju, znaš. Svi se mijenjaju. Samo ti ostaješ ista. Slatka, ne znaš ništa, nedužna, čista arijka i puna blažene ignorancije. Svaki tren začut će se kucanje na vratima. Tri puta možda. Dolaze i odvest će me. Nema bježanja. Prekasno je za to. Hoćeš li otići po moju zelenu putnu torbu? Ona to i čini Bolje da ja spakiram ono najnužnije. Čarape, sapun, salamu i Stari Zavjet. Valjda su prošle noći došli na vlast. Povijest se ponavlja. Besmisleno je skrivati se. Kamo da se od njih sakrijem? Natoči mi šalicu kave. I obriši suze. Tebi se ništa neće dogoditi. Reci im da sam te brutalno prisilio da se udaš za mene. Maši svojim rodnim listom. Reci da sam te hipnotizirao. Susreo sam u supermarketu gospođu Lipschitz. Nije mi uzvratila pozdrav. Rekao sam, hej, gospođo Lipschitz, pa kako ste ovog prelijepog jutra? Sad se idem pakirati. Odjenut ću svoje plavo odijelo i svoje galoše. Volim te.

Uzme zelenu torbu i odlazi u spavaću sobu. Angela sjedne, priča sama sa sobom. Zatim se sabere, diže telefonsku slušalicu, bira broj, čeka.

ANGELA na telefonu Fritz? Angela. Alfons je otkačio. Oni su opet tu. Ja ne znam tko su oni, ali opet su tu. I progone Alfonsa. Sa suzama Nekakva gospođa Grünspan... ne postoji nikakva gospođa Grünspan... iščašili su joj ruku... oni se skupljaju u Elfenbeingasse. Nema nikakve Elfenbeingasse... ali dva esesovca... ne, esesovca... izvukla su ju na ulicu... i prisilila je ribati pločnik... A kako? ...Pa ne pitaj kako. Oni su je u svakom slučaju prisilili... Ma savršena glupost... Molim te, dođi, molim te, molim te...

Poklopi. Morgenstern je došao iz spavaće sobe, nosi dugačku, bijelu noćnu košulju.

MORGENSTERN Predomislio sam se. Neću izigravati junaka. Nisu oni zaslužili da ja izigravam junaka. Bit ću prepreden poput lisice.

Odlazi do ormara, otvara ga i istražuje kakve se tu tajne kriju.

MORGENSTERN Moje ljetne stvari. Ah, koja sjećanja. Mir... sunce sije... izgorjela koža. Dva teniska reketa. Jedna maska za ronjenje. Jedan kofer. Na njega ću sjesti. Čekat ću. Ili Boga ima ili On ne postoji. Šalicu kave.

Ona mu natoči.

MORGENSTERN Kada sam se skinuo — a to nema veze s ovime što slijedi — pomislio sam na Franzisku Olmütz. Ona je bila poput grlice. Njezin otac bio je mesar. Ona se udala za grofa Aristida Paloczija. A kad je došlo ono opako smeđe vrijeme, on ju je sakrio u ormar. Tamo je strpljivo ostala, tako, od 1942. do 1945. Rat, znaš. Osim noću, kad je bilo sigurno, kada su sve sluge, lakaji, sobarice, kada je to čitavo palocijevsko društvo — svi su oni mrzili mesare — spavalo. Tada bi se ona iskrala van i oni su se voljeli šaptom, a ujutro bi se opet uvukla u svoje skrovište. Tako je preživjela ono opako smeđe vrijeme — od ormara do kreveta i opet natrag do ormara — i živjela je sve dok nije navršila 83. Iako je mir vladao zemljom, ona je noći provodila u ormaru. Franziska, mon amour, gakao je njezin muž, pa mir zemljom vlada! Eh, to se nikada ne zna, odgovorila je ona i naposlijetku umrla od proširenih vena.

Zvono na vratima. On brzo šmugne u ormar, Angela otvara vrata stana. Na vratima je vrlo punašan poštar Dolfi.

DOLFI Draga gospođo Morgenstern, lijepo dobro jutro Vam želim. Imam gomilu svakojakih tiskovina i prospekata za Vašeg muža. Da li je kod kuće?

ANGELA Izašao je.

DOLFI Pa kamo po ovoj snježnoj oluji?

ANGELA Do pekare, po svježe pecivo.

DOLFI Pekara je zatvorena. Božić je pred vratima.

ANGELA Baš je ljubazno, Dolfi, što ste tako instruktivni, ali moj muž će se snaći i obaviti što treba. On je vrlo dosjetljiv.

DOLFI Aha! možda je otišao košer pekaru, ha?

ANGELA izvrdavajući A kako je Vašoj majci?

DOLFI Još je uvijek u bolnici. Otkrili su joj dvije i pol zloćudne ciste iza žućnog mjehura.

ANGELA Ma strašno. Prenesite joj, molim Vas, moje najsrdačnije pozdrave.

DOLFI priđe bliže Koliko ga dugo nema?

ANGELA Oh, vratit će se svakog trena. Brz je kad je riječ o pekarama.

DOLFI A baš šteta. A Vi ste posebno lijepi ovog jutra.

ANGELA Moram ići prati veš.

DOLFI Mogu li Vam pomoći?

ANGELA Nije potrebno.

DOLFI Osamljen sam.

ANGELA A tko nije?

DOLFI A da samujemo zajedno?

ANGELA Mogli bismo, samo tada više ne bi bili osamljeni.

DOLFI Ako je tako, onda ću doći sutra, bilo vijavice ili ne.

ANGELA Obucite se toplo.

Dolfi odlazi. Nekon nekog vremena Morgenstern izlazi iz ormara.

MORGENSTERN Tko je to bio?

ANGELA Samo poštar.

MORGENSTERN Pali se na tebe?

ANGELA On je sasvim bezazlen.

MORGENSTERN Jedan poštar? Bezazlen? Da ne moram biti tako prokleto ozbiljan, najsmijao bih se tvom razoružavajućem nedostatku znanja u pogledu oštroumnosti. Poštari su mladi. Moćni su. Ne nose uniforme, barem u Beču. Opasno se smiješe. Mogu ući u svaki stan. Otvaraju poštanske sandučiće i miluju našu svakodnevnu poštu. Rade za vladu. Što prema trenutnom stanju tvari znači da rade za one koje je Winston Churchill jednom nazvao nacistima. Što je htio?

ANGELA Donio je nešto prospekata, tiskovima...

MORGENSTERN To poštari obično ostavljaju dolje na sandučićima. Ne penju se tim nesmiljenim stepenicama na peti kat da bi to isporučili, osim ako... Ah, vrlo poučno. Je li pitao za mene? Oponaša Dolfija »Da li je Mojsijev čovjek kod kuće?« Je li te milovao?

ANGELA Alfons, taj ne zna kako se miluje. Dolfi je čovjek koji zna što je respekt.

MORGENSTERN Aha, tako se dakle zove, Dolfi — kao Adolf. Kao Dollfus.

ANGELA On je sasvim bezazlen.

MORGENSTERN... bio je. Ali više nije. Nitko nije. Nova vlada poštarima obećava punu potentnost. Danas zvone uvijek dva put. Kad sutra dođe, što je sigurno, reci mu da sam u Buenos Airesu.

ANGELA Nije li to malo predaleko?

MORGENSTERN Predaleko odakle? Reci mu da sam na putu zbog kvazireligijskih poslova, zbog istraživanja veze između svinjskih rebarca i Mojsijeve zapovijedi. Vratio bih se, recimo, u veljači. Ako bi postao previše prisan, nazvao te recimo muci–maci ili maci–muci — ispusti grleni krik. Konačno, ti si čista. Kosu sveži u punđu. Jesi čista?

ANGELA Ah, Alfons, pa znaš da sam čista kao mladi snijeg.

MORGENSTERN Valjda me ne misliš napustiti, ha? Samo zato jer sam obrezan, i to ne jako, više informativno? To nije moja krivnja. Imao sam tri godine. Nitko me nije pitao. I većina Arapa je obrezana.

Znaš li što je učinila gospođa Schwarzkopf? Pedeset godina je bila oženjena s gospodinom Schwartzkopfom. I sad ga je denuncirala. Da ju je četrdeset i devet godina sramotio, izvrtao ju na leđa i vikao, Mathilde, Mathilde, ti arijska mrcino.

Zvoni. On se brzo vraća natrag u ormar.

MORGENSTERN Nemoj da te moram zvati svojom gospođom Schwartzkopf!

On je nestao. Ona otvara vrata stana. To je njezin brat, dr. Fritz Heidecker, sa vrlo dugačkom bradom i polivinilskom vrećicom.

ANGELA Oh, Fritz!

Ona zarije glavu u njegovu bradu i plače. On joj bradom briše suze.

FRITZ prigušeno Gdje je tvoj mahniti suprug?

Angela pokaže na ormar. Fritz s Angelom odlazi na proscenij, daleko od ormara.

FRITZ šaptom Sve prepusti meni. On pati od dobro poznatog sindroma hebrejske paranoje. Nacisti se nisu vratili, još nisu. Sada je najvažnije — to je u neku ruku siguran lijek — ne poricati njegove luđačke fantazije, već ih poticati. Zove Alfons!

Tišina.

FRITZ prilazi ormaru Alfons, tu je tvoj šurjak Fritz.

MORGENSTERN u ormaru To svatko može reći.

FRITZ Ma izađi, sad ne treba gubiti ni trena.

Tišina, Fritz krikne. Vrata ormara otvaraju se, Morgenstern proviruje iz ormara.

MORGENSTERN Što se zbiva?

FRITZ grli ga i ljubi O jadni moj! Pa događa se opet isto! Pogrom, pogrom 1994. godine! Ali gdje ima dobre volje, tamo se, manje ili više, pronađe i izlaz.

MORGENSTERN izlazi iz ormara Heidecker, što ćeš ti ovdje?

FRITZ Angela me nazvala.

MORGENSTERN A tko ti je rekao da ga nazoveš? Ja njega nikad nisam podnosio. On mene nikad nije podnosio. Incestuozni šuft! A zar te nije dirao već sa dvije godine? Radi li za naciste? Pušeš li s njime u isti rog, jeste li pod istim pokrivačem? Fritzu Ti si s njom pod istom dekom. To je anti–alfonska zavjera. No lijepo. Ja vučem porijeklo od duge loze mučenika. Djevica Orleanska moja je daljnja rođakinja. Moja štedna knjižica nalazi se drugoj ladici lijevo, skrivena ispod fotografije na kojoj sam ja u dobi od dvanaest godina, s medvjedićem. Uzmi, što me briga! Ukoliko Fritz poželi ustrijeliti me, začepi uši vatom.

ANGELA Fritz je došao pomoći.

MORGENSTERN To govore svi. Je li kastracija pomoć? Je li giljotina pomoć? Hajde, daj da i to obavimo. Dobiješ 300 schillinga za svakog mrtvaca od iste vjere. Štooo, ti nemaš čak ni povez za oči? Onda dobro, ja ću ih zatvoriti. Sada molim. On moli Brojim do tri. Zatvara oči; herojski Jedan — dva — tri — četiri — pet —

Fritz krikne.

MORGENSTERN otvara oči Što je to sad opet?

FRITZ Idem vidjeti. A ti za to vrijeme sjedni i opusti se. Loše je, ali ipak nije tako loše kao što misliš.

Fritz odlazi do ulaznih vratiju, izlazi, krikne tako da čovjeka prožme jeza i brzo se vrati.

FRITZ Upravo su uhapsili mladog Perlmuttera iz trećeg kata i dva puta ga odalamili — jedan put po glavi, a drugi put — otuda krik — po cjevanici.

MORGENSTERN A tko je mladi Perlmutter?

FRITZ Stari Perlmutter vodi bordel na Währinger Gürtlu. Mladi Perlmutter nije s time iz vjerskih razloga htio imati nikakve veze. Alfons, ako ne vjeruješ meni, svom jedinom šurjaku, kome ćeš onda vjerovati?

MORGENSTERN Nikome.

FRITZ Ja znam cijeniti tvoje nepovjerenje. Ni sâm sebi ne bih vjerovao, ali... znaš li što se dogodilo sa gospođom Grünspan?

MORGENSTERN Oni su je bacili niz stepenice; zašto?

FRITZ S tim se nisu zadovoljili. Vukli su je uz i niz Elfenbeingasse, sve dok s posljednim dahom nije kriknula: Ma čekajte samo dok Beckenbauer čuje za ovo, svinje jedne. Svi ostali već su prevezeni do Zapadnog kolodvora. Prvi transport već putuje u pravcu jugoistoka, prema Poljskoj. Otići će oni po još. Trenutno su na trećem katu i kasape starog Perlmuttera.

MORGENSTERN Idem ja natrag u ormar.

FRITZ zaustavi ga Tvoja naivnost je, kako da kažem, jednostavno smiješna. Zar ti vjeruješ da je ovo 1938? Naučili su oni svoju lekciju. Banut će ovamo — dvojica njih, ako ne i više, i najprije će pogledati u ormar. Pa nisu oni idioti, shvaćaš. Što se ormara tiče, tu su pravi majstori. A sad dobro slušaj. Dolje je moj veterinarski automobil. Ti ćeš sa mnom u kliniku. Nitko se neće usuditi ni pitati za tebe. Ja sam poznat po kršćanskoj klijenteli. Evo, odjeni ovo i neupadljivo me slijedi. Iz polivinilske vrećice vadi kostim bernardinca.

MORGENSTERN Ti me hoćeš pretvoriti u psa?

FRITZ Oni vole pse.

Zvoni. Morgenstern brzo odjene kostim bernardinca i sjedne, glumi bernardinca; Angela na uporan zvuk zvonca prilazi vratima i otvara ih. Ulazi gospodin Putz, ljubazni kućepazitelj.

GOSPODIN PUTZ Nerado smetam, gospođo Moregnstern, ali moram vas obavijestiti da će vodoinstalater Gradskog vodovoda doći između 11,30 i 11,54 da vidi što nije u redu sa vašom limarijom i očistiti cijevi. Ah, bok, bok, svako dobro, dr. Heidecker, pa kako smo? Zamijeti bernardinca i ispusti dubok, grleni krik.

ANGELA On je sasvim bezazlen, gospodine Putz.

GOSPODIN PUTZ To je i Kleopatra rekla kada se zmija približavala njezinim sisama. Ne smijete držati nikakve životinje, niti kućne, niti one drugih vrsta, osobito ako nemate blagoslov crkve.

FRITZ On je samo u posjeti, gospodine Putz. Smjesta ćemo mi otići.

GOSPODIN PUTZ No da, a grize li?

ANGELA O njegovim zubima ne vrijedi ni govoriti.

FRITZ Zove se Dodo.

GOSPODIN PUTZ To je onda nešto drugo. Gladi Morgensterna Dobro paso, dobro paso.

Moregsntern reži.

ANGELA To bi trebalo značiti ’kako ste danas, gospodine Putz’.

GOSPODIN PUTZ Jednom sam i ja imao psa. Patuljastog špicla. Zvao se Valentin. I nije bio nimalo špiclast. Čitavo popodne sjedio bi na prozoru i uživao u pogledu. Sve dok, jednoga dana... u suzama neki čovjek, velik, koščati stranac nije prošao sa jazavčarem. Valentin je uzdahnuo, skočio kroz prozor i slomio vrat. Gladi Morgensterna. Pazi da te ne privuku jazavčari.

Morgenstern reži.

GOSPODIN PUTZ Doviđenja, gospođo Morgenstern. Doviđenja, dr. Heidecker. Doviđenja, Dodo.

Gospodin Putz odlazi, Morgenstern ustaje, skida pseću glavu.

MORGENSTERN Ovo je ponižavajuće.

ANGELA Dodo...

MORGENSTERN Pa dobro, kakvo je to ime? Jesam li ja pas kojega ljudi drže u krilu? Niste li za jednog bernardinca mogli pronaći nešto primjerenije? Lugano? Wattenwyl? Founde?

FRITZ Alfons, meni je pun nos tog tvojeg izvrdavanja. Nemoj mi govoriti kako da te zovem ili ću te zvati Finkelstein. Kojeg psa je briga kakvo ime nosi. Moja susjeda, gospođa Didl, naziva svoja dva kanarinca »Schopenhauer–dvojčeki«. Ja sam ovdje i riskiram svoj život. Angela riskira svoj život. Mogli smo otići na rock– koncert Skinny Heada, ali ne, mi smo tu, puni optimizma i dobre volje, riskiramo svoj život zbog jednog bijednog Židova, a ti tu nešto izigravaš zbog nekakvog ’Dodo’. Ili ćeš učiniti što ti kažem, ili ću otvoriti vrata i pozvati oberšturmfirera Bruntza. A sad natakni glavu i slijedi me na sve četiri.

Morgenstern oklijeva.

ANGELA I ne reži, milo. Jednostavno duboko diši kroz njušku. Ako slučajno sretneš kakvog esesovca, isplati jezik. Reci vau–vau.

MORGENSTERN Vau–vau.

Morgenstern stavlja pseću glavu.

ANGELA Samo hrabro. Dodo.

MORGENSTERN Hoću li te opet vidjeti?

ANGELA Kad god poželiš.

MORGENSTERN Ostat ćeš mi vjerna?

ANGELA U sve vijeke vjekova, amen.

MORGENSTERN Kad Dolfi, poštar, pozvoni, reci da nisi tu.

ANGELA Hoću, obećajem.

On je zagrli.

MORGENSTERN Lijepo je bilo prošlog tjedna, u petak.

ANGELA Što je bilo prošlog tjedna u petak?

MORGENSTERN Pa kako možeš zaboraviti?

ANGELA Nije bio petak, već utorak, i bilo je pred dva tjedna i padala je kiša.

MORGENSTERN A ja ližem tvoje lijevo uho svojim zahvalnim jezikom.

ANGELA Ovo je desno uho.

MORGENSTERN Vau–vau, moja najdraža.

ANGELA Vau–vau i tebi.

FRITZ A sad idemo, molim.

MORGENSTERN Ah, da, gazda.

Morgenstern se spusti na sve četiri, slijedi Fritza i oni izlaze iz stana. Angela s olakšanjem odahne. Zvoni. Ona otvara. Ulazi dimnjačar.

DIMNJAČAR Mogu očistiti Vaš dimnjak?

ANGELA Oh, molim.

Polagano se razodijevaju.

III. U klinici doktora Heideckera

Dnevna soba s namještajem koji je prekriven cicanim platnom. Jedan polarni medvjed sjedi na tabureu, čita Spiegel. U pozadini, igrajući poker, sjedi stari par gorila. Jedan mladi gorila oprezno se odostraga približava polarnom medvjedu. U drugome kutu jedan homoseksualni slon vrti guzicom. Mladi gorila najednom odostraga zaskoči polarnog medvjeda i uz tiho stenjanje vrti guzovima. Polarni medvjed savršeno mirno pročita članak do kraja, a zatim strese leđima tako da mladi gorila odleti kroz sobu.

POLARNI MEDVJED Ma odjebi!

Mladi gorila završio je u krilu svoje majke i sad dreči krikom koji para srce.

MAMA GORILA polarnom medvjedu Pripazi što govoriš, ti vrećo sala.

TATA GORILA Ako si nedavno i postao udovac, to ne znači da se ne možeš mirne duše prisjetiti vremena svojih mladenačkih ludosti.

POLARNI MEDVJED hladno Du ju toking tu mi?

MAMA GORILA Da, mi govorimo tebi.

POLARNI MEDVJED Pojasnite svom sluzavom brabonjku da rasno miješanje nije samo odvratna navada, već da bečka moralna policija strašno strašno nerado gleda na to. Prošloga tjedna jedan je tip klempavih ušiju, nema veze kako se zove, opomenut zbog toga što je uznemiravao jednog guštera skitnicu, radi se o američkoj vrsti iguana. Slon prestane vrtiti guzicom Osim toga, čitam najnovije izborne rezultate i nimalo nisam raspoložen da me se prekida pubertetskim pokušajima zbližavanja.

SLON opet vrti Tko pobjeđuje?

POLARNI MEDVJED Dosada svi. U Innsbrucku je oluja izborne kutije bacila u Inn. Tri dobrovoljca pokušavaju ih izvaditi.

SLON Je li to dobro za slonove?

Mladi gorila odostraga se prikrao slonu i najednom ga zaskočio. Slon, koji još uvijek vrti stražnjicom, strese gorilu sa sebe. Mladi gorila sa srcedrapajućom drekom pobjegne u krilo svog oca.

SLON Ne sad, junior.

U tom trenutku ulazi tigar. Oko glave mu je zavezan rupčić.

TIGAR polarnom medvjedu Ma zamisli što se dogodilo. Odem ja u kantinu po milkšejk od kokosa, a gospođa Lipschitz mi dâ kokosov orah. Moji će me zubi na kraju još i ubiti. Mladome gorili koji mu se prikrada Ti briši!

Dolazi dr. Heidecker u bijeloj kuti.

DR. HEIDECKER Halo, halo, slatkići moji. Mladom gorili Da se nisi usudio! Opet zaneseno i ushićeno On je tu, Alfons Morgenstern, duhovno potpuno smeten. Čvrsto vjeruje kako su se nacisti opet razularili i misli da su mu za petama. Igrat ćemo s njim jednu terapeutsku igru, bit će štosno za krepat. Najprije ćete vi povjerovati u sve njegove lude fantazije i biti prosemitski raspoloženi koliko god je to moguće. Zatim, kad ja dam signal, slušajte Puše u pištaljaku napravite suprotno. Dajte mu batina. Lijep pogrom. Ispsujte ga. Vrijeđajte mu majku.

TIGAR Doktore, žao mi je, ja bih rado, ali ne mogu se igrati nikakvih terapeutskih igara, strašno me boli zub.

DR. HEIDECKER Eh, za to je on kriv!

TIGAR Eh, onda ću ga lijepo proždrijeti!

Digne se na stražnje noge i ispusti strašan urlik.

DR. HEIDECKER Tako je već bolje. Budite antisemitski raspoloženi koliko god je moguće. Nek to smeće dobije svoje! Neka mu se krv u srcu zgruša! Jasno? A zatim idemo svi u kantinu slaviti pobjedu rasizma. Oprez, evo ga.

Tišina. Morgenstern dolazi u svom psećem kostimu. Na Heideckerov znak svi pjevaju ’He’s a jolly good felow’.

MORGENSTERN skida obrazinu Oh, mnogo hvala. Ja zapravo i nisam nekakav jolly good felow, ali vaša dobrodošlica mi godi.

MAMA GORILA Sjednite i raskomotite se, dragi Morgenblau.

SLON Morgenstern, mother.

MAMA GORILA I opustite se. Vi ste sad kod pravih prijatelja.

SLON Tu ste vi sigurni k’o ženski uložak. Mi Vas štitimo. Znamo kakve ste vi muke prošli. Mi svi smo bili šikanirani od tih smeđih koljača. Moj rođak Bernie... Guši ga sentiment

MORGENSTERN Što je bilo s Vašim rođakom Bernijem?

SLON bori se sa suzama Kidnapirao ga je cirkus Knapp. Silili su ga na svakojake ponižavajuće trikove — stajati na glavi... namigivati djeci k’o tutlek... plesati twist i druge glupe plesove... On je odbijao. Strpali su ga u uzak, smrdljivi kavez. Psovali su ga... Jumbo! Udarali po leđima. Slomio se, otkačio. Ispušta gromoglasne zvukove Zazivao je svoju majku Berthu. A zatim se objesio uz pomoć jedne djelotvorne rabinske kletve.

MORGENSTERN Koje?

Slon improvizira nešto na hebrejskom.

SLON On je bio Židov sa stričeve strane.

TIGAR Alfons, jesu li vas mučili?

MORGENSTERN Još ne.

TIGAR Oni će vas baciti u podrum. A tamo — krvi posvuda. Okovat će vas za zid. Smiješit će se. Hej, Alfie, reći će, bi li htio malo kokosovog mlijeka? Bezubo Vi naprosto žeđate za malo kokosovog mlijeka. Zatvarate oči. Oni vam otvaraju usta. Ali umjesto kokosovog mlijeka... Jezovito krikne.

MORGENSTERN Ja ne volim kokosovo mlijeko.

MLADI GORILA milo Jesu li vas ikada seksualno napastovali?

MORGENSTERN Svjesno ne znam.

MLADI GORILA Morate se skinuti. Prislonit će vas uz mokar zid. Vi se cerekate. Oni vas prisiljavaju pjevati Koračnicu Horsta Wessela...

Heidecker zazviždi. Svi se približavaju Morgensternu i pjevaju Koračnicu Horsta Wessela. Morgenstern ih prekida ljubaznom gestom.

MORGENSTERN mladom gorili Mladiću moj, ja shvaćam da me vi podsjećate na seksualne — ne volim taj izraz — prakse koje bi se mogle vršiti na meni, ali pjesma, koju ste upravo pjevali, ah, ta pjesma je zastarjela. Nju je u lošim starim vremenika napisao jedan makro i već je pred kraj rata izašla iz mode. Predlažem da pokušate s modernijom pjesmicom, ha, recimo sa... otpjeva nekoliko taktova La Traviate.

TATA GORILA zloćudno Ne ispravljaj ga, Mandelbaum.

MORGENSTERN Ja se zovem Morgenstern.

MAMA GORILA A gdje si ukrao to prezime, Morgenrot?

MORGENSTERN Milostiva gospođo, s njim sam se rodio. Iako je moj prapradjed, imenom Joseph, Grbavi, nakon Francuske revolucije, kada su oslobođena geta, platio dvadeset talira za prezime Morgensterna, ali samo zato jer se prezime Roseduft više nije moglo kupiti. Jesi kupio Rosenduft, pitala ga je njegova žena s pomalo prijetećim prizvukom u glasu. Rasprodan, odvratio je on.

POLARNI MEDVJED No lijepo, Rosenduft, koliko si nespremnih djevica obeščastio?

MORGENSTERN Pa ja ni ne znam kako se nekog obeščašćuje. Heideckeru Zašto su odjednom tako neljubazni?

DR. HEIDECKER Vjerojatno si ih povrijedio svojom izigravanom nedužnošću.

POLARNI MEDVJED Prošlo je vrijeme kad smo mogli izigravati nevinašce, stari moj! Jesi li oženjen?

MORGENSTERN Da, sretno.

POLARNI MEDVJED Je li tvoja Sarah malena, debela, musava?

MORGENSTERN Ona je lijepa, vitka, prilično visoka i podatna poput broda. I ne zove se Sarah, već Angela.

TIGAR Angela? Je li anglikanka?

MORGENSTERN Nije, ona je porijeklom iz jedne stare, časne katoličke obitelji.

TIGAR A kako si je zaveo?

MORGENSTERN Pa nisam je trebao zavoditi.

SLON Dakle, bila je kurva.

MORGENSTERN negodujući Kako se usuđujete!

Povuče slona za surlu. Neodlučna borba. Polarni medvjed pokušava ščepati Morgensterna, ali ga ovaj udari u trbuh i slon padne na pod. Tigar se podigne na stražnje noge i strahovito rikne, Morgenstern mu iz gubice izvuče jezik i dva puta ga udari. Obitelj gorila skoči mu na leđa, on ih strese sa sebe. Oni padnu na tlo poput zrelih kokosovih oraha i pri tom sruše Heideckera. Morgenstern je van sebe.

MORGENSTERN Na tlo, vi zvijeri. Duboko sam razočaran. Došao sam u opasnom vremenu. Ološ luduje Bečom, žene leže na leđima stenjući od antisemitiske strasti. Smatrao sam vas prijateljima, žrtvama poput mene u hladnom svijetu, zatvorenim, oskrnavljenim, izloženim pogledima posjetitelja koji bulje i podsmjehuju vam se, koji primjerice kraljevskoga tigra nazivaju mica– macom, smatrao sam vas saveznicima, suborcima, istomišljenicima tijelima koja griju, koja stoički podnose neprijateljstvo i mržnju nemilosrdnog svijeta, ali ne! vi razotkrivate podlost koja je jednaka svijetu ljudî i puni ste stoljetnih predrasuda i netrpeljivi spram naoko drugačijih. Skida svoj kostim Zar nemate očiju? Nemam li ruke, osjetila, osjećaje, strasti — sad citiram besmrtnoga barda — nisam li hranjen istim jelom, ranjavan istim oružjem, podložan istim bolestima, ne smrzavam se i ne griju li me upravo iste i tako dalje, i tako dalje? Dakle, reći ću vam: moja Angela je čista poput prvog snijega, rastapa se samo dva puta u mjesecu, prije svega u noćima nakon petka, kada me obujmi nakon miomirisnog tuširanja, šapćući mi slatke bezvezarije, Alfons, Morgenstern, jutarnja zvijezdo moja, dođi poput kometa i poprskaj me sa svojim nebeskim tušem, i tako dalje. Upoznao sam je prije nekoliko sretnih godina u jednoj telefonskoj govornici, gdje je, netom pristigla iz samostana, s nedužnim smiješkom rekla, dobro, čovječe, moji nokti su se slomili tijekom mnogih krotkih molitava. Biste li mi mogli okrenuti broj? Mogu pokušati, rekao sam, i proveo prijepodne birajući sad ovaj, sad onaj broj. Ja ću joj se vratiti, bez obzira na sve opsanosti. Odjenut ću austrijsku narodnu nošnju i polagano ići Ringom, a kad susretnem onaj utovljeniji ološ, doviknut ću mu: Evo me, tu sam, Alfons Morgenstern, dođite i uhvatite me. Ja mogu brže trčati.

Izlazi.

POLARNI MEDVJED Može li?

DR. HEIDECKER Ne može.

IV. Đavolova brijačnica

Crvena prostorija. U sredini frizerska stolica pred zrcalom. Stolci za mušterije u pozadini. Đavo stoji — sa dva svoja pomoćnika — oni uistinu izgledaju kao vragovi — pred zrcalom i pjevuši neku himnu i pomoću škara oštri svoje kandže. Unutra iznenada upada Morgenstern i stane kao ukopan.

ĐAVO Lijepo dobro jutro želim gospodinu.

MORGENSTERN Gdje je Traugott?

ĐAVO Eksplodirao je nakon jednog infarkta. Ja sam novi vlasnik.

MORGENSTERN Sve se mijenja.

ĐAVO No da, to je u prirodi stvari.

MORGENSTERN Ja sam jedna od starih mušterija. Već 15, 20 godina dolazim Traugottu na šišanje, pokatkad i na brijanje i, svakako, na čašicu razgovora.

ĐAVO Čime vam mogu biti na usluzi?

MORGENSTERN Možete li me preobraziti?

ĐAVO To mi je specijalnost. Sjednite, gospodine moj.

MORGENSTERN Dajte da vam objasnim. Čitavo prijepodne lutao sam Ringom, od rijeke ovamo i opet natrag do rijeke, gledao i tražio naciste, očekivao da će me zgrabiti, zlostavljati i još gore od toga, prikačiti me na banderu od svjetiljke kod Opere, a gomila će me za to vrijeme obasuti psovkama, smijati mi se, prezrivo frktati i pljuvati od bijesa, pokazivati na mene dok me konačno ne bi objesili, pregazili, raščetvorili i izrezali srce. Ali nije bilo nikoga. Ulice su bile prazne. Samo jedan mali Pakistanac koji je prodavao novine i koji je, vidjevši me, zaviknuo ’Oh, Bože!’ i zatim pobjegao. Tada sam se, potpuno iscrpljen — nikada u svom životu nisam toliko pješačio — zaustavio u kavani Schwarzenberg — bila je potpuno prazna — i htio odmoriti svoje umorne kosti, ali odjednom sam, poput bljeska spoznaje, shvatio da nisam stvoren za mučeništvo, da sam zapravo preveliki realist da bih kao takav bio obješen, ismijavan, rezan na komade, i tako dalje, i da sam ja jednostavno previše obilježen jutarnjom zvijezdom, zvijezdom Danicom. Odlučio sam živjeti, ne mislim na ono »onda oni žive još i danas«, ne toliko dugo, već u Beču, koji mi je vrlo drag. Zato sam ovdje i tražim profesionalnu pomoć.

Đavo ga posjedne u frizerski stolac i umota u bijeli pokrivač.

ĐAVO Stojim na usluzi.

MORGENSTERN Transformirajte me. Preobrazite me u građanina. U onakvog kakvi su svi. Učinite me neupadljivim. Točnije rečeno: izravnajte mi kovrčavu kosu tako da ne strši iznad nepravednosti svijeta. I moj nos u obliku banane, napravite ga kratkim i tupastim, dajte mu aerodinemični oblik. Oh, i moje ušne resice, koje mi se klate oko lica, reducirajte ih na, recimo, protestantsku kratkoću. I izravnajte grbava leđa, da ne skakućem poput Quasimoda, čudovišta iz crkve Notre Dame, i pretvorite moja ravna stopala u čvrst, gibak alat da mogu ići uspravno, prsa van, trbuh unutra, i budem pravi, pristali, neodoljivi kršćanski kavalir, koji žviždučući ’Beč, Beč, grade jedini’ šeće duž bedema koji će postati moj grob.

ĐAVO Kako god želite.

Đavo nagne i spusti frizersku stolicu, Morgenstern legne na leđa kao da je na operacijskom stolu.

MORGENSTERN uspravi se Oh, još smo ovo, učinite nešto s mojim razrokim očima da mogu izravno i nepokolepljivo gledati u Božji dušmanski svijet.

ĐAVO Bit će kako želite.

Đavo polegne Morgensterna i započne ga preobražavati: pokriva njegovu glavu dugom, sjedobijelom kosom, na lice mu stavlja bujnu bradu, produžuje mu nos i od Morgensterna pravi Židova koji kao da je iskočio direktno iz Stetla. Zatim uspravlja stolac. Morgenstern ustaje i pogleda se u zrcalo. Dugačka tišina.

MORGENSTERN zrcalu, pokloni se:

Zdravo, bok.

Lijepo pada snijeg. — Uobičajeno za ovo doba godine. — Neće dugo.

Kako molim?

Malo glasnije.

Gdje ste?

A tako.

Izgubili ste se?

U 18. okrugu.

Glasnije: U 18. okrugu.

Währinger Gürtel i tako dalje.

Da.

U Beču.

Glasnije: Beč. Vienna.

Hvala lijepa.

Niste odavde?

No da.

A odakle dolazite?

Odakle?

Iz Svete Zemlje?

Dobrodošli.

A koliko je sveta?

Oprostite.

Dakle.

Sve najbolje.

Kako molim?

Da, hladno je.

Nije neubičajeno za ovo doba godine.

Bit će još hladnije.

Gdje stanujete?

Gdje?

Pokušajte u Josefstadtu.

Tamo ima sva sila hotela.

Hotel Occident na primjer.

Vratar se zove Ramaseder, ali on je Grk.

Mnogo sreće. Sad moram ići.

Okrene se, hoće otići, ostane stajati:

Kako molim?

Pojma nemam.

Gdje?

Kod mene?

Smije se: Vrlo ljubazno, ali ne ide.

Jedva dovoljno velik za moju ženu i za mene.

Ne, ma stvarno ne ide.

Iritirano: No slušajte vi —

Pa što vam pada na pamet?

Mislim, pa ja vas uopće ne poznajem.

Nikad vas još nisam vidio.

Žao mi je.

Ne ide. Ne dolazi u pitanje.

Ma pustite me. Jeste li poludjeli?

Bori se protiv zrcala:

Ma ’ajde, dajte, pustite me.

Ili zovem policiju!

Upomoć!

Ma bježi, smrdljivi Židove!

ĐAVO Morgensternu Jesi li to ti, čije je najveće bogatstvo nekada bilo ugled? Jesi li ti to, koji si nekoć bio jednak sunčevoj svjetlosti u podne? Jesi li ti taj koji je imao prijestolje od dragog kamenja. A sad sjediš u prašini.

2. ĐAVO Jesi li ti bio taj koji je sedamdeset stolova prostro za siromašne?

3. ĐAVO Je li tvoja kuća bila puna kadionica s tamjanom? A sad živiš u smradu.

ĐAVO Nekoć si imao zlatne svjetiljke na srebrnim svijećnjacima, a sad čekaš da mjesec obasja tvoju noć.

2. ĐAVO Nekoć ti timijanovo stablo davaše mirisave pomasti, a danas sjediš sred truleži.

3. ĐAVO Ismijao si nepravedne, a sada si ruglo svima.

2. ĐAVO Jesi li ti taj koji je nekoć sedamstotina ovaca odvojio za strižu, siromasima za odjeću? Koji je odredio tri stotine deva da se dopremi pomoć siromašnima? Koji je odbrojio tisuću goveda i naredio neka oru za siromašne?

ĐAVO Gdje je sada raskoš tog prijestolja?

MORGENSTERN Na drugome svijetu, jer će ovaj svijet iščeznuti, a s njime i sva njegova dobrota, kao što će propasti i oni koji su mu privrženi. Rijeke presušuju i preobilje njihovih valova stropoštava se u bezdan. No u zemlji gdje stoji moje prijetiolje rijeke vječno teku i ne presušuju. Kraljeve odnosi smrt i kneževi nestaju, njihova slava nalik je slici u zrcalu. Ali moje carstvo i njegova raskoš i slava počiva na Očevim kolima.

ĐAVO bijesno Kakva korist od toga što mi tu prodajemo zjake ne bi li utješili onoga koji nas ovako blati? Evo ga gdje sjedi i crvi ga glođu i smrad ga okružuje, a ipak se diže i hoće nas nadmašiti. Hajdemo mi kući, ovaj mi je nepodnošljiv.

Vragovi pretuku Morgensterna i odlaze. Morgenstern skida bradu, nos i kosu. Jedan mali čovjek Bildad, izroni iz tame.

MORGENSTERN Slomili su mi nos. Pa što? Jedan nos više ili manje, nema tu nikakve razlike.

BILDAD Može biti da si skrenuo u ludilo prisjećajući se svoje ranije sreće? Je li duh u tebi prisutan?

MORGENSTERN Da, prisutan je, ali više se ne drži onog zemaljskog, jer nestalna je zemlja kao i oni koji na njoj stanjuju.

BILDAD Zemlja se tijekom vremena mijenja. Malo vlada rat, malo mir, neki budu nagrađeni, naki kažnjeni. Postavit ću ti pitanje, a dadneš li na nj osobit odgovor, znat ćemo: tvoj duh je s tobom. Čemu se nadaš?

MORGENSTERN Bogu.

BILDAD Tko ti je poslao ove boli što te muče?

MORGENSTERN Bog je bio taj.

BILDAD Uzdaš se u Boga? A otkud ti onda smjelost okriviti ga da ti je nepravedno nanio patnje? Jer ako je on bio taj koji je dao, pa opet uzeo, bolje da ništa nije ni dao. I još ti jedno velim: ako je duh pri tebi, otkrij mi zašto se sunce diže na istoku, a zalazi na zapadu, i zar ćemo ga i onoga jutra, kada uskrsnemo, opet vidjeti kako se diže na istoku?

MORGENSTERN A tko smo mi da bi nam bilo dopušteno baviti se nebeskim stvarima? Tako da znaš da je moj duh još uvijek uza me, sada ću ja tebi postaviti pitanje. Hrana ulazi kroz usta u tijelo i s istim se ustima pije voda i oboje prolazi kroz ždrijelo. Ali pri izlučivanju jedno se razdvajaju od drugoga. Kaži, tko ih to razdvaja jedno od drugoga?

BILDAD Nema odgovora na tvoje pitanje.

MORGENSTERN Budući da ne shvaćaš ni tjelesno izlučivanje, što te uopće potaknulo da se latiš razumijevanja onog nebeskog?

BILDAD Samo sam htio doznati je li tvoj duh pri tebi.

MORGENSTERN njegov duh više nije kod njega Gledaj, gledaj — zaludu je nadu u njega gojiti. Na pogled njegov čovjek već pogiba. Ako ga probudiš, pobjesni. Junaka nema tko će mu se suprotstavit. Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema. Zar mu nozdrve trskom probost možeš ili mu kukom probiti vilicu? Hoće li s tobom blago govoriti? Možeš li se s njim igrati kao sa ptičicom? Možeš li kopljem njemu kožu izbost? Za boj se spremi. Bit će ti posljednji. Tko mu smije razodjenut odjeću? Tko li kroz dvostruk pridrijeti mu oklop? Tko će mu ralje rastvorit dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih? Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu. Kad se ispravi, zastrepe valovi, pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni. Poput pečine srce mu je tvrdo. Zgodi li ga mač, od njeg se odbije. Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore ko drljačom. Pod njim vrtlog sav ko lonac uskipi, uspjeni more ko pomast u kotlu. Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, misliš, bijelo runo bezdan pokriva. Ništa slično na zemlji ne postoji. Stanka. Ja sam bio taj koji je riječima bezumnim zamračio Tvoju promisao. O poslušaj me, pusti me da zborim: ja ću te pitat, a ti me pouči. Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te moje oči vidješe. Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu.

BILDAD Jesi li ti Job?

MORGENSTERN A tko nije?

V. Nekakvo groblje

Mrak. Mjesec se sakrio. Ovo više nije san. Morgenstern se približava klupi, polagano, sa štapom i oslanjajući se o Angelinu ruku. Nosi tamne naočale. Kosa mu je posijedila. Najprije ne primjećuju opustošene grobove.

MORGENSTERN Lijepo od tebe što si me dopratila, Angela. Evo, na ovom groblju leži moja obitelj. Posjećujem je prvi put. Ja sam loš sin, bratić, stric i tako dalje.

Nije me bilo kad su umrli. Bio sam, recimo to tako, u relativnoj sigurnosti. Kod gospođice Ellie Schornstein, u blzini St. Polena. Iako skriven, proveo sam s gospođicom Schornstein stanovito vrijeme koje bih mogao nazvati prilično simpatičnim vremenom. Dakle, nisam bio na pokopu. Pokopu? Ma na kakvom pokopu?!

Neki od njih završili su ovdje, to znam. Drugi, poput tetke Lucille, raspršili su se u dimu. Sve ove godine izbjegavao sam posjetiti ih. Posjetiti ovo mjesto. Budući da su već umrli, ne, budući su bili poklani, za mene su prestali postojati. Mislim, pokušao sam ne misliti na njih. Zaboravio sam ih, prisjetio bih se pokatkada njihovih glasova, njihovog dragog osmijeha. No da, nisam ih uistinu zaboravio, hoću reći: nisam tugovao. Moje suzne žlijezde bile su suhe. Svih tih godina bio sam jedini Morgenstern, kao da sam se rodio pod ružinim grmom. Oprosti mi za moje poetske fraze. Ja sebi ne mogu oprostiti. Isuse, kako se to već kaže, što bih dao za jednu pravu suzu! Da se radi o tebi, ti bi dolazila ovamo jednom na tjedan, sa cvijetom, i stajala s vlažnim očima i mislila na njih i tako ih, na jedan način, učinila živima.

Ja ne.

Kao da sam htio reći, takav je život. Završava. U tome ima pravednosti. Svatko umire, a mrtvima je svejedno jesu li bili ustrijeljeni kao psi ili spaljeni poput starih novina. Bio sam loš sin, i tako dalje, i tako dalje, to sad znam. Imao sam nekoliko mora u posljednje vrijeme, ne mogu ih se sjetiti. Samo nejasno. To je normalno, zar ne?

Jurio sam kroz grad — i Stanka Ma stvarno su te more smiješne, bile su taklo strašne, a čovjek se nakon njih osjeća bolje.

ANGELA Da.

MORGENSTERN Bolje od čega? To je kao da ti sebi sudiš i proglasiš se krivom i onda te objese, muče i...

Prekine. Mjesec je izašao iza oblaka. Obasjava svjetlošću.

ANGELA Grobovi su otvoreni.

MORGENSTERN Što kažeš?

ANGELA Mrtvi se dižu. Idemo, molim te, idemo odavde.

MORGENSTERN skida svoje tamne naočale Pa sad ne mogu. To je moja obitelj. Obilazi i ostaje stajati kod pojedinih grobova Gledaj, moja sestrična Clarissa, a tu, njezina kći, zaboravio sam joj ime. Clarissa je bila prilično debela, mislim punija, ali imala je smiješak koji je osvajao. Kada su 1941. godine pokušale prijeći granicu, prebili su ih do smrti smrt. Usklikne Judith! Da, tako se zvala djevojčica. A tu — Kod nekog drugog groba Tko bi mogao biti taj sitni kostur? Aha, da, teta Gisela. Njezinu su glavu raskolili na dvoje. Prisilili su ih da idu, mislim, prema Terezinu, ali ona je sjela i rekla, glava joj je zjapila, je ne idem, i snijeg ju je pokrio. Često se smijala. Kod nekog drugog groba. A tu, ako se ne varam, tu leži stric Julius. Strašan dosadnjaković. Uvijek je bio prehlađen, njegov nos je curio i curio, dnevno bi potrošio četiri do pet maramica. Mršav čovjek, dozivajući svoju ženu s raširenim je rukama skočio sa šestog kata. Kod jednog drugog groba A tu — tko bi rekao — moj brat Emil. Proveo je u ludnici skoro čitav život, jednostavno je sjedio, utonuo u sebe i tu i tamo razgovarao s prorokom Ilijom. Došli su i zatukli ga. Zašto me tučete? pitao je. Kod dva iduća groba, kod klupe A tu — ah, da, nema više zlatne kose, ali ovo je ipak moja mama.

ANGELA Molim te, daj idemo.

MORGENSTERN I njezin muž, koji je slučajno bio moj otac. Bio je mnogo viši od nje. Sada su otprilike jednaki. Imao je vrlo markantan nos, kao Cezar, a sad nema nosa. Nosovi, vjerujem, nestanu prvi.

Zvao sam ga iz svog skrovišta kod gospođice Schornstein. Jesam, jesam, jesam. Iako je bilo opasno, i rekao mu neka dođe i sakrije se kod mene. Gospođa Schornstein ima veliki stan, no on je rekao: »Zašto bih se skrivao? Pa ništa loše nisam učinio.« I slučne gluposti. »Ja sam patriot«, rekao je, »borio sam se u prvome ratu. Odjenut ću svoje dobro crno odijelo, sa svim svojim odlikovanjima, pa kad dođu po mene stajat ću uspravno i držati tvoju majku za ruku i pljunuti im u lice.«

Jednom mi je spasio život, u Pörtschachu am See. Imao sam četiri ili pet godina. Presvlačili smo se u istoj kabini. Daske su popustile, našao sam se u vodi do ušiju i stajao potpuno mirno, on se okrenuo, dohvatio me, izvukao i rekao, Alfons, vrata su na drugoj strani.

Ispusti nekoliko suza.

ANGELA Jesi li gladan?

MORGENSTERN Tako, malo.

ANGELA posegne u svoj džep Evo, hladan šnicl na kruhu s putrom.

On uzme. Ona uzme drugi. Jedu.

ANGELA Dobro?

MORGENSTERN Ukusno.

Jedu.

MORGENSTERN Najbolji koji sam ikada jeo.

ANGELA Ne bismo li ih položili natrag u njihova počivališta?

MORGENSTERN Pusti ih neka uživaju u bečkom zraku.

ANGELA Mogu li oni to?

MORGENSTERN Oh, da, to oni mogu.

Ponudi svojoj majci komad šnicla.

MORGENSTERN Nije gladna.

ANGELA Hoće da najprije ti jedeš.

MORGENSTERN Hvala.

ANGELA Nema na čemu.

Jedu.

Završetak

S njemačkog jezika preveo Dubravko Torjanac