Svakodnevni život notara u jednoj kasnosrednjovjekovnoj dalmatinskoj komuni – primjer Zadra

Važnost notarijata kao izvora za povijest svakodnevice srednjovjekovnih dalmatinskih komuna već je odavno uočena u hrvatskoj historiografiji te je dala značajne doprinose. Nasuprot tome, sam privatni i društveni život notara ostao je gotovo nezapažen. Razlozi tome najvjerojatnije leže u činjenici da se podaci takve vrste rijeđe spominju u izvorima. Tko su ljudi koji su sastavljali dokumente u zadarskoj komuni, kako su bili prihvaćeni u novoj sredini, samo su jedna od pitanja na koje ovaj rad pokušava dati odgovor. Najviše podataka o svakodnevnom životu notara može se naći u samim knjigama imbrevijatura koje čuvaju podatke najrazličitijeg karaktera. Čitajući te knjige otvara se izvanredno živa slika poslovnog i društvenog života samih notara.

1. Gospodarsko djelovanje

a) kupci nekretnina

Kako pokazuju sačuvani dokumenti notari su kao pripadnici komunalne zajednice aktivno sudjelovali u životu zadarske komune. Poput ostalih stanovnika i građana živo su se uključivali u razne trgovačke i gospodarske djelatnosti. Godišnje su zarađivali pozamašne svote novaca koje su vrlo često investirali u kupnju raznih nekretnina (ponajviše zemljišta, kuća).1

Vrlo aktivan u gospodarskom životu zadarske komune bio je notar Artikucije iz Rivignana. Artikucije se kao notar u Zadru zadržao dugi niz godina pa stoga ni ne čudi što se za razliku od pojedinih notara, koji su službu u komuni vršili dvije do tri godine, vrlo često spominje u izvorima kao kupac raznih nekretnina. Svoju notarsku karijeru u Zadru Artikucije je počeo graditi 1384. godine, a ona je potrajala sve do prvog desetljeća 15. stoljeća. Izvori iz 1388. godine bilježe kako Artikucije kupuje od Vladislava pokojnog Tolše iz roda Lasničića, 20 gonjaja zemlje s dvorištem na kojem se nalazila kuća u kojoj je stanovao neki kmet sa svom obrađenom i neobrađenom zemljom, vinogradima, šumama, gajevima, dolinama, voćnjacima i drugim pripadnostima. Zemlja se nalazila u mjestu Ušćipak (Ustipach), a za nju Artikucije plaća Vladislavu 160 libara.2 Radi se o poprilično velikoj svoti što bi upućivalo na vrlo dobar materijalni status notara Artikucija. Godinu dana kasnije Artikucije kupuje od gospođe Mandice, udovice pokojnog mornara Luke Zlatovića iz Zadra i Krševana, vikara dominikanskog samostana sv. Platona, vinograd koji se nalazio u zadarskom distriktu u mjestu zvanom Groscouo Selce. Budući da se vinograd nalazio na zemlji koja je pripadala samostanu sv. Platona, Artikucije obećaje da će svake godine spomenutom samostanu davati jednu četvrtinu svih plodova sa spomenute zemlje.3 Također, 1401. godine Artikucije kupuje od Zanina pokojnog Mateja de Carbono 10 gonjaja zemlje s maslinama i ostalim stablima koja su se nalazila u zadarskom distriktu u mjestu zvanom Mala Draženica (Drasinagniça Parua).4 Poput Artikucija i notar Miha de Cigalis bio je aktivan u gospodarskom životu Zadra te 1329. izvori bilježe kako od Jurja, zvanog Hrvatin, sina pokojnog Vuka iz Nina, kupuje jedan gonjaj vinograda koji se nalazio u ninskom distriktu za koji plaća cijenu od 8 libara malih.5 Za razliku od Artikucija koji je bio notar stranac Miha je bio pripadnik zadarske plemićke obitelji koja se u izvorima spominje u 13. stoljeću. Poznato je kako je Miha bio u braku sa Slavom, kćerkom izvjesnog Vida koja je također kao i on bila gospodarski vrlo aktivna, što je vidljivo iz njezinog inventara sastavljenog 1346. Navedeni inventar pokazuje kako se Slava bavila prodajom vina i soli. I Mihine kćerke Lucija i Anastazija tijekom druge polovine 14. stoljeća bile su vrlo aktivne u gospodarskom životu zadarske komune.

Osim kao kupci zemljišnih posjeda notari su u izvorima zabilježeni i kao kupci kuća, radionica itd. Tako primjerice, notar Petar pokojnog Bartolomeja iz Sarzane 1384. godine kupuje od kovača Milacija, sina pokojnog Radoša, stanovnika Zadra, potleušicu s ljevaonicom kovina koja se nalazila u gradu Zadru u Pusterli za cijenu od 65 libara malih.6 Osim zemljišnih posjeda i kuća notari su vrlo često izdvajali pozamašne svote novaca i za kupnju solana, što je bilo vrlo profitabilno uzevši u obzir činjenicu da je sol bila jedna od osnovnih namirnica svakodnevnog života. Tako kao kupca solana dokumenti bilježe zadarskog notara Ivana Vidova iz Mletaka koji se u zadarskoj komuni kao notar zadržao vrlo kratko. Godine 1352. Ivan kupuje od Zoila, sina pokojnog Marina de Ursolino 16 solana koje su se nalazile na otoku Škardi, a za koje izdvaja čak 325 dukata.7

b) prodavatelji nekretnina

Knjige notarskih imbrevijatura otkrivaju kako notari nisu bili samo kupci, nego vrlo često i prodavatelji raznih nekretnina. Tako notar Ilija, splitski kanonik, 1375. god. prodaje svećenicima Marinu de Butadeis, župniku crkve sv. Petra Starog i sindiku zadarskog Kaptola te Nikoli, kleriku i sindiku svećeničke bratovštine zadarskog kaptola, kuću u Zadru koja se nalazila u blizini crkve Svete Četrdesetorice za cijenu od 45 dukata.8 Već spomenuti notar Artikucije koji se u dokumentima vrlo često pojavljuje u ulozi kupca nekretnina, također prodaje dijelove svoje imovine. Tako 1397. Artikucije prodaje zlataru Bartolu pokojnog suknara Bogdana vinove loze koje su se nalazile u mjestu Gresconoglice s obvezom davanja godišnje četvrtine vina i ostalih plodova dominikanskom samostanu sv. Platona, a sve za cijenu od 24 srebrenjaka.9 S druge pak strane, notar Bartolomej pokojnog Paganina iz Bologne prodaje braći Velku i Butku, sinovima pokojnog Lučića, dva gonjaja vinograda koji je posjedovao u Cerodolu na lokalitetu zvanom Skaljinica za cijenu od 24 libre malih.10 Godine 1403. već spomenuti notar Petar iz Sarzane, stanovnik Zadra, prodaje Ostoji Petroviću iz Crnog i Jurju Stanojeviću, zadarskim stanovnicima, kuću sa štalom koja se nalazila u Zadru u župi sv. Kuzme i Damjana u predgrađu Babe po cijeni od 50 libara.11

c) davanje u najam

Osim kupovanja i prodaje davanje nekretnine u najam predstavljalo je najbolji vid zarade. Notari su vrlo često davali razne nekretnine u najam ili su ih pak zamjenjivali. U dokumentu iz 1384. zabilježeno je kako rečeni notar Petar iz Sarzane daje u najam kovačima Matolu pokojnog Dominika i Milaciju pokojnog Radogosta neku štalu sa sitnom stokom koje se nalazila u župi Pusterla u Zadru.12 S druge strane, notar Aleksandar pokojnog Ugolina de Stella 1347. godine zamijenjuje sa Zaninom Črne de Piloso dva gonjaja zemlje koju je posjedovao na otoku Pašmanu, u mjestu zvanom Draga za dva gonjaja Zaninove zemlje koja se nalazila na spomenutom otoku blizu solana Marina de Fumato.13 Ovdje je zanimljivo spomenuti i to da je Aleksandrova majka Placeza također bila gospodarski aktivna. Naime, 1330. godine Placeza kupuje od Krševana pokojnog Dese Mihovilova i gospođe Mire, kćerke Krševana de Spello selo (posjed) Jezerščicu veličine 150 gonjaja koja je bila vlasništvo Andrije Galelija de Cosa.14 Nažalost, u dokumentu se ne navodi podatak o novčanom iznosu koji je Placeza morala izdvojiti za kupnju spomenutog sela. Zanimljivo je također da se radi o notaru strancu čija je majka, po svemu sudeći, došla s njim u Zadar i tu se nastanila ili je druga pretpostavka da je bila domaćeg podrijetla.

d) novčano poslovanje

Notari su također poput ostalih zadarskih stanovnika i građana bili uključeni i u kreditno poslovanje. U dokumentima se vrlo često spominju kao zajmodavci, poput notara Beltrama de Tarsia koji 1367. posuđuje krznaru Kornelu pokojnog Vukše iz Zadra i postolaru Ljubenu pokojnog Radina, zadarskim stanovnicima, 50 libara malih za janjeće kože koje su potonji namjeravali kupiti.15 No, dokumenti, iako vrlo rijetko, bilježe i slučajeve u kojima su notari u ulozi zajmoprimaca. Primjerice, notar Blaž Mihovila Leonardovog 1345. posuđuje od Ivana de Pelloso tri dukata.16 Nažalost, u dokumentu se ne navodi razlog njegove posudbe.

2. Pravni poslovi

Sljedeća tema relevantna za ovo poglavlje je ona koja koja prikazuje aktivnost notara kao zastupnika u pravnim i gospodarskim poslovima. Samom činjenicom da su kao notari imali završene pravne studije vrlo često se u dokumentima spominju kao svjedoci i pravni zastupnici. To bi govorilo i o ugledu koji su uživali kao pripadnici komunalne zajednice.

a) zastupanja

Kao primjer zastupanja općenito navodim dokument sastavljen 1400. godine rukom notara Petra iz Sarzane u kojem zadarski notar Ivan pokojnog Baldinocta de Baldinoctis de Casulis kao zastupnik Jurja, župnika crkve sv. Marije Velike iz Zadra, daje postolaru Luki, sinu pokojnog Dragoša, dva gonjaja zemlje iste crkve koja se nalazila blizu sv. Klementa kod sv. Marine u zadarskom distriktu da na njoj nasadi vinove loze i masline te da svake godine navedenoj crkvi daje četvrtinu prihoda sa spomenute zemlje.17 Za razliku od ovakve vrste zastupništva notare u dokumentima više nalazimo u ulogama zastupnika u raznim sudskim sporovima. Primjerice, 1376. godine zlatar Ivan, sin magistra Gerarda, postavlja notara Bartolomeja, sina Paganina iz Bologne, za svog prokuratora da ga zastupa u svim sporovima i parnicama koje će imati pred zadarskom kurijom.18 Također 1403. svećenik Andrija pokojnog Nikole iz Dubrovnika, rektor crkve sv. Marije u Bužanima u Krbavskoj biskupiji, postavlja kao svoga zakonitog zastupnika već spomenutog notara Artikucija da ga zastupa u svim sporovima koje će imati pred svjetovnim ili crkvenim sudom.19 Iste godine Bartol iz Milana i Petar Potanario iz Firence, zatim brat Juraj, lektor reda braće propovjednika grada Šibenika, uz dozvolu Ivana iz Drača, provincijala Dalmacije, postavljaju Artikucija za prokuratora u sporu koji su imali s Ivanom iz Milana iz reda Ivanovaca, vikarom Ivana de Mantea, papinskog nuncija i kolektora te u svim ostalim sporovima koje će ubuduće imati pred svjetovnim ili crkvenim sudom.20

b) jamci

No, osim kao zastupnike u sudskim sporovima izvori bilježe notare ponekad i u ulogama jamaca. Tako zadarski notar Vanes Bernardov iz Ferma 1377. godine jamči zadarskim rektorima da će njegov sugrađanin Facije iz Ferma doći u Zadar jer je tužen u parnici vrijednosti 100 libara malih.21

c) svjedoci

Kao ugledni građani i stanovnici Zadra notari se vrlo često u dokumentima spominju kao svjedoci. Tako je primjerice, 1372. godine notar Bartolomej Ivanov iz Padove svjedok u dokumentu u kojem Stanoj pokojnog Radoja iz Jelšana prodaje braći Simulu i Mateju, sinovima Dianizija, jedan gonjaj vinovih loza koje je posjedovao u spomenutom mjestu Jelšane.22 Zanimljivo je spomenuti da se zadarski notari spominju kao svjedoci i u drugim dalmatinskim komunama što bi govorilo o njihovoj mobilnosti. Primjerice, notar Stjepan, sin pokojnog slikara Petra u dokumentima se pojavljuje kao svjedok na Pagu.23 I članovi njihovih obitelji dosta se često spominju kao svjedoci u dokumentima zadarskih stanovnika i građana. Tako se Bonakursije, sin notara Jakova Bonakursijeva, spominje kao svjedok u dokumentu iz 1355. godine u kojem Nikola Blankulin, sin pok. Ivana iz Zadra, obvezuje se Mihovilu pok. Ivana Martinussija, građaninu Zadra da će mu u roku od mjesec dana isplatiti zakupninu za zemljište na predjelu Kolovara u iznosu od 15 libara malih mletačkih denara s kamatama.24

d) izvršitelji oporuka

Zadarski se notari u izvorima nerijetko spominju i kao izvršitelji oporuka pojedinih zadarskih građana. Tako, primjerice, u dokumentu sastavljenom 1395. godine Dražica pokojnog Grubine ser Lovre pokojnog Franje iz Vicenze priznaje da je primila od notara Bartolomeja Paganina iz Bologne i Margarite supruge pok. trgovca Jakova, sina Ivanova, izvršitelja oporuke spomenutog Lovre, jednu tuniku od finije tkanine koju joj je oporučno ostavio.25 Kad je riječ o oporukama vrijedno je spomenuti da se pojedini notari spominju i kao primatelji raznih legata. Jedan takav slučaj zabilježen je u oporuci zadarskog plemića Črne, sina Bivalda de Botono datiranoj 1307. godine u kojoj isti oporučuje zadarskom notaru Mihovilu Leonardovu 6 libara malih.26

3) Oporuke i njihova analiza

Prethodno sam dala pregled raznih vrsta instrumenata (kupoprodajni ugovori, priznanice, ugovori o zastupanjima itd.) koji pružaju uvid u gospodarsko i društveno djelovanje notara. Ipak, najzahvalnija vrsta dokumenata koji pružaju uvid u proučavanje različitih aspekata svakodnevnog života komunalnog stanovništva kao i u razinu njihova materijalnog života su oporuke.27 Stoga, u ovom dijelu pokušat ću kratkom analizom tek nekoliko oporuka pisanih kao izraz posljednje želje pojedinih zadarskih notara i članova njihovih najužih obitelji (supruga, kći), koje sam pronašla u registrima notara pohranjenim u Državnom arhivu u Zadru, ukazati na materijalni, društveni i obiteljski status zadarskih notara. Analizom oporuka pokazat će se također njihovo psihičko i tjelesno stanje koje ih je ponukalo na sastavljanje oporuka, način na koji raspodijeljuju svoju imovinu i uvid u ostale podatke koje ova vrsta izvora dopušta. Radi se o pet oporuka koje su sastavljene u vremenskom rasponu od 1366. do 1410. godine.

Prva razmatrana oporuka je ona iz 1366. godine koju je sastavio zadarski kancelar Paganin pokojnog gospodina Bartolomeja de Castelano iz Bologne (vir sapiens ser Paganinus quondam domini Bartolomei de Castelano de Bononia).28 Druga oporuka je sastavljena 1388. godine za zadarsku stanovnicu gospođu Agnezinu, kćer pokojnog zadarskog bilježnika Bartolomeja (dona Agnesina filia quondam Bartolomei notarii),29 dok je treća zabilježena kao posljednja volja Ljube, kćerke pokojnog težaka Radina i udovice pokojnog notara Gerarda (Liube filie quondam Radini sapatoris et relicte quondam Girardi notarii).30 Posljednje dvije oporuke sastavio je zadarski notar Artikucije iz Rivignana. Radi se o oporukama Bartolomeja, sina već spomenutog i pokojnog kancelara Paganina iz Bologne (Bartholomeus quondam ser Paganini de Bononia notarii) koja je sastavljena jubilarne 1400. godine31 i oporuci koju je 1410. godine vlastoručno sastavio spomenuti Artikucije (Articutius notarius filius olim Dominici de Rivignano dioceses Aquilegensis).32

Oporuke su vrijedan izvor za proučavanje komunalne društvene strukture zbog činjenice da je većina zadarskih notara nerijetko propuštala da, u skladu sa obvezama struke, zabilježi društveni položaj oporučitelja unutar komune. Tako od pet promatranih oporuka u njih četiri notari su naveli društveni položaj oporučitelja. Zanimljivo je usporediti oporuke Agnezine i Ljube. Naime, kao što se vidi iz oporuke, Agnezina je bila samo stanovnica (habitatrix) Zadra, kako zbog činjenice što je bila kćer stranca tako, vjerojatno i zato što nije bila udana za zadarskog građanina. Nasuprot njoj, Ljuba je bila građanka i stanovnica (civis et habitatrix), što znači da je na komunalnoj društvenoj ljestvici bila na višem položaju od Agnezine. Naime, iako je Ljuba bila kći težaka Radina, domaćeg podrijetla, činjenica da je bila udana za notara — stranca, koji se vjerojatno trajno nastanio u zadarskoj komuni, omogućila joj je jak društveni proboj tj. da na društvenoj ljestvici bude smještena više od Agnezine. Ipak, obzirom na materijalni status obje su najvjerojatnije pripadale višem sloju imajući u vidu prilične novčane prihode zadarskih notara u to vrijeme. Obzirom na društveni položaj, i Bartolomej i Artikucije definirani su kao zadarski stanovnici (habitatores Iadre).33 Jedino kod zadarskog kancelara Paganina, notar Petar Perencan prilikom sastavljanja oporuke nije zabilježio njegov društveni položaj, no uzevši u obzir činjenicu da je njegov sin definiran samo kao zadarski stanovnik, pretpostavka je da ni Paganin nije stekao status zadarskog građanina.

Pored društvenog statusa, sljedeći podaci o kojima oporuke govore jesu razlozi sastavljanja, tjelesno i psihičko stanje oporučitelja u vrijeme sastavljanja oporuke te izbor primatelja oporučnih legata.

Zadarski kancelar Paganin na početku svoje oporuke bilježi formulu: Cum huius mundi victa sit fragillis et vnusquisque debeat dictum Euangelium dicentis vigilliate et orate quod nescitis diem neque oram et certis periculis habet34 dok njegov sin zadarski notar Bartolomej u svojoj oporuci sastavljenoj 1400. godine bilježi formulu koja glasi: Cum nil sit certius morte et nichil incertius hora mortis et dies mortis.35

Općenito govoreći, ovaj uzorak upućuje na činjenicu kako je najučestaliji razlog koji je poticao oporučitelje na sastavljanje svoje oporuke bio strah od iznenadne smrti, koji je bio jedan od središnjih motiva kasnosrednjovjekovne pobožnosti u zapadnom kršćanstvu. U oporukama je taj strah najčešće izražen kroz riječi nichil est certius morte et nichil incertius hora mortis, dakle, da ništa nije izvjesnije od smrti i ništa neizvjesnije od trenutka smrti čija se formulacija nalazi u oporuci notara Bartolomeja.36 Pored straha oporučitelja od iznenadne smrti, a da prethodno nije sastavljena oporuka, još su neki čimbenici utjecali na njihovu želju da umru u skladu s onodobnim kršćanskim moralom. Naime, umrijeti iznenada moglo je značiti i smrt bez sakramenta euharistije (sancta communio) i ispovijedi koji su u to vrijeme, nakon što su u 13. stoljeću uvedeni kao obvezatni, bili ne samo među najvažnijim izrazima dobrog kršćanskog života, nego i osnovni preduvjeti odlaska u raj.37

Što se pak tiče psihičkog i tjelesnog stanja oporučitelja, zadarski kancelar Paganin svoju oporuku sastavlja 1366. sanus mente, što je uostalom bio i preduvjet za sastavljanje oporuka,38 ali je istaknuo kako je u trenutku njezina sastavljanja bio tjelesno onemoćao.39 Isto tjelesno stanje uzrokovalo je sastavljanje oporuke njegova sina Bartolomeja, koji je istaknuo kako je u trenutku sastavljanja bio infirmitate corporea grauatus.40 Ljuba, supruga bilježnika Gerarda, sastavila je oporuku također tjelesno bolesna, ali je ona pored toga dodala još jedan razlog koji ju je naveo na sastavljanje oporuke, dosta čest u dalmatinskim oporukama, a to je činjenica da je senio pergrauata tj. ostarjela.41 Kao i Ljuba, i zadarski notar Artikucije imao je dvostruki razlog za sastavljanje oporuke. Naime, on je bio i star i bolestan tj. declinatus ad senum et infirmitatis corpore.42 Jedina ovdje promatrana osoba koja je svoju oporuku sastavila sana mente et sensu ac corpore bila je Agnezina.43 Iako bilježenje oporuke od strane tjelesno zdravih osoba nije bio rijedak slučaj među zadarskim oporučiteljima ipak je većina njih to činila odlazeći na neko duže putovanje, uvjetovano poslovnim ili religioznim razlozima, odnosno odlaskom na hodočašće u neko od udaljenijih hodočasničkih središta u Europi ili Svetoj Zemlji. No, zanimljivo je da Agnezina u svojoj oporuci ne navodi razlog koji ju je ponukao na sastavljanje oporuke.

Obzirom na raspodjelu legata oporuke zadarskih notara i članova njihovih užih obitelji u potpunosti se uklapaju u standardni obrazac kasnosrednjovjekovnih dalmatinskih oporuka. Tako svih pet oporuka odražava tipičnu dvosmjernu strategiju u izboru primatelja oporučnih darivanja. S jedne strane, oporučitelji su veliku pažnju posvetili raspodjeli legata članovima svojih obitelji, dok su s druge strane znatan dio svojih legata donirali u pobožne svrhe odnosno ad pias causas i pro anima sua.

Ono što je posebice zanimljivo u navedenim oporukama što treba naglasiti, već na samom početku, jest činjenica da niti jedan od trojice notara (Paganin, Bartolomej i Artikucije) ne ostavljaju niti jedan oporučni legat članovima svojih obitelji u gradovima odnosno komunama iz kojih su podrijetlom. To nas pomalo začuđuje obzirom na činjenicu da su se stranci (forenses), koji su sastavljali svoje oporuke u Zadru, nerijetko prisjećali mjesta svojeg podrijetla upravo u svojim posljednjim željama ostavljajući donacije religioznim ustanovama (crkvama, samostanima, svećenicima, bratovštinama, pauperes Christi) ili članovima obitelji u gradovima u kojima su bili rođeni.44

Razumljivo, najveći i najvrijedniji dio svojih pokretnih i nepokretnih dobara petero je oporučitelja ostavilo članovima svojih obitelji. Tako je kancelar Paganin oporučio trideset zlatnih dukata, priličnu količinu srebra i svu odjeću svoje majke Fumici, kćerki svog sina Bartolomeja. Ovu je donaciju Fumica imala primiti u trenutku svoje udaje ili ulaska u neku od ženskih redovničkih zajednica.45 I sinu Bartolomeju, Paganin ostavlja sve svoje preostalo zlato i srebro, dok najveći dio svih svojih pokretnih i nepokretnih dobara ostavlja svom bratu Nikoli.46 I njegov sin Bartolomej slijedi očev primjer pa tako najveći dio svoje pokretne i nepokretne imovine ostavlja svojoj sestri Magdaleni. Izabravši je za izvršiteljicu svoje oporuke, Bartolomej sestri Magdaleni ostavlja svoju kuću u Zadru smještenu u župi sv. Stjepana, dok njezinoj kćerki Mariji ostavlja vinograd od pet gonjaja smješten u zadarskom distriktu.47 Izdvojivši tek nekoliko skromnih legata ad pias causas i pro anima sua, na koncu svoje oporuke Bartolomej naglašava da sva svoja preostala pokretna i nepokretna dobra također ostavlja svojoj sestri Magdaleni.48 Konačno, slično postupa zadarski notar Artikucije. Odredivši nekoliko pobožnih legata za spas svoje duše, Artikucije ostavlja većinu svojih pokretnih i nepokretnih dobara smještenih na raznim lokalitetima svom univerzalnom nasljedniku, tj. sinu Pavlu.49 U slučaju da Pavao nema muških ili ženskih nasljednika, tada Artikucije određuje univerzalnim nasljednicima svih svojih pokretnih i nepokretnih dobara svoju suprugu Filipu i već spomenutog sina Pavla.50 Ono što je posebno zanimljivo u Artikucijevoj oporuci jest jedan jedinstven legat koji je izuzetno rijedak u kasnosrednjovjekovnim zadarskim, pa i dalmatinskim oporukama. Naime, u jednoj od donacija pro anima sua Artikucije određuje da izvršitelji njegove oporuke imaju poslati na školovanje quinque pueros i to na njegov trošak.51 Ovaj je legat osobito zanimljiv zbog činjenice da je to prvi spomen u zadarskim oporukama u kojima se ne ostavlja novac za školovanje budućih redovnika ili svećenika, nego budućih laičkih intelektualaca, koji će vjerojatno, kada završe školovanje raditi unutar administrativno–političke strukture komune ili pak kao notari. Inače, nije bila rijetkost da pojedini zadarski patriciji ili bogatiji građani ostavljaju donacije za školovanje budućih svećenika, ali su to najčešće bile osobe iz njihove obitelji. Artikucije tako ovdje dvostruko probija ustaljene okvire. Pored toga što legat ostavlja za školovanje laika, on jasno navodi da se radi o potencijalno intelektualno sposobnim osobama koje nisu bile članovi njegove obitelji.

S druge pak strane, zanimljiv je slučaj i Agnezine, kćerke notara Bartolomeja, koja izričito ne navodi niti jedan oporučni legat članovima svoje obitelji već samo općenito ističe da, nakon što se podijele pobožni legati čije primatelje točno određuje, o raspodjeli svih ostalih njezinih pokretnih i nepokretnih dobara imaju odlučiti izvršitelji njezine oporuke.52 U odnosu na oporuku Agnezine, posljednja želja Ljube, udovice notara Gerarda, prilično je različita. Naime, Ljuba u svojoj oporuci ostavlja niz donacija svojim zadarskim sugrađanima koji nisu bili članovi njezine obitelji. Tako npr. zadarskom kožaru Cvitanu Ljuba ostavlja jedan dio neke oranice s nekoliko stabala maslina,53 a zadarskom patriciju Kreši de Nassisu jedan posjed s maslinikom in loco vocato Sub custodia.54 Pored nekoliko legata koje ostavlja u pobožne svrhe i za svoju dušu, svu ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja svećeniku Zortinu i svojoj majci Mandici i to pod uvjetom da je podijele na dva jednaka dijela.55

Važno je istaknuti kako svih pet oporučitelja kako sam već spomenula ostavlja legate pro remedio animae ili ad causas pias. Tako Paganin samostanu sv. Franje u Zadru ostavlja ad causas pias određenu svotu novaca, a po jedan dukat ostavlja svakom od braće franjevaca koji đođu na njegov sprovod. Za mjesto pokopa izabrao je groblje uz dominikanski samostan i crkvu sv. Platona.56 Ljuba, pak, ostavlja spomenutom samostanu za spas svoje duše 50 libara malih. Također želi da se proda njezina kuća koja se nalazila u župi sv. Luke u Zadru te da se dobiveni novac podijeli pro anima sua. U svojoj oporuci Agnezina određuje da se 20 libara malih podijeli četvero siročadi za spas njezine duše. Zanimljivo je kako obje oporučiteljice za mjesto svog pokopa izabiru groblje smješteno apud ecclesiam sancti Francisci ordinis fratrum minorum de Iadra.57 Notari Bartolomej i Artikucije ostavljaju određenu količinu novca tražeći da se za spas njihove duše mole mise sv. Grgura. Artikucije povrh toga želi da se mole mise za istu nakanu u crkvi sv. Platona.58

Obzirom na važnost koju su kasnosrednjovjekovni oporučitelji pridavali spasu svojih duša, odnosno mirnom prijelazu duša iz ovog, materijalnog, u drugi, vječni, svijet, ne čudi činjenica da je svih pet navedenih oporučitelja ostavilo više ili manje legata pro remedio animae ili ad pias causas. Iako je ovdje promatrani uzorak prilično malen, pa on sam po sebi ne bi dopuštao donošenje dalekosežnih zaključaka, činjenica da je za Zadar načinjena opsežna studija upravo vezana uz ovu problematiku i to u prvom redu na temelju analize zadarskih oporuka, dopušta smještanje svih ovdje razmatranih pobožnih legata u jedan širi kontekst.59 Tako npr. činjenica da su gotovo svi oporučitelji ostavili novčane legate samostanu sv. Franje i dominikanskom samostanu sv. Platona jasno govori u prilog da su samostani prosjačkih redova na prijelomu 14. i u 15. st. bili daleko popularniji među komunalnim stanovništvom, nego samostani benediktinaca, koji su u to vrijeme bili popularni još jedino među patricijatom i to ponajprije zbog tradicionalno čvrstih veza između ovog društvenog sloja i benediktinaca. Ovo favoriziranje mendikanata od strane oporučitelja iz nižih društvenih slojeva jasan je odraz tzv. socijalnog kršćanstva koje se u mediteranskim gradskim društvima počinje razvijati od konca 13. stoljeća, a čiji je temeljni izraz silno jačanje popularnosti siromašnih redova.60

Povrh spomenutoga, pojedini oporučitelji ostavljaju oporučne legate za osobe koje će umjesto njih, a za njihovu dušu hodočastiti u neko sveto mjesto. Tako Agnezina ostavlja neodređenu svotu novaca za odlazak jedne osobe ad sanctum Iacobum de Galicia de bonis suis,61 dok bilježnik Artikucije ostavlja novčani legat jednom hodočasniku ire visitandum ecclesiam sancti Iacobi in Galitia pro anima mea.62

Činjenica da je čak dvoje od petero oporučitelja ostavilo donacije za osobe koje će umjesto njih, ali za njihovu dušu, hodočastiti ad sanctum Jacobum de Galicia govori kako o poznatoj popularnosti ovog kasnosrednjovjekovnog hodočasničkog središta među zadarskim oporučiteljima tako i općenito o proširenom prakticiranju hodočašćenja u tom razdoblju, posebice nakon proglašenja prve jubilarne godine 1300. godine od strane pape Bonifacija VIII.63

U svakoj od promatranih oporuka nalazi se još poneki zanimljivi podatak koji, u širem kontekstu i poznajući rezultate dosadašnje historiografije, možemo uključiti u širu skupinu istovjetnih podataka koji govore o određenim smjerovima kasnosrednjovjekovne pobožnosti komunalnog stanovništva. Tako npr. u oporuci bilježnika Paganina nailazimo na legat od jednog dukata koji ostavlja članovima bičevalačke bratovštine sv. Silvestra, ako oni budu prisutni na njegovom sprovodu. Ovaj podatak je dvoznačan. S jedne strane, on je još jedna potvrda o golemoj popularnosti bičevalačkih bratovština diljem Mediterana u promatranom razdoblju, što je povezano sa željom članova ovih bratovština da se kroz tjelesnu muku koju je proživio Isus (povezano i uz motiv imitatio Christi, doduše na prilično prizeman način) očiste od tjelesnih i duševnih grijeha.64 S druge pak strane, poznato je da su, za razliku od razdoblja 12. i prve polovine 13. stoljeća kada je pokop običnih ljudi bio intimniji događaj, oporučitelji 14. i 15. st. težili da se na njihovom pokopu okupi što više ljudi — svećenika, redovnika, pauperes Christi, članova obitelji i prijatelja. Ova je tendencija bila povezana sa težnjom umrlog da ostane zapamćen unutar zajednice u kojoj je živio, ali i da zajednički napor velikog broja ljudi izražen u molitvi omogući pokojnikov lakši prijelaz na drugi svijet.65

* * *

Na temelju tek dijela postojećih izvora, koje smo ovdje donijeli možemo uočiti kako su notari bili gospodarski vrlo aktivni članovi komunalne zajednice. Usprkos činjenici što su notari koji su djelovali u Zadru u 14. stoljeću bili stranci oni su svojim dolaskom bili vrlo dobro prihvaćeni u novoj sredini. Pojedini od njih su Zadar izabrali kao trajno utočište i postali zadarski građani. Zanimljivo je ovdje istaknuti da se prema dostupnim izvorima može zaključiti da se, iako su bili visoko obrazovani, nisu ženili s pripadnicama zadarskog plemićkog staleža. U zadarskoj komuni uživali su veliki društveni ugled, već samom činjenicom što su obnašali važnu gradsku službu, pa ih mnogi zadarski građani i stanovnici biraju kao svoje zastupnike u raznim poslovima. Osim toga, zabilježena je i njihova česta prisutnost kao svjedoka u dokumentima raznih Zadrana, što bi govorilo da su s nekima uspostavili trajna prijateljstva jer u nekolicini slučajeva svjedoče u njihovim kućama. Dakako, ovo su samo neka pitanja koja se otvaraju istraživaču prilikom proučavanja svakodnevnog života notara. Jedno od pitanja koje ovdje nije razmatrano je pitanje političke aktivnosti pojedinih notara. Poznato je kako su notari Beltram de Tarsia i Petar iz Sarzane obnašali vrlo značajne funkcije izvan prostora zadarske komune tj. funkciju kneževog vikara, pa mi je stoga želja ovim sažetim radom potaknuti daljnja istraživanja svakodnevnog i privatnog života notara.

1

Uzmemo li 60 libara kao prosjek godišnje zarade zadarskih notara u sastavljanju isključivo instrumenata, možemo zaključiti da je njihova zarada bila vrlo dobra usporedimo li je s plaćanjem vrlo opasnih poslova, poput mornarskih, čiji se rad godišnje plaćao sedam dukata, tj. oko 28 libara ili kvalificiranih majstora, poput kovača, čija je godišnja plaća iznosila 46 libara. Platežna moć im je bila također visoka te je npr. samo od prihoda sastavljanja instrumenata mogao kupiti ribarsku barku (15 dukata i šest groša), tri do četiri drvene kuće u gradu (15–20 libara), više od četiri gonjaja zemlje s maslinikom (oko 50 libara), oko 50 tona paške soli, 2.400 litara vina, 8.800 litara ječma, oko četiri magarca (16 libara) i sl. (O plaći notara vidi opširnije: Branka Grbavac, Notarska služba i komunalno zakonodavstvo — notari u statutima Raba, Zadra, Šibenika, Splita i Trogira, Međunarodni znanstveni skup, II. Istarski povijesni biennale, Sacerdotes, iudices, notarii ... posrednici među društvenim skupinama, Poreč, 2007, str. 53–75).

2

Arhiv Hrvatske akademije znanosti u umjetnosti, Zbirka kodeksa, Iadrensis capituli protocullum saec. XIV, sign. I. d. 38.

3

Državni arhiv u Zadru Šdalje u tekstu: DAZdš, Spisi zadarskih bilježnika Šdalje u tekstu: SZBš, Nicolaus de Flumine Šdalje u tekstu: NFš, b. I, fasc. 2/1, fol. 20–21.

4

DAZd, SZB, Vannes Bernardi de Firmo Šdalje u tekstu: VBFš, b. I, facs. 2/1, fol. 328’–329.

5

Tadija Smičiklas i ostali, Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae), Šdalje u tekstu: CDš, sv. 9, Zagreb, 1911., dok. 373, str. 457–458.

6

DAZd, SZB, Articutius de Rivignano, Šdalje u tekstu: ARš, b. I, fasc. 1, fol. 63–63’.

7

CD 12, dok. 84, str. 121–124.

8

DAZd, SZB, VBF, b. I, fasc. 1/1, fol. 21–21’.

9

DAZd, SZB, VBF, b. I, fasc. 2/1, fol. 30’.

10

DAZd, SZB, VBF, b. I, fasc. 2/1, fol. 164.

11

DAZd, SZB, VBF, b. I, fasc. 2/3, fol. 423’.

12

DAZd, SZB, AR, b. IV, fasc. I, fol. 93’.

13

CD 11, dok. 276., str. 363–364.

14

CD 9, dok. 407, str. 497–498.

15

DAZd, SZB, Petrus Perençanus Šdalje u tekstu: PPš, b. I, fasc. VI, fol. 9’.

16

CD 11, dok. 161, str. 210–211.

17

DAZd, SZB, Petrus de Sarzana, Šdalje u tekstu: PSš, b. IV, fasc. 86, fol. 24’.

18

DAZd, SZB, PS, b. II, fasc 3, fol. 7.

19

DAZd, SZB, VBF, b. I, fasc. 2/1, fol. 376’.

20

DAZd, SZB, VBF, b. I, fasc. 2/1, fol. 351.

21

DAZd, SZB, PS, b. II, fasc. 9, fol. 17’.

22

DAZd, SZB, PP, b. I, fasc. 16, fol. 21–21’.

23

Mirko Zjačić i Jakov Stipišić, Spisi zadarskih bilježnika, Spisi zadarskih bilježnika Ivana Qualis Nikole pok Ivana Gerarda iz Padove 1296...1337, Šdalje u tekstu: SZB 2š, sv. 2, Zadar, 1969, dok. 22, str. 206.

24

Robert Leljak i Josip Kolanović, Spisi zadarskih bilježnika, Andrije pok. Petra iz Cantůa. Bilježnički zapisi 1355–1356, sv. 5, Zadar, 2003, dok. 86, str. 135.

25

DAZd, SZB, PS, b. III, fasc. 55, fol. 6.

26

SZB 2, dok. 164, str. 90.

27

Oporuke kao temeljni izvor u proučavanju raznih aspeakata svakodnevnog života srednjovjekovnog gradskog stanovništva koristili su brojni strani, pa i neki domaći povjesničari. Vidi npr: James R. Banker, Death in the Community. Memorialization and Confraternities in an Italian Commune in the Late Middle Ages, Athens and London: University of Georgia Press, 1988.; Paul Baur, Testament und Burgerschaft. Alltagsleben und Sachkultur im spätmittelalterlichen Konstanz, Konstanzer Geschichts– und Rechtsquellen. Neue Folge der Konstanzer Stadrechtsquellen. Herausgegeben vom Satdtarchiv Konstanz, sv. 31, 1989.; Zdenka Janeković–Römer, Na razmeđu ovog i onog svijeta. Prožimanje pojavnog and transcedentalnog u dubrovačkim oporukama kasnoga srednjeg vijeka, Otium 2, sv. 3–4, Zagreb, 1994., str. 3–15; Zoran Ladić, Oporuka zadarskog patricija Kreše Varikaše — prilog proučavanju duhovnog života u Zadru u drugoj polovici 14. stoljeća, Rasprave iz hrvatske kulturne prošlosti, sv. 1, Zagreb, 1998., str. 37–49; Isti, Prilog proučavanju hodočašćenja iz Zadra u drugoj polovici 14. stoljeća, Croatica Christiana periodica, god. 32, Zagreb, 1993., str. 17–31.

28

DAZd, SZB, PP, b. I, fasc. 3, fol. 29–29’. Valja ovdje istaknuti da su zadarski notari vrlo rijekto navodili neku osobu kao sapiens iz čega možemo suditi da se on vezivao samo uz osobe visokih intelektualnih ili moralnih kvaliteta.

29

DAZd, SZB, Raymundus de Modiis de Asula, Šdalje u tekstu: RMš, b. I, fasc. 3/1, fol.26’.

30

DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 3, fol. 93–93’.

31

DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 3, fol. 116’.

32

DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 2, testamenti aperti, no.76.

33

DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 3, fol. 116’; DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 2, testamenti aperti, no. 76.

34

DAZd, SZB, PP, b. I, fasc. 3, fol. 29.

35

DAZd, SZB, PP, b. I, fasc. 3, fol. 29.

36

O problematici straha od iznenadne smrti pisali su gotovo svi povjesničari koji su se bavili problematikom oporuka. Vidi na primjer: Katalin Szende, Last Wills and Testaments — Introduction, Annual of Medieval Studies at CEU, Central European University, Department of Medieval Studies, sv. 7, Budapest, 2001, str. 157. Autorica u ovom radu donosi i popis relevantne literature o ovoj problematici. Prvu studiju o razlozima sastavljanja srednjovjekovnih dalmatinskih oporuka napisala je Zdenka Janeković–Römer. Vidi gore bilj. 27.

37

Vidi: Brian Patrick McGuire, Purgatory, the Communion of Saints and Medieval Change, Viator, sv. 20, Berkeley, 1989, str. 83.

38

Naime, prema odlukama dalmatinskih statuta, oporuke nisu mogle sastavljati maloljetne osobe, odnosne djevojčice mlađe od 12 i dječaci mlađi od 14 godina, ili slaboumne osobe. Tako je npr. zanimljivi jedan trogirski slučaj kada je sastavljanje oporuke prekinuto zbog malodobnosti oporučitelja, ali, i što je vrlo zanimljivo, njegovog ludila. To je oporuka Tvrtka, sina Stojka koja je cancellatum eo quia non fuit perfectum dictum testamentum pro eo quia erat mentecaptus et minor annorum quatuordecim. Vidi: Marija Karbić–Zoran Ladić, Oporuke stanovnika grada Trogira u Arhivu HAZU, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 43, Zadar, 2001, str. 212.

39

languens corpore (DAZd, SZB, PP, b.1, fasc. 3, fol. 29).

40

DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 3, fol. 116’.

41

DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 3, fol. 93.

42

DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 2, testamenti aperti, no. 76.

43

DAZd, SZB, RM, b. I, fasc. 3/1, fol. 26’.

44

Prisjetimo se ovdje samo znamenitog zadarskog bankara Petra iz Firenze koji je, između brojnih legata, ostavio i golemu svotu od dvjesto dukata hospitalu Sv. Marije de la Scala de Scenis (CD 17, dok. 178, str. 240–243).

45

DAZd, SZB, PP, b. I, fasc. 3, fol. 29.

46

Isto.

47

DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 3, fol. 116’.

48

Isto.

49

DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 2, testamenti aperti, no. 76.

50

Isto.

51

DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 2, testamenti aperti, no. 76.

52

DAZd, SZB, RM, b. I, fasc. 3/1, fol. 26’.

53

DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 3, fol. 93’.

54

Isto.

55

Isto.

56

DAZd, SZB, PP, b. I, fasc. 3, fol. 29.

57

DAZd, SZB, RM, b. I, fasc. 3/1, fol. 26’; DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 3, fol. 93’.

58

DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 2, testamenti aperti, no. 76.

59

Radi se o doktorskoj disertaciji Zorana Ladića naslovljenoj: Urban last wills from late medieval Dalmatia with special attention to the legacies pro remedio animae, Central European University, Budimpešta, Mađarska, svibanj 2002.

60

Opširnije vidi: Zoran Ladić, Legati kasnosrednjovjekovnih dalmatinskih oporučitelja kao izvor za proučavanje nekih oblika svakodnevnog života i materijalne kulture, Zbornik Odjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, sv. 21, Zagreb, 2003, str. 1–28.

61

DAZd, SZB, RM, b. I, fasc. 3/1, fol. 26’.

62

DAZd, SZB, AR, b. V, fasc. 2, testamenti aperti, no. 76.

63

Pored Santiaga de Compostella, najvažnija kasnosrednjovjekovna hodočasnička središta u koja su odlazili hodočasnici iz svih krajeva Europe bili su Rim i Jeruzalem. Hodočašća u ta mjesta nazivala su se, kako zbog svoje udaljenosti tako i zbog važnosti relikvija koje su se u njima čuvale peregrinationes maiores. Vidi: Christian Krötzl, Wallfahrt und »Ferne«, Wallfahrt und Alltag im Mittelalter und früher Neuzeit, Veröffentlichungen des Instituts für Realienkunde des Mittelalters und frühen Neuzeit, sv. 14, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien, 1992, str. 219–235.

64

Vidi: John Henderson, The Flagellant Movement and Flagellant Confraternities in Central Italy, 1260–1400, Studies in Church History, sv. 15, Oxford, 1978, str. 147–160. O bratovštinama, pa i onim bičevalačkim u Dalmaciji vidi u: Irena Benyovsky, Bratovštine u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima, Croatica Christiana periodica, sv. 41, Zagreb, 1998, str. 137–159.

65

Vidi: Samuel K. Cohn, Jr. The Cult of Remembrance and the Black Death, Baltimore–London, The John Hopkins University Press, 1992.