Gundrum u Bugarskoj

Izaslanstvo Matice hrvatske stiglo je u Sofiju 12. studenoga 2006. povodom promocije knjige Fran Gundrum Oriovčanin, autora Franje Husinca, prevedene na bugarski jezik i izdane u Akademskom izdavatelstvu Prof. Main Drinov. Hrvatsko izdanje istoimene knjige promovirano je u Bugarskoj odmah nakon izlaska u Hrvatskoj, nakladnik je bila Matica hrvatska Ogranak Križevci, i to 2003. godine, također u Bugarskoj akademiji nauka. Ovaj put su potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić, predsjednica Ogranka Matice hrvatske Križevci Renata Husinec i autor knjige dr. Franjo Husinec došli na promociju bugarskoga izdanja, u prijevodu Rumjane Božilove, u Balkanološki institut u Sofiju. Bili su lijepo primljeni i od domaćina i od hrvatskog veleposlanstva, jer su knjigom »Fran Gundrum Oriovčanin« svjedočili o dugogodišnjem bugarsko–hrvatskom prijateljstvu. Na predstavljanju bugarskog prijevoda knjige govorili su mnogi uglednici i znalci, a Kolo donosi njihove pozdravne govore. Promocija je održana 14. studenoga 2006. u Balkanološkom institutu Bugarske akademije nauka. Priredila Lidija Barišić Bogišić

Govor Agopa Garabedjana, ravnatelja Balkanološkoga instituta Bugarske akademije nauka

Vaša Ekselencijo, poštovani akademiče Kosev, poštovani kolege i gosti!

Imam čast i zadovoljstvo otvoriti današnju promociju knjige dr. Franje Husinca Fran Gundrum–Oriovčanin u njezinom bugarskom prijevodu. Srdačno pozdravljam autora knjige i sve ostale naše poštovane goste iz Hrvatske. Naš institut razvija sve užu i djelotvorniju suradnju s kolegama iz Hrvatske, i to nas izrazito raduje. Nadam se da će današnja promocija pridonijeti jačanju naših kontakata i od srca želim knjizi »sretan put«!

Govor Konstantina Koseva, potpredsjednika Bugarske akademije nauka

Dopustite mi da najsrdačnije pozdravim autora promovirane knjige, prevoditeljicu, a isto tako i kolege iz Hrvatske te Akademijine naklade Prof. Marin Drinov te da im čestitam na postignutom rezultatu. Objavljivanje knjige Fran Gundrum–Oriovčanin na bugarskom doista je uspjeh koji pridonosi zbližavanju naših naroda.

Kada smo 2003. godine organizirali predstavljanje hrvatskog izdanja knjige, bio sam iznenađen kako je moguće da taj hrvatski liječnik i intelektualac, koji ima toliko zasluga za nas Bugare, ostane gotovo nepoznat upravo u Bugarskoj, te sam tada pokrenuo inicijativu da se knjiga gospodina Husinca posvećena njemu prevede na bugarski jezik.

Eto, sada bugarski čitatelj drži u svojim rukama tu knjigu u izvrsnom prijevodu dr. Rumjane Božilove i iskreno se nadam da će on ocijeniti zasluge Frana Gundruma prema Bugarskoj i Bugarima. Srdačno čestitam autoru i prevoditeljici pojavljivanje te zanimljive i korisne knjige.

Govor dr. Rumjane Božilove, više znanstvene suradnice Balkanološkoga instituta, prevoditeljice knjige

Imam ugodnu obvezu predstaviti vam bugarski prijevod knjige dr. Franje Husinca Fran Gundrum–Oriovčanin. Možda ćete si sasvim opravdano postaviti pitanje: tko je Fran Gundrum i zašto prevodimo na bugarski jezik knjigu koja je posvećena njemu?

Fran Gundrum–Oriovčanin je hrvatski liječnik i intelektualac koji je živio potkraj 19. i početkom 20. stoljeća. On je istaknuta enciklopedijska ličnost — slavni liječnik (praktičar i teoretičar koji je objavio više od 40 knjiga iz profilakse, medicine, itd.); jedan je od osnivača socijalne medicine, školske zdravstvene zaštite, propagator prve pomoći u Hrvatskoj, pisac–prevoditelj (s bugarskog, ruskog, francuskog i njemačkog jezika), etnolog, leksikograf, arheolog, istaknuti kulturni, sportski i društveni djelatnik, osnivač hrvatskog Društva apstinenata u Hrvatskoj i Slavoniji, aktivni suradnik Crvenog križa u Hrvatskoj, i nešto iznimno važno za nas Bugare — Fran Gundrum je živio i radio kao liječnik u Bugarskoj (1889–1894), a nakon svog povratka u Hrvatsku postao je pionir u populariziranju bugarske književnosti i bugarske medicine u svojoj domovini. Preveo je gotovo sve knjige svoga osobnog prijatelja, slavnog bugarskog stvaratelja Ivana Vazova (veći dio njegovih prijevoda ostao je u rukopisu, ali prijevodi Pod jarmom, Kazalarska carica, dio zbornika Draski i Šarki, Šareni svijet, itd. objavljeni su). Preveo je Baj Ganjo Aleka Konstantinova, djela Kirila Hristova, Eugenije Mars, Ilije Milarova, Petka Todorova... Istodobno je Fran Gundrum bio inicijator nemalo kulturnih događaja u Hrvatskoj u svrhu međusobnog upoznavanja i zbližavanja Bugara i Hrvata.

Otkrivajući tu dosad nepoznatu stranicu bugarsko–hrvatskih odnosa, knjiga Franje Husineca, koju predstavljamo danas, ima za nas Bugare iznimnu spoznajnu i emotivnu vrijednost. Zato se želim srdačno zahvaliti akademiku Kosevu, koji je pokrenuo inicijativu da se ta knjiga prevede na bugarski jezik, te akademijinoj nakladi Profesor Marin Drinov zato što je pokazala zanimanje i objavila tu lijepu knjigu.

No, njezino pojavljivanje također je bilo zanimljiva pojava u kulturnom, te povijesnom životu Hrvatske — o tome rječito govori činjenica da je autor dobio nagradu Matice hrvatske. Ustvari ta knjiga nije samo biografska. Ona nam pruža zanimljivu pripovijest o životnom putu Frana Gundruma, a u pozadini vidimo i jedno lijepo usklađeno istraživanje povijesti medicine u Hrvatskoj. Pomoću objektivne karakterizacije političkog, ekonomskog i kulturnog života u Hrvatskoj za vrijeme Gundruma, autor uspijeva stvoriti kod čitatelja dojmljivu sliku atmosfere koja je uvelike pridonijela pojavljivanju takvih preporoditelja s enciklopedijskim znanjem i rodoljubnim osjećajem kao što je dr. Fran Gundrum, koji je primjer za to koliko se može uraditi za uzajamnu korist i izvan granica profesije.

No i autor knjige koju danas predstavljamo takav je primjer, jer unatoč svojoj golemoj odgovornosti i angažiranosti kao kirurg, on nalazi vremena i snage da istražuje povijest medicine, zajedno sa svojom suprugom Renatom Husinec, skuplja umjetničke uratke, bavi se organizacijskom i nakladničkom djelatnošću u sklopu ogranka Matice hrvatske u gradu Križevcima, gdje živi, a čiji je predsjednik Renata Husinec — a to je doista rodoljubna djelatnost koju pozdravljamo.

Kada pročitate stranice koje je Franjo Husinec napisao o povijesti Križevaca, o Društvu hrvatskih liječnika, kada pogledate na kraju knjige bibliografiju Frana Gundruma i onu o njemu, kao i popis njegovih mnogobrojnih rukopisa koji se čuvaju u hrvatskim arhivima, preciznost i marljivost autora će vas doista impresionirati.

Ja nisam samo impresionirana knjigom nego se osjećam duboko povezana s njom, ne samo kao njezina prevoditeljica. Razlog nije samo u tome što sam imala tu čast da prepustim autoru i pisma Frana Gundruma, koja se čuvaju u Arhivu BAN–a, nego u tome što mi je zahvaljujući informaciji o »bugarskom tragu u životu i stvaralaštvu Frana Gundruma« ta knjiga pružila mogućnost blagotvornog istraživačkog rada na temi »Fran Gundrum i Bugari«, na što se od srca zahvaljujem autoru.

Dopustite mi da vas sasvim ukratko upoznam s nekim detaljima iz mog istraživanja, kako bih ilustrirala ono što je već rečeno.

Autobiografski rukopis Frana Gundruma (koji se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici) za nas je iznimno vrijedan ne samo zbog opisa bugarskih gradova u kojima je boravio i radio Fran Gundrum, nego i zbog zanimljive analize političkog života krajem 19. stoljeća koju on pruža nama.

Zanimljiva je i korespondencija Frana Gundruma i Ivana Vazova. Godine 1899. u nekoliko brojeva časopisa Vijenac Gundrum objavljuje svoj članak Ivan Minčov Vazov, gdje na fonu političkog i kulturnog života u Bugarskoj krajem 19. stoljeća crta, mislim, najproduhovljeniju književnu sliku velikog bugarskog pisca koja je ikada napisana. Evo tog remek–djela koje je izašlo ispod Gundrumovog pera:

Ivan je Vazov star 48 godina, visoka uzrasta, tanka struka i elegantnog držanja. Glavu drži visoko — to mu dopušta vitkost vrata. Živahne sivkaste oči pronicavo te gledaju, a djelovanje mišića oko njih stvaraju mili pogled, izražaj blagog mira i vanredne simpatičnosti, koja te već u prvi mah sili, da ga moraš zavoljeti. I zaista je tako. Čim ga više gledaš, tim ti je miliji, tim ga radije slušaš: u njegovoj se blizini osjećaš upravo kao uz ljubljena brata ili uz iskrenog prijatelja. A kada hoće da te nešto svojim čistim, zvonkim glasom upita ili važno priča, uzvine oči gore i sada tek vidiš, da je njegovo oko — to ogledalo duše, zaista ogledalo, u kojem se odrazuje bistar njegov um.

Dugačke trepavice rese vjedje, a guste obrve podaju licu doduše neku ozbiljnost, koja se u govoru pretvori u ljubeznost i vanrednu naklonost. Blijedorumenikavo lice, lijepo proporcionirani nos, rumene usne, krasni bijeli zubi, čine Vazova upravo lijepim čovjekom. Gusti, odugački brkovi, obrasli su gornje usne, a gusta kratka malo prosijeda kosa pokriva tu umnu lijepu glavu visoka čela, koje se rado nabire.

Kretnje tijela su mu lake i žive; on govori polako, mnogo laganije od drugih Bugara, a jezik mu je upravo klasičan, kakav sam za vrijeme svog petogodišnjeg boravka u Bugarskoj veoma rijetko čuo.

Na kraju — za nas je rukopis Gundruma Nešto o Bugarima, koji se čuva u Arhivu HAZU, iznimno vrijedan. Taj rukopis nam daje doista svestran pogled na prošlost i sadašnjost bugarskog naroda, na njegovo biće i duhovnost, koje autor opisuje s velikim razumijevanjem, poštovanjem i simpatijom. Evo jednog od tih razlaganja Gundruma koja nas impresioniraju ne samo svojom objektivnošću, nego i svojom aktualnošću u ovom političkom trenutku kada Bugarska želi »ući« u Europu:

Nikako se ne može pomisliti ili pretpostaviti da petovjekovno teško ropstvo ne ostavlja jakih tragova u duši Bugarima — i danas ima tragova, koji to potvrđuju... i danas račun za to se može vidjeti. Jer u svom narodnom životu Bugarin je morao, a i sada neizmjerno mora mnogo učiniti, jer je bio u svakom pogledu užasno potisnut, dok su u to vrijeme drugi narodi Evrope živjeli spokojno u kulturnoj sredini i napredovali, i mnogo toga su koristili... Jer ne može predci današnjih Bugara pet stoljeća da su robovali grozno ropstvo, i to da nema odjek politički i vjerski na dušu Bugara i na današnji njihov politički život.

Nakon svega rečenog možemo zaključiti da upoznajući nas s Franom Gundrumom — tim velikim prijateljem bugarskoga naroda, knjiga dr. Husinca uspijeva stvoriti most prema nama Bugarima, te da nas provocira da ocijenimo njihovim pravim vrijednostima zasluge tog Hrvata prema Bugarskoj. Izaziva nas da razmislimo o tome zašto je u današnjem usporenom i okrutnom vremenu nama potreban primjer Frana Gundruma, koji je našao u svom srcu i raznovrsnom stvaralaštvu mjesto i za nas, Bugare. A kakvo je to mjesto bilo, on piše u svom autobiografskom rukopisu:

Puno volim Bugare i od srca me raduju njihovi sjajni uspjesi... A Bugarska je za mene druga moja domovina.

Eto zašto smatram da Bugari moraju znati sve o Franu Gundrumu. To će se najljepše ostvariti kada pročitaju prijevod knjige Franje Husinca, kojoj želim — sretan put! — a autoru od srca čestitam!

Govor Margarite Mihajlove, glavne urednice akademijine naklade Marin Drinov

Željela bih najsrdačnije pozdraviti autora lijepe knjige Fran Gundrum — Oriovčanin — dr. Franju Husinca i poželjeti mu nove stvaralačke uspjehe. Zahvaljujem se dr. Rumjani Božilovoj na izvrsnom prijevodu, koji je mnogo olakšao posao nakladi, kao i lektorici L. Lučevoj i svima ostalima bez čije pomoći na bismo imali sada u svojim rukama tu zanimljivu i poučnu knjigu.

U ime naklade imam ugodnu dužnost uručiti autoru naš počasni znak i poželjeti mu dobro zdravlje i još novih susreta!

Govor veleposlanika Republike Hrvatske u Sofiji Dražena Vukova Colića

Poštovani suradnici Instituta, poštovani gosti iz Matice hrvatske, poštovana gospođa Rumjana Božilova, poštovani gospodine Franjo Husinec, poštovani predstavnici medija,

Ova knjiga, na ovom prevažnom mjestu dokazuje da u svakom vremenu žive renesansni duhovi. Nema dvojbe da je to na prelazu od devetnaestog u dvadeseto stoljeća bio Fran Gundrum Oriovčanin, doktor, pisac, prevoditelj, etnolog, arheolog i predvodnik društvenog života, povjesničar, moralist i asketa, a i veliki optimist u vjeri u znanost, književnost, slobodu i slobodoljubivu suradnju, u zdravlje i zdravi život. Gundrum nije bio samo čovjek koji je liječio, već i učio kako ostati zdrav, a niti čovjek koji je samo mnogo putovao, već i čovjek koji je sa svakog putovanja donosio i velike duhovne darove, pa tako i iz Bugarske. U vrijeme kada je ona tek stasala na svoje zdrave noge, Gundrum je bio jedan od onih Hrvata, koji je Hrvatima otkrio najznačajnija bugarska književnička imena, a s velikim Ivanom Vazovim cijeloga je života ostao bliski prijatelj.

Njihovo dopisivanje još i danas vrijedi čitati, ne samo kao slike osoba i vremena, već i kao ogledalo najvećih rodoljubnih ideja, koje su oduvijek uzajamno nadahnjivale Hrvate i Bugare, pa mi dopustite da i ovom prigodom navedem jednu čuvenu Strossmayerovu rečenicu, koji je bio siguran da će s razvojem kulture i prosvjete i slavenski narodi stati uz bok romanskim i germanskim narodima. A upravo mi imamo sreću da živimo u to vrijeme, u trenutak kada Bugarska ulazi u EU, a Hrvatska je uspješno završila prvu godinu svojih pristupnih pregovora.

Sve to dokazuje i ova knjiga, među mnogim drugim stvarima, pa meni preostaje tek da se zahvalim izdavačima i organizatorima, prevoditelju i autoru. Kao što je Gundrum bio jedan od onih koji su vrlo rano Hrvatima otkrili veliku bugarsku književnost, tako je naša draga Rumjana Božilova učinila iznimno mnogo da Bugarska otkrije hrvatske pisce, hrvatsku povijest i presudno produbi hrvatsko–bugarske svekolike odnose, a tako je i autor ove knjige, ovom značajnom knjigom, koja nipošto nije samo priča o njegovim velikim sugrađanima i profesionalnim prethodnicima. To je živi dokaz da Matica hrvatska može ono što drugi ne mogu, ne samo kao narodni kroničar i prosvjetitelj, već i kao i neumorni istraživački duh u svakom mjestu Hrvatske, koji u svojim najboljim izdanjima prelazi nacionalne okvire.

Zbog toga mi dopustite da vas još jednom pozdravim na ovoj velikoj bugarsko–hrvatskoj svečanosti, i kao sudionike i svjedoke velike istine — da vjera u prijateljstvo, znanost, ljepotu i književnost u svakom vremenu ima i one sljedbenike i zanesenjake, koje ponekad otkrivamo s velikim zakašnjenjem, ali ih konačno nikada ne možemo preskočiti. I u prošlim, i u našim vremenima.