Noć pjeva pjesme svoje

Noć pjeva pjesme svoje

Osobe:

Mlada Žena

Mladi muŠkarac

Otac

Majka

Baste

Prva scena

(Mrak. Pali se svjetlo. Dnevna soba, sofa, fotelja, i stolić malo lijevo na pozornici. Veliki prozor, malo prema dubini scene, na lijevo. Na desno do prozora, malo iznad visi sat, pokazuje petnaest do tri. Malo ispod sata, blizu na desno visi slika malog djeteta, dječaka. Lijevo od prozora stoji jedna neuobičajeno velika kredenca. Vrata su na niskom zidu na desno i još jedna na niskom zidu lijevo. MLADI MUŠKARAC leži na sofi i čita knjigu.)

Mlada Žena:

(Uđe kroz vrata na lijevo.)

Ne mogu više

ovo podnijeti.

(Kratka stanka)

Ne ne mogu izdržati

Ne možemo ovako živjeti.

(Mladi mukarac polako sjedne, zaklopi knjigu, ali označi stranicu kažiprstom.)

Ležiš tamo i čitaš

Ne izlaziš

Ne radiš ništa

(Popisuje.)

Nemamo novaca

Nemaš nikavog posla

Imamo

Ništa

(Ode i sjedne u naslonjač.)

I izlaziš sve manje i manje

prije si običavao otići u dućan barem

kupiti nešto

otišao bi do pošte

Ti nikada nisi htio u šetnju

Ja sam oduvijek voljela šetati

Prije

da prije nego što sam te srela

Uvijek sam išla na duge šetnje

Svaku nedjelju išla sam u šetnju

I druge dane

I imala sam prijatelje

ne previše

ali imala sam prijatelje

prijateljice

Ali oni

više nikada ne dolaze ovamo

Čak ni Marta više ne dolazi ovamo

Ona čak i pozvoni na vrata

stoji vani i priča sa mnom

ali ne želi ući

Zato jer ti tamo sjediš

i širiš lošu atmosferu

Moje prijateljice su došle ovamo par puta

ali ti si tu sjedio

ukočen i čudan

nikad ne rekavši ni riječ

(Smije se rezignirano.)

Koja atmosfera

Ne, tko bi to mogao podnijeti

i tako

(Gleda ga.)

Oni ne dolaze više često

Nitko ne dolazi ovamo.

(Kratka stanka.)

Ti nisi dobro.

Ti ne voliš ljude.

Dakle

(Mladi muškarac uzdahne i pogleda je.)

Neću to više dugo moći podnositi

(Mladi muškarac kimne glavom. Stanka.)

I kada nam netko konačno dođe u posjet

to su tvoji roditelji.

Mladi muŠkarac:

(Brani se.)

Tvoji roditelji povremeno

dođu ovdje

također.

(Kratka stanka.)

Ne tako davno

bili su ovdje

I nisam ja

pitao moje roditelje da dođu.

Mlada Žena:

Ali na svu sreću

oni neće

dugo ostati.

Mladi muŠkarac:

Da da

(Kratka stanka. Gleda je.)

I nije tako čudno

da žele vidjeti svog unuka

zar ne

(Malo ljuto.)

Pa dopušteno im je

doći i vidjeti svog unuka

Zar ne razumiješ

Oni dolaze ovamo

samo zbog toga.

Mlada Žena:

Da da

(Kratka stanka.)

Pa i vrijeme je bilo

da dođu vidjeti maloga

Pomislio bi

da im nije stalo do njega

Mogli su prije doći

To mislim, stvarno

(Mladi muškarac gleda dolje. Stanka)

Mladi muŠkarac:

Nisu nam željeli

smetati

Mlada Žena:

Ja želim da oni dođu

Normalno da želim

Oni su samo trebali doći

(Gleda po dnevnoj sobi, uzdahne.)

I bilo bi bolje da počnem pospremati

onda

prije nego što tvoji roditelji dođu

treba biti lijepo i čisto

kada svekrva dođe u posjet

zar ne

(Mladi muškarac stavi knjigu na stol, ustane, kratko hoda po sobi.)

Mlada Žena:

Ne moraš se brinuti

(Glasno.)

Nemoj se brinuti

Nepodnošljivo mi je gledati te

kako šećeš gore-dolje

(Rezignirano.)

Ja ću pospremiti i počistiti

Pa se ne moraš

brinuti

(Mladi muškarac se vrati na sofu. Sjedne.)

Ja ću sve napraviti

Ti

Samo se opusti

Samo nastavi čitati

svoju knjigu

Čitaj dalje

(Nasmije se.)

Ili bi ti možda mogao

otići u trgovinu

(Mladi muškarac je pogleda gotovo uplašeno)

Ili da i to ja napravim?

Ići ću u trgovinu

očistit ću stan

skuhati ručak za tvoje roditelje

(Glasno.)

Ne, ti bi mogao u trgovinu.

Mladi muŠkarac:

(S mukom)

Da

Mlada Žena:

(Iznenađeno, ispitujući.)

Ti bi se usudio otići van

Ti se više ne usuđuješ ući ni u trgovinu.

(Mladi muškarac niječno kimne glavom. Rezignirano.)

Ali zašto si rekao onda da

Mladi muŠkarac:

Zar sam trebao reći ne

Mlada Žena:

Ne samo leži tamo

samo leži tamo

leži tamo i čitaj

(Kratka stanka.)

Mladi muŠkarac:

Mogao bih počistiti kuću

Mlada Žena:

Dobro

(kratka stanka. Ironično)

Ali zar nećeš pisati

onda

Čitaj

Usput, kako ti ide pisanje

Jel išta pišeš

Ili samo ležiš tu na sofi

Mladi muŠkarac:

(Pogođen nečim. Kratka stanka. Ipak s malim entuzijazmom.)

Baš sam razmišljao o tome

možda ja

da ja sam poslao nešto izdavaču

nedavno

Mlada Žena:

Poslao si nešto izdavaču

Mladi muŠkarac:

(Kimne glavom.)

Da

(Kratka stanka.)

Ali oni vjerojatno

to ne žele

Mlada Žena:

Bit će dobro

(Mladi muškarac kimne glavom. Iskreno/Bez uvijanja ohrabrujući.)

Ja mislim

Ja

Ti si

(Kratka stanka.)

Da otkada te znam

ti si pisao i pisao

Bit će nekoliko godina

uskoro

Pisao i pisao

si

(Mladi muškarac kimne.)

Pisao i pisao

(Iznenada.)

Ššššš

Čuješ li nešto

(Mladi muškarac odmahne glavom.)

On ne plače

(Mladi muškarac ponovno odmahne glavom.)

Idem pogledati

(Mlada žena prođe kroz vrata na lijevo, Mladi muškarac podigne svoju knjigu, lista je, pogleda na svoje mjesto, legne na sofu, nastavlja s listanjem knjige, nađe svoj znak, nastavlja je čitati. Mlada žena se vrati.)

Ne ti čitaš ponovno

Moram puno toga uraditi

Nisi li rekao da ćeš očistiti stan

(Mladi muškarac zatvori knjigu, označi mjesto sa svojim kažiprstom.)

Mladi muŠkarac:

On spava

Mlada Žena:

Da

(Kratka stanka)

Ne želiš ići u trgovinu

(Mladi muškarac gleda u nju očajnički i nametljivo/dosadno.)

Ne usuđuješ se

Ne

(Ona zatrese rezignirano glavom.)

Ne ne mogu ovo više dalje podnijeti.

Ti nikada ne izlaziš

Ne razumijem te

(Gotovo plačući)

Ne mogu još dugo ovo izdržati

(Mladi muškarac sjedne, izgleda malo očajnički/beznadežno. Mlada žena trese glavom rezignirano.)

Ne

(Stanka. Zazvoni ulazno zvono. Mlada žena pogleda Mladog muškarca.)

Tvoji roditelji

Zar su već ovdje

Rekli su doći kasnije

nisu li

(On je gleda očajnički.)

Misliš

da su to tvoji roditelji

(On samo sjedi, stavi svoju knjigu na stolić.)

Hoću li ići i otvoriti

(On samo sjedi, ona ode kroz vrata lijevo. On ustane, ode do prozora, pogleda van, okrene se, pogleda na vrata gdje se pojavi čovjek od oko šezdeset, obučen u podstavljenu jaknu. On nosi smeđu torbu za kupovinu, pogleda dolje, pogleda gore i tada primijeti Mladog muškarca, stavi torbu u svoju drugu ruku i ide prema Mladom muškarcu s ispruženom rukom i svojom glavom nagnutom naprijed. Oni se sretnu i rukuju, ali se ne gledaju.)

Otac:

Pa zdravo ti zdravo

Čestitke za dijete

Mladi muŠkarac:

Hvala

(Mlada žena i Majka ulaze, Majka ima kaput, Mladi muškarac pogleda Majku)

Majka:

Ah dakle ovdje si

Ovdje si

(Ona pruži ruku, ide k Mladom muškarcu, koji ide prema Majci. Oni se rukuju, ona stoji s njegovom rukom u svojoj.)

Moje najsrdačnije čestitke

za bebu

(Ona pogleda u Mladu ženu i pusti mu ruku.)

Dakle ovo je lijepo

Ovo je jako lijepo

Konačno ćemo vidjeti svojeg unuka

Stvarno

(Pogleda u Oca.)

Mislim mi

smo se veselili tome

nismo li

Otac:

(Pomalo oklijevajući)

Da

Majka:

(Sa sigurnošću)

Da jesmo

(Mladoj ženi.)

Ali gdje je beba

Mlada Žena:

On spava

Leži u sobi

Majka:

Aha

Ali moram ga pogledati

Odmah

(Mlada žena kimne. Otac izgleda pomalo očajno, ne zna što da radi sa sobom, on ostane tamo.)

Mladi muŠkarac:

(Ocu.)

Sjedni

Otac:

Da hvala

(Otac ode i sjedne u fotelju, stavi torbu dolje pored stolice. Mlada žena i MAJKA odlaze na vrata lijevo.)

Majka:

(Ocu.)

Možeš i ti doći

I pogledati maleckog

Otac:

Ne ne

Pričekat ću da se on probudi

(Majka izlazi van kroz vrata, Mlada žena ide za njom. Stanka. Mladom muškarcu.)

Dakle ovdje živite

Mladi muŠkarac:

Ovdje

Da

Otac:

Aha

(Stanka.)

Mladi muŠkarac:

Sve po starom

s tobom

Otac:

Sve po starom

Da

Mladi muŠkarac:

I s njima tamo

također

Otac:

Da ne mogu se sjetiti ničeg novog

na brzinu

u svakom slučaju

Mladi muŠkarac:

Vjerojatno ni nema ničega

onda

Otac:

Da

(Stanka)

Ti si dobro

Mladi muŠkarac:

Ne mogu se tužiti

Sve je isto

Otac:

(Malo prenagljeno)

Ali imaš li ti posao

(Mladi muškarac odmahne glavom.)

Ne ne

Nije to lako

naći neki posao

Pretpostavljam

Mladi muŠkarac:

Ne

Otac:

Ali snalazite se

Mladi muškarac:

(Nerado, oklijevajući.)

Da

Otac:

(Pogleda okolo.)

Na lijepom mjestu živite

u svakom slučaju

I ono je

u centru

zar ne

Mladi muŠkarac:

O da

Otac:

Ali mora biti skupo živjeti ovdje

Mladi muŠkarac:

Prilično skupo

(Stanka.)

Otac:

Ali snalazite se

Mladi muŠkarac:

Da snalazimo se

Na neki način

(Nasmije se.)

u svakom slučaju

Otac:

Da

Iskoristili smo priliku

da dođemo u grad

tvoja majka i ja

Imali smo nekih manjih obveza

za napraviti

I svakako morali smo

(Prekine se.)

Mladi muŠkarac:

Da.

Pretpostavljao

sam to

(Čuje se dječji plač.)

Otac:

(Pogleda Mladog muškarca.)

Čini se da se probudio

Mladi muŠkarac:

Da

(Stanka.)

Spava gotovo stalno

Otac:

Ne plače puno

(Mladi muškarac potvrdno kimne. Plač prestane.)

Mladi muŠkarac:

Čini se da se smirio

(Kratka stanka.)

Puno spava

da

Otac:

Vidim, da

(Kratka stanka.)

Da mislili smo samo navratiti

znaš

kad smo već u gradu

da

Mladi muŠkarac:

Da svakako

(Kratka stanka.)

Otac:

Nećemo dugo

Samo smo došli pogledati

Mladi muŠkarac:

Da.

(Kratka stanka. Mlada žena uđe.)

Mlada Žena:

Probudio se

na kratko

a onda je opet zaspao

gotovo odmah

(Majka uđe.)

Majka:

(Mladoj ženi)

Šteta što sam ga probudila

Nisam željela

Baš šteta

(Ode i sjedne na sofu. Ocu.)

Moraš ga pogledati

Tako zgodan mali dečko

Moraš ga pogledati

Otac:

Da

(Mlada žena ode na desno van)

Majka:

(Ocu.)

Ali nije lako reći

kome sliči

ne

Ali baš je zgodan mali dečko

Uopće ti ne sliči

(Onda pogleda Mladog muškarca.)

Ni tebi

Ne nimalo ti ne sliči

(Kratka stanka.)

Ni meni

što se toga tiče

Niti

(Pokaže glavom prema vratima desno)

njoj

također

(Tiho, Mladom muškarcu.)

A kako vama ide

Mladi muŠkarac:

Da hvala

sve je u redu

Majka:

(Zabrinuto.)

I dijete je dobro

Mladi muŠkarac:

Da sve je u redu

Majka:

Ali

(Prekine se. Kratka stanka. Pogleda Oca, Otac pogleda dolje. Stanka.)

Mladi muŠkarac:

Onda došli ste na izlet u grad

Majka:

Pa da morali smo doći i vidjeti

malog

Mladi muŠkarac:

Da

(Kratka stanka. Majci.)

I onda ste imali manjih obveza

Otac:

Da

Majka:

(Brzo.)

Najbitnije nam je bilo

(Majka se prekine kada Mlada žena uđe.)

Mlada Žena:

Bolje da odem

kupiti nešto

za vaš posjet

(Nasmije se.)

Majka/Otac:

(Gotovo istodobno.)

Ne molim te nemoj

Nije potrebno

Mladi muŠkarac:

Da da uhvatili ste nas malo nespremne

Majka:

Došli smo malo ranije

da

(Mladoj ženi.)

Oprostit ćeš nam

Mlada Žena:

Nije važno

Majka:

(Mladoj ženi.)

Htjeli smo se samo javiti

na trenutak

Ubrzo idemo

(Objašnjava.)

Baš su promijenili vozni red

Mlada Žena:

(Ocu.)

Onda bolje idite

i pogledajte ga

i vi

Otac:

(Gleda dolje posramljen, oklijevajući.)

Da

Mlada Žena:

Vas dvojica

(Gleda u Mladog muškarca i onda u Oca.)

možete ga ići pogledati.

Mladi muŠkarac:

Ili

možemo pričekati

Mlada Žena:

Ne idite ga pogledati

Mladi muŠkarac:

(Ustaje.)

Ajmo onda

(Otac ustaje pa Mladi muškarac i Otac idu kroz vrata lijevo. Stanka)

Mlada Žena:

Ali stvarno

trebam nešto kupiti

tako da vas imamo s čime ponuditi

baš sam bila na izlasku

kad ste stigli

Majka:

(Brzo.)

Nema potrebe

Moramo i tako ubrzo ići

Naš autobus odlazi ubrzo

znaš

(Kratka stanka.)

Navratili smo samo

na trenutak

Mlada Žena:

Da

Majka:

Morali smo pogledati

maleckog

kad smo u gradu

(Pogleda je.)

Joj kako je krasan

Mlada Žena:

Da

Majka:

Da stvarno divno dijete

Sretni ste

(Kratka stanka.)

I sve je u redu

s vama i djetetom

Mlada Žena:

Dnevna rutina

sve je kako treba biti

Sve je u redu

Majka:

To je dobro

(Stanka.)

Na porodiljnom si

Mlada Žena:

Da

Majka:

Dakle lijepo je

zar ne

imati malo vremena

za dijete

(Stanka.)

I donijeli smo vam mali dar

(Nasmije se.)

Trebala sam se prije sjetiti

(Ode do torbe, podigne je, stavi na fotelju, otvori zatvarač, izvadi paket, stoji s paketom u rukama.)

Nije to ništa veliko

sitnica

Stvarno smo željeli nešto donijeti za dijete

(Ona preda poklon Mladoj ženi.)

Mlada Žena:

(Uzme ga.)

Hvala vam puno

Lijepo od vas

Majka:

Nije to ništa veliko

(Mlada žena stoji lijevo i petlja s paketom ne znajući što da učini. Kratka stanka.)

Da on je krasna beba

(Majka zatrese rezignirano glavom. Otac dođe kroz vrata. Napeto, Ocu.)

Što misliš

Otac:

(Iskreno ističući svoje riječi.)

Da krasan je dečko

(Majka gleda pogledom punim značenja u Mladu ženu, Mladi muškarac dođe, ugleda Mladu ženu kako stoji i prtlja s paketom. Kratka stanka.)

Mladi muŠkarac:

(Mladoj ženi.)

Dobili smo dar

(Potvrdno kimne.)

Trebalo bi ga otvoriti

(Majci i Ocu.)

Hvala vam puno

(Mlada žena sjedne na sofu i počne otvarati paket.)

Majka:

(Ispričavajući se.)

Nije to ništa veliko

sitnica

Mlada Žena:

(Otvori paket, izvuče plavu deku, drži je ispred sebe kako bi je Mladi muškarac mogao vidjeti.)

Kako je lijepa

Mladi muŠkarac:

(Kimne.)

Da

Majka:

Teško je odabrati dar

To je samo sitnica

(Mlada žena spusti deku na stolić, ustane, uzme ukrasni papir i izađe na vrata lijevo. Majka digne deku, pogleda je. Ocu.)

Zar nije krasan

Otac:

(Nasmije se u sebi kratko.)

O da

(Kratka stanka.)

Ali kome sliči

Majka:

Teško je reći

(Smota uredno deku i stavi je na stolić.)

Otac:

Ne bi znao

Majka:

Tebi ne

ni u kom slučaju

Otac:

Ne

Majka:

Možda

(Prekine se.)

Ne ne znam

(Otac ode i sjedne na sofu. Mladom muškarcu.)

Da imaš zgodnog sina

(Mlada žena uđe. Ima jaknu na sebi.)

Majka:

Ne nemoj ići van

Mi ćemo za minutu otići

Danas se tako dogodilo

Promijenili su autobusni vozni red

(Pogleda Oca.)

Nisu li

Otac:

(Digne rukav svog kaputa, pogleda na sat.)

Da morat ćemo ubrzo

(Pogleda Majku.)

Ubrzo

Majka:

(Gleda Mladu ženu objašnjavajući.)

Samo smo htjeli vidjeti

maloga

Otac:

Samo smo navratili

(Otac ustane, uzme vrećicu, podigne je na fotelju, povuče zatvarač/ciferšlus, hoda kroz sobu.)

Majka:

(Ustane i isto hoda kroz sobu.)

Da ne možemo dulje ostati

neki drugi put

Ali danas je tako

Otac:

(Mladom muškarcu)

Da ti znaš

nema puno autobusa

koji voze

danas

Majka:

(Mladoj ženi.)

Iskreno rečeno

ovo je

zadnji autobus

danas

Mlada Žena:

(Pitajući.)

Zar su ukinuli

druge autobuse

Otac:

Da

(Kratka stanka. Mladom muškarcu.)

Ali morate nas posjetiti jednom

svo troje

Majka:

(Odobravajući.)

Da svakako morate

U ljeto

kad je toplo i svijetlo

onda morate

doći u posjet

moraju zar ne

Mladi muŠkarac:

Dakle hvala što ste navratili

(Kratka stanka.)

Trebali bi sljedeći put

doći na dulje

(Otac i Majka idu prema vratima.)

Otpratit ću vas

(Otac i Majka izađu kroz vrata, stanu, pogledaju Mladu ženu.)

Majka:

Da bilo je kratko

Ali tako se dogodilo

kad nismo dobro pogledali kad voze autobusi

Dakle čuvajte se

Otac:

Da

Čuvajte se

(Majka i Otac izađu kroz vrata na desno. Mladi muškarac ide za njima, Mlada žena ode i sjedne na fotelju, raširi noge, izgleda nekako izgubljeno. Mladi muškarac ponovno uđe. Mlada žena ustane, ide preko sobe, Mladi muškarac ode i sjedne na fotelju.)

Mlada Žena:

(Mladom muškarcu.)

Eto vidiš

Nitko ne želi biti ovdje

Čak ni tvoji roditelji

Jedva su došli

već su

otišli

Pogledali na brzinu dijete

Pričali malo o tome kome sliči

i odmah su otišli

(Kratka stanka.)

Gotovo ni ne vjeruju

da si ti otac

(Kratko se smije. Mladi muškarac ustane, legne na sofu. Stanka.)

Mislim

da im se nije ni svidio

Mladi muŠkarac:

(Uzrujano.)

Svidio im se

Mlada Žena:

Nisam baš sigurna

Mladi muŠkarac:

Da svidio im se

Zašto to govoriš

Mlada Žena:

Možda im se svidio

Mladi muŠkarac:

Svidio im se

očito

Jako im se svidio

Mlada žena:

U redu onda je

(Stanka.)

Bolje da odem u trgovinu

inače nećemo imati što za jesti

(Upitno.)

U redu onda

(Odlučno.)

Ako bude plakao

moraš ga podignuti

(Mladi muškarac kimne i dok Mlada žena stoji i gleda ga on digne knjigu sa stolića, počne tražiti mjesto gdje je stao, nađe ga, počne čitati.)

Dobro idem onda

(On kimne ne gledajući je. Ona izađe kroz vrata na desno, on polegne knjigu na prsa i leži gledajući ispred sebe. Stanka. Svjetlo se gasi. Mrak.)

Druga scena

(Mrak. Pali se svjetlo. Sumrak se spušta kroz prozor. Sat na zidu pokazuje oko pet i trideset. Mladi muškarac još uvijek leži na sofi s knjigom na grudima. Mlada žena dođe kroz vrata na desno, nosi jaknu, ima plastičnu vrećicu u ruci.)

Mlada Žena:

(Izvuče pismo prema Mladom muškarcu.)

Pismo za tebe

Mladi muŠkarac:

(Okrene se polako prema njoj. Malo uplašeno.)

Pismo

Mlada Žena:

Da od izdavača

(Ode do njega, preda mu pismo, stoji i gleda pismo.)

Zar nisi radoznao

(On zatrese glavom.)

Mladi muŠkarac:

Da u biti

malo

Mlada Žena:

Da možda

(Prekine se.)

Mladi muŠkarac:

(Brzo.)

Nije te dugo bilo

Mlada Žena:

Da

(Kratka stanka.)

Skočila sam do Marte

(Kratka stanka.)

Ona će svratiti usput

(Kratko se smije.)

Kakav dan

Prvo tvoji roditelji ovdje

A sada možda Marte

Nismo imali ovoliko posjeta

koliko pamtim

(Kratka stanka.)

Ali tvoji roditelji dakako nisu dugo ostali

(Brzo.)

Je li spavao

Mladi muŠkarac:

Da

Mlada Žena:

Onda ionako neće

noćas spavati

Cijelo vrijeme je spavao

Mladi muŠkarac:

(Kimne.)

Da

Nisam ga uopće čuo

Mlada Žena:

Zar nisi otišao

i pogledao ga

Mladi muŠkarac:

Da nekoliko puta

Mlada Žena:

Dakle onda je vrijeme da se probudi

Ali znaš

(Kratka stanka.)

Marte i ja ćemo ići na kratko van

večeras

Mladi muŠkarac:

(Pitajući.)

Da

Mlada Žena:

To je u redu zar ne

(On ne odgovara.

Brzo.)

Ne mogu stalno sjediti među četiri zida

ti znaš

Dakle

Ona će vrlo brzo doći

i onda ćemo ići

na kratko van

(Podigne vrećicu.)

Kupila sam nešto hrane

Možeš jesti

ako hoćeš

Mladi muŠkarac:

Marte dolazi ovamo

Mlada Žena:

Da ali samo na vrata normalno

(Kratka stanka.)

Ona normalno ne želi biti ovdje

s atmosferom koju

širiš oko sebe

(Nasmije se.)

Mladi muŠkarac:

(Ne može ga povrijediti.)

Da da

(Kratka stanka.)

Išla si kod Marte

Mlada Žena:

Da

(Kratka stanka.)

Ali sad bi trebao otvoriti svoje pismo

Mladi muŠkarac:

Ne ne još

Mlada Žena:

Zašto ne

Mladi muŠkarac:

(Oklijeva.)

Ne

Mlada Žena:

Bolje da ga odem probuditi

Sad ne smije stalno spavati

Bolje da ga probudim

Ili ga možeš ti

probuditi

promijeniti mu pelenu

i nahraniti ga

Mladi muŠkarac:

(Kimne.)

Da dobro

(Kratka stanka.)

Kad će doći Marte

Mlada Žena:

Ubrzo

za tren

Idem se spremiti

(On stoji i gleda u stranu i dolje.)

Razumio si

zar ne

ako ti želiš sjediti među četiri zida

čitav dan

i ne želiš ići van

onda ću ja morati

Ne mogu sjediti čitav dan zatvorena

Ti jedva otvaraš usta

samo ležiš tamo

ležiš na sofi i čitaš

(Rezignirano.)

Da

Mladi muŠkarac:

Da znam

Mlada Žena:

Prije smo Marte i ja bile često zajedno

došla bi na cijeli dan

sjedile bi ovdje

pričale i smijale se

dobro se zabavljale

Ali otkako ti i ja živimo zajedno

Toga više nema

Nema

Mladi muŠkarac:

Da znam

(Stanka.)

Mlada Žena:

Ali sad moraš otvoriti svoje pismo

(Mladi muškarac otvori pismo, preleti pogledom preko njega.

Upitno.)

Zar ne žele

ono što si napisao

(Kimne.)

Ali ovaj put si mislio da će prihvatiti

Zar ne

Mladi muŠkarac:

Da mislim da jesam

Mlada Žena:

No koliko ćeš dugo nastavljati

s pisanjem onda

Ne možeš samo tu sjediti i pisati

godinu

za godinom

Jednostavno ne možeš

(Prekine se. Stanka.)

Možda ti nije suđeno da postaneš pisac

Da mislim to

Moraš ili nešto objaviti

ili

trebaš nešto drugo

raditi

Ne možeš samo sjediti među četiri zida

i nikad ne izlaziti

i pisati nešto nešto što nikoga ne zanima

Mladi muŠkarac:

Ne

(On sjedi dolje s pismom na prozorskoj klupici, digne se i sjedne na fotelju. Stanka.)

Mlada Žena:

Onda ne želiš ići k bebi

(Kratka stanka. Ona ode i stavi dolje vrećicu ispred njega na stolić.)

Ovo je tvoja hrana

u svakom slučaju

(Ona ode kroz vrata na lijevo. Kratka stanka. Onda ponovno uđe, nosi ogledalo, šminku i košulju.)

Spava tako mirno da ću ga pustiti

Presvući ćeš ga kad se probudi

(Ode do stolića, spusti ogledalo, šminku i košulju na stolić. Pokaže na plastičnu vrećicu.)

Odnesi ove stvari u kuhinju

(On kimne, ustane, uzme vrećicu i izađe na desno. Ona skine jaknu, stavi je preko rukohvata fotelje i skine pulover preko glave i stoji samo u grudnjaku, sjedne na sofu, uzme dio šminke, počne se šminkati. Mladi muškarac uđe, sjedne na sofu.)

Mladi muŠkarac:

Marte još nije došla

Mlada Žena:

Sad će

Ubrzo će doći

(On kimne.)

Tvoji roditelji

Oni su stvarno

(Prekine se, zatrese glavom dok nanosi šminku.)

Zamisli tako doći

i odmah otići

Sigurna sam

da im se mali nije svidio

Nikad im se nisam sviđala

Tvoj otac se jedva potrudio da pogleda malog

Mladi muŠkarac:

Nije tako

Mlada Žena:

Zar nije

Kako je onda

Tvoj otac se jedva potrudio dići

pogledati malog

Mladi muŠkarac:

Njemu je samo bilo neugodno

nije želio smetati

Mlada Žena:

Isto kao i ti

(Ona stavlja žarkocrveni ruž. Ustane, hoda po sobi, s ogledalom u ruci, pući usne, stavlja još više ruža. Ona se okrene njemu, napućenih usana.)

Jel ovo u redu

Mladi muŠkarac:

Da dobro je

Mlada Žena:

(Kao izgubljena u nekim svojim mislima.)

Stvarno šteta za tog izdavača

da ne žele objaviti

to što si napisao

(Ona podigne košulju sa stolića, odjene je. Hoda sobom, gleda se ponovno u ogledalo, stavlja još malo ruža. Odlazi do prozora, stoji i gleda van, nekako joj strši stražnjica. Mladi muškarac je gleda. Ona se okrene prema Mladom muškarcu.)

Dolazi Marte

Mogu je vidjeti dolje na ulici

Mislim da ću sići

i poštedjeti je

(Nasmije se.)

toga da te vidi

(Ona ide i uzme jaknu s rukohvata naslonjača, stavi je, digne pulover s poda, uzme ogledalo, šminku i sve stavi u prozor, ode prema vratima desno. Zaustavi se.)

Onda

idem

ja

Mladi muŠkarac:

Kad ćeš se vratiti

Mlada Žena:

Neću dugo

Nemoj

me čekati

samo

idi u krevet

Mladi muŠkarac:

Uh

Mlada Žena:

Nešto se dogodilo

Mladi muŠkarac:

Moji roditelji su zvali

Mlada Žena:

(Pravi se iznenađena.)

Ne stvarno, nisam znala

(Kao da je zanima.)

Neki poseban razlog?

Mladi muŠkarac:

Ne

Samo su nazvali

I mama je rekla

da je bila tako uzbuđena

jer je vidjela svog unuka

tako je rekla

(Nasmije se.)

da nam je zaboravila dati dar

koji je donijela za bebu

Valjda neku malu igračku

Mlada Žena:

Stvarno lijepo od nje

što je donijela dar za njega

dakako

(Podigne deku sa stolića, stoji i gleda je.)

Mladi muŠkarac:

Poslat će igračku

To je rekla

(Kratka stanka.)

Mlada Žena:

(Samo kako bi nešto rekla.)

Tvoji roditelji ne zovu često

(Stanka. Ona izvuče ladicu iz kredence, stavi deku unutra, zatvori ladicu.)

Mladi muŠkarac:

I rekli su

da su došli sretno doma

(Zazvoni zvono na vratima.)

Mlada Žena:

To je vjerojatno Marte

Mladi muŠkarac:

(Ispričavajući se.)

Mislio sam da sam ti rekao

Mlada Žena:

Onda

idem

ja

(Mladi muškarac kimne, i Mlada žena izađe kroz vrata desno. Iz kuhinje)

Ima čistih bočica i dudica

iznad sudopera

(On ustane, ode do prozora, stoji gledajući kroz prozor, onda podigne pismo, stoji i gleda ga, spusti ga na prozor, onda ode do sofe, legne dolje, podigne svoju knjigu, prelista je, nađe mjesto, malo čita, spusti knjigu na stolić, ustane, pogleda. Podigne pulover, stoji petljajući s njim. Svjetla se gase. Mrak.)

Treća scena

(Mrak. Pali se svjetlo. Na prozoru je noć. Sat stoji na dva i trideset. Na stoliću je djetetova bočica s malo mlijeka u njoj. Mladi muškarac leži na sofi i gleda ravno pred sebe, on ustane i ode do prozora, pogleda u mrak. Beba počne plakati, on ode do starih dječjih kolica koja stoje kraj prozora i počne ih voziti gore-dolje, prestane i onda ih počne ljuljati gore-dolje. Dječji plač se smiri. Ode do sofe i sjedne, pa ustane, ode do prozora, uzme pismo i vrati se na sofu te sjedne i gleda pismo. Stavi pismo na stolić, ustane, ode do prozora, pogleda, i ostane stajati zureći kroz prozor. Ode i legne na sofu. Mlada žena dođe kroz vrata na desno, nosi jaknu, malo uzbuđena. On je gleda.)

Mlada Žena:

(Malo iznenađena.)

Ti si budan

to sam i mislila

(Pogleda u kolica.)

A on je budan

Mladi muŠkarac:

Ne

Mlada Žena:

Ne

Mladi muŠkarac:

Spavao je neko vrijeme

sada

Ali se budio više puta

Gotovo ga je bilo nemoguće uspavati

Zaspi

i opet se probudi

i tako stalno

Mlada Žena:

(Upitno.)

U kolicima je

Mladi muŠkarac:

(Malo uzrujan.)

Nije imalo smisla

uspavljivati ga u krevetu

Stalno se budio

dok je bio u krevetu

nemoguće ga je bilo uspavati

Morao sam ga zibati

voziti gore-dolje

kako bi ga uspavao

Mlada Žena:

A duda

nije pomogla

Mladi muŠkarac:

Ne

Mlada Žena:

(Ode do kolica i zaviri u njih. Mladom muškarcu.)

Ali sada spava

mirno i sigurno

(Pitajući.)

Upravo je plakao

(Kratka stanka.)

Promijenio si mu pelenu

Mladi muŠkarac:

Da

Dvaput

(Stanka.)

Mlada Žena:

I nahranio ga

Mladi muŠkarac:

Da

(Kratka stanka.)

Mlada Žena:

Nisam očekivala da ćeš

biti budan

Prilično je kasno

(Nasmije se.)

Sjedio si i čekao me

Mladi muŠkarac:

Da

Ne

Probudio se zar ne

pa sam morao ustati

Budio se cijelo vrijeme

pa sam zato ustao

i otišao u dnevnu sobu

Mlada Žena:

Znači bio si u krevetu

Mladi muŠkarac:

(Laže.)

Da

(Stanka. On sjedne na sofu.)

Jesi se lijepo provela

Mlada Žena:

Da jesam

Mladi muŠkarac:

Bila si sa

Svojom prijateljicom

Mislim uh

Mlada Žena:

Da

Marte da

Mladi muŠkarac:

(Malo očajnički.)

Ali tako si kasno došla

Mlada Žena:

Čekao si me

Mladi muŠkarac:

(Kimne, oklijeva, nerado.)

Da

(Prevlada svoj otpor.)

Ali gdje si bila

Mlada Žena:

(Malo rezignirano.)

Dobro

(Počne šetati gore-dolje.)

Ne nemoj opet počinjati

s tim

Mladi muŠkarac:

Ali možeš mi reći

gdje si bila

zar ne

Mlada Žena:

(Iznenada izgleda pomalo umorno, povuče rukav od jakne da bi pogledala na sat.)

Zašto samo ne odemo u krevet

Kasno je

Želim ići spavati

Mogu ti reći

sutra

(Mladi muškarac ne odgovara. On ponovno legne na sofu. Mlada žena ide opet do prozora i stoji gledajući van. Stanka.)

Mladi muŠkarac:

(Zureći ispred sebe.)

Ti samo

odi spavati onda

Mlada Žena:

(Okrene se prema njemu.)

Ti ne želiš spavati

(Stanka.)

Mladi muŠkarac:

Mislim da ne mogu spavati

Umoran sam

ali ne mogu spavati

Mlada Žena:

Sigurno bi mogao

Kad bi probao

Mladi muŠkarac:

Da

Mlada Žena:

Umorna sam u svakom slučaju

Mladi muŠkarac:

Ali onaj auto

koji sam vidio

Bio sam tamo i gledao

kad ćeš doći

Mislim

Tko te dovezao doma

Ne mislim

Nemoj me krivo shvatiti

Ali

Dakle

Mlada Žena:

(Rezignirano.)

Noć je razorena

Idem po malo vina

(Ona ode kroz vrata desno, vrati se s bocom vina u jednoj ruci i na pol punom čašom u drugoj ruci. Gleda ga.)

Dakle

Sad sam spremna

Ispituj

Mladi muŠkarac:

Ne ne mislim te ispitivati

Mlada Žena:

Samo sam malo umorna

(Pije vino.)

Mladi muŠkarac:

Da

Mlada Žena:

Ništa posebno

se nije dogodilo

tek toliko da znaš

Ali što si ti

to htio znati

(Nabraja.)

Gdje sam bila

S kim sam bila

i tako dalje

Mladi muŠkarac:

Možeš mi

reći

bar nešto

Mlada Žena:

(Rezignirano.)

Valjda

(Pije vino.)

Mladi muŠkarac:

Ne ne moraš

(Kratka stanka.)

Samo sam se brinuo

Ne znam

Mlada Žena:

Da

(Kratka stanka. Radi popis.)

Dakle srela sam se s prijateljicom

Marte

aha

I onda smo večerale

u restoranu

A onda smo otišle

u kafić

Pa smo

aha otišle u noćni klub

(Mladi muškarac sjedne na sofu, gleda Mladu ženu.)

Ima još nešto

što bi želio znati

Ne

(Kratka stanka.)

Možemo li sada u krevet

Umorna sam

Želim spavati

(Gleda u svoju čašu.)

Samo da svršim ovo

(Kratka stanka.)

I onda možemo u krevet

Možemo li

Mladi muŠkarac:

(Gleda je.)

Možeš li

doći ovamo

sjesti ovdje malo

razgovarati sa mnom malo

Ne mogu spavati

Znam

Možemo li malo razgovarati

Mlada Žena:

Razgovarati

Ti?

Mladi muŠkarac:

Da

Tako sam te dugo čekao

Ne moraš u krevet

odmah

Mlada Žena:

(Uzdahne.)

Ali tako sam umorna

I

(Gleda ga.)

Malo pijana možda

Ako još malo popijem

U svakom ću se slučaju napiti

(Ona popije malo vina, ode do sofe, stavi bocu i čašu na pod, pokupi pismo koje leži na stoliću, sjedne, gleda pismo. Pogleda Mladog muškarca. Ironično.)

Izdat ćeš knjigu

uskoro

Pijmo za to

(Spusti dolje pismo, natoči još vina u čašu, digne je prema njemu, ali on odmahne glavom.)

Odsad više nećeš samo ovdje sjediti i pisati i pisati

ti ćeš nešto objaviti

također

Ha

Nije loše

(On odmahne glavom.)

Mladi muŠkarac:

Prestani s tim

Mlada Žena:

(Stavi čašu na pod, podigne ponovno pismo, nasmije se sebi, čita, pogleda ga, upitno.)

Nisu htjeli to što si napisao?

»Ne zadovoljava naše visoke standarde kvalitete«

Mladi muŠkarac:

(Nasmije se.)

Daj mi to

(Ona mu doda pismo, on ga podere, po strani i okomito, zgužva ga. Ona i dalje sjedi tamo kao da joj je dosadno. Onda ga ona pogleda.)

Nisu htjeli

ne

Lijep odgovor

Radio sam i radio

na tome

Najmanje godinu dana

Mlada Žena:

Sigurno i dulje

Mladi muŠkarac:

Dakle

jako dugo sam u svakom slučaju

radio

na tome

Mlada Žena:

Ali ima puno izdavača

(Ona podigne čašu i ispije malo.)

Ne ovo će završiti kao pijanstvo

Mladi muŠkarac:

(Pitajući.)

Puno si popila

(Ona kimne.)

Ali izgledaš prilično trijezna

Mlada Žena:

Nisam popila

baš tako puno

Ali sada mi paše

malo vina

(Popije još malo.)

Jesi išta napravio

onda

Mladi muŠkarac:

Ne

Samo sam sjedio

I hodao okolo

s kolicima

(Kratko se nasmije.)

Čekao sam te

(Pogleda je, nasmije se.)

Ali gdje si bila

Zar mi ne možeš ništa reći

(Pitajući.)

Bila si s onom Marte

Mlada Žena:

(Kimne, malo prestrašena.)

Da

Mladi muŠkarac:

Dakle onda

(Postane malo zabrinut, gledajući u nju.)

Ne to je glupo

Mlada Žena:

Zašto

Mladi muŠkarac:

Ne mogu

Smiješno je

Mlada Žena:

Reci

Mladi muŠkarac:

Ne

Ne mogu

Mlada Žena:

Zašto ne?

Mladi muŠkarac:

(Pogleda u Mladu ženu, ozbiljno.)

Nisi bila s Marte

Mlada Žena:

(Popije još malo vina.)

Zar nisam

Ti si

(Prekine se.)

Mladi muŠkarac:

I nitko od nas ne misli da si bila

također

Mlada Žena:

Ne

U redu

Ako ti tako kažeš

Mladi muŠkarac:

Usput Marte te pozdravila

(Rezignirano.)

Nemoj lagati

Zašto moraš lagati

(Mlada žena gleda dolje. Stanka.)

dakle nisi bila s Marte

Zvala te znaš

Kratko nakon što si otišla van

(Stanka.)

Mlada Žena:

Ne u redu

Nisam bila

onda

(Popije malo vina.)

Možemo se posvađati

ako je to ono što želiš

Možemo li sada u krevet

umjesto toga

Možemo razgovarati

sutra

(Mlada žena sjedne pored njega, stavi ruku preko njegovih ramena. Sjede tako neko vrijeme, on zuri ravno ispred sebe, ona spusti ramena malo.)

Možemo li sada u krevet umjesto toga

uh

Možemo li

Mogu ti sutra reći

(On samo sjedi tamo, zuri ispred sebe, sjedi premeće papir.)

Ajde

ajmo u krevet

(Privuče ga sebi.)

Hm

Ajde sada

Možemo li

Možemo razgovarati sutra

Mogu ti sutra reći

Mladi muŠkarac:

No mogla bi mi reći gdje si bila

barem to

Nisi bila s Marte u svakom slučaju

Mlada Žena:

(Pogleda ga.)

Da bila sam

Ti lažeš

Ona nije mogla zvati

zato jer je u stvari

bila sa mnom

Poznam

Tvoje trikove

zašto bi se mučio

Znam te

tako dobro

(Uzdahne.)

Mladi muŠkarac:

Ali taj auto

Tko te dovezao doma

Mlada Žena:

(Rezignirano.)

U redu, u redu

(Kratka stanka.)

Kako želiš

(Kratka stanka. Ona makne svoju ruku.)

Mogli smo samo sjediti i dosađivati se ovdje

Kao što uvijek radimo

baš svaku večer

Možda smo mogli gledati TV

također

premda je mrkla noć

Mladi muŠkarac:

Ne

odi samo spavati

(Gleda je.)

To stvarno mislim

Mlada Žena:

(Ustane, malo uzrujano.)

Ti nikad ne izlaziš

Ti nikad ništa ne želiš

samo sjediš ovdje

Samo pišeš svoje

(Rezignirano.)

Da

(Kratka stanka.)

Nitko ne dolazi

Nitko nas ne želi posjetiti

ovdje

Čak i tvoji roditelji

Došli su danas

i otišli prije nego što su došli

(Uzdahne.)

Mladi muŠkarac:

Da znam

Znam sve to

(Stanka. Gleda je.)

Ali

Ali nama je dobro

zajedno

također

sigurno

zar nije

Mlada Žena:

Da da

Nije u tome stvar

Mladi muŠkarac:

I ti si bila ta

koja je strastveno

željela da imamo dijete

Mlada Žena:

Nemoj opet počinjati

Pravo je čudo da ti nije

zlo od samog sebe

da si nisi

smrtno dosadan

Rekao si sve ovo

dovoljno često

Zar nemaš ništa novo

za reći

(Ona ide do vratiju na lijevo, zaustavi se, pogleda ga.)

Idem ja spavati

(Kratka stanka.)

Ne želiš ništa

Raditi

Ne želiš čak ni

prijeći preko praga

i otići u trgovinu

Samo sjediti među četiri zida

ti se sviđa, ili tvoje pisanje

Ne mogu to podnijeti

To me dovodi do ludila

Mladi muŠkarac:

Možeš mi barem reći

(Baci zgužvani papir na pod.)

tko te doveo doma

Mlada Žena:

Leži tamo

Nemoj počinjati

Umorna sam

Ajmo sad u krevet

Kasno je

(Pogleda na sat na zidu.)

Zar je već toliko

(Nasmije se.)

Nisam znala da je tako kasno

(Gleda prijateljski Mladog muškarca.)

Dođi

Ajmo spavati

Možemo

On će se ubrzo probuditi

(Pogleda kolica...)

Taj malecki

Samo još par sati imamo

(Nasmije se.)

I bit će opet u punoj formi

(Mlada žena ode do sofe, ispruži ruku prema Mladom muškarcu.)

Dođi

Ajmo u krevet

Možeš leći blizu mene

Dođi sad

Zar ne

Možemo ležati blizu

i uživati jedno u drugome

i spavati

Dođi

(Mladi muškarac ostaje sjediti. Ona povuče ruku. Stanka. Ona uzdahne.)

Noć je razorena

(Ona ponovno sjedne pored njega na sofi, digne čašu, popije malo vina. Stanka. Ona ga pogleda.)

Hej

Možemo u krevet

Moći ćemo ležati blizu jedno drugom

Uživati jedno u drugom

Mladi muŠkarac:

(Ustane.)

Ali tako sam dugo čekao

Mogla si doći doma bar malo prije

Sjedio sam ovdje i čekao čekao

Išao do prozora

Išao do sofe

Legnuo

Ustao ponovno

Čekao i čekao

Mlada Žena:

Onda nisi trebao čekati

(Kratka stanka.)

To nema smisla

Bilo bi bolje izaći

čak i za tebe

sada

U svakom slučaju

Ne možeš samo sjediti doma

čitavo vrijeme zato jer to radiš

Ne mogu to više podnijeti

Sjediš stalno među četiri zida

Nikada ne izlaziš

Ni danju

Ni noću

Čak ni prošetati

Nikad ne želiš u šetnju

čak ni sa mnom i bebom

Uvijek si među četiri zida

Mladi muŠkarac:

Da da

Mlada Žena:

Ne mogu sjediti među četiri zida

samo zato jer ti to radiš

(Stanka.)

Ja nisam takva

Nešto se mora događati

Moram viđati ljude

Mladi muŠkarac:

Da

Mlada Žena:

I kad bi samo bilo moguće

da ljudi dolaze ovamo

Ali ni to ne ide

također

zato što ti samo odeš i sakriješ se

Čim netko stupi na prag

ti odeš

u sobu

To nije dobro

Ne smijem ići van

sretati ljude

I oni ne mogu

doći ovamo

Jer čim netko dođe

a ti

ne odeš u sobu

nego ostaneš sjediti ovdje

ti si tako ukočen

i tako čudan

da atmosfera

postane napeta

da je nepodnošljiva

(Skoro viče.)

Čak su i tvoji roditelji otišli

prije nego su došli

(Kratka stanka.)

Sve je tako ukočeno i odvratno

To nije dobro

Ne mogu podnijeti kad ljudi ovamo dolaze

Mladi muŠkarac:

Ne

Mlada Žena:

Bojiš se ljudi zar ne

Ne može se tako živjeti

Mladi muŠkarac:

(Sjedi u fotelji.)

Ali došla si tako kasno

Rekla si da ćeš doći rano

Mlada Žena:

(Uzrujano.)

U redu u redu

Mladi muŠkarac:

(Pomirljivo.)

Ali bilo ti je lijepo

Mlada Žena:

(Bez uvijanja.)

Da bilo

nam je lijepo

da

Mladi muŠkarac:

I vrijeme je proletjelo

Mlada Žena:

Da

I sada ostatak

noći

će proći

također

Mladi muŠkarac:

Ne želiš ništa reći

ne želiš mi ništa reći

Čak ni

gdje si bila

Mlada Žena:

Hoću

ali umorna sam

Mladi muŠkarac:

(Istjeruje.)

Jesi li

Mlada Žena:

(Prekine ga.)

Da jesam plesala sam s mnogim muškarcima

ako si to

htio reći

Pričala sam

Zabavljala sam se

Da jesam

Srela sam nekoliko svojih prijatelja

s posla

Ponekad ih trebam sresti

sada sam na porodiljnom

Srela sam Jana i još neke

Ne mogu samo sjediti među četiri zida

čak i ako ti sjediš

Ti samo sjediš tamo

zar ne

Da

Mladi muŠkarac:

Ali stvarno je dobro

među nama

Zar ne

Mlada Žena:

(Rezignirano.)

Da da

(Kratka stanka.)

Da stvarno je dobro

je

Znam to

Stvarno je dobro

Mladi muŠkarac:

Ostali smo zajedno

prilično dugo

Nije nam

bilo loše

Mlada Žena:

Ne

(Kratka stanka.)

No bili smo tako mladi

Sreli smo se u srednjoj školi

I od onda

Dakle

Moram sretati i druge ljude pored tebe

Prije nisi bio takav

postaješ sve gori i gori

Ne mogu sjediti među četiri zida

cijelo vrijeme

čak i ako ti to želiš

Dakle

(Kratka stanka.)

I ako ne možeš

Mladi muŠkarac:

(Predloži.)

Počni učiti ili nešto

(Pitajući.)

To si htjela reći

Mlada Žena:

Da

Trebaš misliti na

nešto ili drugo

nađi si posao

ili nešto već

Mladi muŠkarac:

Ošišaj se ili nađi posao

To si htjela reći

(Nasmije se.)

Mlada Žena:

Oh vrlo smiješno

(Kratka stanka.)

Ali čak kad bi i zarađivao

nešto novaca

Da mislim to

A ovaj izdavač nije htio

tvoje djelo zar ne

Ne možeš samo

sjediti među četiri zida i pisati

također

godinu za godinom

Ili trebaš nešto izdati

ili trebaš naći nešto drugo

za raditi

(On gleda dolje. Malo utješno.)

Ali često se događa

da ljudi ne mogu izdati ono što su napisali

Tako je obično

nije li

Danas sve odbijaju

zar ne

(On kimne.)

Nije to baš lako

nešto izdati

zar ne

(On spusti ramena. Ona ga gleda utješno.)

Nemoj to tako teško primati

Nemoj da te to razori

Možda ti nije suđeno

da pišeš

kad već pričamo

Mladi muŠkarac:

Ne

Mlada Žena:

Moguće je

Da bi trebao raditi nešto sasvim drugo

Mladi muŠkarac:

Možda

(Kratka stanka.)

Ali ne mogu se koncentrirati

zbog njega tamo

(Pokaže na kolica.)

on plače cijeli dan

Mlada Žena:

Išlo je bolje

dok se nije rodio

to si mislio

Mladi muŠkarac:

Možda nije

Mlada Žena:

Jedno odbijanje ne znači puno

Nije bitno

Zar ne

Mladi muŠkarac:

Imao sam ih najmanje deset

Mlada Žena:

(Gleda ga iznenađeno.)

Ne

nema ih toliko

Zar ne

Mladi muŠkarac:

Da

(On se smije. Mlada žena toči vino u svoju čašu, ustane kao da je u vlastitim mislima, malo sneno, pogleda van, zatim skine jaknu, ostane stajati tamo s jaknom pod rukom.)

Da

Mislim da sam ih imao deset

najmanje

Samo ti nisam

rekao

Primio sam još pisama

i onda ih bacio

Mlada Žena:

(Ne prati ga stvarno.)

Aha

Mladi muŠkarac:

(Ustane, hoda malo po sobi)

Samo ti nisam rekao

Dizao sam poštu

i svaki put

Samo bih je bacio

(Prekine se.)

Mlada Žena:

(Zuri ravno pred sebe.)

Hoćemo u krevet

Mladi muŠkarac:

Odbili su me

od izdavača do izdavača

(Gleda je.)

Zašto ne slušaš

Mlada Žena:

Slušam

Umorna sam

Mladi muŠkarac:

Ne slušaš

Samo stojiš tamo

gledaš van

Što tražiš

Muškarca koji te dovezao doma

možda

Ne možeš mi reći tko je to bio

tko te dovezao doma

Tko je to bio

Mlada Žena:

(Oštro.)

Dovezao me doma

Mladi muŠkarac:

Da

Mlada Žena:

Uzela sam taksi

(Mladi muškarac stoji i zuri u pod ispred sebe. Mlada žena se okrene i pogleda ga.)

Da

Jesam

Mladi muŠkarac:

Ne laži

Vidio sam

(Očajnički. Gleda je.)

To nije bio taksi

Vidio sam te kad si došla

Mlada Žena:

(Hoda malo po sobi.)

U redu odbacio me

Ali ti ne mogu reći

da me Baste dovezao doma

Jer ako ti kažem

počet ćeš

istjerivat' vraga

I noć će biti razorena

Dakle

Baste me dovezao kući

Sada znaš

Mladi muŠkarac:

Ali ako si ga onda

srela vani

on je morao piti

mislim Baste

Mlada Žena:

Ne on nije pio, zamisli

Mladi muŠkarac:

Zašto si tako dugo sjedila

dolje u njegovom autu

Mlada Žena:

Nisam dugo sjedila

u njegovom autu

Sad me pusti

Mladi muŠkarac:

U redu onda

Mlada Žena:

Samo smo porazgovarali

(Dijete zastenje i Mlada žena ode i počne gurati kolica, stoji mirno, gura kolica gore-dolje. Dijete se smiri. Mladom muškarcu.)

Želim spavati

Umorna sam

(Ode do prozora, stoji i gleda van)

Mladi muŠkarac:

Zašto stojiš i sanjariš

Mlada Žena:

Ne sanjarim

Mladi muŠkarac:

U redu onda

Mlada Žena:

(Okrene se Mladom muškarcu.)

Moraš mi dopusiti sretati druge ljude

osim tebe

Mladi muŠkarac:

I ići doma

k svom kolegi s posla

navečer

noću

(Ironično.)

sad kad si na porodiljnom

Mlada Žena:

Ne

Mladi muŠkarac:

Znam to

Znam da si bila

s njim

a ne s onom

svojom prijateljicom

To kažeš

samo tako

Toliko i ja razumijem

Mlada Žena:

U redu

(Gleda ga nepopustljivo.)

Da bila sam onda

Bila

Bila sam s Basteom

čitavu večer

I kod njega doma

Jel postoji još nešto

što želiš znati

Da

(Mladi muškarac je malo pogođen.)

Vozili smo se njegovim autom

slušali glazbu

i pričali smo

Jesmo

Bili smo i u njegovoj kući

On i ja

Samo nas dvoje

Jesi zadovoljan

sada

Mladi muŠkarac:

(Malo iznenađen.)

Jesi li

Mlada Žena:

(Nasmije se.)

Ne

Samo se šalim

Mladi muŠkarac:

(Smiren.)

Nije istina

Mlada Žena:

Bila sam

s Marte

Istina je

I nećeš me uvjeriti

da te nazvala

Mladi muŠkarac:

Ali

Vidio sam zar ne

(Kratka stanka.)

Znaš, auto

Mlada Žena:

Da

Rekla sam ti to

Mladi muŠkarac:

Nisi se šalila

Mlada Žena:

To je bio Martin dečko

Došao je po nju

a onda i mene odbacio doma

istodobno

U redu

Idemo sad u krevet

Mladi muŠkarac:

Ne mogu to podnijeti

(Prekine se.)

Mlada Žena:

Što to ne možeš

Mladi muŠkarac:

(Gleda ravno u nju.)

Sad lažeš

Mlada Žena:

Ne lažem

Mladi muŠkarac:

Da lažeš

Vidim to

Mlada Žena:

Kako hoćeš

Umorna sam

Želim spavati

(Pije vino.)

Mladi muŠkarac:

Ti u stvari samo želiš ponovno ići van

Ići tim autom

voziti se uokolo

slušati glazbu

lijepo se provoditi

kao što si i sama rekla

Ili ići ponovno doma kod Bastea

I tako biti pošteđena sjedenja među četiri zida sa mnom

Zato jer ja nikada ne izlazim

(Ode ravno k njoj.)

Idi onda

Samo idi van

Idi doma k svom dragocjenom Basteu

Radi što želiš

Ne moraš biti ovdje

Možeš isto tako

ići van

ići svom dragocjenom Basteu

ili kako god da se zove

Mlada Žena:

(S glumljenom mirnoćom.)

Dobro

Idem onda

(Mlada žena počne hodati po sobi. Beba počne plakati. Mladi muškarac počne gurati kolica, stane, zaljulja ih gore-dolje. Mlada žena hoda prema vratima.)

Mladi muŠkarac:

(Iza nje, iznenađen, očajno.)

Zar ideš

Nemoj ići

Nisam to mislio

Mrkla noć je

Nemoj ići

Molim te

(Mlada žena ide kroz vrata na desno, i Mladi muškarac počne hodati po sobi, ljulja kolica, gore-dolje. Svjetlo se gasi. Mrak.)

Četvrta scena

(Mrak. Pale se svjetla. Na prozoru je sada svjetlije. Sat pokazuje oko četiri sata. Stolić je pomaknut malo naprijed u sobi, kolica su tamo gdje je bio stolić, paralelno sa sofom. Mladi muškarac leži na sofi, gleda ravno pred sebe, s jednom rukom lulja kolica gore-dolje. Vrata na desno se otvore, Mlada žena tiho ulazi, nosi jaknu, pogleda Mladog muškarca koji leži sa zatvorenim očima. On ide do vratiju na lijevo. Dolazi s torbom, izvuče ladicu kredence i Mladi muškarac otvori oči i pogleda je.)

Mladi muŠkarac:

(Očajnički.)

Što radiš

Mlada Žena:

Znači budan si

Mladi muŠkarac:

(Sjedne na sofu, Mlada žena ubaci nešto odjeće u torbu.)

Što radiš

Mlada Žena:

(Pogleda ga.)

Zar ne vidiš

(Mladi muškarac ustane.)

Mladi muŠkarac:

Ne vidim

Ne smiješ

(Mlada žena izvuče još jednu ladicu, izvuče nešto dječje odjeće, ubaci je u torbu.)

Možeš bar reći nešto

Što je bilo

Reci nešto

Mlada Žena:

Odlazim

Zar ne vidiš

(Mladi muškarac ode i legne na sofu ponovno, Mlada žena uzme torbu sa sobom, izađe kroz vrata desno, stavi torbu tamo, vrati se zajedno s Basteom, on je četiri godine stariji od Mladog muškarca.)

Mlada Žena:

(Mladom muškarcu)

Evo tu ti je Baste

Da nazvala sam Bastea

(Nasmije se.)

Usred noći također

Nazvala sam ga

I on je došao

zar ne

Baste

Baste:

(U neugodnoj situaciji.)

Da

Mladi muŠkarac:

(Sjedne, gleda je zbunjeno.)

Ma šališ se

Mlada Žena:

(Smije se.)

Ne šalim se

Nazvala sam Bastea

Ne mogu ovo više podnijeti

Mladi muŠkarac:

(Nasmije se.)

Prekini s tim

Mlada Žena:

U redu

Nazvala sam

I Baste je rekao da će doći

po mene

(Gleda u Mladog muškarca.)

Razumiješ li što ti govorim

Mladi muŠkarac:

(Ne shvaćajući.)

Ne

Nisam

Ništa nisi rekla

Mlada Žena:

Ne mogu to više podnijeti

Razumiješ što ti govorim

Odlazim

Selim se

Razumiješ li

Razumiješ li što ti govorim

Mladi muŠkarac:

Ne nisam

Mlada Žena:

Razumiješ što ti govorim

Selim se

Ne mogu to više podnijeti

Mladi muŠkarac:

Ne

ne govori to

Mlada Žena:

(Basteu.)

Možeš li pričekati malo

na hodniku

(Baste izađe kroz vrata na hodnik.)

Mladi muŠkarac:

(Gleda je.)

Ali mi smo tako dobri prijatelji

Ne

Ne smiješ

Mlada Žena:

On je bio

(Pokaže glavom prema hodniku.)

taj koji me dovezao

da to je bio Baste

večeras

Ali mogao si to pretpostaviti

(Smije se.)

Večeras da

Ali to znaš

Da je on bio taj koji me dovezao

Zar ne

Rekla sam ti

ali mi nisi vjerovao

bez obzira što rekla

i dalje mi ne vjeruješ

(Kratka stanka.)

I sigurno si sposoban shvatiti

da sam bila s njim

a ne s mojom prijateljicom

Ne razumiješ

Reći ću ti

Baste i ja smo

dakle, dragi jedan drugome

Sa sigurnošću mogu reći

čak i ako to tebi zvuči glupo

da Baste i ja smo dragi jedno drugome

već dugo

smo

Samo da znaš

(Smije se.)

Mladi muŠkarac:

Ali

Mlada Žena:

Istina je

Zar mi ne vjeruješ

U redu onda

(Kratka stanka.)

Ako se sada pitaš

(Kratka stanka.)

Dakako vodili smo ljubav

nekoliko puta

večeras smo vodili ljubav u njegovom autu

(Mladi muškarac stoji gledajući dolje.)

Čuješ li što ti govorim

Ili si potpuno gluh

Razumiješ

Ili mi ne vjeruješ

Ne mogu to podnijeti

(Mladi muškarac kimne. Mlada žena ode i sjedne na sofu a Mladi muškarac ustane i počne gurati kolica naprijed-nazad. Mlada žena okrene se prema njemu.)

Ne mogu to više podnijeti

Zar ne razumiješ

Ne mogu to podnijeti

(Mladi muškarac stane, stoji ljuljajući kolica gore-dolje.)

Ne mogu izdržati više

Odlazim

Odlazim

Idem

sada možeš u krevet

na miru

(Mlada žena ustane, ode do vrata na desno, pozove.)

Dođi unutra

Ne moraš stajati u hodniku i čekati

Samo dođi

(Okrene se prema Mladom muškarcu.)

Ako mi ne vjeruješ

dođi i sam pogledaj

Vidjet ćeš ovdje je Baste

Tamo

Stoji vani na hodniku

I bio je ovdje zar ne

Nisi ga vidio

Bio je baš ovdje

Dođi i pogledaj

Ajde dođi

dođi

Pogledaj sam

(Mladi muškarac ostane gdje je.)

Nećeš

No ajde dođi

On stoji tamo

(Zove kroz vrata.

Dođi sad

nemoj samo stajati u hodniku

(Baste dođe i stane na vratima, gleda Mladog muškarca, onda se Baste okrene i izađe ponovno. Mlada žena gleda Mladog muškarca.)

Vidio si ga

zar ne

Sad si ga vidio dvaput

On je taj s kojim sam bila

kako si rekao

kada smo

se vozili okolo s njegovim autom

Shvati

(Mladi muškarac samo stoji i ljulja kolica naprijed-nazad. Ona ga gleda.)

Ja odlazim

Ne mogu to više podnijeti

Nemoj samo stajati

Reci nešto

Ne mogu to više izdržati

Odlazim sada

Dosta je bilo

ne mogu više izdržati

Selim se

(Mlada žena ode kroz vrata na desno i Mladi muškarac ode i legne na sofu, dijete počne plakati, ali on ostane ležati na sofi. Mlada žena i Baste uđu. Basteu.)

Možeš ga malo zibati

i gurati kolica naprijed-nazad

(Baste ode do kolica, počne ljuljati i gurati naprijed-nazad kolica i nakon nekog vremena beba prestane plakati. Mlada žena ode kroz vrata lijevo. Mladi muškarac sjedne na sofu, gleda Bastea koji stoji i ljulja kolica naprijed-nazad, onda Baste primijeti da ga Mladi muškarac gleda i on počne gledati Mladog muškarca, obojica spuste pogled dolje. Mlada žena uđe, s još jednom bocom u ruci. Basteu.)

Neću puno toga uzeti sa sobom sada

Ali vratit ću se sutra

i pokupiti ostalo

(Mlada žena ode do kredence, izvuče još jednu ladicu, izvuče još dječje odjeće, pogleda je, ugura je u torbu. Ona izvuče malu mjedenu zdjelu iz kredence, stoji i gleda je neko dulje vrijeme, stavi je na vrh kredence.)

Uzet ću samo par stvari sa sobom

Po ostalo ću morati doći kasnije

(Baste kimne. Stanka. Mladom muškarcu.)

Baste i ja se znamo

već neko vrijeme

Zar ne

Baste

Baste:

Da

Mladi muŠkarac:

(Sa sofe.)

Dugo vrijeme

Baste:

Godinu

možda

(Pokaže na na kolica.)

Ali ti si

otac

To možeš vidjeti

(Mladi muškarac ustane i odšeće preko sobe.)

A sad me prihvaćaš

(Mladi muškarac kimne, ode do prozora, stoji i gleda van kroz njega. Mlada žena izađe kroz vrata lijevo. Stanka.)

Proći će

Tako to ide

Mladi muŠkarac:

Da

(Stanka.)

Baste:

Da

Sve se dogodilo malo brzo

za mene također

ali ovo

Ali

dakle

(Beba počne plakati, Baste počne ljuljati kolica i voziti naprijed-nazad.)

Rekla je da si joj prijetio

Ali

(Dijete prestane plakati.)

Mlada Žena:

(Ulazi s novom torbom. Basteu, smije se)

Dakle ovdje sam živjela

Kako ti se sviđa

(Smijeh.)

Lijepo

što misliš

Baste:

Da nije baš loše ovdje

nije

Mlada Žena:

Da ja sam našla ovaj stan

Onaj tamo

(Pokaže prema Mladom muškarcu.)

nikad nije ništa napravio

On piše

Jesi znao

Baste:

(Mladom muškarcu.)

Dakle ti pišeš

Mlada Žena:

I stalno ga odbijaju

Baste:

Sigurno nije lako pisati

i objaviti to

zar ne

Mlada Žena:

To jedino on misli

da je lako

(Nasmije se kratko.)

Nikada mu nije ništa objavljeno

No on i dalje piše

i buni se kad mali plače

(Mladi muškarac izađe na vrata lijevo. Mlada žena baci torbu na pod i stoji gledajući Bastea. Nakon nekog vremena oni krenu jedno prema drugome, zagrle se, odu i sjednu na sofu. Mladi muškarac dođe kroz vrata, ostane na pragu, gleda ih.)

Mladi muŠkarac:

(Zuri u njih i govori u dnevnu sobu.)

Kad ćeš doći

po svoje stvari

Mlada Žena:

(Uspravi se, pogleda ga.)

Dakle pretpostavljam

sad ćeš nas ubiti

njega i mene

zar ne

Mladi muŠkarac:

(Rezignirano.)

Kad ćeš doći

po svoje stvari

Mlada Žena:

Ajme

Odjednom ti se jako žuri

(Nasmije se. Basteu.)

Ti bi mogao doći po stvari

Iznajmi kombi

Sutra

možeš to sutra organizirati

Baste:

Da

Mogu

(Mladom muškarcu.)

Kad ti odgovara

(Mladi muškarac slegne ramenima.)

Svejedno ti je

Mlada Žena:

Bilo bi dobro

Što prije

Mislim zbog kolijevke

(Pogleda Bastea.)

Treba nam

Najbolje da sutra pokupiš te stvari

Baste:

(Mladom muškarcu.)

Odgovara ti

Mladi muŠkarac:

(Mladi muškarac slegne ramenima.)

Da

Baste:

Sigurno

Mladi muŠkarac:

Da

(Mladi muškarac izađe na lijevo. Duga stanka.)

Baste:

(Mladoj ženi.)

Ovo nije pravi način

za to napraviti

ili je

Pretpostavljam

Iznenada

Usred noći

ili koliko već je

Mlada Žena:

Ali nisam više mogla izdržati

Nisam se više mogla nositi s time

Baste:

Da

(Kratka stanka.)

Ali on

Mlada Žena:

Ne brini za njega

Bit će on u redu

Ili neće

Ne ne mogu to više podnijeti

Svejedno mi je

Baste:

Prihvatio je to prilično mirno

Mlada Žena:

Da

Baste:

Nije mu stalo

Mlada Žena:

Ne znam

Iskreno pojma nemam

Na neki način

stalo mu je

Ne znam

Baste:

Hoćemo odave

ubrzo

(Nasmije se.)

Ne mogu vjerovati da sam se usudio doći

Očito sam stvarno zaljubljen

Lud u svakom slučaju

Mlada Žena:

Ja također

(Poljubi ga u obraz.)

Ne mogu podnijeti da sam tamo gdje te nema

Mislim na tebe cijelo vrijeme

Moram biti tamo gdje si ti

Moralo se dogoditi

(Kratka stanka.)

Moralo

(Kratka stanka.)

I njegovi roditelji

(Zatrese glavom.)

oni su stvarno užasni

I on je isti kao i oni

Potpuno jednak

jednako nespretan

i bespomoćan

Njegov otac je sjedio tamo

(Pogleda fotelju.)

i buljio kao mrtvac naprijed sa zbunjenim očima

Baste:

Hoćemo krenuti

Mlada Žena:

U redu

(Pogleda u Bastea, nasmiješi se.)

Stalo mi je do tebe

Baste:

I sada ćemo ti i ja biti zajedno

Zar ne

Mlada Žena:

Da

Baste:

I ne smiješ me nikada ostaviti

Ne smiješ nikada otići od mene

Da to i mislim

Ne smiješ me nikada ostaviti

kao što si njega sada ostavila

Mlada Žena:

Nikada nikada

Obećajem

Nikad te neću ostaviti

Uvijek ću biti s tobom

(Kratka stanka.)

Ali zar ne možemo krenuti

Baste:

Zato jer kad bi me ostavila

Ne znam

što bih učinio

Mlada Žena:

Neću te ostaviti

Nikada

Ali to znaš

Neću te nikada ostaviti

(Kratka stanka.)

A ni ti ne smiješ ostaviti

mene

Baste:

Ali zar ne možemo krenuti

Ne smijemo dulje ostati

Moramo krenuti

(Baste ustane. Ona kimne, ali ostane sjediti. On ide i pruži ruke prema njoj, ali ona ostane sjediti, ne prihvaća njegove ruke.)

Ali ne možeš se sada predomisliti

Što te muči

Mlada Žena:

Moram još nešto spakirati

(Ona ustane, ode i digne jednu od torbi, ode do kredence, izvuče ladicu. Uzme album sa slikama, otvori ga.)

Baste:

(Nasmije se.)

Ne

Ovo nije vrijeme za gledanje fotografija

ne sada

(Ona zatvori album, stavi ga u torbu.)

Slušaj

Sve ovo

Aha

možemo pokupiti kasnije

Uzmi sa sobom

samo najosnovnije

Sutra

ili neki drugi dan

možemo doći

i uzeti ostalo

zar ne

(Ona kimne. Ode kako bi uzela mjedenu zdjelu koju je stavila na vrh kredence, stoji važući je u ruci, gleda je.)

Ne možemo više

Prekasno je

(Ona kimne, stavi mjedenu zdjelu u svoju torbu.)

Ostalo ćemo lako uzeti kasnije

Mlada Žena:

(Kimne.)

Da

Baste:

Samo uzmi najosnovnije

sada aha

(Ona ponovno kimne.)

I možemo otići odavde

Kasno je

I

Dakle

(Kratka stanka.)

dakle malo mislim i na njega

dakle

znaš

(Ona kimne, ode do kredence, izvuče sljedeću ladicu, izvuče stolnjak, pogleda ga pa ga vrati nazad. Ona ugleda fotografiju malog dječaka koja visi na zidu, skine sliku, gleda je, i onda je također stavi u svoju torbu, stoji i gleda uokolo.)

Mlada Žena:

Tako je čudno

ovo

stvari kao da me privlače

(Smije se.)

Baste:

Zar ne možemo samo

otići

Mi

(Kratka stanka.)

Pa ne moraš izvući

sve ovo

Zar ne možemo

Mlada Žena:

(Kimne.)

Da

Ali

Tako je čudno otići

na ovakav način

Baste:

Ma daj

Nemoj biti neozbiljna

Mlada Žena:

Mi smo

(Pokaže glavom prema nazad.)

živjeli prilično dugo zajedno

on i ja

Imamo dijete zajedno

Da

To razumiješ

Kupovali smo stvari

zajedno

ne puno toga

ali neke

Vjerojatno bi bilo jednostavnije

da smo imali puno stvari

ne samo nekoliko

neke slike

zdjele

stolnjake

prilično male jednostavne stvari

su sve što smo imali

Zato

Baste:

Ajmo sada

Mlada Žena:

Baš sada

Dakle se čini tako tužno

i sve se čini krivo

najradije bih plakala

Sve

Ne

nemoj me slušati

Samo pričam

Ona mjedena zdjela

(Pokaže na torbu.)

je najjadnija stvar koju sam vidjela

(Kimen prema njemu.)

Da, istina je

(Stanka.)

Sve je tako

dakle ne znam

Baste:

Nemoj sada biti neozbiljna

Ti si me nazvala

Mlada Žena:

Da znam

Ali

I ja znam da ti i ja

(Pogleda ga.)

pripadamo zajedno

ne sumnjam u to

ali on i ja

(Kratka stanka.)

On je uvijek bio dobar prema meni

(Pogleda Bastea.)

Da bio je

i bio je jako dobar prema malom

brinuo se puno o njemu

i bio je na porodu

pomogao mi je koliko je mogao

Da

I tako

(Ona prekrije lice rukama.)

Baste:

Hoćeš da odem

Mlada Žena:

(Makne ruke s lica, pogleda ga.)

Ne nemoj ići

Ne mogu to izdržati

Nedostaješ mi toliko

da kada nisi

ovdje

Ne mogu to izdržati

Ne smiješ ići

(Baste ode i sjedne na sofu. Mlada žena ode i sjedne u fotelju.)

To je jednostavno tako

Oh tako je jadno i žalosno

Sve je tako

užasno

Dogodilo se tako brzo

Znaš

Nešto se uvijek samo dogodi

Znaš

(Ona pogleda Bastea.)

Znaš

da se neke stvari samo dogode

Ne volim kad se stvari samo dogode

Više volim kad je sve mirno

i uobičajene stvari

dnevne događaje

Uvijek

(Ona popije malo vina.)

Ne znam što je to

što uvijek potakne da se nešto dogodi

Ali mora biti nešto

Jer uvijek se nešto dogodi

Ne želim da se išta dogodi

a onda se nešto

opet dogodi

(Pogleda Bastea.)

Što je to što čini događaje

Jesam to ja

Ili nešto drugo

Baste:

Ne znam

Ali krenimo

Možemo poslije razgovarati

Mlada Žena:

(Plačno.)

Da

(Stanka.)

Znaš o čemu mislim

(On odmahne glavom.)

Tako sam glupa

Razmišljam o tavama

u našoj kuhinji

O tome mislim

Potpuno sam luda

Baste:

(Pomalo rezigniran.)

Ideš li

ili ne ideš

Moraš

(Prekine se, gleda je.)

Sad moraš

Ti i ja moramo

biti zajedno

moramo

zar ne

(Mlada žena klimne.)

Moramo zar ne

Dođi

Ajmo

Mlada Žena:

(Ustane, obriše suze, nasmije se.)

Tako je tužno

Sve je tako tužno

Baste:

Ajmo onda

Mlada Žena:

Čini se da se trijeznim

Baste:

Ne nemoj biti neozbiljna

Pričali smo o tome

tako često

Skoro smo to sada napravili

Sada samo pođimo

Ajmo onda

Ajde kreni

(Ona kimne.)

Tako je kreni

(Ona krene malo po dnevnoj sobi, pogleda kredencu, ode do kolica, baci pogled na dijete.)

Mlada Žena:

(Tiho, Basteu.)

On spava tako slatko

Jesi vidio

kako slatko spava

Dođi i pogledaj

(Baste ustane, ode do nje, zaviri dolje na dijete.)

Baste:

Da on sada spava

lijepo i mirno

Mlada Žena:

Mislim da je bio prilično uznemiren noćas

Baste:

(Upitno.)

On ti je to rekao

(Kimne.)

Mlada Žena:

(Djetetu.)

A sad ćemo se mi preseliti

Živjet ćemo negdje drugdje

A ti

(Pogleda Bastea.)

ćeš na neki način postati njegov otac

(Baste kimne. Stanka. Basteu, iznenada.)

Ne mogu sada otići

Ne mogu

On

(Kratka stanka.)

je uvijek bio dobar prema meni

On ni ne zna koliko dobra može napraviti

I tako je bespomoćan

ne usuđuje se ići van

dani prolaze a ne usuđuje se izaći

čak se ne usuđuje otići u trgovinu

I to njegovo pisanje

Potpuno beznadežno

Jedino za što misli da je sposoban

je biti unutar četiri zida i pisati

No to nitko ne želi objaviti

to što piše

On nije dovoljno sposoban

On uopće nije sposoban

Bio je nesposoban u školi

Pao je nekoliko predmeta

Bili smo skupa u školi

Dakle znam

To sam ti već rekla

Znamo se od srednje škole

Išli smo zajedno

od onda

(Pogleda Bastea.)

do sada

skoro do sada

da

(Stanka.)

On je u redu

ali ništa ne razumije

(Nasmije se.)

Ja sam ta

koja sve treba organizirati

(Kratka stanka.)

On sam sa sobom

(Ona zatrese glavom, pogleda Bastea.)

Ne mogu otići

To je stvarno suludo

ali ne mogu otići

Nema smisla

Baste:

Ali onda ništa

(Prekine se.)

Od nas

Mlada Žena:

Ne znam

Drag si mi

Zaljubljena sam u tebe

Ne mogu živjeti

odnosno čini se kao da ne mogu

bez tebe

Ali ne znam

Ne mogu otići

također

U svakom slučaju

ne sada

Ne znam

Baste:

Kad ćemo se naći

onda

Mlada Žena:

Ne znam

Moramo se naći

pretpostavljam

(Baste ode do vrata na desno, zaustavi se.)

Nemoj ići

Baste:

Morat ćeš se odlučiti

Mlada Žena:

Ostat ću

(Baste stane, stoji i gleda u pod.)

Ne znam

Već mi nedostaješ

ali vidim

da ne mogu otići

isto

Ne ovako

u svakom slučaju

Ne znam

Baste:

Onda je vjerojatno najbolje

da se više ne viđamo

Sve je krivo

Mlada Žena:

(Brzo mu priđe.)

Nemoj to govoriti

Ne smiješ to reći

Moramo se viđati

Stalo mi je do tebe

Baste:

Dakle otiđi onda

Odluči se

Ovo nije dobro

ovo

je ludilo

Otiđi

(Ona stoji i gleda dolje.)

Zar nećeš doći

(Ona odmahne glavom.)

Dobro

Onda ja

idem

(On je gleda preklinjući.)

Nećeš doći

(Preklinje.)

Dođi

(Ona stoji i gleda dolje. Duga stanka.)

Dakle onda ja idem

(Ona kimne.)

Zar ne možeš otići

(Ona zatrese glavom.)

Dakle onda ja idem

Mlada Žena:

Da

Baste:

Ako će on

(Pokaže glavom prema vratima lijevo.)

to moći nakon svega ovog

dobro onda

Mlada Žena:

Ne znam

Baste:

Dakle onda idem ja

(Gleda u nju, kao da čeka da ona nešto kaže.)

Ne voliš me

u svakom slučaju

ne dovoljno

Barem je to

dobro znati

Mlada Žena:

Nije

ni to

To znaš

Baste:

Sad sve to

znam

(Čuje se glasan pucanj iz puške. Mlada žena pogleda Bastea s užasom, Baste skoči. Užasnut.)

On se ustrijelio

Mislim da se on stvarno ustrijelio

To je bio pucanj

Čuo sam pucanj

Mislim da se ustrijelio

Slušaj

(On ode i gurne Mladu ženu koja stoji tamo više ne slijedi.)

Idi

Moraš pogledati

To je bio pucanj

Idi

Pozovi ga svakako

Moraš nešto učiniti

(Mlada žena hoda polako preko sobe i van lijevo. Baste ostaje ukočeno gledajući za njom. Ona se vrati kimne.)

Ustrijelio se

(Kimne ponovno. Uzvikne glasno)

Ustrijelio se

Mlada Žena:

(Jako tiho.)

Jako malo je ostalo

od njegove glave

(Počne plakati.)

Baste:

Moramo

(Dijete počne plakati.)

Ustrijelio se

Ja

Dakle

Mi moramo

Ne znam stvarno

Mogu otići i nazvati policiju

Doktora

Nazvat ću

(Ode na vrata desno.)

Mlada Žena:

(Zove za njim.)

Nemoj ići

(Duga stanka. Svjetla se gase. Beba pomalo prestane plakati. Mrak.)

Prevela Stephanie Jamnicky