Uzbudljivo o Drakuli

Elizabeth Kostova: Povjesničarka; Algoritam, Zagreb, 2005.

Roman prvijenac Povjesničarka Elizabethe Kostove, nastao nakon dugog desetogodišnjeg rada i istraživanja, nagrađen je na Michigenskom sveučilištu nagradom za »roman u nastajanju«. Želi se reći da je već nakon objavljivanja tek nekoliko fragmenata romana prepoznana njegova kvaliteta, a nagrada je bila poticaj mladoj spisateljici u daljnjem radu. I doista, Elizabeth Kostova maksimalo se potrudila pa smo na šestotinjak stranica Algoritmova izdanja, u prijevodu Damira Biličića, dobili roman koji pršti događajima, radnjama i međuradnjama, s mnoštvom likova, s mnogo povijesne građe, koja upućuje i na to da su provedena ozbiljna istraživanja, s ljubavnim zapletima i još mnogo toga ispričanog baroknom rečenicom. U 79 glava podijeljenih u 3 dijela, uz Poruku čitateljima i Epilog, autorica priča priču o potrazi za grobom Drakule (Nabijača), odnosno srednjovjekovnog transilvanijskog plemića Vlada Tepeša. Stari rumunjski plemić iz 15. st. dobio je romanom Brama Stokera »Drakula«, izdanom 1897, nezavidnu reputaciju vampira koji živi od krvi svojih žrtava, a koji se može ubiti i uništiti samo strogim poštivanjem pravila propisanih još u srednjem vijeku, a koja učinkovito uništavaju njegove sljedbenike, odnosno povampirene ljude. Kada se u 20. st. romana dokopala holivudska mašinerija, dobili smo kultni lik tzv. filmova strave i užasa. Iako Vlad îepeŕ (1431–1476), Nabadač iz Vlaške, nikako nije bio nevinašce, niti osobito milostiv vladar, štoviše povijesni izvori govore o nevjerojatnoj okrutnosti kojom je vladao među svojim podanicima, ali zahvaljujući kojoj je bio i uspješan u borbi protiv osmanlijskih osvajanja, ipak nije zaslužio tako strašnu sudbinu da ostane zapamćen samo kao oličenje zloduha i krvopije, koji stoljećima luta svijetom i plaši ljude. Jedna tajna ipak je do danas ostala neriješena — ne zna se gdje je grob Vlada Tepeša, kojeg su Osmanlije uhvatile i pogubile, te mu odsjekle glavu koju su kao dokaz konačnog kraja velikog neprijatelja odnijele sultanu na poklon u Carigrad.

Na toj povijesnoj istini, a arheološka istraživanja traju i dan danas, štoviše zadnje vijesti su dobre i govore da arheolozi »opravdao sumnjaju« kako su pronašli grob, ali ga još moraju otkopati, izrasla je uzbudljiva radnja romana Povjesničarka. Ona se temeljno odvija na tri razine: prva je potraga za Drakulom prof. Rossija, druga potraga za nestalim Rossijem i Drakulom oca junakinje romana, a treća razina je istraživanje same junakinje i naratorice. Sve tri fabularne razine međusobno se isplepliću i prožimaju u razvoju priče. Uz to, tu je i mnoštvo usmenih iskaza i prepričavanja, iznenadno otkrivenih ili namjerno ostavljenih pisama — oca kćerki, majke kćerki, mentora (prof. Rossija) ocu; kroz pisma i potragu za Drakulom i njegovim grobom otkrivenih osobnih, desetljećima skrivanih tajni o podrijetlu; tajnih društava i istraživača Drakulina groba iz raznih krajeva svijeta, sve začinjeno mnoštvom putovanja glavnih likova s mnogo opisa mjesta i zemalja u kojima su bili. Tako se u romanu spominje i Dubrovnik i Zagreb, opisuje se Ljubljana 70–ih godina prošlog stoljeća, jer u njoj počinje očeva priča kćerki o tragičnom nestanku prof. Rossija i njegovoj potrazi za njim preko svih balkanskih zemalja i kroz Tursku, o putu na kojem je upoznao njezinu majku Helen, koja je također u jednom trenutku nestala željna samostalnog istraživanja. I kako to i dolikuje romanima punim fabularnih zapleta, na kraju se sve dobro završilo. Svi su se okupili oko kamina hotela u Saint–Mattlieuu, u čijoj su samostanskoj kripti uspješno, netom prije, oslobodili svijet strašnog zloduha i krvopije.

Roman Povjesničarka Elizabeth Kostove preporuča se onim čitateljima koji vole dobro napisana djela s mnogo zapleta, tajnovitih krajeva, stoljetnih tajni koje se razrješavaju, čudesa i svega onoga što uostalom zadnjih godina osvaja visoka mjesta na čitateljskim top– ljestvicama. Oni čitatelji koji preferiraju ozbiljniju građu, ne obvezno i zahtjevniju, jer roman Kostove je čitateljski vrlo zahtjevan, vjerojatno neće pronaći dovoljno motiva da izdrže do kraja romana. Previše zapleta i niti vodilja koje od čitatelja traže velike napore i koncentraciju.

Na još uvijek neriješenoj tajni groba transilvanijskog plemića Vlada Tepeša, autorica je ispričala uzbudljivu priču. Starom grofu nije ništa ni dodala ni oduzela od onoga što se o njemu zna i što je od njega napravila filmska industrija. Iako se ozbiljni povjesničari i njegovi daleki potomci bune protiv takve percepcije, istina je da je on najzaslužniji za rumunjsku svjetsku slavu. Nije ga u tome ugrozio ni povampireni rumunjski novovojeki diktator Nicolau Ceausescu.

Je li vampirizam imanentan balkanskim prostorima, pa i našim, barem ako je suditi po tome što smo se našli u ovoj priči, trebalo bi razmisliti. Zanimljiva je to teza koju je Elizabeth Kostova potpuno nedužno i nesvjesno lansirala svojim djelom. Činjenica jest da je »balkanski trbuh« i nedavno bio poprište obračuna s povampirenim duhovima pridošlim iz prošlosti. Jesu li iskorijenjeni, ne znamo. Nadamo se. Sigurno je tek da u ljudima zna biti mnogo surovosti i zla koje nam »pije krv«, ali sigurno je i to da kada se, ako se, grob Vlada Tepeša pronađe, to neće objasniti »vampirsku« prirodu nekih ljudi.

Lidija Barišić Bogišić