Iz ostavštine: Povijest Ekonomske srednje škole u Osijeku

Marija Malbaša

Iz ostavštine:

Povijest Ekonomske srednje škole u Osijeku

Devedesetih godina prošloga stoljeća mnogo se raspravljalo u trgovačkim i privrednim krugovima Osijeka i Slavonije o potrebi osnivanja stručne škole za izobrazbu trgovačkog kadra upravo u Osijeku kao privrednom centru Slavonije i jedinom većem gradu u istočnom dijelu Hrvatske.* Osijek je tada imao 19778 stanovnika prema popisu iz 1880. godine. Tu su se nalazile tvornica žigica, tvornica strojeva, staklana, tvornica cota, likera, nekoliko pivovara i mlinova i velik broj trgovačkih i zanatskih radnji. Od svih privrednih grana najrazvijenija bila je trgovina drvetom i poljoprivrednim proizvodima. Jedina željeznička linija išla je na Dalj, a pruga za Našice upravo je bila u izgradnji. U cijeloj Slavoniji željeznička mreža iznašala je 720 km, što je naravno znatno otežavalo razvitak trgovine i prometa. Trgovačko–obrtnička komora za Slavoniju, osnovana 1853, mnogo je radila na unapređenju privrednih prilika u ovim krajevima, a Osječko trgovačko društvo specijalno se trudilo oko razvitka trgovine. Kao jedan od uzroka nazadovanja trgovine i samo veoma sporog razvitka industrije općenito se smatralo i pomanjkanje stručno obrazovanog trgovačkog kadra neophodno potrebnog u poslovanju većih razmjera.

Trgovačke škole postojale su u to doba samo dvije za cijelu Hrvatsku i Slavoniju i to u Zagrebu i u Zemunu. Osnovane su 1883. dvorazredne stručne škole. Trgovački naraštaj sticao je znanje samo u praksi, a obuka u šegrtskim školama naravno nije mogla pružiti dovoljno teoretskoga znanja. Da bi pomoglo obrazovanju trgovačkoga kadra u Osijeku, Osječko trgovačko društvo organiziralo je večernje i nedjeljne više trgovačke tečajeve koje je svojom subvencijom pomagala i trg. obrtnička komora.

Godine 1889. komora u izvještaju podnesenom ministru trgovine ukazuje na potrebu osnutka trgovačke škole u Osijeku s motivacijom da je« upravo nedostatak stručno obrazovanog i iskusnog kadra glavni uzrok da se u zemlji ne osnivaju nikakova veća poduzeća, da se velike ideje samo sporadično javljaju, da domaća trgovina sve više prelazi u strane ruke...«. O tom izvještaju iznosi se već gotov plan za osnivanje trgovačke škole u režiji trgovačkog društva i komore uz materijalnu pomoć grada koji bi imao plaćati nastavničko osoblje. U tom smislu poslana je i predstavka zemaljskoj vladi. U Narodnim novinama za 1890. godinu u više navrata se javljaju članci u vezi s trgovačkom nastavom i odlukom vlade da postojeće dvorazredne proširi na trorazradne škole uz temeljitu izmjenu i proširenje nastavnog plana i da takovu školu osnuje i u Osijeku. Te trorazredne škole izjednačile bi se onda sa školama Mađarskoj, tj. apsolventi mogli bi se primati u javnu službu kao financijski i računarski činovnici. Osim toga uživali bi privilegij jednogodišnje dobrovoljne vojne službe kao i apsolventi ostalih s srednjih škola i fakulteta.

Do provedbe reforme trgovačkog školstva i osnutka škole u Osijeku došlo je tek 1893. godine, kada je naredbom kr. zemaljske vlade broj 10698 od 20. VIII 1893. osnovana Viša trgovačka škola. Sredstva za uzdržavanje škole podmirivala je zemaljska vlada samo djelomično. Gradska općina obavezala se na plaćanje dotacije od 1000 forinti godišnje, dok je Trgovačko–obrtnička komora davala 1500 forinti.

Kao i ostale trgovačke škole / u Zagrebu i Zemunu / i osječka je bila organizaciono vezana uz realku, tako da je direktor realke bio ujedno i »ravnateljski poslovođa« više trgovačke škole, a predavači su bili profesori realke. Za stručne predmete mogli su se angažirati vanjski predavači. Rad na trgovačkoj školi posebno se honorirao. Učenici plaćali su kod upisa »primarinu« od 1 forinta godišnje i »školarinu« od 6 forinti po semestru. Siromašni a dobri učenici mogli su dobiti oprost od plaćanja školarine. U prvi razred primali su se učenici na osnovu svjedodžbe završenog četvrtog razreda srednje škole ili na osnovu položenog prijemnog ispita.

Prve školske godine 1893/94. upisalo se u osječku Višu trgovačku školu 10 učenika, tokom godine pridošla su još trojica, a od toga je jedan bio privatista. Ravnateljski poslovođa bio je Franjo Krema, direktor realke, a nastavnički zbor sačinjavali su: Ivan K. Švrljuga, Milorad Opačić, Miroslav p1. Gerber, Velimir Hržić, Oton Bošnjak. Kao neobligatni predmeti predavali su se talijanski jezik, stenografija i tjelovježba zajedno za učenike realke i trg. škole. Nastava za obje škole vršila se u zgradi realke u tvrđi, današnja zgrada Gimnazije braće Ribara.

Prvih godina trgovačka škola se koristila kabinetima i knjižnicom realke, ali se odmah počelo nabavljanjem predmeta za opremu kabineta i zbirki, kao i knjiga za knjižnicu.

Prvi apsolventi ove škole izašli su u lipnju 1896. nakon položenog završnog ispita. To su bili: Abraham Oskar, Bartolović Alfred, Bartolović Hinko, Ferenczffy Josip, Fragner Franjo, Paranosić Stevan, Savić Petar, Schuster Ivan, Verner Franjo i Zwieback Osksar. Te godine u sva tri razreda bilo je već 43 učenika.

Iz statističkih podataka iznesenih u izvještajima iz ove prve etape trgovačke škole proizlazi, da su školu polazili učenici iz svih krajeva Hrvatske i Slavonije, dapače i iz Primorja. Po socijalnom sastavu bila su to djeca većinom trgovaca i činovnika, poneki sin posjednika, ali seljačke i radničke djece tada u srednjim školama gotovo uopće nema.

Kako se plaćala školarina vrlo brzo se pristupa osnivanju fonda za potporu siromašnih učenika. Prilozi za takav fond iskazani su već u izvještaju za 1894/95. Te godine zabilježeni su i prvi stipendisti /četvorica/ iz raznih mjesta u Slavoniji. To je dokaz da je ne samo u gradu već i u provinciji postojala velika potreba za školovanim trgovačkim i činovničkim kadrom.

Broj učenika rastao je postepeno, ne naglo, ali stalno. Školske godine 1904/5. broj učenika prvi puta prelazi stotinu. Škola sa svojim vrsnim nastavničkim kadrom uživala je velik ugled, pa je 1905. zemaljska vlada odredila da se preko ljetnih praznika na ovoj školi održi stručni tečaj za učitelje trgovačkih disciplina na šegrtskim školama za polaznike iz cijele zemlje. Tadašnji direktor Franjo Devide i profesori toga tečaja posebno su pohvaljeni za uspješan rad.

Trgovačka škola kao ni ostale srednje škole tada nisu primali djevojke. Prva privatistica osječke trgovačke škole polagala je škol. god. 1907/8. ispit za prvi razred. To je bila Hedviga Celestin, kćerka gimnazijskog profesora. Tek za vrijeme prvog svjetskog rata i djevojke dobivaju pravo polaska srednjih škola kao redovne učenice, pa 1917/18. prvi puta u klupama trgovačke škole sjede 3 učenice.

Nastavna osnova stvorena prigodom osnutka trorazrednih trgovačkih škola nije zadovoljavala, stoga se 1908. provodi široka anketa o reformi trgovačkog školstva. Godine 1909/21. I. / trorazredne trgovačke škole u cijeloj zemlji proširuju se na četverorazredne naredbom zemaljske vlade i za njih je izdana nova nastavna osnova. Osim drugih izmjena ova nova nastavna osnova predviđa strojopis i stenografiju kao obavezne predmete. Iduće godine, tj. 1910. osječka i zagrebačka viša trgovačka škola dobivaju naziv »Trgovačka akademija«. Prijelaz na četverorazredni turnus počeo je 1908/9, tako da prvi maturanti nove trgovačke akademije izlaze u lipnju 1912. godine.

Godine do prvog svjetskog rata protekle su u mirnom razvoju. Iz godišnjih školskih izvještaja koje su zajedno izdavale realna gimnazija i trgovačka akademija, razabire se da 1911. godine postoji »Obrazovno društvo trgovačkih akademičara.« iako o samom osnivanju nema podataka. Arhiva toga društva nije sačuvana. Školske godine 1912/13. povisuje se školarina na 20 kruna po semestru. Iste godine učenicima se zabranjuje da ne smiju biti članovi sokolskog ni drugih gimnastičkih društava.

Pred sam svršetak određeno je naredbom kr. zem. vlade od 9. kolovoza 1918. br. 17164 da se trgovačka akademija odijeli od realne gimnazije kao poseban zavod. Ravnateljem imenovan je dugogodišnji profesor trgovačke akademije Dinko Šulentić. Članovi profesorskog zbora bili su tada: Babić Josip, dr. Seiwerth Adolf, Matoš Leon, dr. Hartinger Josip,

Verlić Emil, Matasović Luka, Medved Ivan, a kao eksterni nastavnici dr. Božić Jovan i Popović Branislav. Škola je imala četiri odjeljenja i 120 učenika. Na kraju školske godine 1918/19. organizirani su tečajevi za demobilizirane učenike ove škole koji su uslijed rata izgubili koju školsku godinu.

Stvaranjem države Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine ukida se mađarska škola u Osijeku koja je bila sagrađena za djecu željezničkih službenika /Radićeva 17/. Zgradu je preuzela jugoslavenska željeznička direkcija i u nju je smještena 1919. godine trgovačka akademija, jer u zgradi realne gimnazije nije više bilo dosta mjesta za oba zavoda. Tako se trgovačka akademija i u tom pogledu odcijepila od realne gimnazije. Inventar bivše mađarske škole prelazi u vlasništvo trg. akademije. Gimnastička dvorana koja se u zgradi nalazila predana je na upotrebu sokolskom društvu, a neke prostorije u zgradi zadržala je željeznička direkcija za sebe. To je kasnije jako smetalo daljem razvoju i širenju škole.

Kada se poslije rata i školski život opet normalizirao »Obrazovno društvo trgovačkih akademičara« nakon višegodišnjeg prekida ponovno započinje radom te priređuje posijela s predavanjima i recitacijama, sakuplja knjige za đačku knjižnicu, organizira tamburašku sekciju itd. Kasnije je obrazovno društvo preuzelo u komisionu prodaju pisaći materijal da bi od čiste dobiti nabavljalo knjige sa učeničku knjižnicu. Uskoro su se javili osječki knjižari jednim protestom zbog konkurencije. U tim pokušajima komercijalnog poslovanja obrazovnog društva leže prvi počeci đačkog ekonomata.

Godine 1919. formirano je »Društvo za potporu siromašnih učenika kr. trgovačke Akademije« umjesto naklade koja je ranije postojala /otpis Povjereništva za unutarnje poslove broj 19214 od 16. V 1919/20. U to vrijeme osnovana je također i »Zaklada Dinka Šulentića« za pomaganje i nagrađivanje učenika trg. akademije. Zakladu su osnovali na inicijativu Maksa Mautnera bivši učenici ove škole, a iz zahvalnosti prema svojemu profesoru nazvali je njegovim imenom.

Napredna strujanja toga vremena zahvatila su i učenike trgovačke akademije, te je jedna grupa izdala u zajednici s učenicima realne gimnazije đački almanah »Naša svijest« koji je donio članke komunističkog smjera. Zbog toga isključeni su na izvanrednoj sjednici nastavničkog vijeća od 21. V 1919. učenici Ernst Dirnbach, Vilko Molnar i Luka Blažević.

U listopadu 1921. godine direktorom škole postaje dr. Tomo Matić koji na tom mjestu ostaje do 1932. godine.

Zbog naglog porasta trgovine i razvoja industrije u prvim poslijeratnim godinama i kao posljedica gubitaka na ratištu osjećalo se veliko pomanjkanje stručno obrazovanog trgovačkog i činovničkog kadra. Stoga je u Osijeku osnovana 1921. godine dvorazredna trgovačka škola koja je ipak davala barem najnužnije stručno znanje. Ekonomska kriza koja je tridesetih godina dovela do obustavljanja mnogih tvorničkih postrojenja i zatvaranja trgovina i ovu je školu učinila suvišnom te se ona ukida 1931/32. godine, a inventar preuzima trg. akademija.

Godine između dva rata protekle su bez većih perturbacija i bitnih promjena, u prilično jednomjernom porastu broja učenika i nastavnika. Prva paralelka otvorena je 1933/34, a 1938/39. prvi puta postoje dva maturantska razreda. Te godine broj upisanih učenika iznosi 346, a nastavnički zbor ima 14 članova: Vukonič Vatroslav, direktor, i profesori Adam August, Straus Josip, Idžaković Anica, Boto ing. Ivan, Krajšić Sima, Vegner Dragutin, Dorčić Krešimir, Barković Vjekos1av, Ratković Milan, Benel Olga, Kosović Olga, Maxić Ivan, Golijevski–Papratović Milena.

Problem smještaja škole postao je opet aktuelan kada je Željeznička direkcija 1928. tražila da se zgrada isprazni, jer ju je htjela pregraditi za stanove za svoje službenike. Tada su započeli pregovori, komisije, procjene i intervencije i tik prije drugog svjetskog rata, ministarstvo saobraćaja je pristalo da zgradu definitivno prepusti gradu. No čim je buknuo rat, zgrada se morala isprazniti za vojnu bolnicu.

Iz izvještaja za 1928/29. škol. god. saznajemo da od 8. do 17. II nije bilo obuke zbog požara koji je uništio dio krova. Te iste godine škola je primila od Ministarstva trgovine i industrije u ime reparacija od Njemačke razne aparate i pribore za opremu fizikalnog i kemijskog kabineta.

U listopadu 1928. /12. X. 22438/ Ministarstvo trgovine i industrije potvrdilo je pravila za osnutak đačkog ekonomata. pri trgovačkoj akademiji. Ekonomat je osim komisione prodaje pisaćeg materijala uveo i đačku štednju. U ekonomatu su vježbali učenici 4. razreda, pod nadzorom jednog profesora. Članstvo u ekonomatu bilo je dobrovoljno. Zbog pomanjkanja prostora rad u ekonomatu nije se dosta dugo mogao razviti na široj bazi.

U lipnju 1932. penzioniran je direktor Matić, a na njegovo mjesto dolazi Vatroslav Vukonić.

Na osnovu preporuke Ministarstva osniva se na sjednici Nastavničkog savjeta od 15. 11 1933. školski fond u koji prelazi imovina bivšeg Društva za potporu siromašnih učenika trgovačke akademije«, dok »Zaklada Dinka Šulentića« ostaje i dalje samostalan fond. »Obrazovno društvo trgovačkih akademičara« tokom godina se proširuje raznim sekcijama koje sačinjavaju Podružnica Ferijalnog saveza, Kolo trezvene mladeži, Stijeg skauta Kraljevine Jugoslavije i Podmladak Crvenog krsta. Međutim 1933. prema školskim propisima prestaje djelovati »Obrazovno društvo« i mjesto njega se osniva »Centralno udruženje učenika Drž. trg. akademije«. Ono okuplja pod zajedničkom upravom sva đačka udruženja. Kasnije se i Podmladak Jadranske straže, i Podmladak Aerokluba osnivaju kao sekcije Centralnog udruženja.

U vezi s općim pokretom tjesnijeg povezivanja škole s đačkim roditeljima radi usklađivanja odgojnog djelovanja i rješavanja mnogih pedagoških i obrazovnih problema školske omladine osnovana je i na trgovačkoj akademiji »Zajednica doma i škole« koja je održala svoju konstituirajuću sjednicu 26. 1II 1933. Jedna od prvih akcija Zajednice bila je ta da ishodi odobrenje za otvaranje paralelke za prvi razred. I idućih godina Zajednica rješava mnoge materijalne probleme škole kao na pr. finansira štampanje godišnjih izvještaja, nabavlja neka učila 1 knjige za profesorsku i učeničku knjižnicu, šalje na ljetovanje u đačka odmarališta siromašne učenike, kupuje odjevne predmete i krjige, plaća đačku menzu itd. U pitanju školske zgrade Zajednica također nastoji intervenirati kod Ministarstva saobraćaja.

Zadnja odborska sjednica Zajednice doma i škole održana je 21. XI 1942.

U hrvatske krajeve kraljevine Jugoslavije prenesen je običaj održavanja školske /krsne/ slave sa sječenjem kolača, čestitanjem i uzvanicima, pa tako onda i Državna trgovačka akademija traži od Ministarstva trgovine i industrije odobrenje da dan Strossmayerova rođenja /4. II/ proglasi školskom slavom što je i odobreno. Prvi puta škola održava slavu u svečanom stilu sa mnogo gostiju 4. veljače 1934. Kao predavač pozvan je dr. Viktor Novak koji je održao veliko predavanje o značaju biskupa Strossmayera kao ideologa Jugoslavenstva. Tom prilikom proslavljena je i 40–godišnjica osnutka škole. U priredbi proslave jako su se angažirali pojedini članovi Zajednice doma i škole.

Ekonomat đaka trgovačke akademije pretvara se novim pravilnikom koji je predložilo, a zatim i potvrdilo Ministarstvo trgovine i industrije u »Zajednicu za štednju i kredit« 27. IV 1934. Članstvo u Zajednici je obavezno za sve učenike, te ima zadružni karakter. Bavi se prodajom školskog pribora i štednim i kreditnim poslovima. Zajednica je imala svoje vlastito skladište pisaćeg i drugog školskog pribora.

Školske godine 1934/35. uvodi se nošenje đačkih kapa i zabranjuje članstvo u nogometnim društvima.

Školskoj slavi 4. 11 1937. prisustvuju prvi abiturijenti četverorazredne trgovačke akademije iz godine 1912. zajedno sa tadanjim svojim profesorom direktorom u m. Dinkom Šulentićem i proslavljuju 25–godišnjicu mature.

Školske godine 1937/38. unatoč već postojećih paralelki trg. akademija nije u stanju primiti sve učenike koji su se željeli upisati, stoga Trgovinsko–industrijska komora otvara u svojoj režiji jedno odjeljenje prvog razreda. Predavači su profesori državne trg. akademije, a nastava se obavlja poslije podne. Iduće godine otvoren je i drugi razred, a zatim i treći. Polaznici su plaćali školarinu, a bili su po svim pravima izjednačeni s polaznicima državne trg. akademije. Godine 1941. prestala je radom ova škola, a polaznici prešli su u redovnu trg. akademiju. Komora je za polaznike svoje škole osigurala ferijalnu praksu, organizirala takmičenja u strojopisu, nabavila pisaće strojeve itd.

U listopadu 1939. direktorom škole postaje Josip Strauss.

Redovna obuka prestaje već prvih dana mjeseca travnja 1941, jer je zgrada bila zauzeta za vojnu bolnicu. Za vrijeme rata nastava se obavljala kojekuda po gradu: u prostorijama Komore, u sudbenom stolu, u ljevaonici željeza itd. Inventar škole bio je djelomično pohranjen u staroj zgradi u jednom hodniku koji je bio zazidan. Tamo su do stropa bili naslagani ormari, klupe, učila, oprema kabineta, knjige, a ispod svega pisaći strojevi. Neke pisaće strojeve neophodne za poslovanje škole nosili su pojedini profesori danomice svojim kućama. Zbog svojeg njemačkog prezimena, direktor Strauss imao je mnogo okapanja da se obrani od Kulturbunda, i nasrtljivosti Nijemaca koji su ga silom htjeli privući u svoje kolo. I direktor i profesori štitili su svoje učenike od ustaša i Nijemaca, što najbolje dokazuje činjenica da nije bilo ni jednog slučaja isključivanja učenika iz političkih razloga, kako je to bivalo na drugim školama. I medu učenicima ove škole bilo je svjesnih i naprednih omladinaca: Ivica Šestak strijeljan je 1941, Branko Belić ubijen je u logoru 1945, a Rudolf Havaš također je stradao u Jasenovcu.

Nakon oslobođenja direktorom škole postaje ing. Čosić Ivan. Početak redovne nastave odvijao se pod teškim uslovima pomanjkanja osnovnih elemenata za rad škole. Prije svega trebalo je zgradu osposobiti temeljitim čišćenjem i desinficiranjem, i pribaviti najnužniji namještaj. Školska godina 1944/45. trajala je svega 3 mjeseca od lipnja do kolovoza.

Prve poslijeratne školske godine 1945/46. bilo je u 8 odjeljenja 246 učenika, a profesorski zbor imao je osim direktora još 12 članova: Adam August, Barković Vjekoslav, Dorčić Jelka, Dorčić Krešimir, Dulčić Anka, Farkaš Jelena, Golijevski–Papratović Milena, Krakasanović Hasan, Kovačević Julija, Maksić Stela, Meler V1, Štraus Josip.

Društvene promjene koje su nastupile kao posljedica revolucije nužno su dovele do korjenitih promjena nastavnog plana i programa koji sada dobivaju socijalistički karakter i postavljaju nove ciljeve i zadatke ove stručne škole u skladu sa socijalističkim principima naše stvarnosti. U prvim godinama iza rata nastavnički kadar svoje političko i stručno obrazovanje produbljuje u nizu stručnih i idejno–političkih tečajeva, te unosi novi duh u školu i u odnos nastavnika prema učeniku, a u samu nastavu nove metode oblike rada sa ciljem da odgoji kadrove koji će biti ne samo stručno spremni, već i idejno i politički izgrađeni da mogu s uspjehom obavljati odgovorne poslove na svojim radnim mjestima u privrednim, stručnim i društveno–političkim organizacijama.

Uporedo s reformom školstva u cijeloj zemlji i u ovoj je školi provedeno društveno upravljanje sa svim propisanim organima upravljanja.

Godine 1947. škola mijenja naziv u »Ekonomski tehnikum«, zatim se od 1954. do 1958. zove »Ekonomska srednja škola«, a tada dobiva današnji svoj naziv »Ekonomska škola«.

Socijalni sastav učenika bitno se izmijenio poslije rata uporedu s općom gravitacijom sela u grad, te svesrdnim stipendiranjem radničke i seljačke djece, kao i djece palih boraca. Broj učenika i odjeljenja naglo je rastao u vezi sa sve većom potražnjom školovanih kadrova u privredi, pa tabelarni pregled broja učenika u zadnjih dvadeset godina od 1946. do 1966. ne samo da jasno odražava razvitak škole već indirektno i kretanje privrede.

	1945/46.	246
	1946/47.	218
	1947/48.	204
	1948/49.	276
	1949/50.	324
	1950/51.	288
	1951/52.	324
	1952/53.	312
	1953/54.	265
	1954/55.	371
	1955/56.	525
	1956/57.	772
	1957/58.	1121
	1958/59.	1089
	1959/60.	1073
	1960/61.	997
	1961/62.	1020
	1962/63.	1118
	1963/64.	1087
	1964/65.	995
	1965/66.	876

Broj polaznika pripremnih i drugih specijalnih tečajeva nije obuhvaćen gornjom tabelom. Osim toga treba napomenuti da školske godine 1953/54. nije vršen upis za prvi razred, a od 1958/59. vrši se za prvi razred predupis zbog ograničenih mogućnosti primanja učenika.

Zbog velikog priliva učenika iz osječke okolice osnnivaju se u Belom Manastiru, Valpovu i Đakovu područna odjeljenja s vlastitim nastavnim osobljem ali pod kontrolom ove škole. God. 1960/61. područna odjeljenja u B. Manastiru i Valpovu postaju samostalne škole, a u Đakovu se još i dalje vrši nastava po uputama osječke ekonomske škole.

Od posebnog je značaja prosvjetna i obrazovna funkcija koju je vršila od Oslobodenja do danas ova škola priređivanjem brojnih tečajeva za dopunsko školovanje u privredi zaposlenih lica, zatim večernjom radničkom školom, pripremnim tečajevima itd. Danas školovanje odraslih nema više onu važnost kao još nekoliko godina unazad, jer u privredu dolazi sve više mladih kadrova s redovitim školovanjem, a starije generacije uglavnom su dopunile svoje školovanje, ukoliko im je to za kvalifikaciju bilo potrebno. Najprije su bili uvedeni tzv. pripremni tečajevi kojima su se predavanjima i vježbama sa nešto skraćenim nastavnim programom pripremali polaznici za polaganje ispita za pojedine razrede. Kada su škol. god. 1952/53. započela radom radnička odjeljenja, pripremni tečajevi kao redovni oblik rada se napuštaju, a polaznici prelaze u radnička odjeljenja. Ipak je pripremnih tečajeva bilo i poslije toga. Među prvim specijalnim tečajevima priređenima za određeni krug polaznika bio je tečaj za rukovodioce u trgovini /od 1. X 1948. do 22. III 1949/, zatim komercijalni tečaj za povjereništva trgovine i opskrbe /od 16. III do 25. VI 1949/, jednogodišnji tečaj Trgovinsko–industrijske komore itd. I kasnije je komora finansirala neko vrijeme večernju školu za službenike zaposlene u trgovačkoj mreži. Od škol. god. 1956/57. među radničkim odjeljenjima ima po jedno specijalno za demobilizirane i penzionirane oficire sa prijepodnevnom nastavom i skraćenim programom. Ova grupa završava školovanje 1960. godine. Te iste godine obavljaju se na ovoj školi konsultacije i privatni ispiti za polaznike dopisne škole »Birotehnike«. Rad za »Birotehniku« napušten je 1963. godine. Koncem 1965. organiziran je na inicijativu »Društva knjigovoda« knjigovodstveni odjel u kojemu bi polaznici za 5 semestara dobili srednju stručnu spremu.

Ogromni broj sati za rad sa tolikim odjeljenjima i tečajevima popunjavan je prekovremenim radom redovnih nastavnika i angažiranjem većeg broja honoraraca.

Problem nastavničkog kadra još je uvijek dosta akutan, osobito za atručne predmete, jer su prihodi u privredi ipak znatno veći nego u prosvjeti. Nastava se vrši prije i poslije podne za redovna odjeljenja, a u večernjim satima za radnička i specijalna odjeljenja ili tečajeve.

Što se tiče samoga historijata škole kao ustanove treba napomenuti da se završni ispit od godine 1954. zove diplomski, da se te godine prvi puta formira školski savjet sa 17 članova u koji ulaze predstavnici škole, učenika, roditelja, socijalističkog saveza, privrede i narodnog odbora. Škola nastoji postići što tjesniju vezu s privredom ne samo zbog polučivanja materijalne pomoći, već zbog usklađivanja nastavnog plana sa potrebama privrede. Značajna je i godina 1956. jer se tada škola seli u novu zgradu na Partizanskom trgu broj 4. U prvo vrijeme u istoj se zgradi nalazi još i Radnička gimnazija, pa se sistematskom adaptiranju i uređivanju za potrebe ove škole moglo pristupiti tek kada je radnička gimnazija preselila. Sada škola već ima uređen kabinet za nastavu kemije i tehnologije, dvoranu i opremu za nastavu računovodstva, predavaonu sa ozvučenjem za nastavu daktilografije, malu gimnastičku dvoranu, poslovne prostorije za dački ekonomat, prostoriju za sastanke omladinskog komiteta, 16 učionica, zbornicu, direktorsku kancelariju i tajništvo. Ipak nedostaje nekoliko prostorija za knjižnicu, za odvijanje nekih aktivnosti, za kulturno–zabavni rad itd. Inventar je postepeno obnavljan, tako da je škola danas prilično suvremeno uređena i opremljena.

Još godine 1946. ponovno je osnovan ekonomat kao mala privredna organizacija učenika ove škole. Rad u ekonomatu sačinjava dio praktične nastave i omogućuje učenicima da na konkretnom radu utvrde stečeno teoretsko znanje o rukovođenju poduzećem, o organizaciji rada u računovodstvu, o nabavi i prodaji robe, vođenju skladišta, itd. Djelatnost ekonomata sastoji se u nabavi i prodaji školskih knjiga i drugog školskog pribora, umnožavanju skripata, izradi formulara, umnožavanju obrazaca itd. Ekonomat prima također uloge na štednju, te daje robne i novčane kredite. Čisti prihod služi za pomaganje učenika slabog materijalnog stanja, a ponekad ekonomat pomaže i samu školu nabavom nekih učila i pomagala u nastavi i sl.

Kako zbog pomanjkanja prostora kabinet za nastavu kemije i tehnologije nije dovoljno prostran, postavljene su u hodnicima vitrine sa primjercima sirovina i gotove robe i prikazan tehnološki proces nekih industrijskih grana. Te su vitrine na traženje škole uredila i opremila neka osječka industrijska poduzeća i time opremila školu s važnim pomagalom u nastavi.

Ponos škole čini suvremeno upremljeni i uredeni komercijalni kabinet. Rad u kabinetu je sastavni dio nastavnog programa, a svrha mu je pripremanje učenika za rad u praksi time što upoznaju sva suvremena pomagala i kancelarijske aparate u okolini koja treba da je što bliža radnoj prostoriji koja ga u budućem zvanju očekuje. Komercijalni kabinet povezan je usko sa radom u ekonomatu. Stručnoj spremi učenika u pripremanju za buduće zvanje služi i ferijalna praksa koja je regulirana pravilnikom koji je 1946. godine donijelo Ministarstvo trgovine i opskrbe NRH i koji propisuje ferijalnu praksu za učenike 2. i 3. razreda.

Učestvovanje škole na republičkim natjecanjima iz daktilografije i stenografije mnogo su unaprijedile nastavu u tim predmetima zbog stimulansa koji takova takmičenja predstavljaju. Učenici su polučili u više navrata vrlo dobre rezultate.

Sva nastojanja uprave škole i njenih nastavnika idu za tim da iz ove škole izađu što bolje spremni i osposobljeni ekonomsko–komercijalni kadrovi. Jedan od oblika stimuliranja učenika za što bolji rad i proširivanja znanja i izvan okvira nastavnog plana su nagradne teme koje se svake godine raspisuju. Financijska sredstva za nagrade daju privredna poduzeća. Jedna od odgojnih mjera za podsticanje marljivosti pojedinaca i razreda kao zajednice su rang–liste uspjeha i vladanja koje se izrađuju svakog tromjesečja i koje su javno izložene u školskim hodnicima.

Najnoviji oblik nagrađivanja vrijednih učenika, a time i stimuliranja, koji je ove godine prvi puta primijenjen jeste putovanje u inozemstvo. Trideset i tri učenika i učenica s odličnim i vrlo dobrim uspjehom bila su na trošak škole u Beču!

Osim učenjem omladina se bavi i idejno–političkim radom, športom i kulturno–zabavnom djelatnosti. Od prvih dana obnove škole poslije rata ovdje djeluje organizacija SOJ koja je težište svoje aktivnosti položila na idejno–politički rad unutar razrednih aktiva. Kulturno–zabavna djelatnost odvijala se u prvom poslijeratnom periodu u raznim sekeijama i grupama. To su bili pjevački zbor, folklorna grupa, tamburaška, dramska i šahovska sekcija. Folklorna grupa i dramska sekcija radile su u sklopu omladinskog kulturno–prosvjetnog društva »Milica Križan«. Te su sekcije davale priredbe u obližnjim mjestima i ispunjavale programe prigodnih svečanosti i proslava u školi. Na školi postoji Ferijalna družina još od 1952. godine, zatim organizacija Crvenog križa, a od 1962. i športsko društvo »Ekonomac« koje obuhvaća razne grane športa.

Godine 1952. izdali su učenici svoj polumjesečnik »Iskra« umnožen šapirografom u kojemu su objavljeni razni literarni pokušaji i članci iz života škole. Ukupno su izašla 4 broja. Uprava škole izdaje povremeno »Bilten Ekonomske škole«. Godine 1956. izašli su brojevi l i 2, 1957. broj 3, a 1963. broj 4. Članke pišu profesori i učenici i u njima se tretiraju mnogi problemi škole i učenika, daju se osvrti na rad, na uspjehe i neuspjehe, statistički podaci itd. i time Bilten postaje ogledalo škole.

Upravu je preuzeo 1. XI 1963. novi direktor drug Stjepan Munitić, pošto je dotadanji direktor ing. Ivan Čosić nakon 41 godinu rada nastupio zasluženu penziju.

Sadašnji nastavnički zbor sačinjavaju:

1. Munitić Stjepan, direktor

2. Čičak Josip, zamjenik dir.

3. Antolović Stela

4. Adžić Zdenka

5. Begović Maja

6. Bejtović Suhreta

7. Bosanac Milivoj

8. Butina Josip

9. Breberina Anđelka

10. Dimitrijević Jovanka

11. Dorčić Jelka

12. Dragović Hela

13. Đurđević Vladimir

14. Filipović Mladen

15. Hog Evica

16. Junić Ivan

17. Karpati Marta

18. Kovać Elvira

19. Kožić Danica

20. Lončar Zlata

21. Ljubičić Radoslav

22. Mađarac Jelena

23. Melar Jelena

24. Mijatović Branislav

25. Mitrović Đorđe

26. Mostarčić Dušanka

27. Palčić Branka

28. Pajtler Julijana

29. Pleše dr. Josip

30. Pleše Ljubica

31. Podgornik Dragoljub

32. Putilin dr. Mihajlo

33. Rilke Vera

34. Rudar Zdenka

35. Ružička Sidonija

36. Seleš Julijana

37. Sikić Manda

38. Štambuk Ljiljana

39. Štefanić Branka

40. Vukelić Jelena

41. Vuković Ljubomir

Kao honorarni nastavnici radili su ove školske godine

42. Janošević Aleksandar

43. Malbaša Marija

Za upotpunjenje podataka o ovoj školi nije neinteresantno napomenuti da su se od starije generacije profesora istakli kao pisci stručnih knjiga i udžbenika.: OTON BOŠNJAK, naš najstariji pisac školskih knjiga za trgovačku struku, DINKO ŠULENTIĆ koji je napisao udžbenike za trgovačko dopisivanje, dr. DRAGUTIN PROHASKA, autor hrvatske čitanke za trgovačke škole, IVAN KRST. ŠVRLJUGA napisao je udžbenik za francusko poslovno dopisivanje i IVAN ŽILIĆ napisao je udžbenik hrvatske stenografije koji je još u upotrebi. Dr. TOMO MATIĆ dugogodišnji direktor poznat je kao hrvatski literarni historik koji se naročito bavio starijom slavonskon književnosti.

Kada je 1960. godine u Osijeku osnovana Viša ekonomska škola koja je uskoro postala Ekonomski fakultet, veći broj profesora ove škole prešao je na novu dužnost onamo. To su bili ing. Krešimir Dorčić, dr. Dragutin Rilke, prof. dr. Helena Farkaš, Stela Maksić, Vjekoslav Barković, Josip Markotić, Boleslav Dorin, dr. Vlatko Medanić. Među nastavničkim kadrom Ekonomskog fakulteta dosta je velik broj onih koji su maturirali na Drž. trgovačkoj akademiji, odnosno Ekonomskoj srednjoj školi u Osijeku. To su dr. Benašić Zvonimir, dr. Mandić Ivan, dr. Rafajac Oto, dr. Dobrenić Slavko, Milerlaj Dragutin, Fink Zdravko, Matić Borivoj, Leko V1adimir, Anić Petar,

Karpati Tibor i bibliotekarka Rešatar Slavica. Dosadašnji direktori ove škole:

Krema Franjo	1893/94.	1897/98.
Pdxider Gustav	1898/99.	1903/04.
Devide Franjo	1904/05.	1917/18.
Šulentić Dinko	1918/19.	1920/21.
Matić Tomo	1921/22.	1931/32.
Vukonić Vatroslav	1932/33.	1938/39.
Štraus Josip	1939/40.	1945.
Ćosić Ivan	1945.	1962/3.
Munitić Stjepan	1963/4.	2, 2005. Književnost Kritika Kultura i mediji Memorabilije Naslovnica Ogledi Ponovno otisnuto Putopis Klikni za povratak © Matica hrvatska 2001-2013.